Tahikardija

Tahikardija je medicinski termin za ubrzani rad srca, odnosno broj otkucaja koji je veći od 100 u minuti. Ubrzan rad srca može biti i normalna, fiziološka pojava, ukoliko se radi o pojačanom fizičkom naporu ili stresnim situacijama. No, mnoge različite aritmije (nepravilni ritmovi rada srca) mogu biti u podlozi tahikardije koja se javlja u mirovanju.

Iako tahikardija koju primjećujete u mirovanju (npr. prilikom mjerenja tlaka i pulsa) ne mora izazivati značajne simptome, svakako je razlog za posjet liječniku. Može se raditi o poremećaju koji će tijekom vremena dovesti do ozbiljnih komplikacija, kao što su srčani i moždani udari, zatajenje srca, pa čak i iznenadna srčana smrt.

RAZUMIJEVANJE TAHIKARDIJE – PRINCIP RADA SRCA

Srce ima ulogu pumpe – ono organizam opskrbljuje kisikom i hranjivim tvarima putem krvi. Srce je mišićna struktura, građena od dviju pretklijetki (atrija) i dviju klijetki (ventrikula). Funkcionalno, srce se može podijeliti na desno i lijevo srce.

Desno srce čini desni atrij i desni ventrikul, a uloga mu je prebacivanje venske krvi iz sistemne cirkulacije u pluća, gdje se ona obogaćuje kisikom. Lijevo srce čine lijevi atrij i lijevi ventrikul, a ono prima krv iz pluća te ga prebacuje u sistemnu cirkulaciju.

Kao što se kontrahiraju svi mišići prilikom svog rada, tako se kontrahira i srce. No, srce ima određene specifičnosti zbog svoje jedinstvene uloge. Period kontrakcije naziva se sistola, a period relaksacije srca naziva se dijastola. Pojedini dijelovi srca imaju određen redoslijed kontrakcije, koji je određen živčanim impulsima.

Impulsi izviru iz sinus-atrijskog čvora (SA čvora) u desnom atriju, zatim dolaze do atrio-ventrikularnog čvora (AV čvora) koji se nalazi na granici između atrija i ventrikula, a onda putuju kroz provodna vlakna u ventrikulima. Dakle, u normalnim se uvjetima prvo kontrahiraju atriji, a onda tek ventrikuli.

Njihova je kontrakcija međusobno usklađena. Još treba napomenuti kako je funkcija atrija ubacivanje 20% dodatnog volumena krvi u ventrikule, dok preostalih 80% spontano ulazi u tijekom dijastole. Dakle, poremećaji rada atrija neće nužno izazivati dramatične tegobe, jer srce i dalje pumpa 80% uobičajenog volumena.

S druge strane, poremećaji rada ventrikula mnogo su ozbiljniji, jer je uloga ventrikula zapravo istovjetna ulozi srca – pumpanje krvi do svih organa i tkiva u tijelu.

Normalna frekvencija rada srca u mirovanju iznosi 60-100 otkucaja u minuti. Frekvencija iznad 100 označuje tahikardiju. Frekvencija srca se u normalnim uvjetima prilagođava opterećenju, a u toj regulaciji sudjeluje autonomni živčani sustav – simpatikus i parasimpatikus. Simpatikus djeluje tako da povećava frekvenciju srca (tzv. pozitivni kronotropni efekt), a parasimpatikus smanjuje frekvenciju (tzv. negativni kronotropni efekt). Različiti lijekovi također mogu djelovati pozitivno ili negativno kronotropno.

KOJE SU VRSTE I MOGUĆI UZROCI TAHIKARDIJE?

Fiziološki oblik tahikardije, koji se javlja u naporu i stresu, naziva se sinus tahikardija. Naziv proizlazi iz činjenice da je sinusni čvor (točnije, sinus-atrijski ili SA čvor) normalan predvodnik ritma rada srca. U slučaju kada je organizmu potrebna pojačana doprema kisika i hranjivih tvari u tkiva, hormonskim i živčanim mehanizmima se ubrzava izbijanje iz sinusnog čvora, a time i rad srca. Osim pri fizičkoj aktivnosti, ovo se događa i u slučaju anemije (slabokrvnosti) te u slučaju vrućice (povišene tjelesne temperature). Stoga, ako prijetite povišen puls u mirovanju, a pogotovo ako uz to imate i neke druge tegobe poput konstantnog umora, vrijedi posumnjati na anemiju te se obratiti liječniku. Ako pak imate povišen puls uz vrućicu, ne treba se zabrinjavati.

