×

Kromosomske anomalije

Kromosomske anomalije su poremećaji kromosoma koji mogu dovesti do raznih karakterističnih oboljenja, poznatijih kao sindromi. Povećan rizik za rađanje djece s nekom od kromosomskih anomalija imaju žene životne dobe iznad 35 godina zbog smanjene kvalitete jajnih stanica.

Međutim, ti se poremećaji mogu javiti kod djece svih parova bez obzira na njihovu životnu dob, zdravstveno stanje i slično. Upravo zbog toga, važno je pojasniti što su zapravo kromosomske abnormalnosti, koje su najčešće kromosomopatije i zašto one nastaju.

kromosomske anomalije

U današnjem blogu vam donosimo odgovore na ta pitanja, ali i mnoga druga. Što su kromosomi i zašto su važni? Koji oblici kromosomskih anomalija postoje? Koje su najčešće kromosomske bolesti u djece i koja su njihova obilježja? Kakvu ulogu u svemu tome ima prenatalna dijagnostika? Sve što vas o tome zanima saznajte u nastavku teksta!

ŠTO SU KROMOSOMSKE ANOMALIJE?

Kromosomske anomalije ili kromosomopatije su poremećaji na razini kromosoma, a mogu biti strukturne i numeričke prirode. Što su zapravo kromosomi? Ljudsko tijelo sastavljeno je od velikog broja stanica, a svaka stanica djeluje kao zasebni ”organizam” koji surađuje i komunicira s drugim stanicama te djeluje i radi u svrhu održavanja cjelovitosti zdravlja. Stanica ima nekoliko ”organa” kojima obavlja sve funkcije koje su joj zadane. Središnji ”organ” stanice je jezgra koja je izuzetno važna jer sadrži nasljedni materijal. Osim toga, iz nje proizlaze sve važne informacije i zapovijedi koje upravljaju načinom na koji sama stanica radi.

Pod nasljednim materijalom koji se nalazi u jezgri prvenstveno mislimo na DNK (deoksiribonukleinsku kiselinu) koji je osnovni, jedinstveni potpis svake osobe. DNK je sastavni dio gena kojih u svakoj stanici ima oko dvadeset tisuća. Geni sadrže upute o svim specifičnostima nekog organizma – boji kože, očiju, visini, predispoziciji za različite bolesti itd. Geni su locirani na strukturama koje se nazivaju kromosomi. Svaka stanica (osim spolnih stanica) u sebi ima 46 kromosoma – 23 koja smo naslijedili od majke i 23 koja smo naslijedili od oca. Dakle, kromosomi su sastavljeni od gena, a geni su građeni od DNK.

S obzirom da kromosomi sadrže genski materijal koji nosi upute za sve stanice organizma, svaka promjena u broju ili strukturi kromosoma može kao posljedicu imati promjenu tog genskog materijala. Takve promjene mogu uzrokovati poremećaje u razvoju ili probleme sa zdravljem organizma koji te promjene nosi. Drugim riječima, kromosomske promjene ili anomalije često znače i poremećaje zdravlja. Najčešće kromosomske anomalije prezentiraju se kao određeni sindromi, a o njima ćemo više govoriti u nastavku teksta.

KAKVE SVE MOGU BITI KROMOSOMSKE ANOMALIJE

KAKVE SVE MOGU BITI KROMOSOMSKE ANOMALIJE?

Kromosomske anomalije mogu biti poremećaji broja kromosoma i poremećaji strukture, odnosno građe kromosoma. Anomalije broja kromosoma nazivaju se aneuploidije, a kod takvih poremećaja postoji višak ili manjak kromosoma. Drugim riječima, osobe s aneuploidijom imaju ili kromosom viška ili kromosom manjka u svom kariogramu (”karti” vlastitih kromosoma). Njihovi kromosomi su normalnog izgleda, ali zbog njihovog abnormalnog broja dolazi do promjene nasljednih informacija i često specifičnih zdravstvenih problema. Najpoznatija aneuploidija je trisomija 21. kromosoma, poznatija kao Downov sindrom.

Poremećaji strukture kromosoma mogu biti razni. Za vrijeme dijeljenja stanica ponekad dolazi do prelamanja kromosoma koji se zatim razmještaju. Takvim premještanjem nastaju nove kombinacije u strukturi pojedinih kromosoma – dio materijala se može izgubiti, a dio se može preseliti na neko novo mjesto. Postoji nekoliko oblika kromosomskih strukturnih anomalija: delecije, translokacije, inverzije, insercije i dr. Kod kromosomskih delecija dolazi do gubitka dijela kromosoma, a kod translokacija do premještanja jednog dijela kromosoma na drugo mjesto. Kod kromosomskih inverzija se komadić kromosoma otkinuo, okrenuo pa tako izvrnut ponovo pričvrstio za isto mjesto, a kromosomske insercije označavaju umetnuti djelić kromosoma koji se nalazi na ”krivome” mjestu.

