Citomegalovirus – koje su moguće posljedice u trudnoći?

Citomegalovirus je čest virus u populaciji te ljudi vrlo često ni ne znaju da su zaraženi jer virus rijetko kad uzrokuje simptome kod zdravih ljudi jer je uglavnom riječ o asimptomatskoj infekciji. Međutim, virus može biti razlog za brigu kod trudnica i osoba s oslabjelim imunološkim sustavom. U trudnica infekcija ploda može uzrokovati spontani pobačaj, ali i prirođene malformacije ploda. U ovom blogu saznajte sve o citomegalovirusu, kako se širi, koje simptome uzrokuje te kako ga se može prevenirati!

Što je citomegalovirus? 

Citomegalovirus je virus iz skupine herpesvirusa. Slično herpesu, kada se osoba prvi put zarazi (primoinfekcija), virus ostaje trajno u tijelu, ali u stanju mirovanja (latencije). Kada je virus u stanju mirovanja, zaražena osoba ne može prenijeti virus drugoj osobi. Tek kada se virus aktivira, osoba može zaraziti druge ljude. Reaktivacija virusa moguća je u bilo kojem trenutku, no u zdravih je osoba najčešće asimptomatska, kao i primoinfekcija. Citomegalovirus se luči u tjelesnim tekućinama, što uključuje slinu, krv, sjemenu tekućinu, vaginalni iscjedak, majčino mlijeko, urin i suze. Citomegalovirus se ne prenosi običnim kontaktom. Prijenos se događa spolnim odnosom, dodirivanjem očiju i nosne sluznice nakon dolaska u kontakt s tjelesnim tekućinama zaražene osobe te transplantacijom organa, koštane srži ili matičnih stanica.

Također, moguć je prijenos virusa s majke na dijete. Prijenos se može dogoditi:

• tijekom trudnoće (intrauterino) preko posteljice,
• tijekom poroda (perinatalno) zbog miješanja krvi i prolaska kroz porođajni kanal te
• nakon poroda (postnatalno) dojenjem zbog lučenja virusa u majčino mlijeko, ili slinom.

Simptomi citomegalovirusa 

Citomegalovirus rijetko uzrokuje simptome kod zdravih ljudi. Kod zdravih odraslih ljudi simptomi citomegalovirusa nalikuju na simptome infektivne mononukleoze (infekcija Epstein-Barr virusom, EBV). Klinički oba virusa uzrokuju istovjetne simptome, a razlikovati se mogu jedino laboratorijskim dokazivanjem uzročnika. Simptomi su: 

• umor,
• bol u mišićima,
• bol u grlu,
• povećanje limfnih čvorova (limfadenopatija),
• vrućica.

Za razliku od infektivne mononukleoze koja se javlja u adolescenata, simptomatska citomegalovirusna infekcija češće se javlja u starijih ljudi, blizu tridesete godine života. Prevalencija (učestalost) citomegalovirusa je visoka te čak 50 do 85% ljudi ima protutijela protiv ovog virusa, što dokazuje da su bili inficirani, ali je u većine infekcija bila asimptomatska. 

Ako niste osoba koja ima oslabjeli imunološki sustav iz bilo kojeg razloga, citomegalovirus ne bi trebao biti preveliki razlog za brigu čak i ako se virus ponovno aktivira te vam se pojave simptomi. Obično je odmor dovoljan da se tijelo izbori s infekcijom. Rijetko se u zdravih osoba može pojaviti oštećenje jetrenih stanica, upala živca (neuritis) ili prolazna anemija. Svi spomenuti oblici bolesti su prolazni i uglavnom samoograničavajući te ne ostavljaju posljedice.

Citomegalovirus i oslabjeli imunološki sustav

Citomegalovirus može biti opasan za osobe koje imaju slabiji imunološki sustav. U tu se skupinu ubrajaju osobe koje su imunokompromitirane zbog transplantacije solidnih organa (primjerice, jetre ili bubrega), transplantacije koštane srži, ili su inficirane virusom HIV-a. U spomenutim slučajevima može doći do infekcije raznih organa probavnog, dišnog ili živčanog sustava. Neke od komplikacija su:

• oštećenje vida uslijed retinitisa (upale zjenice),
• upala mozga (encefalitis),
• upala debelog crijeva (kolitis), jednjaka (ezofagitis) ili jetre (hepatitis),
• upale pluća.

Citomegalovirus u trudnoći

Infekcija citomegalovirusom najčešća je kongenitalna infekcija u trudnoći i jedan od vodećih uzroka invaliditeta kod djece. Ako se majka negativna na citomegalovirus zarazi tijekom trudnoće, u 30-35% slučajeva prenijet će infekciju na fetus. Puno manje šanse za prijenos infekcije s majke na dijete predstavlja slučaj u kojem je majka već prije trudnoće inficirana i pozitivna na citomegalovirus. U tom slučaju, ukoliko se u majke dogodi reaktivacija infekcije, šanse za prijenos su oko 2 do 10%. Citomegalovirus u trudnoći može nanijeti puno štete plodu. Infekcija tijekom trudnoće može uzrokovati:

• smrt ili pobačaj ploda,
• generaliziranu infekciju,
• prirođene malformacije ploda (gluhoću, oštećenje vida ili mentalnu retardaciju). 

Generalizirana infekcija javlja se ubrzo nakon rođenja i može dovesti do neuroloških oštećenja i zatajenja više organskih sustava zbog čega je moguć i smrtni ishod bolesti. Ukoliko dijete preživi, moguće su trajne posljedice, poput gluhoće.