Patološki oblici tahikardije

Postoje i abnormalni, patološki oblici tahikardije, čiji uzrok leži u poremećenom provođenju impulsa koji reguliraju rad srca. Takvi poremećeni impulsi proizlaze iz atrija (srčanih pretklijetki) ili iz ventrikula (srčanih klijetki) pa se sukladno tome nazivaju supraventrikulskim i ventrikulskim aritmijama. Ako aritmija uključuje ubrzani ritam rada srca, naziva se tahiaritmija.

U česte supraventrikulske aritmije spadaju:

• Fibrilacija atrija.
• Undulacija atrija.
• Supraventrikularna tahikardija (SVT).

Fibrilacija atrija

Fibrilacija atrija je najčešći uzrok patološke tahikardije. Nastaje zbog toga što istodobno izbija više različitih predvodnika impulsa iz atrija (tzv. ektopičnih predvodnika). Slijedi kaotično gibanje impulsa u atriju, zbog čega se taj dio srčanog mišića ne može normalno kontrahirati, već samo treperi.

Od tih neorganiziranih impulsa samo poneki prolaze do ventrikula i izazivaju njihovu kontrakciju, ali također u nepravilnim intervalima. Fibrilacija atrija može biti uzrokovana različitim bolestima krvno-žilnog sustava, ali i mnogim drugim stanjima koja nisu direktno povezana sa srcem.

Simptomi fibrilacije atrija

Pod povišenim rizikom od razvitka fibrilacije atrija su osobe koje boluju od:

• povišenog krvnog tlaka (hipertenzije)
• bolesti koronarnih arterija
• bolesti zalistaka
• preboljenog infarkta miokarda (srčanog udara)
• kroničnog srčanog zatajenja
• urođenih srčanih mana
• kardiomiopatija
• miokarditisa/perikarditisa (upale srca i njegove ovojnice)
• hipertireoze – poremećaja rada štitnjače, gdje dolazi do pretjerane razine hormona ove žlijezde
• apneje u snu
• dijabetesa
• pretilosti
• kronične bolesti bubrega
• disbalansa elektrolita (npr. hipokalemija – manjak kalija)
• te pretjerani unos alkohola, različitih preparata i lijekova

Fibrilacija atrija može proći neopaženo te se slučajno otkriti pri npr. sistematskom pregledu.

No isto su tako mogući simptomi poput:

• palpitacija – osjećaja preskakanja ili pojačanog lupanja srca
• boli u prsištu
• vrtoglavica i omaglica
• nedostatka zraka
• slabosti i brzog umaranja

Ukoliko primijetite nešto od navedenog, svakako se obratite liječniku. Fibrilacija atrija, čak i ako ne izaziva jake tegobe, može biti vrlo opasna. Jedna opasna i, nažalost, česta komplikacija uključuje tromboemboliju. Naime, u atrijima koji trepere postoji abnormalni tok krvi, što je podloga za razvitak tromba. Taj tromb se može odvojiti te otputovati kao tzv. embolus u različite dijelove tijela te izazvati moždani udar i druge vrste infarkta. Zbog toga je vrlo važno liječiti fibrilaciju atrija.

Fibrilaciju atrija, ovisno o njenoj kliničkoj prezentaciji, dijelimo na:

• Paroksizmalnu. Kod paroksizmalne fibrilacije atrija, sama aritmija pa time i simptomi se javljaju na faze i mogu trajati nekoliko minuta, sati pa čak i dana.
• Perzistentnu. Kod perzistentne fibrilacije atrija, aritmija je stalno prisutna, no moguća je konverzija u normalan sinusni ritam.
• Permanentnu. U slučaju permanentne fibrilacije atrija, nije moguće postići normalan (sinusni) srčani ritam, pa se koriste lijekovi za kontrolu rada srca i prevenciju tromboembolije.