Međutim, ono što je u svemu tome najvažnije je koliko će takve promjene utjecati na zdravlje, funkcionalnost, razvoj i život djeteta koje takve kromosomske abnormalnosti ima. U nekim slučajevima nastale promjene strukture kromosoma nemaju značajan utjecaj na život pojedinca. Kažemo da su takve promjene balansirane, odnosno došlo je do gubitka ili premještaja genetičkog materijala na mjestima koja nisu bila ključna za nastanak nekih promjena izgleda, razvoja i sl. Međutim, kod takvih ljudi postoji šansa da će svojoj djeci prenijeti tu kromosomsku strukturnu promjenu koja se kod njih neće balansirati pa će nastati vidljive posljedice u vidu poremećaja zdravlja. Isto tako, djeca mogu dobiti i potpuno zdrave kromosome. I parovi s potpuno ispravnim kariogramima mogu dobiti dijete s nekom kromosomskom anomalijom. Za takve promjene kažemo da su nastale ”de novo”, odnosno da su novonastale. 

KOJE SU NAJČEŠĆE KROMOSOMSKE ANOMALIJE U DJECE?

Najčešće kromosomopatije u djece su one koje utječu na broj kromosoma, a obično se radi o trisomijama. Trisomija je pojam koji označava postojanje dodatnog kromosoma na nekom od parova kromosoma, što znači da na tom mjestu umjesto dva kromosoma (jedan majčinog, a jedan očevog podrijetla) postoje tri kromosoma. Najčešće trisomije su trisomija 21., 18. i 13. kromosoma koje uzrokuju bolesti poznatije kao Downov sindrom, Edwardsov sindrom i Patauov sindrom. Nešto rjeđe su monosomije, anomalije broja kromosoma kod kojih jedan od kromosoma u paru nedostaje. Jedan od primjera takve bolesti je Turnerov sindrom. Više o tim bolestima govorit ćemo u nastavku teksta.

NAJČEŠĆE KROMOSOMSKE ANOMALIJE

DOWNOV SINDROM

ŠTO JE? Downov sindrom je trisomija 21. kromosoma, što znači da se na 21. paru kromosoma nalazi još jedan dodatni kromosom. Javlja se u otprilike jedno od 650 novorođene djece. 

ZAŠTO NASTAJE? Ovaj sindrom nastaje zbog pogrešnog prenošenja kromosoma tijekom dijeljenja stanica, što za posljedicu ima pojavu kromosoma 21 viška. Takva abnormalnost prenošenja genetskog materijala obično nastaje u jajnoj stanici prije oplodnje, ali može nastati i nakon oplodnje. Upravo zbog toga je rizični faktor za rađanje djeteta s Downovim sindromom životna dob majke iznad 35 godina jer s napredovanjem reproduktivne dobi opada kvaliteta jajnih stanica i veća je šansa da će se oploditi jajna stanica s nekom anomalijom kao što je primjerice višak kromosoma. Međutim, Downov sindrom se može javiti kod svih parova bez obzira na životnu dob.

KOJA SU OBILJEŽJA OVOG SINDROMA? Downov sindrom ima mnogo karakterističnih kliničkih obilježja, ali se njihova prisutnost i izraženost razlikuje od djeteta do djeteta. Većinu se djece s ovim sindromom može prepoznati odmah po rođenju zbog specifičnog izgleda. Obilježja Downovog sindroma uključuju:

  • kosi položaj očiju (tzv. mongoloidni izgled)
  • mali nos
  • mala usta i veliki jezik
  • kratak vrat
  • mali dlanovi s kratkim prstima
  • specifična poprečna brazda na dlanovima
  • smanjeni tonus mišića
  • kratke noge s povećanim razmakom između palca i drugog prsta itd.

 

Osim navedenih fizičkih obilježja, djeca s Downovim sindromom imaju povećan rizik od razvoja nekih bolesti ili prisutnosti određenih bolesti već pri rođenju. Najčešće su srčane bolesti, bolesti probavnog sustava, poremećaji štitnjače, poremećaji vida i druge očne bolesti, problemi sa sluhom itd. Osim toga, djeca s Downovim sindromom imaju niži kvocijent inteligencije te često zbog toga imaju problema s učenjem, pamćenjem i sl. Međutim, uz posebne edukacijske programe i vježbe, takva se djeca s vremenom u potpunosti mogu uključiti u sve aktivnosti svojih vršnjaka i voditi život baš kao i druga djeca.