Citomegalovirus kod beba

Većina beba razvija simptome citomegalovirusa kroz kratko vrijeme nakon rođenja ili se već doimaju bolesnom odmah po rođenju. Simptomi i znakovi generalizirane citomegalovirusne infekcije kod novorođenčadi su:

• prijevremeni porod,
• niska porođajna težina,
• žutica, osip i uvećana jetra,
• abnormalno malena glava (mikrocefalija),
• uvećana slezena i smanjen broj trombocita (krvnih pločica),
• upala pluća.

Moguće kompilacije infekcije

Kao što je ranije rečeno, bebe čije su se majke zarazile citomegalovirusom tijekom trudnoće u većem su riziku od razvijanja komplikacija i te komplikacije mogu biti ozbiljne te utjecati na kvalitetu života. Neke od mogućih komplikacija su:

• gubitak sluha,
• oštećenje vida,
• slabost mišića,
• problemi s koordinacijom,
• povećani rizik od razvoja konvulzivnih (epileptičkih) napadaja,
• kognitivne poteškoće.

Kako se dokazuje citomegalovirus?

Citomegalovirus se dijagnosticira laboratorijskim pretragama za koje je potrebno vađenje krvi. Osim krvi, za dijagnostiku mogu poslužiti i druge tjelesne tekućine, a uzimanje uzroka ovisi o vrsti infekcije. U slučaju infektivne mononukleoze uzima se uzorak krvi, no također se može uzeti i uzorak mokraće, sline ili cerebrospinalne tekućine (likvora). Virus se može dokazati:

• PCR metodom (iz svih tekućina u kojima se izlučuje virus),
• serološkim metodama (dokazivanjem protutijela),
• detektiranjem virusnih antigena (proteina virusa).

Treba imati na umu da se citomegalovirus izlučuje dugo nakon infekcije pa dokazivanje virusa nije nužno znak da je bolest trenutačno aktivna.

Kod trudnica za koje se sumnja da su se u trudnoći zarazile citomegalovirusom može se napraviti amniocenteza kako bi se to potvrdilo. Amniocenteza je prenatalna pretraga u kojoj liječnik uzme uzorak amnionske tekućine. Amniocenteza se izvodi kako bi se potvrdila ili isključila zaraza citomegalovirusom nakon što su na ultrazvuku uočene neke abnormalnosti ploda koje bi mogle biti uzrokovane citomegalovirusom.

Liječenje citomegalovirusa 

Liječenje citomegalovirusa kod zdravih odraslih osoba obično nije potrebno. Uz potrebno mirovanje tijelo se samo izbori s infekcijom te nije potrebno uzimanje nikakve terapije. Od koristi može biti simptomatsko liječenje, s ciljem snižavanja temperature i smanjenja općih simptoma, te nadoknada tekućine.

Kod novorođenčadi i odraslih ljudi s oslabjelim imunitetom infekcija je najčešće teška pa zahtijeva bolničko liječenje i primjenu terapije. Moguće je primijeniti antivirusnu terapiju koja će usporiti infekciju citomegalovirusom i umanjiti simptome. Primjena antivirusnog lijeka će izliječiti osobu, ali neće trajno eliminirati virus iz tijela.

Kako spriječiti zarazu citomegalovirusom? 

Kod zaraze citomegalovirusom, prevencija se bazira na održavanju higijene. Ključno je:

• redovito prati ruke, posebno nakon mijenjanja pelena i ako dolazite u kontakt s dječjom slinom, suzama,
• dezinficirati dječje igračke i površine koje su došle u doticaj s dječjom slinom,
• izbjegavajte dolaziti u kontakt s dječjom slinom i suzama, posebice ako imate djecu koja pohađaju vrtić,
• koristite kondome kako biste spriječili prijenos spolnim putem,
• izbjegavajte dijeliti čaše i pribor za jelo s drugim ljudima.

Literatura:

• Mayo Clinic. Cytomegalovirus (CMV) Infection.
• Emery VC, Lazzarotto T. Cytomegalovirus in pregnancy and the neonate. F1000Res. 2017; 6:138. 
• MSD priručnik dijagnostike i terapije. Citomegalovirus.
• Leruez-Ville M, Foulon I, Pass R, Ville Y. Cytomegalovirus infection during pregnancy: state of the science. Am J Obstet Gynecol. 2020; 223(3): 330–49.
• Vince A. Citomegalovirus. U: Begovac J i sur. Klinička infektologija. Zagreb: Medicinska naklada. 2019; 479–85.

Autor: Dr. Tihana Mazalin u suradnji sa kolegama iz Poliklinike Mazalin.

Predstavljanje i sadržaj ove stranice smatraju se intelektualnim vlasništvom Poliklinike Mazalin i kao takvi su zaštićeni zakonima koji su trenutno na snazi. Sadržaj ove lokacije zaštićen je odredbama autorskog prava odnosno prava industrijskog i/ili intelektualnog vlasništva.

Poliklinika Mazalin posjeduje autorsko pravo uređivanja, izbora i usklađivanja sadržaja ove lokacije, sukladno članku 277. stavku 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Fotografije, slike, tekstovi, naslovi, video prikazi, sa ili bez zvuka, te svi drugi dokumenti na web stranici podliježu zakonima o autorskom pravu, industrijskom i/ili intelektualnom vlasništvu, te su kao takvi vlasništvo Poliklinike Mazalin ili treće osobe koja temeljem valjanog pravnog posla jamči ograničeno korištenje sadržaja. Djelomična ili potpuna reprodukcija sadržaja, bez prethodnog pisanog dopuštenja Poliklinike Mazalin strogo je zabranjena, isključujući reprodukciju izvršenu u skladu s potrebama tiska.