Gastritis je upala želučane sluznice, a najčešće se javlja kao bol u gornjem dijelu trbuha ili osjećaj težine u želucu, uz mučninu i povraćanje. Iako smo skloni gastritisom nazvati svaku bol u ‘žličici’, gastritis je posebno stanje čija se dijagnoza potvrđuje pregledom histološkog tkiva.
Laički se gastritis često poistovjećuje s gastroezofagealnim refluksom (‘žgaravicom’) te akutnim gastroenteritisom, no bitno je znati kako je riječ o stanjima različitog uzroka. U ovom blogu vam donosimo najbitnije informacije o tome što je gastritis, koji su njegovi uzroci te kako ga liječiti.
Gastritis je, najjednostavnije govoreći, upala želuca, odnosno njegove sluznice. O definitivnoj dijagnozi gastritisa možemo govoriti tek kada postoji dokaz upale sluznice, na što se može posumnjati pregledom i endoskopskom pretragom želuca (gastroskopijom), ali se dokazuje isključivo biopsijom i mikroskopskim pregledom bioptata. Gastritis se ne može dokazati ultrazvukom, niti rendgenom abdomena.
Međutim, u svakodnevnom životu skloni smo gastritisom nazivati i razne nespecifične bolove u gornjem dijelu trbuha ili virusne bolesti probavnog sustava koje su praćene povraćanjem ili proljevom (gastroenteritis). Iako se često koristi u takvom kontekstu, gastritis je isključivo histološka dijagnoza koja se utvrđuje pregledom tkiva, a ne prisutnošću simptoma. Naime, gastritis ne mora uzrokovati stalne simptome, a isto tako ne mora od početka uzrokovati tegobe.
Gastritis se može podijeliti prema nekoliko kriterija, a najznačajniji kriteriji su histološki nalaz te mehanizam nastanka gastritisa. Prema histološkom nalazu, gastritis se uobičajeno dijeli na:
Svaki akutni gastritis može, ako se ne liječi, postati kroničan. Razlika kroničnog i akutnog gastritisa ne temelji se na duljini trajanja tegoba već na histološkom nalazu tkiva dobivenog biopsijom tijekom endoskopije. Akutni gastritis razlikuje se od kroničnog gastritisa po upalnim stanicama koje nalazimo u tkivu želučane sluznice koje se pregledava mikroskopom.
Erozivni i neerozivni gastritis
Gastritis, ovisno o izgledu pri izvođenju endoskopije, možemo podijeliti na erozivni ili neerozivni gastritis. Kako im samo ime govori, razlikuju se u stupnju oštećenja želučane sluznice. Kod erozivnog gastritisa sluznica je prekrivena erozijama, sitnim točkastim oštećenjima na površini, dok u težim slučajevima mogu biti prisutni dublji defekti sluznice, slične želučanom ulkusu (čiru). Budući da je riječ o težem obliku gastritisa, erozivni gastritis češće uzrokuje simptome od neerozivnog, premda oba oblika mogu biti bez simptoma.
Erozivni gastritis najčešće nastaje pri konzumaciji lijekova ili pri težim stresnim stanjima u kojima se organizam može naći (primjerice, teška akutna bolest). Takav se gastritis naziva stresni gastritis. Zbog oštećenja i sitnih krvarenja sluznice, erozivni gastritis može dovesti do manjka željeza i uzrokovati anemiju.
Neerozivni gastritis najčešće se viđa kod osoba koje imaju infekciju H. pylori.
Akutni (virusni) gastroenteritis
Akutni gastroenteritis predstavlja jedan primjer prolazne, kratkotrajne infekcije virusom koja uzrokuje prolaznu upalu sluznice i dovodi do povraćanja i/ili proljeva. Ako je prisutan proljev govorimo o gastroenteritisu. Virusi su najčešći uzročnici takvog stanja, a infekcija se tipično širi feko-oralnim putem. Zbog toga je virusni gastritis kod djece relativno čest, posebice tijekom hladnijeg dijela godine kada se boravi u zatvorenim prostorima što olakšava širenje bolesti.
Bolest traje nekoliko dana i ne zahtijeva posebno liječenje, već je najčešće dovoljno samo nadoknađivati tekućinu te snižavati temperaturu, ako je ona povišena. Riječ je o prolaznom, infektivnom stanju koje ne smijemo poistovjetiti s gastritisom o kojem će biti riječ u nastavku teksta. Naziv akutni u ovom slučaju označava vrijeme i način nastajanja jer bolest nastaje naglo, nakon kratke inkubacije te je, najčešće, kratkog trajanja od nekoliko dana.
