Hashimotov sindrom je autoimuna bolest štitnjače koja zahvaća žene čak i do petnaest puta češće nego muškarce. To je najčešći uzrok hipotireoze u svijetu – stanja koje ima razne negativne posljedice na organizam, a uzrok je mnogih neugodnih simptoma i promjena. Hashimotov tireoiditis se ne može izliječiti, ali se može uspješno tretirati lijekovima te ga je važno na vrijeme prepoznati i otkriti.
U ovome vam blogu donosimo odgovore na sva pitanja o Hashimoto sindromu – što je i koga zahvaća, zašto se javlja, kakvim se simptomima prezentira i kako se dijagnosticira, koje su opcije liječenja te kakav utjecaj ta bolest ima na trudnoću.
Hashimotova bolest je kronična autoimuna bolest koja zahvaća štitnjaču i naposljetku dovodi do njezine disfunkcije. Posljedica toga je snižena razine hormona štitnjače u tijelu – hipotireoza. Štitnjača je žlijezda smještena u prednjem dijelu vrata, a njezini su hormoni odgovorni za regulaciju metabolizma i održavanje normalne opće funkcije organizma. U Hashimotovoj bolesti vlastiti imunosni sustav organizma napada štitnu žlijezdu, a s vremenom ona više ne može proizvoditi dovoljnu količinu hormona koja je tijelu potrebna te se javlja stanje hipotireoze. Ono uzrokuje usporenje metabolizma i razne popratne simptome koji ponekad mogu proći nezapaženo jer su često prilično nespecifični.
Još jedan naziv za ovu bolest je kronični limfocitni tireoiditis – ”kronični” jer se radi o trajnoj bolesti koja se sporo razvija, a ”limfocitni” jer u uništavanju štitnjače sudjeluju vlastiti limfociti (stanice imunološkog sustava). Uz navedene, koriste se i nazivi Hashimotov tireoiditis, autoimuni tireoiditis ili Hashimotov sindrom. Bolest zahvaća žene 10-15 puta češće nego muškarce. Može se javiti već kod adolescentica i mladih žena, a najčešća je u žena između tridesete i pedesete godine života. Učestalost joj i kod žena i kod muškaraca raste s dobi. Često se pojavljuje uz neke druge autoimune bolesti kao što su šećerna bolest tip 1, vitiligo, celijakija, reumatoidni artritis, lupus i druge. Hashimotova bolest se često naziva i Hashimotov tireoiditis, kronični limfocitni tireoiditis, autoimuni tireoiditis ili Hashimotov sindrom.
Kao i za brojne druge autoimune bolesti, pravi uzrok nastanka Hashimotove bolesti još uvijek nije poznat. Smatra se da kombinacija genetske predispozicije i nekog vanjskog okidača (primjerice bezazlene virusne upale ili stresnog događaja) može potaknuti razvoj autoimunosnog odgovora (imunološke reakcije usmjerene na vlastiti organizam). Organizam počinje stvarati protutijela na vlastitu štitnjaču, a s vremenom ona postaje prožeta upalnim stanicama i postaje izvor kronične upale.
Taj proces često može trajati i godinama, a za to vrijeme pacijenti uglavnom nemaju nekih značajnijih simptoma. Međutim, kako štitnjača više nije u mogućnosti proizvoditi dovoljnu količinu hormona koja je tijelu potrebna, počinju se javljati simptomi karakteristični za sniženu razinu hormona štitnjače u krvi, kao što su umor, poremećaji menstruacijskog ciklusa, dobivanje na težini i dr.
Žene koje u obitelji imaju članove koji imaju ili su imali neke bolesti štitnjače, imaju veću šansu za razvoj Hashimotovog sindroma. Također, kao što je već rečeno, ova bolest često ide i uz neke druge autoimune bolesti. U nekih se žena stanje snižene razine hormona štitnjače pojavi nakon porođaja, što se zove postpartalna hipotireoza. Štitnjača se vrati u normalno stanje najčešće 12 do 18 mjeseci nakon početka simptoma, međutim, u tih je žena veći rizik za razvoj trajne hipotireoze.
