Hidrocefalus

Hidrocefalus je naziv za proširenje moždanih komora koje nastaje zbog nakupljanja viška cerebrospinalnog likvora. 

Cerebrospinalni likvor je tekućina koja oplahuje središnji živčani sustav (mozak, moždano deblo i kralježničnu moždinu) te pruža potporu i zaštitu tim strukturama amortizirajući pokrete i udarce. 

Cerebrospinalni likvor ima i druge bitne uloge, kao što je odnošenje otpadnih proizvoda metabolizma te regulacija normalnog tlaka unutar središnjeg živčanog sustava. 

U slučaju hidrocefalusa, višak cerebrospinalnog likvora dovodi do porasta tzv. intrakranijalnog tlaka (tlaka unutar lubanje), što može dovesti do oštećenja moždanog tkiva te raznih popratnih tegoba povezanih s neprimjerenim funkcijama mozga. 

Hidrocefalus se može javiti u bilo kojoj dobi, no češći je u novorođenčadi te se u tom slučaju očituje povećanjem glave, osobito prednjeg dijela.

U nastavku čitajte o raznim uzrocima hidrocefalusa u novorođenačkoj dobi, kao i kod odraslih osoba, kako ga prepoznati i na vrijeme reagirati, te što očekivati od liječenja.

ŽAŠTO NASTAJE HIDROCEFALUS?

Moždane komore možemo zamisliti kao šupljine ispunjene tekućinom koje se nalaze u središtu velikog mozga. Tkivo koje okružuje moždane komore proizvodi cerebrospinalni likvor, koji zatim kroz komore i kanale teče do površine mozga (subarahnoidni prostor) i kralježničke moždine te ih na taj način okružuje.

Likvor se otuda apsorbira (upija) u krvotok. Ako postoji neravnoteža između proizvodnje i apsorpcije likvora u krvotok, dolazi do njegova nakupljanja unutar moždanih komora. Hidrocefalus zapravo dijelimo na unutarnji (lat. hydrocephalus internus) i vanjski (lat. hydrocephalus externus).

Kod unutarnjeg hidrocefalusa dolazi do proširenja moždanih komora, a kod vanjskog do proširenja subarahnoidnih prostora (prostora na površini mozga). No, unutarnji hidrocefalus mnogo je češći, a vanjski se rijetko javlja sam za sebe, stoga se pod pojmom hidrocefalus prvenstveno misli na unutarnji.

Pretjerana količina likvora

Pretjerana količina likvora, stoga, može biti posljedica:

1. Pretjerane proizvodnje likvora. Ovo je poprilično rijedak razlog hidrocefalusa.
2. Nedovoljne apsorpcije likvora. Ovaj razlog je često povezan s upalom moždanog tkiva (kao posljedica zaraznih bolesti) ili krvarenja (zbog mehaničkih ozljeda glave). 
3. Opstrukcije (začepljenja). Ovo je najčešći uzrok hidrocefalusa, a začepljenje može nastati na razini kanala koji povezuju moždane komore (tzv. Silvijev akvedukt) ili, pak, na putu od komora prema površini mozga i kralježnične moždine (na razini tzv. foramina Luschka i Magendie).

Hidrocefalus kod novorođenčadi može biti prisutan i prije rođenja, što nazivamo kongenitalni hidrocefalus, ili se može javiti nedugo nakon rođenja.

Porod

Razlozi mogu uključivati neke razvojne poremećaje, zatim zarazne bolesti te ozljede nastale tijekom poroda:

• Moguća je malformacija središnjeg živčanog sustava djeteta (Dandy–Walker malformacija ili malformacija Chiari tipa II), koja dovodi do opstrukcije protoka likvora. Također, tumori središnjeg živčanog sustava mogu izazivati hidrocefalus.
• Različiti bakterijski i virusni uzročnici mogu dovesti do upale moždanog tkiva i hidrocefalusa, uključujući parazita Toxoplasma gondii (koji uzrokuje toksoplazmozu), citomegalovirusa (CMV), rubella virusa (uzročnika rubeole), mumps virusa, bakterije Treponema pallidum (uzročnika sifilisa) i drugi.
• U slučaju preuranjenog poroda, postoji mogućnost komplikacija poput krvarenja unutar moždanih komora. Krvarenje u mozgu bilo kojeg uzroka može dovesti do hidrocefalusa.

Hidrocefalus kod odraslih, iako rjeđi, može nastati iz sličnih razloga, primjerice:

• tumora središnjeg živčanog sustava
• infekcija koje zahvaćaju moždano tkivo (različiti uzroci bakterijskog meningitisa i encefalitisa – upala moždanih ovojnica i samog mozga)
• krvarenje u mozgu zbog ozljede ili moždanog udara

KOJI SU SIMPTOMI HIDROCEFALUSA?

