Najčešće autoimune bolesti u žena

Autoimune bolesti su skupina bolesti koja dijeli važnu zajedničku osobinu –pretjeranu i nekontroliranu aktivnost imunološkog sustava koji napada organe vlastitog organizma. Čak preko 80% osoba koje imaju neku autoimunu bolest su žene. Zašto je tome tako, zašto zapravo nastaju autoimune bolesti i koje su najčešće te kako ih prevenirati? Na sva ta pitanja vam donosimo odgovore u današnjem blogu.

ŠTO SU AUTOIMUNE BOLESTI I ZAŠTO NASTAJU?

Autoimune bolesti su specifična skupina raznih poremećaja i bolesti koju karakterizira pretjerana aktivnost imunološkog sustava usmjerena protiv vlastitih tkiva. Do sada je opisano preko osamdeset različitih autoimunih bolesti, a svaka od njih ima isti podležeći patogenetski mehanizam – pretjeranu i nekontroliranu aktivnost imunološkog sustava. Drugim riječima, imunološki sustav pojedinca s autoimunom bolešću ”napada” vlastiti organizam jer ga prepoznaje kao nešto strano.

Točni mehanizmi nastanka autoimunih bolesti još uvijek nisu razjašnjeni, ali zna se da se takve bolesti ne razvijaju samo zbog jednog čimbenika, već kombinacije više njih. Kao što je to slučaj s mnogim bolestima, genetika i okolišni faktori (primjerice infekcije, lijekovi, stres, ozljede i slično) i u razvoju autoimunih bolesti imaju ključnu ulogu. Interakcijom tih čimbenika nastaje poremećena tolerancija imunološkog sustava koji više ne radi za vlastiti organizam, već protiv njega.

Zadaća imunološkog sustava je obrana domaćina od raznih patogena i štetnih tvari koje u njega ulaze i koje se u njemu stvaraju – bakterija, virusa, toksina, kancerogenih stanica itd. Imunološki sustav djeluje na više načina, a svi mehanizmi njegova djelovanja pomno su kontrolirani i usklađeni. Imunosne stanice zajedno djeluju kao vojska – svaka od njih ima svoju ulogu, a zajednički cilj im je uništiti ili makar oslabiti neprijatelja.

Važnu ulogu u takvom kolektivu imaju tzv. regulatorne T-stanice, imunosne stanice čija je zadaća modulacija imunološkog sustava i održavanje tolerancije na vlastite tkivne antigene, čime se prevenira razvoj pretjeranih autoimunih reakcija u organizmu. Naime, neki autoimuni procesi se normalno mogu naći u organizmu, međutim, oni su ograničeni i svedeni na minimum međusobnim djelovanjem raznih dijelova imunološkog sustava, između ostalih i regulatornih T-stanica. Kod razvoja autoimunih bolesti dolazi do poremećaja takve regulacije, autoimune reakcije se pojačavaju i posljedično dolazi do oštećenja raznih tkiva i organa u tijelu te pojave karakterističnih kliničkih znakova i simptoma.

ZAŠTO SE AUTOIMUNE BOLESTI ČEŠĆE JAVLJAJU KOD ŽENA?

Čak 80% bolesnika s autoimunim bolestima su žene. Ta činjenica je liječnicima i znanstvenicima poznata već desetljećima, no pravi razlog zašto je tome tako još uvijek nije u potpunosti razjašnjen. U posljednje vrijeme sve više dokaza upućuje na to da vrste, koncentracije i omjeri određenih hormona u organizmu značajno utječu na imunološki odgovor pojedinca. Žene u svom životnom vijeku prolaze kroz najmanje dva razdoblja s velikim hormonalnim promjenama – pubertet i menopauzu. U takve periode još spadaju i trudnoća te razdoblje dojenja. Navedena hormonalno ”burna” razdoblja imaju važan utjecaj na imunološki sustav žene i njezinu sklonost razvoju autoimunih bolesti.

Pokazalo se kako ženski spolni hormon estrogen potiče aktivaciju imunosnog sustava, dok ga muški spolni hormon testosteron u određenoj mjeri suprimira. Upravo zbog toga su žene otpornije na neke infektivne bolesti, ali su zato i podložnije razvoju autoimunih bolesti. Također, određeni geni na X-kromosomu povezani su s predispozicijom za takve bolesti, a s obzirom da žene imaju XX kombinaciju kromosoma, a muškarci XY, kod žena su takvi geni više eksprimirani.