Još neki od rizičnih faktora za nastanak Hashimotovog tireoiditisa su ako netko u obitelji ima autoimunu bolest kao što je: Gravesova bolest, dijabetes tipa 1, lupus, Sjogrenov sindrom, reumatoidni artritis, vitiligo i Addisonovu bolest.
Štitnjača proizvodi dva glavna hormona – tiroksin (T4) i trijodtironin (T3). Njihovu produkciju nadziru dva hormona koja se otpuštaju iz struktura mozga, hipotalamusa i hipofize. Zapovijed da se proizvede više hormona dolazi iz hipotalamusa koji svojim hormonom TRH (tireotropin oslobađajući hormon) potiče hipofizu da izluči svoj hormon za naziranje rada štitnjače. Hipofiza pod utjecajem TRH izlučuje TSH (tireoidni stimulirajući hormon) koji djeluje na samu štitnu žlijezdu. Osim TRH hipofiza na temelju koncentracije T3 i T4 u krvi otpušta točno onoliko TSH koliko je potrebno da se hormoni štitnjače održe na fiziološkoj razini. To znači da ako je koncentracija štitnih hormona mala TSH će se povećano izlučivati, a ako je prevelika TSH će biti snižen. Ako se izlučuje puno TSH bit će i puno T3 i T4.
Kod Hashimotovog tireoiditisa zbog snižene koncentracije T3 i T4 povisuje se TSH jer pokušava stimulirati štitnjaču na proizvodnju hormona. Iako je povišen TSH, zbog oštećenja same žlijezde, hormoni štitnjače će biti ispod fiziološke granice. To se događa jer vlastite imunološke stanice kroz duži period napadaju štitnjaču te nakon upale koju uzrokuju ostaju samo ožiljci, a funkcionalno tkivo nestaje. Tako, bez obzira na količinu TSH štitnjača ne može zadovoljiti potrebe organizma jer nema funkcionalnog tkiva. Povećan TSH može dovesti do stvaranja guše i uvećavanja žlijezde zbog svoje visoke koncentracije.
Kao što je već spomenuto, žene su i do 15 puta podložnije obolijevanju od Hashimotove bolesti nego muškarci, a učestalost oboljelih veća je među osobama srednje životne dobi. Žene koje u obitelji imaju članove koji imaju ili su imali neke bolesti štitnjače, imaju veću šansu za razvoj Hashimotovog sindroma. Također, ova bolest često ide i uz neke druge autoimune bolesti, poput:
U nekih se žena stanje snižene razine hormona štitnjače pojavi nakon porođaja, što se zove postpartalna hipotireoza. Štitnjača se vrati u normalno stanje najčešće 12 do 18 mjeseci nakon početka simptoma, međutim, u tih je žena veći rizik za razvoj trajne hipotireoze.
Za osobe koje su zbog tumorskih oboljenja bile podložene radijacijskom liječenju, poglavito radijaciji područja glave, vrata ili gornjeg dijela prsa, postoji povećan rizik za razvoj bolesti štitnjače, uključujući Hashimotov sindrom. Kod muškaraca je povećan rizik za Hashimotovu bolest ukoliko imaju manjak testosterona – muškog spolnog hormona.
Hashimotov tireoiditis se najčešće razvija godinama. U početku razvoja bolesti, štitnjača donekle i može održavati normalnu razinu hormona u tijelu, ali s vremenom za nju to postaje sve teže. Upravo zbog toga, bolest često ostaje neprimijećena i nezapažena, osobito u početku. Nakon nekog vremena, počinju se javljati simptomi koji su posljedica hipotireoze, ali i oni mogu biti suptilni te ih žena često previdi ili se na njih navikne.
Treba obraćati pažnju na pojavu sljedećih promjena:
Svi ti simptomi mogu upućivati na promjene u radu štitnjače. U nekim slučajevima, mogu se javiti i simptomi hipertireoze (povišene razine hormona štitnjače u krvi) jer se uslijed imunosnog ”napada” iz štitnjače može naglo osloboditi velika količina hormona koja uzrokuje karakteristične simptome kao što su lupanje srca, drhtanje ruku, teže podnošenje topline, gubitak težine, proljevi i dr. Ti simptomi traju neko vrijeme, nakon čega nastupa stanje hipotireoze i javljaju se gore navedene promjene.
