Homeopatija

Homeopatija, dobro poznata, no često osporavana forma alternativne medicine, predmet je stalne rasprave unutar medicinske i znanstvene zajednice. 

Jedinstvena je po svojim principima, što je razlikuje od konvencionalne medicine. No, ti su principi često bili predmet kritike, posebno zbog nedostatka podataka koji se temelje na dokazima. 

U ovom blogu istražit ćemo povijest homeopatije, poteškoće povezane s istom te stalnu kontroverzu oko homeopatskih lijekova.

Možemo li se izliječiti homeopatijom, saznajte u ovome blogu.

Što je to homeopatija? 

Homeopatija je alternativni oblik medicine koji koristi izuzetno razrijeđene tvari za liječenje raznih bolesti i stanja. Ove tvari se podvrgavaju posebnom postupku zvanom ‘potenciranje’, koji uključuje razrjeđivanje i snažno tresenje. 

Homeopatska medicina promatra osobu kao cjelinu, fokusirajući se na tijelo, um i emocije. Međutim, iako je popularna kod nekih ljudi, homeopatija nije pokazala učinkovitost u rigoroznim znanstvenim studijama iznad učinka placeba.

Pojam ‘homeopatija’ dolazi od grčkih riječi ‘homoios’ (sličan) i ‘pathos’ (patnja ili bolest). 

Korijeni homeopatije mogu se pratiti od kraja 18. stoljeća. Njen osnivač, Samuel Hahnemann, bio je njemački liječnik nezadovoljan tadašnjim medicinskim praksama. Predložio je radikalno drugačiji pristup liječenju temeljen na dva glavna principa – „slično liječi slično” i „minimalna doza”. 

Hahnemannovo je pravilo također „ipse dixit aksiom“ odnosno nikada dokazana pretpostavka na kojoj je utemeljio homeopatiju.

Prvi princip sugerira da bi tvar koja uzrokuje simptome kod zdrave osobe mogla izliječiti slične simptome kod bolesne osobe, dok drugi zagovara upotrebu najmanje moguće doze lijeka. 

Unatoč starosti homeopatije, njeni se principi oštro sukobljavaju sa znanstvenim znanjem kakvo danas razumijemo. Hahnemann je predložio homeopatiju u vrijeme kada teorija o bakterijama nije bila utemeljena, a razumijevanje patologije bolesti bilo je ograničeno. Njegove ideje, iako revolucionarne za to vrijeme, danas se vide kao povijesni artefakt.

Načela homeopatije

Homeopatija se temelji na nekoliko ključnih načela koje je postavio njezin osnivač, Samuel Hahnemann:

• Načelo sličnosti (“slično se liječi sličnim”)

 Ovo je možda najpoznatiji koncept u homeopatiji. Prema ovom načelu, bolest se može izliječiti tvarima koje kod zdrave osobe izazivaju simptome slične onima bolesnika. Na primjer, ako određena tvar uzrokuje simptome slične gripi u zdravoj osobi (kao što su vrućica, umor, zimica), homeopatski lijek napravljen od te tvari može se koristiti za liječenje pacijenta s gripom.

• Načelo pojedinačnog lijeka

Prema ovom načelu, samo se jedan lijek treba koristiti u bilo kojem trenutku kako bi se tijelo moglo usredotočiti na taj lijek i potaknuti proces ozdravljenja.

• Načelo minimalne doze

 Homeopatija koristi iznimno male doze lijekova. Ove doze su često toliko male da je vjerojatno da u lijeku nema niti jedne molekule originalne tvari. Ovo je postignuto kroz proces poznat kao “potenciranje” ili “dinamiziranje”, gdje se tvar razrjeđuje, a zatim se lijek “potencira” ili “dinamizira” kroz specifičan postupak udaranja ili tresenja. Smatra se da ovaj postupak prenosi “energiju” ili “suštinu” tvari na lijek, čak i kada tvar više nije prisutna.

• Načelo cjelovitog liječenja

Homeopatija promatra osobu kao cjelinu, uzimajući u obzir tjelesne, emocionalne i mentalne aspekte. Liječenje nije usmjereno samo na uklanjanje simptoma, već na liječenje osobe kao cjeline.

Unatoč ovim načelima, važno je napomenuti da homeopatija ostaje kontroverzna. Ova načela često se kritiziraju zbog nedostatka znanstvenih dokaza koji bi ih podržali. Na primjer, iako se načelo minimalne doze koristi u homeopatiji, suprotno je našem trenutnom razumijevanju učinaka lijekova na ljudsko tijelo.

Homeopatski lijekovi

Homeopatski lijekovi koji se danas koriste dolaze u obliku homeopatskih kuglica. Homeopatske kuglice sadrže saharozu (šećer) koji im daje slatkoću. Zbog specifičnog sastava olakšavaju primjenu homeopatskih lijekova. Kuglice sadrže šećer u vrlo maloj količini koja vam ne može naštetiti, iako bolujete od dijabetesa. Homeopatski liječnik puni tablete različitim tvarima poput minerala, tvari izoliranih iz životinja ili biljaka.