Čini se da kombinacija navedenih čimbenika, ali i mnogih drugih pa i onih do sada neistraženih, pridonosi značajno povećanoj sklonosti žena za razvoj autoimunih bolesti. S obzirom da su danas takve bolesti važan uzrok morbiditeta i smrtnosti u žena, to područje ostaje važno za buduća istraživanja, osobito na poljima dijagnostike i liječenja.

KOJE SU NAJČEŠĆE AUTOIMUNE BOLESTI U ŽENA?

U nastavku teksta govorimo o nekima od najčešćih autoimunih bolesti u žena koje se mogu javiti u različitoj životnoj dobi. 

SISTEMNI ERITEMATOZNI LUPUS

ŠTO JE I KADA SE JAVLJA? Sistemni eritematozni lupus ili skraćeno SLE (od eng. systemic lupus erythematosus) je autoimuna bolest koja se javlja najčešće između dvadesete i tridesete godine života. Čak 90% oboljelih od lupusa su žene. Karakterističan patogenetski mehanizam u ovoj bolesti je proizvodnja autoantijela, a okolišni čimbenici koji mogu doprinijeti nastanku i progresiji bolesti su izloženost UV zračenju i infekcije. Autoimuni procesi usmjereni su na krvne žile, vezivna tkiva i razne organe, ovisno o čemu se razvijaju i karakteristični simptomi.

KOJIM SE SIMPTOMIMA MOŽE PREZENTIRATI? Sistemni eritematozni lupus je bolest koja ima široku paletu različitih simptoma kojima se može prezentirati. Jedan od najčešćih i prvih očitih simptoma lupusa je karakteristični leptirasti osip na licu koji se javlja obično nakon izloženosti Sunčevoj svjetlosti. Crveni osip se proteže preko nosa i oba obraza, a ne nalazi se na području oko usana i brade. Takav osip može svrbjeti, ali i biti jako bolan na dodir. 

Jedna od čestih manifestacija lupusa je i Raynaudov sindrom koji se može javiti i kao zaseban poremećaj, ali i u pratnji nekih drugih bolesti vezivnog tkiva. Raynaudov fenomen karakterizira pretjerana reakcija na hladnoću ili emotivno uzbuđenje zbog kojeg nastaju bljedilo, cijanoza ili crvenilo prstiju ruke. Ovakav se poremećaj kod lupusa često javlja uz artralgiju (bolne zglobove), odnosno artritis. U sistemnom eritematoznom lupusu često su zahvaćeni bubrezi, pluća i srce. O njihovoj zahvaćenosti i težini patologije često ovisi prognoza bolesti. Česti su i hematološki poremećaji – manjak crvenih i bijelih krvnih stanica te trombocita. Neurološki simptomi poput glavobolja, smanjenje koncentracije pa čak i halucinacija također se mogu javiti.

SLE je bolest koja ima faze relapsa i remisije, odnosno aktivne i mirne faze bolesti. Neki simptomi kao što su povišena tjelesna temperatura, gubitak na težini i povećani limfni čvorovi često se javljaju za vrijeme aktivacije bolesti, dok su neki simptomi poput kroničnog umora, slabosti i bolova u mišićima i zglobovima obično prisutni cijelo vrijeme.

KAKO SE LIJEČI? U liječenju lupusa važno je spriječiti progresiju bolesti i oštećenje organa te ublažiti simptome i na taj način pokušati poboljšati kvalitetu života pacijenta. Svakako je važno da osobe s lupusom izbjegavaju jako i izravno Sunčevo zračenje i uvijek nose kreme s visokim zaštitnim faktorom na izloženim dijelovima tijela kada idu na sunce. Okosnica medikamentoznog liječenja SLE su kortikosteroidi, čija doza ovisi o akutnosti bolesti. Također se koriste analgetici (nesteroidni antireumatici) te imunosupresivi poput metotreksata i azatioprina. Lijekovi se obično uzimaju svakodnevno, u najnižoj dozi koja može održavati remisiju (mirnu fazu) bolesti. Ti lijekovi pomažu kontroliranju aktivnosti imunološkog sustava i na taj način sprječavaju napredovanje bolesti.