Mnogi od simptoma često ostanu neprepoznati do uznapredovalog stadija bolesti kada je već došlo do nepovratnog oštećenja štitnjače. Tada štitnjača može postati povećana, što se ponekad prezentira kao jasno zadebljanje na prednjem dijelu vrata. Također, u velikog se broja pacijenata ova bolest slučajno otkrije krvnim pretragama, iako oni tada još nemaju neke izražene simptome.
Hormoni štitnjače imaju mnoge bitne funkcije u organizmu, stoga poremećaji tih hormona također utječu na razne funkcije tijela – uključujući i spavanje. Osobe koje boluju od Hashimotovog sindroma često imaju poteškoće sa spavanjem – teško padaju u san, a i kad uspiju zaspati često se bude tijekom noći. Nesanici mogu pridonijeti i druge popratne tegobe, poput preosjetljivosti na hladnoću, bolova u mišićima ili zglobovima. Sve navedeno može uzrokovati i pretjeranu pospanost i manjak koncentracije tijekom dana (tzv. hipersomnija), jer se takve osobe jednostavno ne uspiju dovoljno odmoriti tijekom noći.
Neki jednostavni koraci koje možete poduzeti kako biste si osigurali kvalitetniji san uključuju regulaciju temperature u sobi u kojoj spavate, smanjen unos alkohola i kofeina te rutina koju ćete provoditi prije spavanja, a koja će vas opustiti. Poželjno je da uvijek odlazite na spavanje u približno jednako doba dana kako biste organizam ”naučili” kada je vrijeme za spavanje.
Ako se hipotireoza uzrokovana Hashimotovim tireoiditisom ne liječi, može doći do raznih komplikacija i zdravstvenih problema.
Neki od njih su:
Za dijagnozu Hashimotovog sindroma važne su specifične krvne pretrage, ali i klinički pregled, osobna i obiteljska anamneza te ultrazvučni nalaz. Iz krvi se određuju hormoni štitnjače (T3 i T4, najčešće njihove slobodne frakcije fT3 i fT4) te TSH (tireotropin) – hormon hipofize koji regulira funkciju štitnjače. Koncentracija T3 i T4 najčešće je snižena što ukazuje na smanjenu funkciju štitnjače, a koncentracija TSH povišena jer hipofiza pojačanim lučenjem TSH nastoji stimulirati štitnjaču na pojačan rad. Štitnjača je oštećena upalom pa ne može reagirati pojačanim lučenjem, zbog toga s vremenom TSH sve više raste i dovodi do njezinog povećanja i pojave gušavosti.
U nekim slučajevima koncentracija hormona štitnjače ne mora biti snižena, a jedini nalaz koji upućuje na poremećaj štitnjače je povišen TSH. To se najčešće vidi u početnim stadijima bolesti kada štitnjača još uvijek može održati razinu hormona normalnom.
Također, nalaz karakterističan za Hashimotov tireoiditis je prisutnost protutijela na štitnjaču – protutijela na tireoglobulin (anti-Tg) i tiroidnu peroksidazu (anti-TPO). Većina pacijenata s ovom bolesti ima pozitivna protutijela, međutim, u oko 10% njih su negativna. U 30-40% njih se može pronaći i anemija te povišena razina kolesterola u krvi.
Važno je napraviti i ultrazvučni pregled štitnjače kojim se gleda količina i izgled tkiva štitnjače te eventualna prisutnost čvorova. Na temelju kliničke slike, podataka iz osobne i obiteljske anamneze te navedenih krvnih i ultrazvučnih nalaza, postavlja se dijagnoza Hashimotove bolesti i započinje se terapija.
Hashimotova bolest se ne može izliječiti, ali se može uspješno tretirati. Terapija bolesti temelji se na nadomjesnom uzimanju hormona štitnjače u obliku lijeka, a liječenje najčešće traje doživotno. S obzirom da štitnjača u ovoj bolesti ne radi kako bi trebala, a organizmu trebaju njezini hormoni za normalno funkcioniranje, ti hormoni se uzimaju u sintetičkom obliku. Oni djeluju na jednak način kao i prirodno stvoreni hormoni.