Undulacija atrija

Undulacija atrija slična je fibrilaciji, no ritam rada srca u ovom je slučaju (najčešće) pravilniji. Mehanizam nastanka ove aritmije uključuje re-entry mehanizam, što možemo zamisliti kao impuls koji kruži atrijem, te pri svakom prolasku uzrokuje kontrakciju atrija, koja je ubrzana i pravilna. Opet, neće svaki impuls iz atrija dospjeti do ventrikula i izazvati njihovu kontrakciju, stoga na svakih nekoliko kontrakcija atrija, dolazi po jedna kontrakcija ventrikula. Rad ventrikula najčešće je pravilan i ubrzan. Simptomi su slični fibrilaciji atrija.

Supraventrikularna tahikardija

Supraventrikularna tahikardija je pojam koji obuhvaća više vrsta aritmija, od kojih je najčešća AV-nodalna re-entry tahikardija (AVNRT). Kao što naziv naslućuje, uključuje spomenuti re-entry mehanizam, odnosno kružno gibanje impulsa. U ovom slučaju kružno gibanje impulsa zahvaća atrio-ventrikularni ili AV čvor te se pri svakom prolasku impulsa kontrahiraju i atriji i ventrikuli. Ritam rada srca je pravilan i ubrzan. Simptomi se mogu javiti iznenada te isto tako brzo nestati, a vrlo su slični simptomima fibrilacije atrija.

Ventrikularna aritmija

Ventrikularne aritmije puno su opasnije i izazivaju dramatične simptome, poput gubitka svijesti, jake boli u prsištu i nedostatka zraka te se stoga nazivaju i smrtonosnim aritmijama. Ventrikularne aritmije su:

• Ventrikularna tahikardija. Ovakva tahikardija posljedica je izbijanja ektopičnog predvodnika u ventrikulu, čime se srce kontrahira nepravilnim redoslijedom. Najčešće se javlja kod osoba koje boluju od strukturalnih poremećaja srca, kao što je slučaj u osoba koje su preboljele infarkt miokarda (srčani udar) te stoga imaju ožiljno tkivo. Epizode ventrikularne tahikardije mogu se javiti u napadima koji traju do 30 sekundi te ne moraju biti prisutni značajni simptomi. U slučaju da ova aritmija potraje dulje od 30 sekundi, potrebna je hitna medicinska intervencija za prevenciju srčanog aresta (prestanka rada srca). Ova aritmija također može napredovati do ventrikularne fibrilacije.
• Ventrikularna fibrilacija. Isto kao i kod fibrilacije atrija, i ovdje je riječ o multiplim ektopičnim predvodnicima koji dovode do kaotičnog gibanja impulsa te nemogućnosti normalne kontrakcije ventrikula. Ventrikuli samo trepere, pa ne izbacuju dostatne količine krvi u cirkulaciju. Znajući koliko je bitna opskrba krvlju za sve vitalne procese u tijelu, jasno je da će ovakva aritmija ubrzo dovesti do srčanog aresta, ukoliko se ne intervenira.

KAKO SE DIJAGNOSTICIRA I LIJEČI TAHIKARDIJA?

Uz anamnezu i fizikalni pregled, liječnici provode i određene metode dijagnostike tahikardije i aritmija općenito. Elektrokardiogram (EKG) je dostupna, brza i pouzdana metoda za provjeru ritma rada srca. Provodi se uz pomoć elektroda koje se pričvršćuju na određene dijelove tijela, poput prsa, ruku i nogu, a zatim uređaj očitava električnu aktivnost srca.

Ovom jednostavnom metodom mogu se opaziti različite česte anomalije, uključujući tahikardiju. Ukoliko se tahikardija u mirovanju javlja samo povremeno, odnosno nije stalno prisutna, postoji mogućnost nošenja tzv. holter monitora. Radi se o varijanti EKG-a namijenjenoj za višesatno nošenje, obično jedan dan. Nakon tog vremena liječnik očitava zapis holtera, te utvrđuje radi li se o kakvom poremećaju.

EKG se također može snimati za vrijeme tzv. stres testa ili ergometrije. Pacijent za vrijeme ovakvog pregleda hoda i trči na pokretnoj traci, dok elektrode očitavaju EKG zapis. Provodi se kad postoji sumnja na aritmije koje se javljaju ili pogoršavaju za vrijeme fizičke aktivnosti. Moguće je i da će biti potrebne i neke slikovne metode za dijagnostiku poremećaja koji se nalazi u podlozi tahikardije. U takve metode ubrajamo ehokardiogram (ultrazvuk srca), magnetsku rezonanciju (MR), kompjuteriziranu tomografiju (CT) i druge.