Hidrocefalus kod beba najlakše se prepoznaje po uvećanju glave, s kojom djeca mogu biti rođena ili se brzo uvećanje glave zamjećuje nakon rođenja. Glava može cijela biti uvećana, ali kod dojenčadi je karakteristično uvećanje prednjeg gornjeg dijela glave, područje tzv. prednje fontanele.

Ukoliko hidrocefalus ostane neprepoznat, razvijaju se i drugi simptomi poput:

• mučnine i povraćanja
• letargije
• iritabilnosti
• slabog apetita
• slabosti mišića
• pogleda fiksiranog prema dolje ili drugih neuobičajenih pokreta očima
• konvulzija

Kod odraslih osoba koje pate od hidrocefalusa javljaju se:

• glavobolje
• usporenost
• pad koncentracije
• gubitak koordinacije ili ravnoteže
• urinarna inkontinencija
• poteškoće s vidom
• promjena osobnosti

KOJE SU MOGUĆE KOMPLIKACIJE?

Kada se hidrocefalus liječi, rijetko nastaju ikakve ozbiljnije komplikacije. No, ako ostane neprepoznat, stanje se obično pogoršava s vremenom te su moguće trajne posljedice poput poteškoća u učenju i poremećaja nekih fizičkih funkcija, pa čak i smrti. Iz tog je razloga bitno voditi brigu o motoričkom razvoju bebe, kao i ne zanemarivati neke neurološke tegobe u starijoj životnoj dobi, kako bi se primijetile ikakve nedostatnosti.

HIDROCEFALUS – DIJAGNOSTIKA I LIJEČENJE

Dijagnoza se zasniva na simptomima, neurološkom pregledu (gdje se ispituju sposobnost pokreta i funkcija osjetila) te slikovnim pretragama mozga. Od slikovnih pretraga se kod novorođenčadi koristi ultrazvuk (UZV), koji se postavi na prednju fontanelu.

Ultrazvuk također otkriva prisutnost hidrocefalusa prenatalno, dok je beba još u majčinoj utrobi. Magnetska rezonancija (MR) i kompjuterizirana tomografija (CT) zatim omogućuju detaljniji pregled te se koriste za otkrivanje podležećih stanja koja mogu izazivati hidrocefalus. Ako se, pak, sumnja na infektivnu bolest kao uzrok hidrocefalusa, potrebna su mikrobiološka testiranja.

Liječenje ovisi o uzroku hidrocefalusa te o tome je li on progresivan (povećava li se količina likvora). Kod progresivnog hidrocefalusa obično je potrebno učiniti ventrikularni šant. Ventrikularni šant je zapravo mehanizam odvodnje likvora iz moždanih komora, a sastoji se od duge fleksibilne cijevi sa zaliskom koji propušta višak likvora.

Jedan se kraj tog šanta, stoga, spaja sa moždanom komorom, a drugi kraj se pripoji u srčanu komoru ili trbušnu šupljinu, rješavajući se viška likvora. Šant sa sobom nosi rizik od infekcije i druge komplikacije, poput zakazivanja odvodnje likvora. 

Opstrukcija šanta može predstavljati hitno stanje s glavoboljom, povraćanjem i konvulzijama, ili pak može biti postupna i pokazivati neupadljive simptome poput pada koncentracije i letargije. Iz tih su razloga potrebne redovite kontrole opsega glave i slikovnih pretraga.

Literatura

• Mayo Clinic: Hydrocephalus
• MSD priručnik: Hidrocefalus
• National Institute of Neurological Disorders and Stroke: Hydrocephalus

Autor: Dr. Žaklina Cvitkušić i Dr. Dominik Ljubas u suradnji sa kolegama iz Poliklinike Mazalin.

Predstavljanje i sadržaj ove stranice smatraju se intelektualnim vlasništvom Poliklinike Mazalin i kao takvi su zaštićeni zakonima koji su trenutno na snazi. Sadržaj ove lokacije zaštićen je odredbama autorskog prava odnosno prava industrijskog i/ili intelektualnog vlasništva.

Poliklinika Mazalin posjeduje autorsko pravo uređivanja, izbora i usklađivanja sadržaja ove lokacije, sukladno članku 277. stavku 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Fotografije, slike, tekstovi, naslovi, video prikazi, sa ili bez zvuka, te svi drugi dokumenti na web stranici podliježu zakonima o autorskom pravu, industrijskom i/ili intelektualnom vlasništvu, te su kao takvi vlasništvo Poliklinike Mazalin ili treće osobe koja temeljem valjanog pravnog posla jamči ograničeno korištenje sadržaja. Djelomična ili potpuna reprodukcija sadržaja, bez prethodnog pisanog dopuštenja Poliklinike Mazalin strogo je zabranjena, isključujući reprodukciju izvršenu u skladu s potrebama tiska.