Šest do osam tjedana od početka uzimanja lijeka ponovo ćete napraviti krvne pretrage kako bi se vidjelo odgovara li vam propisana doza lijeka i jesu li hormoni dovedeni na normalnu razinu. U slučaju da jesu, nastavit ćete uzimati tu dozu i dalje, a kontrolne pretrage će se obavljati za 6 mjeseci do godinu dana. U slučaju da vam doza ne odgovara, liječnik će je promijeniti.
U nekih pacijenata, osobito ako se bolest slučajno otkrila u početnom stadiju kada je koncentracija hormona još uvijek normalna, neće biti potrebna terapija. Takve će pacijente liječnik redovito pratiti kako bi se na vrijeme otkrio napredak bolesti i tek tada uvelo potrebno liječenje. Naime, lijek za Hashimotov sindrom (sintetski hormoni) se ne primjenjuje kako bi se bolest iskorijenila, već kako bi se prevenirale štetne posljedice nedostatka hormona. Neka istraživanja pokazuju kako je za blage simptome Hashimoto sindroma korisno uzimanje suplemenata selenija, koji povoljno utječe na funkciju i zdravlje štitnjače.
U nekim slučajevima bit će potrebno i kirurško liječenje. Indikacija za to je velika guša koja uzrokuje opstruktivne simptome, kao što su otežano gutanje i disanje. Također, prisutnost čvora na štitnjači za kojeg se punkcijom pokazalo da je maligne naravi zahtijeva kiruršku terapiju.
Hipotireoza uzrokovana Hashimotovom bolesti može kod žene utjecati na menstruacijske cikluse i ovulaciju te uzrokovati probleme sa začećem. U slučaju da vam je dijagnosticirana ova bolest, a ostvarili ste trudnoću, preporučuju se redovite kontrole (svakih 6-8 tjedana) kako bi se utvrdilo da imate dovoljnu razinu hormona štitnjače u krvi. Redovito uzimanje sintetskog analog hormona štitnjače kao terapije za Hashimotovu bolest izuzetno je važno tijekom trudnoće. Možda ćete trebati višu dozu nego inače kako biste osigurali svome djetetu dovoljno hormona za pravilan rast i razvoj.
U slučaju neregulirane hipotireoze, veći je rizik za razvoj brojnih komplikacija, kako kod majke, tako i kod djeteta. Značajno je veći rizik od pojave:
Upravo zbog toga važno je obratiti pažnju na simptome hipotireoze i ne zamijeniti ih s promjenama koje se normalno javljaju u trudnoći kao što su umor, iscrpljenost, dobivanje na težini itd. Ukoliko primijetite zadebljanje vrata (gušu) ili neke od simptoma hipotireoze, javite se svome liječniku.
Iako se Hashimotov sindrom češće javlja u žena, u posljednje se vrijeme sve više dijagnosticira i kod muškaraca. U muškaraca se simptomi poremećenog rada štitnjače često previde ili pripišu nekom drugom razlogu, a bolesti štitnjače ostanu nedijagnosticirane. Jedan od razloga zašto je tome tako je činjenica da su hormoni štitnjače usko povezani sa djelovanjem ženskih spolnih hormona i često se prilikom godišnjih pregleda kod žena kontroliraju zajedno. S druge strane, manji broj muškaraca u sklopu godišnjeg sistematskog pregleda kontrolira spolne hormone ili hormone štitnjače. Također, u žena su simptomi poremećenog rada štitnjače nešto drugačiji, a ponekad i izraženiji nego kod muškaraca, stoga se na ovu dijagnozu se u žena puno brže posumnja.