Homeopatske kuglice za zube, često poznate kao homeopatski zubni gelovi ili granule, su vrsta homeopatskog lijeka namijenjenog ublažavanju boli i nelagode povezane s rastom zubi kod beba i male djece.

Ove kuglice obično sadrže razrijeđene tvari kao što su kamilica, koja je poznata u homeopatskoj praksi za smirivanje nemirnih i uznemirenih beba, ili trputac, koji se koristi za ublažavanje bolova.

U pravilu se ovi proizvodi koriste tako da se mala količina stavi izravno na desni djeteta ili se otopi u vodi koju dijete pije. Ideja je da će homeopatski pripravak pomoći smanjenju upale i boli, smirujući dijete tijekom tog često neugodnog procesa.

Međutim, važno je napomenuti da su ovi proizvodi često kontroverzni. Kao i sa svim homeopatskim proizvodima, znanstveni dokazi o njihovoj učinkovitosti su ograničeni. Nadalje, u nekim slučajevima, homeopatski proizvodi za zube povučeni su s tržišta zbog sigurnosnih razloga, uključujući rizik od rijetkih, no ozbiljnih nuspojava. Stoga je uvijek najbolje konzultirati se s pedijatrom ili drugim zdravstvenim stručnjakom prije nego što započnete bilo kakvu novu terapiju za svoje dijete.

Homeopatija i alergije

Homeopatija se od strane nekih ljudi koristi u liječenju simptoma alergija. Kao i ostale homeopatske prakse, liječenje alergija koristi izuzetno razrijeđene tvari koje su, prema homeopatskoj filozofiji, dizajnirane da “pomažu tijelu da se samo izliječi”. Homeopatski tretmani za alergije se baziraju na individualnom pristupu, gdje se uzimaju u obzir specifični simptomi svake osobe.

Neki homeopati koriste tvari kao što su Ambrosia u liječenju alergijskog rinitisa, ili Allium cepa (crveni luk), za liječenje simptoma poput suznih očiju i curenja nosa.

Važno je napomenuti da znanstveni dokazi koji podupiru homeopatiju kao učinkovitu metodu liječenja alergija su vrlo ograničeni. U većini kliničkih studija, homeopatski tretmani nisu pokazali veću učinkovitost od placeba. Osim toga, neki homeopatski proizvodi mogu sadržavati tragove alergena, što može izazvati ili pogoršati alergijske reakcije kod nekih osoba.

Koji su mogući problemi povezani s homeopatskim liječenjem?

Glavni problem s homeopatijom leži u njenom odstupanju od medicine temeljene na dokazima. Središnji stup moderne medicine je upotreba tretmana i lijekova koji su se pokazali učinkovitima kroz rigorozno znanstveno ispitivanje, često uključujući randomizirane kontrolirane studije (istraživanja). No, homeopatija se ne uklapa u taj okvir. Većina homeopatskih lijekova toliko je razrijeđena da je malo vjerojatno da sadrži bilo koju izvornu tvar, što je proturječno našem trenutnom razumijevanju lijekova i načinu na koji ostvaruju svoj učinak. 

Osim toga, upotreba homeopatskih lijekova može biti potencijalno opasna. Neki pacijenti mogu zanemariti konvencionalne tretmane liječenja zbog homeopatskog pristupa liječenju, što može dovesti do nepovoljnih ishoda. Iako postoje pojedinci koji navode da se osjećaju bolje nakon upotrebe homeopatskih lijekova, to je vjerojatnije pripisano placebo efektu (tvar bez aktivnog učinka) ili prirodnom tijeku bolesti, nego li učinkovitosti samih homeopatskih lijekova.

Unatoč kritikama, homeopatija je i dalje široko prakticirana i prihvaćena od mnogih širom svijeta. To se djelomično može pripisati osobnoj prirodi odluka o zdravstvenoj skrbi i želji za prirodnim ili holističkim tretmanima. No, ključno je napomenuti da ‘prirodno’ ne znači uvijek ‘sigurno’ ili ‘učinkovito’.

Štoviše, postoji sve veći broj dokaza koji sugeriraju da homeopatija ne djeluje bolje od placeba u kliničkim ispitivanjima. Iako su neke studije pokazale pozitivne učinke, to je često zbog loše metodologije ili pristranosti, a ukupni dokazi ne podržavaju učinkovitost homeopatije.

Ustrajnost homeopatije ističe ključno pitanje u zdravstvenoj skrbi – važnost prakse temeljene na dokazima. Da bi se tretman prihvatio, trebao bi pokazati konzistentnu učinkovitost u rigoroznim, nepristranim studijama. Homeopatija, do današnjeg dana, ne ispunjava ovaj standard.

