Što je duboka venska tromboza i kako nastaje?

Duboka venska tromboza (DVT) označava nastanak krvnog ugruška (tromba) unutar dubokog venskog sustava. DVT se može pojaviti bilo gdje u tijelu, ali najčešće nastaje u nogama i području zdjelice. Ovo stanje zahvaća otprilike jednu osobu na njih tisuću i to žene nešto češće nego muškarce. Duboka venska tromboza važno je kliničko stanje koje je ključno na vrijeme prepoznati i liječiti, kako bi se spriječile daljnje, ponekad i smrtonosne komplikacije.

Krvni ugrušci mogu nastati zbog brojnih razloga, a glavni mehanizmi njihovog nastajanja su:

• usporenje protoka krvi u venama
• oštećenje unutarnjeg sloja vena
• hiperkoagubilnost krvi.

Usporenje protoka krvi može nastati kod ljudi koji su duže vrijeme u ležećem položaju, primjerice kod nekih kroničnih bolesti, nakon operacija itd. Oštećenje vena može nastati zbog umetanja nekog stranog tijela u venu, npr. katetera ili kod bilo kakve traume duboke vene. Hiperkoagubilnost krvi zapravo označava ”pregustu” krv, odnosno poremećaj njezine viskoznosti. Takva pojava najčešće nastaje zbog prisutnih poremećaja zgrušavanja krvi (poremećaja koagulacije) koji mogu biti nasljedni i stečeni. Najčešće su nasljedni, ali se mogu javiti i u nekim određenim stanjima kao što je trudnoća, maligne bolesti i dr.

KOJI SU RIZIČNI FAKTORI ZA RAZVOJ DUBOKE VENSKE TROMBOZE?

Kao što je već prethodno rečeno, žene su pod nešto većim rizikom od razvoja duboke venske tromboze nego muškarci. Međutim, to se odnosi najviše na žene u reproduktivnom razdoblju, dok je za žene u menopauzi rizik nešto manji. Također, sama životna dob iznad 40 godina već nosi povećan rizik za razvoj DVT-a. Do sada su otkriveni brojni rizični faktori koji doprinose nastanku ovog stanja, a neki od njih su:

• pušenje cigareta
• pretilost
• korištenje kontracepcijskih pilula (oralne hormonske kontracepcije)
• korištenje nadomjesne estrogenske terapije
• razdoblje trudnoće i postporođajno razdoblje
• imobilizacija
• frakture (lomovi) udova
• venski kateteri
• dehidracija
• kirurški zahvat u posljednja tri mjeseca
• sjedeći položaj koji traje dulji vremenski period, primjerice kod dugotrajnih avionskih letova, na poslu i dr.

Nasljedni poremećaji koagulacije (manjak antritrombina III, manjak proteina C i S, nasljedni poremećaji fibrinolize i drugi) također su važan rizičan faktor za nastanak duboke venske tromboze. Osim toga, osobe koje su već jednom imale DVT ili ako imaju pojavu DVT-a u obitelji pod većim su rizikom za njegov nastanak. Prisutnost maligne bolesti ponekad se slučajno otkrije tijekom dijagnostičke obrade osobe koja je razvila duboku vensku trombozu. Prisutnost proširenih vena na nogama najčešće nije povezana s povećanim rizikom od DVT-a, međutim, ako su prisutne varikozne vene visokog stupnja uz izražene simptome, taj rizik ipak može postojati.

Iz navedenog se može zaključiti kako postoje brojni rizični čimbenici za nastanak DVT-a. Kombinacija više njih ili čak samo jedan faktor uz određenu predispoziciju može biti odgovoran za razvoj ovog opasnog i ozbiljnog kliničkog stanja.

KOJI SU SIMPTOMI DUBOKE VENSKE TROMBOZE?