I u žena i u muškaraca neki čimbenik može biti okidač za pojavu ove autoimune bolesti. U pitanju može biti bakterijska ili virusna infekcija, stresan način života ili uzimanje određenih lijekova, ali i mnogi drugi okolišni čimbenici. Dok se kod žena smanjen rad štitnjače uzrokovan Hashimotovim sindromom često prezentira kao dobivanje na tjelesnoj težini, kod muškaraca može doći do smanjenja mišićne mase i gubitka snage. Ostali simptomi Hashimotovog sindroma koji se mogu javiti kod muškaraca su:
Ovi se simptomi često pripišu niskoj razini testosterona, što nije sasvim pogrešno. Naime, niska razina hormona štitnjače dovodi do snižene razine testosterona u muškaraca i obrnuto. Obično se ne zna što je od toga došlo prije i uzrokovalo ono drugo. Muškarci s niskom koncentracijom testosterona imaju veću šansu za dobivanje Hashimotove bolesti. U nekih se od njih normalizacijom hormona štitnjače primjenom lijekova i razina testosterona u krvi dovede na normalu.
Stoga, važno je obratiti pažnju na navedene simptome kod muškaraca i na umu imati da bi u podlozi svega mogla biti upravo štitnjača.
Ne postoji znanstveno dokazana dijeta za ovu bolest, ali neka hrana, lijekovi i suplementi mogu utjecati na liječenje. Kao što je navedeno, ova bolest se liječi nadomjesnom terapijom sintetskog analog hormona štitnjače u obliku tableta. Prije i nakon uzimanja lijeka potrebno je ne konzumirati sljedeće suplemente:
Ako se sintetski analog hormona štitnjače konzumira s navedenim sastojcima može doći do otežane apsorpcije lijeka i njegove nedovoljne koncentracije u krvi.
Pravog lijeka zapravo nema u narodnoj medicini te je u slučaju hipotireoze nužno manjak hormona štitnjače nadoknaditi unosom sintetskih analoga. Međutim, istraživanja pokazuju da suplementacija selenijem pokazuje poboljšanje razina hormona u nekoj mjeri. Hrana bogata selenijem uključuje brazilske oraščiće, stoga pacijenti oboljeli od Hashimotova sindroma mogu imati koristi od njihove konzumacije.
Zaključno možemo reći da vježbanje, pravilna prehrana, dovoljna količina sna i smanjena količina stresa mogu poboljšati imunološki sustav. Redovito uzimanje propisanih lijekova je iznimno važno jer se tako smanjuje mogućnost komplikacija te ublažuju postojeći simptomi.
Autor: Dr. Obad i Dr. Marušić u suradnji sa kolegama iz Poliklinike Mazalin.
LITERATURA:
Predstavljanje i sadržaj ove stranice smatraju se intelektualnim vlasništvom Poliklinike Mazalin i kao takvi su zaštićeni zakonima koji su trenutno na snazi. Sadržaj ove lokacije zaštićen je odredbama autorskog prava odnosno prava industrijskog i/ili intelektualnog vlasništva.
Poliklinika Mazalin posjeduje autorsko pravo uređivanja, izbora i usklađivanja sadržaja ove lokacije, sukladno članku 277. stavku 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Fotografije, slike, tekstovi, naslovi, video prikazi, sa ili bez zvuka, te svi drugi dokumenti na web stranici podliježu zakonima o autorskom pravu, industrijskom i/ili intelektualnom vlasništvu, te su kao takvi vlasništvo Poliklinike Mazalin ili treće osobe koja temeljem valjanog pravnog posla jamči ograničeno korištenje sadržaja. Djelomična ili potpuna reprodukcija sadržaja, bez prethodnog pisanog dopuštenja Poliklinike Mazalin strogo je zabranjena, isključujući reprodukciju izvršenu u skladu s potrebama tiska.
Kolačić | Trajanje | Opis |
---|---|---|
cookielawinfo-checkbox-analytics | 11 months | This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Analytics". |
cookielawinfo-checkbox-functional | 11 months | The cookie is set by GDPR cookie consent to record the user consent for the cookies in the category "Functional". |
cookielawinfo-checkbox-necessary | 11 months | This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookies is used to store the user consent for the cookies in the category "Necessary". |
cookielawinfo-checkbox-others | 11 months | This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Other. |
cookielawinfo-checkbox-performance | 11 months | This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Performance". |
viewed_cookie_policy | 11 months | The cookie is set by the GDPR Cookie Consent plugin and is used to store whether or not user has consented to the use of cookies. It does not store any personal data. |