AUTOIMUNE BOLESTI ŠTITNJAČE

ŠTO SU I KADA SE JAVLJAJU? Autoimune bolesti štitnjače su Hashimotov tireoiditis i Gravesova bolest. Obje bolesti kao podležeći patogenetski mehanizam imaju djelovanje autoantitijela na tkivo štitnjače, što rezultira uništavanjem tkiva, pretjeranim oslobađanjem hormona štitnjače – tireotoksikozom (Gravesova bolest) ili prolaznim povećanjem koncentracije hormona u krvi, a zatim hipotireozom (Hashimoto). Gravesova bolest se može javiti u bilo kojoj životnoj dobi, ali je najčešća između tridesete i pedesete godine života. Hashimotova bolest se obično javlja u srednjoj životnoj dobi, ali je njena pojavnost sve češća i među mlađim ženama pa čak i u pubertetu. 

KOJIM SE SIMPTOMIMA MOGU PREZENTIRATI? Povišena koncentracija hormona štitnjače u krvi (hipertireoza) koja se javlja kao posljedica djelovanja autoantitijela u Gravesovoj bolesti i početnoj fazi Hashimotove bolesti može se prezentirati simptomima kao što su:

◦ iritabilnost
◦ palpitacije (osjećaj jakog i ubrzanog lupanja srca)
◦ drhtanje ruku
◦ teže podnošenje vrućine
◦ gubitak na težini
◦ vlažna i topla koža i dr.

Te promjene mogu biti praćene povećanjem štitnjače, odnosno pojavom guše koja može biti više ili manje izražena. Otprilike 30% pacijenata s Gravesovom bolesti ima i oftalmopatiju kao posljedicu upalnih imunoloških procesa koji se događaju u tkivima oko očiju. Gravesova oftalmopatija se prezentira kao ”izbuljene” oči, osjećaj pritiska u očima, otežano sklapanje kapaka, osjetljivost na svjetlo, poteškoće s vidom itd.

Nakon prolazne faze hipertireoze, u Hashimotovom tireoiditisu se mogu početi javljati simptomi hipotireoze:

◦ umor i iscrpljenost
◦ tromost i pospanost
◦ preosjetljivost na hladnoću
◦ konstipacija (zatvor)
◦ debljanje i napuhnutost
◦ suha i blijeda koža
◦ pojačan gubitak kose
◦ obilnije i dulje menstruacije i dr.

KAKO SE LIJEČE? Gravesova bolest može se liječiti primjenom lijekova koji kontroliraju lučenje hormona štitnjače kao što su propiltiouracil i karbimazol. Simptomi tireotoksikoze (visoke razine hormona štitnjače u krvi) mogu se kontrolirati i beta-blokatorima. Pacijenti s jako velikom štitnjačom (gušom) i slabim odgovorom na medikamentoznu terapiju mogu se liječiti i kirurški – tiroidektomijom (uklanjanjem štitnjače) koja može biti parcijalna i potpuna. Terapija Hashimotove bolesti temelji se na nadomjesnom uzimanju sintetskog hormona štitnjače u obliku tableta. Liječenje najčešće traje doživotno.

REUMATOIDNI ARTRITIS

ŠTO JE I KADA SE JAVLJA? Reumatoidni artritis je upalna autoimuna bolest vezivnog tkiva koja se najviše očituje na zglobovima. To je kronična progresivna bolest s brojnim fazama relapsa i remisije. U ovoj bolesti dolazi do infiltracije sinovijalne membrane imunosnim stanicama, destrukcije hrskavice upalnim procesima te naposljetku i same kosti. To za posljedicu ima pojavu bolnosti i oticanja zglobova, smanjenu pokretljivost, ukrućenost te gubitak funkcije. Upalom mogu biti zahvaćena i okolna meka tkiva, ali i organi u drugim dijelovima tijela. Bolest se najčešće javlja između tridesete i pedesete godine života, ali može i ranije, odnosno kasnije.  

KOJIM SE SIMPTOMIMA MOŽE PREZENTIRATI? Reumatoidni artritis tipično prvo zahvaća male zglobove šake koji postaju ukočeni, topli, bolni i natečeni. Karakteristična je simetrična jutarnja ukočenost zglobova koja traje najmanje pola sata, a zatim popušta. Mogu biti zahvaćeni i veći zglobovi poput koljena i kukova. Ponekad se javljaju i opći simptomi poput povišene tjelesne temperature, iscrpljenosti i gubitka tjelesne težine. U otprilike jedne petine pacijenata s reumatoidnim artritisom pojavljuju se tzv. reumatoidni čvorići – bezbolni potkožni čvorići koji se nalaze najčešće u blizini lakta.