Upala sluznice želuca može nastati zbog mnogočega. Čimbenici koji iritiraju sluznicu i dovode do njezine imunološke reakcije ujedno su i okidači nastanka gastritisa koji u svim slučajevima može biti akutni, ali i kronični. Iako upala može biti prisutna, ona ne pokazuje osobitu ovisnost sa simptomima pa osoba može imati gastritis, a većinu vremena biti bez simptoma. Upala može nastati kao posljedica:
Glavni kemijski čimbenici koji mogu provocirati nastanak gastritisa, ali i pogoršati njegove simptome su vezani uz prehrambene i životne navike. Upravo zbog toga, u pitanju su čimbenici na koje možemo i trebamo utjecati ako su oni uzrok naših tegoba! Glavni krivci gastritisa najčešće su duhanski proizvodi, začinjena hrana te alkoholna pića.
Rjeđa stanja koja dovode do gastritisa su zračenje i neke rijetke bolesti, poput sarkoidoze.
Helicobacter pylori: glavni krivac kroničnog gastritisa
Infekcija bakterijom Helicobacter pylori najčešći je uzrok gastritisa u svijetu, a posebno u slabije razvijenim dijelovima svijeta. Riječ je o bakteriji koja se prenosi feko-oralnim putem, a koja ima sposobnost preživjeti u kiselim uvjetima želučane sluznice. Tijekom infekcije, bakterija uništava zaštitnu barijeru želuca i tako doprinosi oštećenju sluznice uzrokovane želučanom kiselinom.
Infekcija bakterijom dokazuje se na dva načina: dokazivanjem antigena iz stolice te ureja izdisajnim testom. Antigensko dokazivanje nešto je manje osjetljivo, no često sasvim dovoljno za postavljanje dijagnoze. Za uspješno dokazivanje antigenskim testom potrebno je izbjegavati konzumiranje lijekova koji umanjuju lučenje želučane kiseline (tzv. inhibitori protonske pumpe i antacidi) te antibiotike u periodu od 4 tjedna.
Kronični gastritis može ostaviti trajne posljedice na želucu. Naime, proizvodnja kiseline uzrokuje promjene na sluznici želuca jer se stanice sluznice prilagođavaju uvjetima upale. Takva se promjena naziva intestinalna metaplazija. Pojam ‘intestinalna’ označava izgled stanica sluznice koje počinju sličiti stanicama sluznice crijeva.
Slična se promjena stanica može dogoditi i u slučaju dugotrajne gastroezofagealne refluksne bolesti kad kiselina nadražuje sluznicu jednjaka. Prema medicinskim saznanjima, ovakva vrsta transformacije je i rizični čimbenik za razvoj karcinoma želuca ili karcinoma jednjaka.
Lijekovi, posebice nesteroidni antireumatici, najčešći su krivac nastanka erozivnog gastritisa. Nesteroidni antireumatici su lijekovi koji se koriste za liječenje i ublažavanje simptoma upalnih bolesti, glavobolja te bolesti mišićno-koštanog sustava. Oštećenja tipično nastaju uslijed dugotrajne primjene ovih lijekova.
Autoimuni gastritis
Kao i drugi organi u tijelu, želudac također može biti zahvaćen autoimunom bolesti. Autoimuni gastritis je rijetka, nasljedna bolest koja dovodi do atrofije želučane sluznice. Atrofija sluznice je posljedica autoimune reakcije organizma u kojoj imunološki sustav vlastite stanice prepoznaje kao strane te protiv njih stvara imunološki odgovor.
Atrofija dovodi do smanjene proizvodnje želučane kiseline koja, kao i pretjerana proizvodnja, nije poželjna. Želučana kiselina bitan je faktor za probavu vitamina B12 pa u osoba s ovom vrstom gastritisa može doći do nastanka anemije uzrokovane manjkom B12 vitamina. Anemija se vrlo lako može dokazati vađenjem krvi, a kada se dokaže, liječi se suplementacijom B12 vitamina.
Iako može biti asimptomatski i ne uzrokovati simptome, gastritis, ipak, može biti i stanje koje uzrokuje niz simptoma. Neki od njih su:
Dispeptične tegobe naziv su za skup tegoba koje se javljaju kod raznih stanja probavnog sustava, a očituju se kao osjećaj nelagode u gornjem dijelu trbuha, nadutosti, brzog zasićenja hranom, punoće i težine u želucu nakon obroka ili kao osjećaj nagrizanja ili pečenja u predjelu želuca.