EDWARDSOV SINDROM

ŠTO JE? Edwardsov sindrom je trisomija 18. kromosoma, što znači da se na 18. paru kromosoma nalazi još jedan dodatni kromosom. Javlja se u otprilike jedno na 6000 živorođene djece.

ZAŠTO NASTAJE? Baš kao i kod Downovog sindroma, dolazi do poremećaja prenošenja genetskog materijala za vrijeme dijeljenja stanica. Ako se takva spolna stanica s dodatnim 18. kromosomom oplodi, razvija se zametak, a kasnije i plod s trisomijom 18, odnosno Edwardsovim sindromom. Kod takvih plodova često dolazi do spontanih pobačaja.

KOJA SU OBILJEŽJA OVOG SINDROMA? Čak i ako se dijete s ovim sindromom rodi, nažalost, jako je mali postotak onih koji prežive prvu godinu života. Na ovaj sindrom se može posumnjati odmah po rođenju zbog karakterističnih obilježja: mala glavica, izbočeni potiljak, nisko položene uši, mala donja čeljust i sitna usta, široko položene oči i dr. Specifičan je položaj stisnutih šaka s preklapanjem kažiprsta preko 3. i 4. prsta. Česti su i srčani problemi te poremećaji probavnog i mokraćnog sustava.


PATAUOV SINDROM

ŠTO JE? Patauov sindrom je trisomija 13. kromosoma, što znači da se na 13. paru kromosoma nalazi još jedan dodatni kromosom. Javlja se u otprilike jedno na 16 tisuća novorođenčadi.

ZAŠTO NASTAJE? Kao i kod ostalih trisomija, dolazi do poremećaja prenošenja kromosoma tijekom diobe stanica. Kao posljedica nastaje višak kromosoma 13 te se razvijaju poremećaji karakteristični za ovu kromosomopatiju. Česti su spontani pobačaji.

KOJA SU OBILJEŽJA OVOG SINDROMA? Trisomija 13 jedna je od najtežih kromosomskih bolesti. Nažalost, mali postotak djece preživi dulje od nekoliko dana ili tjedana. Djeca s ovim sindromom imaju srčane bolesti, poremećaje živčanog sustava, bolesti mokraćnog sustava i druge poremećaje koji ugrožavaju njihov život. 


TURNEROV SINDROM

ŠTO JE? Turnerov sindrom je monosomija X, što znači da nedostaje jedan od dva spolna kromosoma. Iako im nedostaje jedan X kromosom od dva X kromosoma koji se nalaze u zdravih žena, po obilježjima su u potpunosti žene. Ovaj poremećaj se javlja u jedne od 4000 novorođenih djevojčica.

ZAŠTO NASTAJE? Tijekom diobe stanica, dolazi do gubitka jednog od kromosoma na posljednjem paru spolnih kromosoma, najčešće očevog podrijetla.

KOJA SU OBILJEŽJA OVOG SINDROMA? Karakteristična obilježja ovog sindroma postoje, ali ponekad nisu jako. izražena te mogu proći nezapaženo. Kod novorođenih djevojčica ponekad postoji oteknuće stopala i ruku, tzv. limfedem. Takva pojava se ponekad može vidjeti i na vratu. Žene s Turnerovim sindromom imaju široki prsni koš sa široko razmaknutim bradavicama, niski rast, nisku linija kose na stražnjoj strani vrata, spuštene kapke i dr. Ova obilježja ne moraju biti uvijek prisutna i nisu kod svih žena jednako izražena. Često postoje srčane greške, a jajnici nisu razvijeni, što za posljedicu ima neplodnost. Zbog nerazvijenih jajnika se u većine takvih žena ne javlja menstruacija i ne dolazi do početka puberteta. Međutim, u manjeg broja njih ipak postoji plodnost i spontane menstruacije. Umna zaostalost je rijetka.

KAKVU ULOGU IMA PRENATALNA DIJAGNOSTIKA?

Prenatalna dijagnostika može dati odgovor na pitanje je li vaše dijete kromosomski zdravo ili ne. Ona obuhvaća niz dijagnostičkih postupaka kojima procjenjujemo zdravstveno stanje ploda i ispitujemo postojanje patološkog stanja, odnosno bolesti. U širem smislu, prenatalna dijagnostika se odnosi na sve postupke koji daju informaciju o plodu, a u užem se smislu odnosi na otkrivanje različitih abnormalnosti ploda koje imaju genetsku podlogu. Dijagnostika se izvodi prenatalno (prije rođenja), a može biti invazivna i neinvazivna. 