KAKO SE LIJEČI? Reumatoidni artritis se liječi raznim lijekovima s ciljem usporenja progresije bolesti, očuvanja pokretljivosti i sprječavanja razvoja invaliditeta. U početku se najčešće koriste nesteroidni protuupalni lijekovi, a zatim i antireumatici (sulfasalazin, hidroksiklorokin). Kortikosteroidi se obično koriste kratkoročno za indukciju remisije bolesti. Sve češće se koristi i biološka terapija, osobito u onih pacijenata kod kojih je bolest i dalje aktivna bez obzira na druge primijenjene oblike liječenja. U pacijenata s ovom bolesti jako je važna i edukacija, rana rehabilitacija, primjerena tjelovježba te održavanje normalne tjelesne težine.

PSORIJAZA

ŠTO JE I KADA SE JAVLJA? Psorijaza je kronična upalna bolest koja zahvaća kožu, vlasište i nokte. Često dolazi pridružena uz neke druge autoimune bolesti poput reumatoidnog artritisa. Može se javiti u bilo kojoj životnoj dobi, a najčešće se javlja u dvadesetim i tridesetim godinama života. Poremećena regulacija upalnog odgovora u ovoj bolesti za posljedicu ima ubrzano dijeljenje keratinocita (stanica kože, kose i noktiju) koji zatim ubrzano sazrijevaju i odumiru. 

KOJIM SE SIMPTOMIMA MOŽE PREZENTIRATI? Psorijaza se može prezentirati na razne načine, zbog čega je podijeljena na nekoliko oblika bolesti. Psoriasis vulgaris ili plak psorijaza najčešći je oblik psorijaze koji se manifestira u obliku pojave odignutih, crvenih plakova sa srebrnim ljuskama koji se obično nalaze na području lakta, koljena i na vlasištu. Nokti su također često zahvaćeni. Kapljičasta posrijaza (psoriasis guttata) češće se pojavljuje kod adolescenata i djece, a karakterizirana je sitnim, gusto raširenim žarištima po koži gotovo cijelog tijela. Pustulozna psorijaza (psoriasis pustulosa) obilježena je pojavom sitnih pustuloznih (gnojnih) žarišta po tijelu, a često je praćena lošim općim stanjem. Postoje i drugi rjeđi oblici psorijaze. U 5 do 10% pacijenata razvija se i psorijatični artritis – upalna bolest zglobova.

KAKO SE LIJEČI? Liječenje psorijaze je individualno za svakog pacijenta i ovisi o mnogim čimbenicima. Lokalno liječenje blažih oblika bolesti uključuje primjenu lokalnih kortikosteroida i keratolitika (preparata koji potiču ljuštenje kože). Mogu se primijeniti i lokalni retinoidi te agonisti vitamina D. U slučaju da je bolest raširenija, primjenjuje se fototerapija – kontrolirano izlaganje UV zračenju. Najčešće se koriste UVB zrake, a UVA kao fotokemoterapija zajedno s psoralenom (tzv. PUVA). U teškim oblicima bolesti primjenjuje se i sustavna terapija retinoidima, imunosupresivima i biološkim lijekovima. 

VITILIGO

ŠTO JE I KADA SE JAVLJA? Vitiligo je kronična kožna bolest koju karakteriziraju područja hipopigmentacije, odnosno depigmentacije na koži zbog gubitka melanocita. Ovo stanje zahvaća oko 1% stanovništva. Iako uzrok pojave ove bolesti nije sasvim jasan, smatra se da se radi o autoimunoj bolesti. U prilog tome ide i činjenica da se vitiligo često javlja uz druge autoimune bolesti, primjerice autoimune bolesti štitnjače i sl. Česta je pojavnost u obitelji, a bolest se najčešće javlja u mlađoj životnoj dobi.