Duboka venska tromboza najčešće nastaje na donjim udovima, odnosno na natkoljenici ili potkoljenici. Iako se ponekad može javiti bez nekih jasnih simptoma, ipak se najčešće javlja kao:

• bol u zahvaćenom dijelu
• oticanje
• osjećaj topline zahvaćenog uda
• promjena boje kože (najčešće crvenilo, može biti i plava ili ljubičasta)
• osjećaj težine zahvaćenog uda
• osjećaj zategnutosti kože
• grčevi.

Iako najčešće nastaje u nogama, duboka venska tromboza može se pojaviti i na rukama, u području zdjelice i na drugim mjestima u tijelu. Simptomi su tada slični i uključuju bol, oticanje (ruke ili cijele noge ako je u pitanju zdjelica), bolne grčeve, crvenilo kože i ostale navedene. Oticanje i bol se najčešće javljaju kroz kraći vremenski period ili iznenada. Ako primijetite takve simptome ili neke druge od navedenih, važno je da se odmah javite liječniku.

ZAŠTO JE DUBOKA VENSKA TROMBOZA OPASNO STANJE?

Duboka venska tromboza, ako se na vrijeme ne prepozna i ne liječi, može imati jako ozbiljne posljedice, a u nekim slučajevima dovesti čak i do smrtnog ishoda. Najvažnija i najopasnija životno ugrožavajuća komplikacija DVT-a je plućna embolija. Naime, kod razvoja krvnog ugruška u dubokoj veni može doći do otkidanja komadića tromba koji onda putuje krvožilnim sustavom kroz srce sve do pluća. Ako je taj ”putujući” tromb dovoljno velik, može začepiti neku od velikih krvnih žila pluća i na taj način prekinuti opskrbu pluća krvlju, što može završiti fatalno. Hoće li se to dogoditi ovisi o tome koliko je tromb velik, koju je krvnu žilu zahvatio i koliki je dio pluća ostao bez krvi. Upravo zbog toga je izuzetno važno što prije reagirati ako se posumnja na DVT i takvo stanje liječiti. 

Ponekad duboka venska tromboza nema nekih očitih simptoma u dijelu tijela u kojem se pojavila, ali se iznenada mogu javiti simptomi plućne embolije. To su bol u prsima, otežano i ubrzano disanje, iznenadna kratkoća daha, ubrzan rad srca i iskašljavanje krvi koja je najčešće pjenaste konzistencije. Uvijek treba obratiti pažnju na ovakve simptome, osobito ako nastanu iznenada te se što prije javiti liječniku ili pozvati hitnu medicinsku pomoć.

Osim plućne embolije koja je najozbiljnija komplikacija DVT-a, druge moguće komplikacije su srčano zatajenje i posttrombotički sindrom. Zatajenje srca može nastati jer tromb može začepiti plućne arterije koje vode krv iz srca do pluća. Tada srce radi protiv povećanog pritiska, a to za njega predstavlja veliko opterećenje. U nekom trenutku zbog toga može doći do zatajenja njegove funkcije. Posttrombotički sindrom se javlja u jedne trećine ljudi koji su preboljeli DVT. Karakteriziraju ga kronična bol u nozi, oticanje, promjene boje kože i pojava ulceracija (rana). Te promjene su često kronične i jako se teško liječe.

KAKO SE DIJAGNOSTICIRA I LIJEČI DUBOKA VENSKA TROMBOZA?

Dijagnoza duboke venske tromboze temelji se na anamnestičkim podacima (trajanju boli, oticanja, promjene boje i dr.), kliničkom pregledu, ultrazvučnom nalazu te mjerenju D-dimera u krvi. Ultrazvučna pretraga, odnosno color doppler vena jako je vrijedna i osjetljiva pretraga za otkrivanje prisutnosti krvnog ugruška u dubokom venskom sustavu. Dijagnoza se dodatno potvrđuje mjerenjem D-dimera u krvi, a njihova povišena koncentracija upućuje na veliku vjerojatnost postojanja tromba. Ako dijagnoza nije posve jasna, mogu se napraviti i neke druge pretrage, kao što su flebografija, magnetska rezonanca i dr. Često se uz osnovne dijagnostičke postupke rade i EKG te rentgenska snimka srca i pluća kako se ne bi previdjelo eventualno postojanje plućne embolije.