Neki od prenatalnih dijagnostičkih testova kao što su ultrazvuk i određeni krvni testovi često su dio rutinskih pregleda u trudnoći. To su sigurne, neinvazivne metode koje pomažu odrediti kojim trudnicama je potrebno napraviti dodatne dijagnostičke (invazivne) pretrage kako bi se isključila patologija ploda. Neinvazivne dijagnostičke metode ne mogu potvrditi postojanje bolesti ploda, nego samo upućuju na povećani rizik za neku bolest. Za dijagnozu bolesti potreban je uzorak fetalnih stanica koji se dobiva nekom od invazivnih dijagnostičkih metoda. 

Neinvazivne prenatalne dijagnostičke metode, koje se još nazivaju i metodama probira, uključuju ultrazvučni pregled i mjerenje biokemijskih biljega u majčinoj krvi. Osim toga, u njih spada i  izolacija fetalne DNA iz majčine krvi (Nifty test). Neinvazivne prenatalne pretrage maju široku primjenu zbog svoje sigurnosti i jednostavnosti izvedbe, a namijenjene su svim trudnicama bez obzira na to imaju li povećan rizik za anomaliju ploda ili ne (zbog dobi ili prisutnih genetičkih bolesti u obitelji). Kao što je već napomenuto, metode probira ne mogu potvrditi postojanje bolesti ploda. Ukoliko se njima utvrdi da trudnica ima povećan rizik za neku bolest, rade se invazivne metode kojima se dijagnoza bolesti potvrđuje ili isključuje.

Invazivne prenatalne dijagnostičke metode su pretrage koje uključuju ulazak sonde ili igle u maternicu majke. U malom postotku slučajeva mogu uzrokovati oštećenje ploda ili same majke te uzrokovati pobačaj. Uz današnji napredak tehnologije i dijagnostike, invazivni prenatalni dijagnostički postupci nose jako malu opasnost za plod i majku, ali ta opasnost ipak postoji. Upravo zbog toga, oni se preporučuju samo onim pacijenticama s visoko rizičnom trudnoćom, odnosno onima kojima su prethodni testovi postavili povećanu sumnju na neku abnormalnost ploda. U takve pretrage spadaju amniocenteza, biopsija korionskih resica i kordocenteza.

Hoće li se prenatalne dijagnostičke pretrage napraviti ili ne, ovisi o želji majke, odnosno para. Svakako je važno posavjetovati se s liječnikom koji će preporučiti neku od pretraga ovisno o dobi majke, postojanju genetskih bolesti u obitelji i drugih čimbenika.

 

Autor: Dr. Tihana Mazalin  u suradnji sa kolegama iz Poliklinike Mazalin.

Izvori: www.msdmanuals.com,  ghr.nlm.nih.gov , www.plivazdravlje.hr , www.rijetke-bolesti.hr

Predstavljanje i sadržaj ove stranice smatraju se intelektualnim vlasništvom Poliklinike Mazalin i kao takvi su zaštićeni zakonima koji su trenutno na snazi. Sadržaj ove lokacije zaštićen je odredbama autorskog prava odnosno prava industrijskog i/ili intelektualnog vlasništva.

Poliklinika Mazalin posjeduje autorsko pravo uređivanja, izbora i usklađivanja sadržaja ove lokacije, sukladno članku 277. stavku 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Fotografije, slike, tekstovi, naslovi, video prikazi, sa ili bez zvuka, te svi drugi dokumenti na web stranici podliježu zakonima o autorskom pravu, industrijskom i/ili intelektualnom vlasništvu, te su kao takvi vlasništvo Poliklinike Mazalin ili treće osobe koja temeljem valjanog pravnog posla jamči ograničeno korištenje sadržaja. Djelomična ili potpuna reprodukcija sadržaja, bez prethodnog pisanog dopuštenja Poliklinike Mazalin strogo je zabranjena, isključujući reprodukciju izvršenu u skladu s potrebama tiska. 

Prijavite se na naš newsletter

  • U nastavku označite koje kategorije/teme blogova vas zanimaju (možete označiti i više kategorija):
    Svojom prijavom pristajete da vam naše novosti i obavijesti stižu na e-mail adresu. Ovu privolu možete u svako doba povući, na kraju svakog Newslettera, te ćemo, u slučaju povlačenja privole, vaše podatke izbrisati. Daljnje informacije možete pronaći u našim uvjetima korištenja i pravilima privatnosti.
  • Hidden
  • Hidden
  • Hidden
  • This field is for validation purposes and should be left unchanged.