KOJIM SE SIMPTOMIMA MOŽE PREZENTIRATI? Vitiligo je često simetričan i javlja se na dlanovima, zapešćima, vratu, licu, stopalima i dr. Također se često javlja na mjestima manjih ozljeda na koži i kod opeklina od sunca. Hipopigmentirani mogu biti i dijelovi obrva, trepavica, brade i vlasišta. Područja između hipopigmentirane kože i normalno pigmentirane (ili čak hiperpigmentirane) su oštra i jasno vidljiva.

KAKO SE LIJEČI? Osobe s vitiligom trebaju izbjegavati jako Sunčevo zračenje i trebaju se štititi kremama sa zaštitnim faktorom, šeširima, odjećom i sl. Od pomoći može biti i fototerapija (UVB ili UVA), ali i lokalna primjena kortikosteroida. Vitiligo na licu, trupu i gornjim dijelovima ruku obično bolje reagira na terapiju nego onaj na stopalima i dlanovima. 

MOGU LI SE AUTOIMUNE BOLESTI PREVENIRATI?

Većina autoimunih bolesti ima značajnu genetsku podlogu, što znači da se sklonost za razvoj takvih bolesti u obitelji nasljeđuje. Međutim, sklonost ili predispozicija za određenu bolest ne znači da će osoba tu bolest nužno i dobiti. Autoimune bolesti se javljaju kao posljedica interakcije određenih okolišnih čimbenika koji u organizmu djeluju kao ”okidač” koji potiče nekontrolirane autoimune reakcije. Stoga, izbjegavanje poznatih rizičnih čimbenika, odnosno okolišnih faktora koji mogu djelovati kao okidači za razvoj takvih bolesti, važan su način na koji možete prevenirati ili bolje rečeno smanjiti rizik od razvoja autoimunih bolesti. To osobito vrijedi ako ste u obitelji imali jednu od prethodno navedenih bolesti ili neku drugu autoimunu bolest.

Izbjegavanje toksina koji u naš organizam ulaze pušenjem cigareta, boravkom u zagađenom okolišu, konzumacijom hrane bogate pesticidima, korištenjem kozmetičkih proizvoda sa štetnim kemikalijama, važan je korak u prevenciji svih bolesti pa tako i autoimunih. Prijeđite na prirodniju i zdraviju alternativu kojem god području života možete – što više boravite u prirodi i na svježem zraku, konzumirajte namirnica provjerenog porijekla, koristite prirodnu kozmetiku, izbjegavajte štetne navika kao što su pretjerana konzumacija alkohola i pušenje itd.

Postoji sve više i više znanstvenih dokaza o tome kako je kvaliteta crijevne flore povezana sa zdravljem cjelokupnog organizma. Možete poboljšati svoju crijevnu mikrofloru tako što izbacite beskorisne i štetne namirnice iz svog jelovnika kao što su prerađeni šećeri, nezdrave masnoće i prazni ugljikohidrati. Umjesto toga razmotrite neku od prehrana kao što je mediteranska prehrana ili plant based prehrana koje vam mogu donijeti mnogo benefita, ali vas i sačuvati od razvoja mnogih bolesti.

Stres je važan okidač brojnih autodestruktivnih procesa u našem tijelu, stoga ga valja izbjegavati. Izbjegavajte stresna okruženja, ljude koji vam crpe energiju i svakodnevno uvježbavajte metode opuštanja. Pokušajte dovesti pod kontrolu stresne i negativne emocije koje proživljavate i učinit ćete mnogo za svoje zdravlje. I naravno, ne treba zaboraviti da su i redovita tjelesna aktivnost i kvalitetan san dobri saveznici zdravog imuniteta!

Autor: Dr. Tihana Mazalin u suradnji sa kolegama iz Poliklinike Mazalin.

Izvor: academic.oup.com, www.hopkinsmedicine.org,  www.aocd.org,www.frontiersin.org, www.sciencedaily.com, www.sciencedirect.com, www.niams.nih.gov

Ovaj dokument zajedno s fotografijama sadržanima u istome predstavlja intelektualno vlasništvo Poliklinike Mazalin te je kao takav zaštićen zakonom, ili se koristi sukladno odobrenju nositelja autorskih prava te nositelja prava na žigovima i/ili dizajnu, kao i sukladno drugim potrebnim odobrenjima. Slijedom navedenog, na isti dokument kao i fotografije sadržane u istome primjenjuju se odredbe Općih uvjeta korištenja internet stranice Poliklinike Mazalin kojima je propisana zaštita intelektualnog vlasništva.