‘Žgaravica’ je osjećaj vraćanja kiseline te se očituje nagrizanjem ili pečenjem koje se širi prema vratu, a tipična je za refluksnu bolest. Osim spomenutog, refluks može uzorkovati i neke atipične simptome, poput promuklosti ili nadražajnog kašlja. Refluks je stanje koje se često može susresti u trudnica jer porast djeteta pritišće želudac i olakšava vraćanje kiseline.
Kad govorimo o gastritisu, neke simptome i znakove nikako ne bismo smjeli ignorirati. Pojedini simptomi i okolnosti zahtijevaju detaljnu obradu i svakako zahtijevaju izvođenje gastroskopije radi utvrđivanja uzroka. Razlog tomu je što spomenuti znakovi mogu ujedno biti i simptomi karcinoma želuca, a u takvim situacijama potrebno je gastroskopijom i biopsijom uzeti uzorak sluznice i isključiti malignu bolest. Spomenuto najprije uključuje:
Ista pravila vrijede i za osobe koje pate od gastroezofagealne refluksne bolesti jer navedeni simptomi mogu ukazivati na karcinom jednjaka. U pripadnica ženskog spola, naravno, posebice u reproduktivnoj dobi, valja obratiti pozornost na to da anemija može biti uzrokovana i menstrualnim tegobama pa valja učiniti i ginekološki pregled.
Sumnja na gastritis postavlja se na temelju razgovora s liječnikom te liječničkog pregleda. Internistički pregled prvi je i osnovni korak koji će odrediti daljnje postupanje kada postoje želučane tegobe.
Endoskopija: je li uvijek potrebna?
Gastroskopija (endoskopska pretraga želuca) nije potrebna u svakom slučaju gastritisa. Ako imate obične dispeptične tegobe bez alarmantnih simptoma, gastroskopija se ne izvodi već se gastritis liječi promjenom životnih navika i uvođenjem lijekova za gastritis. Ako takvo liječenje nije uspješno, ako je osoba starije životne dobi te ako uzročnik gastritisa nije H. pylori, treba razmotriti gastroskopiju.
Osim endoskopije, druge dijagnostičke metode se rijetko koriste. Ponekad se može zatražiti vađenje krvi ili analiza stolice na antigen H. pylori bakterije. U krvi se može primijetiti anemija, koja nastaje zbog dugotrajnog, ali sitnog krvarenja iz oštećene sluznice želuca.
Postoje neki prirodni lijekovi za gastritis. Primjerice, soda bikarbona učinkovit je način koji će u relativno kratkom roku smanjiti neugodne simptome. Osim sode bikarbone, i neki biljni pripravci pokazuju dobru učinkovitost u borbi protiv tegoba uzrokovanih gastritisom. Primjerice, brusnica te deglicirizirani sladić su neki od biljnih pripravaka za koje postoje dokazi (iako ne jasni) da ublažavaju dispeptične tegobe. Riječ je o posebnom obliku sladića iz kojeg je uklonjen glicirizin, čime je smanjena vjerojatnost nuspojava tipičnih za konzumaciju sladića. Tipične nuspojave uključuju poremećaj razine kalija, visoki krvni tlak i smetnje srčanog ritma.
S obzirom na to da i brusnica i sladić mogu ometati razgradnju lijekova, a posebice onih za zgrušavanje krvi, poput varfarina, o konzumaciji ovih dodataka konzultirajte se sa svojim liječnikom!
Glavni lijekovi za gastritis su inhibitori protonske pumpe (IPP). Riječ je o lijekovima u obliku tablete koje se konzumiraju na usta, a tipično se uzimaju ujutro, natašte te, po potrebi, i predvečer. Ovi lijekovi smanjuju stvaranje želučane kiseline što je glavni preduvjet za uspješno cijeljenje želučane sluznice. Postoje različiti oblici ovih lijekova, a njihova je učinkovitost usporediva i slična. Zbog toga je odabir lijeka stvar osobnog izbora i dogovora s liječnikom.
Osim IPP-a, postoje i lijekovi za gastritis bez recepta koji se mogu kupiti u slobodnoj prodaji. Takvi se lijekovi nazivaju antacidi, a glavna im je zadaća poništiti (neutralizirati) učinak želučane kiseline.
Ishrana kod gastritisa bitan je čimbenik kojim se može osigurati eliminacija simptoma, ali i oporavak želučane sluznice. Prehrana kod gastritisa mora se temeljiti na izboru laganijih i slabije začinjenih namirnica te izbjegavanju alkoholnih pića. Ista se načela primjenjuju kod refluksne bolesti. U nastavku vam donosimo savjete kako ublažiti želučane tegobe prehranom:
Izbjegavajte neke namirnice!