Duboka venska tromboza najčešće se liječi bolnički. Primarni cilj liječenja duboke venske tromboze je sprječavanje plućne embolije. Pacijenti s DVT-om liječe se lijekovima – heparinom (niskomolekularnim ili nefrakcioniranim) te varfarinom. Ti lijekovi sprječavaju rast tromba, potiču njegovu razgradnju te smanjuju nastalu upalu, a što je najvažnije – smanjuju vjerojatnost nastanka plućne embolije. Uz primjenu lijekova obavezno je mirovanje, uz elevaciju (podizanje) zahvaćenog uda. Nakon izlaska iz bolnice, pacijenti nastavljaju uzimati antikoagulacijsku terapiju (varfarin) kroz određeno vrijeme, a ponekad i doživotno, ovisno o rizičnim čimbenicima koji u njih postoje.

KAKO PREVENIRATI NASTANAK DUBOKE VENSKE TROMBOZE?

Svakako je dobro izbjegavati i promijeniti rizične čimbenike povezane s nastankom DVT-a, kao što su pušenje, prekomjerna tjelesna težina, dehidracija i dr. Tjelesna aktivnost i kretanje su također jako važni za prevenciju DVT-a. Izbjegavajte dugotrajno stajanje i sjedenje (po nekoliko sati), a ako vam posao to zahtijeva, potrudite se malo prošetati i razgibati barem svakih sat vremena. Zdrava prehrana, redovita tjelesna aktivnost i zdravi životni stil smanjuju rizik od bolesti srca i krvnih žila, uključujući i razvoj duboke venske tromboze.

Za vrijeme i nakon trudnoće preporuča se kretanje, hidracija i lagana tjelesna aktivnost. Ako idete na operativni zahvat koji zahtijeva postoperativno mirovanje i ležanje, u bolnici ćete dobivati lijekove za razrjeđivanje krvi. U konzultaciji sa svojim liječnikom započnite s kretanjem i aktivnošću što prije možete. Liječnik će vam možda preporučiti i nošenje kompresijskih zavoja i čarapa, osobito ako ste već prije imali DVT. Svakako razgovarajte sa svojim liječnikom o mogućim rizičnim čimbenicima koje imate te načinima kako ih promijeniti ili smanjiti njihov utjecaj. 

Autor: Dr. Obad i Dr. Marušić u suradnji sa kolegama iz Poliklinike Mazalin.

Izvori: www.mayoclinic.org, medlineplus.gov, www.ncbi.nlm.nih.gov, www.medscape.com

Predstavljanje i sadržaj ove stranice smatraju se intelektualnim vlasništvom Poliklinike Mazalin i kao takvi su zaštićeni zakonima koji su trenutno na snazi. Sadržaj ove lokacije zaštićen je odredbama autorskog prava odnosno prava industrijskog i/ili intelektualnog vlasništva.

Poliklinika Mazalin posjeduje autorsko pravo uređivanja, izbora i usklađivanja sadržaja ove lokacije, sukladno članku 277. stavku 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Fotografije, slike, tekstovi, naslovi, video prikazi, sa ili bez zvuka, te svi drugi dokumenti na web stranici podliježu zakonima o autorskom pravu, industrijskom i/ili intelektualnom vlasništvu, te su kao takvi vlasništvo Poliklinike Mazalin ili treće osobe koja temeljem valjanog pravnog posla jamči ograničeno korištenje sadržaja. Djelomična ili potpuna reprodukcija sadržaja, bez prethodnog pisanog dopuštenja Poliklinike Mazalin strogo je zabranjena, isključujući reprodukciju izvršenu u skladu s potrebama tiska.