Homeopatija i moderna medicina

Unatoč kritici koja okružuje homeopatiju, postoje aspekti njenog prakticiranja od kojih bi konvencionalna medicina mogla naučiti. Holistički pristup homeopatije, koji naglašava individualizirani tretman i smatra da su um i tijelo pacijenta međusobno povezani, je jedan aspekt koji je pronašao rezonanciju kod mnogih ljudi. Ovaj pristup, iako znanstveno nije vrednovan u kontekstu same homeopatije, naglašava važnost personalizirane medicine, usmjerene na pacijenta – princip koji sada dobiva na zamahu u modernoj medicini.

Međutim, dok su principi personalizirane skrbi vrijedni priznanja, važno je ne zamijeniti to s odobravanjem homeopatije kao učinkovite metode liječenja. Homeopatski lijekovi, kako je ranije spomenuto, nisu pokazali konzistentnu učinkovitost iznad placeba u rigoroznim, nepristranim studijama. Ovo je ključna razlika koju treba naglasiti kako pacijenti ne bi bili dovedeni u zabludu da zanemaruju dokazane tretmane u korist netestiranih alternativa.

Homeopatija u budućnosti medicine

Rasprava oko homeopatije služi kao snažan podsjetnik na važnost kritičkog mišljenja i znanstvenog istraživanja u zdravstvenoj skrbi. Iako u medicini ima mjesta za različite pristupe, oni bi uvijek trebali biti temeljeni na znanstvenim dokazima. Činjenica da je homeopatija preživjela više od dva stoljeća unatoč nedostatku empirijske podrške postavlja intrigantna pitanja o psihologiji uvjerenja i kompleksnostima odnosa pacijent-liječnik.

S napredovanjem medicine, zdravstvena zajednica trebala bi nastojati promicati prakse temeljene na dokazima, a istovremeno poštovati individualne potrebe i iskustva pacijenata. Moramo nastaviti propitivati homeopatiju, a zapravo i bilo koji oblik liječenja koji ne zadovoljava standarde temeljene na dokazima. 

Ima li homeopatija svoje mjesto u medicini danas?

U suvremenoj eri medicine, gdje se terapije i postupci utemeljuju na rigoroznom znanstvenom istraživanju i dokazima, postoji malo mjesta za prakse poput homeopatije koje ne zadovoljavaju ove stroge standarde. Dokazano je da tretmani koji prođu kroz rigorozno testiranje i kontrolirana istraživanja pružaju najbolje šanse za postizanje pozitivnih zdravstvenih ishoda.

Homeopatija, koja se oslanja na principe koji su u suprotnosti s našim trenutnim razumijevanjem biologije, farmakologije (znanost o lijekovima) i fizike, nije pokazala učinkovitost iznad placeba u takvim studijama.

Važno je istaknuti da homeopatski lijekovi i tretmani mogu odvraćati pacijente od traženja dokazano učinkovitih tretmana, ponekad s ozbiljnim ili čak fatalnim posljedicama. U doba kada imamo pristup širokom spektru dokazano učinkovitih tretmana, riskantno je i neodgovorno promovirati metode koje nisu prošle kroz adekvatan proces provjere.

Dok su razumijevanje i empatija prema pacijentovom iskustvu i željama bitni aspekti pružanja zdravstvene skrbi, naše preporuke i prakse moraju biti čvrsto ukorijenjene u znanstvenim dokazima. 

Na kraju, terapeutski postupci moraju proći znanstvena ispitivanja i potrebno je dokazati njihovu učinkovitost prije nego što se široko prihvate i prakticiraju. Time se osigurava da se zdravstvena skrb pruža na najsigurniji, najučinkovitiji i najodgovorniji način, uvijek s pacijentovim najboljim interesima na umu.

Literatura

1. British Journal of Clinical Pharmacology: A systematic review of systematic reviews of homeopathy
2. The Lancet: Benefits and risks of homoeopathy
3.  National Center for Complementary and Integrative Health: Homeopathy: What You Need To Know

Autor: Dr. Dominik Ljubas i Dr. Žaklina Cvitkušić u suradnji sa kolegama iz Poliklinike Mazalin.

Predstavljanje i sadržaj ove stranice smatraju se intelektualnim vlasništvom Poliklinike Mazalin i kao takvi su zaštićeni zakonima koji su trenutno na snazi. Sadržaj ove lokacije zaštićen je odredbama autorskog prava odnosno prava industrijskog i/ili intelektualnog vlasništva.

Poliklinika Mazalin posjeduje autorsko pravo uređivanja, izbora i usklađivanja sadržaja ove lokacije, sukladno članku 277. stavku 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Fotografije, slike, tekstovi, naslovi, video prikazi, sa ili bez zvuka, te svi drugi dokumenti na web stranici podliježu zakonima o autorskom pravu, industrijskom i/ili intelektualnom vlasništvu, te su kao takvi vlasništvo Poliklinike Mazalin ili treće osobe koja temeljem valjanog pravnog posla jamči ograničeno korištenje sadržaja. Djelomična ili potpuna reprodukcija sadržaja, bez prethodnog pisanog dopuštenja Poliklinike Mazalin strogo je zabranjena, isključujući reprodukciju izvršenu u skladu s potrebama tiska.