Općenito govoreći, selektivnost jelovnika treba se temeljiti na osobnim zapažanjima o tome koja hrana vam pogoršava simptome. Iako neće svaka osoba jednako reagirati na svaku namirnicu, neke namirnice načelno treba izbjegavati ako patite od gastritisa. Kisela, jako začinjena hrana te hrana bogata masnoćama tipično provocira smetnje vezane uz gastritis. Namirnice koje najčešće pogoršavaju simptome su:
Pazite na raspored svojih obroka
Osim sadržaja obroka, treba voditi računa i o njihovom rasporedu i učestalosti. Kao i kod refluksne bolesti, preporučljivo je izbjegavati konzumaciju hrane netom prije spavanja te, ako je moguće, jesti često, ali u manjoj količini!
Neke namirnice su itekako poželjne
Ako patite od gastritisa, vaša prehrana treba se bazirati na namirnicama koje imaju visoki udio vlakana te niski udio masnoća. To su uglavnom riba, bezmasno meso, voće i povrće (posebice, grahorice poput graha, leće i slanutka). Osim toga, pokušajte u svoj dnevni plan prehrane uvrstiti hranu bogatu probioticima. Fermentirani mliječni proizvodi, poput jogurta te kiselo zelje odličan su izvor probiotika koji je financijski prihvatljiv. Dobrobiti probiotika u kombinaciji s antibiotskom terapijom tijekom liječenja H. pylori infekcije znanstveno su dokazane!
Ako imate nešto bolje financijske mogućnosti, u svoju prehranu možete uvrstiti i kombuchu ili kimchi, poznate prehrambene namirnice istočnjačke kuhinje. Osim probiotika, primjena omega-3 masnih kiselina također je učinkovita u smanjenju tegoba. Neka istraživanja također prikazuju maslinovo ulje kao lijek za gastritis te su uspjela dokazati protuupalna svojstva ekstra djevičanskog maslinovog ulja. Ta su svojstva, primjerice, dokazana u ispitivanjima njegovog učinka protiv bakterije H. pylori. Međutim, to je za sada dokazano samo na životinjskim modelima.
Ako primijetite simptome gastritisa, a posebice ako su u pitanju neki od alarmantnih simptoma, nemojte odgađati liječnički pregled! Neredoviti obroci, brzo jedenje, hrana koja obiluje dodatnim začinima, masnoćama i drugim aditivima česti je problem koji zanemarujemo kod gastritičkih tegoba. Usvajanjem zdravih prehrambenih i životnih navika, u kombinaciji s lijekovima može se postići kontrolu dispeptičkih tegoba.
LITERATURA:
Autor: Dr. Dominik Ljubas i Dr. Žaklina Cvitkušić u suradnji sa kolegama iz Poliklinike Mazalin.
Predstavljanje i sadržaj ove stranice smatraju se intelektualnim vlasništvom Poliklinike Mazalin i kao takvi su zaštićeni zakonima koji su trenutno na snazi. Sadržaj ove lokacije zaštićen je odredbama autorskog prava odnosno prava industrijskog i/ili intelektualnog vlasništva.
Poliklinika Mazalin posjeduje autorsko pravo uređivanja, izbora i usklađivanja sadržaja ove lokacije, sukladno članku 277. stavku 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Fotografije, slike, tekstovi, naslovi, video prikazi, sa ili bez zvuka, te svi drugi dokumenti na web stranici podliježu zakonima o autorskom pravu, industrijskom i/ili intelektualnom vlasništvu, te su kao takvi vlasništvo Poliklinike Mazalin ili treće osobe koja temeljem valjanog pravnog posla jamči ograničeno korištenje sadržaja. Djelomična ili potpuna reprodukcija sadržaja, bez prethodnog pisanog dopuštenja Poliklinike Mazalin strogo je zabranjena, isključujući reprodukciju izvršenu u skladu s potrebama tiska.
Kolačić | Trajanje | Opis |
---|---|---|
cookielawinfo-checkbox-analytics | 11 months | This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Analytics". |
cookielawinfo-checkbox-functional | 11 months | The cookie is set by GDPR cookie consent to record the user consent for the cookies in the category "Functional". |
cookielawinfo-checkbox-necessary | 11 months | This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookies is used to store the user consent for the cookies in the category "Necessary". |
cookielawinfo-checkbox-others | 11 months | This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Other. |
cookielawinfo-checkbox-performance | 11 months | This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Performance". |
viewed_cookie_policy | 11 months | The cookie is set by the GDPR Cookie Consent plugin and is used to store whether or not user has consented to the use of cookies. It does not store any personal data. |