Metode liječenja

Jednom kada se potvrdi postojanje tahikardije u mirovanju, odredi vrsta tahikardije i njen uzrok, potrebno je liječenje. Metoda liječenja ovisit će o poremećaju, a moguće je provoditi:

Vagalne manevre; Valsalva manevar i masaža karotikusa.

Ovakvi postupci uključuju stimulaciju vagusa – parasimpatičkog živca koji dovodi do usporenja rada srca. Primjenjuju se kod SVT-a kao prva opcija liječenja.

Lijekovi za kontrolu frekvencije i ritma srca.

Ovdje spadaju adenozin, beta-blokatori, kalcijski blokatori, antiaritmici, digoksin. Adenozin se koristi kod SVT-a kao prva opcija liječenja. Beta-blokatori se koriste profilaktički za undulaciju atrija te ventrikularnu tahikardiju, što znači da će ih koristiti rizični pacijenti u svrhu prevencije aritmija. Kalcijski blokatori i digoksin se primjenjuju za undulaciju atrija. Različiti antiaritmici će se koristiti za liječenje fibrilacije atrija, SVT-a, te profilaktički za ventrikularnu tahikardiju.

Ablacija

Ablacija je postupak pri kojem se uz pomoć tankih katetera ulazi u srce te, uz pomoć topline ili hladnoće, izaziva malo ožiljkavanje srčanog mišića na predviđenom mjestu. Na taj se način uništava ektopični predvodnik impulsa ili aberantni provoditelj impulsa (”krivi put” provođenja). Na ovaj se način mogu liječiti SVT, undulacija atrija i neki oblici ventrikularne tahikardije. Ovo je odlično dugoročno rješenje, s obzirom da u pravilu nema recidiva bolesti.

Elektrokonverzija

U ovom se postupku uz pomoć elektrošoka uspostavlja normalan ritam rada srca. Pacijenti su pri tome u besvjesnom stanju, bilo nesvjestici uzrokovanoj samom aritmijom u hitnim stanjima, bilo onoj koja je inducirana lijekovima. Elektrokonverzijom se liječe ventrikularne aritmije, koje predstavljaju hitna stanja, ali također i fibrilacija i undulacija atrija u nekim slučajevima. No, tada je riječ o unaprijed dogovorenom postupku te se pacijent prije postupka anestezira. U tim je slučajevima prije same elektrokonverzije potrebno napraviti ultrazvuk srca, kako bi se isključilo postojanje tromba u srcu koji bi mogao embolizirati.

Ugradnja pacemakera ili implatabilnog konverter-defibrilatora (ICD)

Pacemaker je uređaj koji zamjenjuje prirodni mehanizam odašiljanja impulsa u srcu. On će služiti kao predvodnik impulsa te time kontrolirati ritam rada srca. ICD je uređaj koji se ugrađuje pacijentima pod visokim rizik od razvitka ventrikularnih aritmija i srčanog aresta, a njegova je uloga da administrira elektrošok kada srce prijeđe u ove smrtonosne aritmije. Postoje i uređaji koji kombiniraju ova dva svojstva, ovisno o potrebama pacijentova stanja.

Literatura

• Patofioziologija, knjiga prva; S. Gamulin, M. Marušić, Z. Kovač i sur.
• Davidsonove osnove interne medicine (23. izdanje)

• https://www.mayoclinic.org/diseases-conditions/tachycardia/diagnosis-treatment/drc-20355133
• https://my.clevelandclinic.org/health/diseases/22108-tachycardia
• https://www.webmd.com/heart-disease/atrial-fibrillation/what-are-the-types-of-tachycardia
• https://www.medicalnewstoday.com/articles/175241
• https://www.mayoclinic.org/diseases-conditions/atrial-fibrillation/symptoms-causes/syc-20350624
• https://www.mayoclinic.org/diseases-conditions/supraventricular-tachycardia/symptoms-causes/syc-20355243

Autor: Dr. Dominik Ljubas i Dr. Žaklina Cvitkušić u suradnji sa kolegama iz Poliklinike Mazalin.

Predstavljanje i sadržaj ove stranice smatraju se intelektualnim vlasništvom Poliklinike Mazalin i kao takvi su zaštićeni zakonima koji su trenutno na snazi. Sadržaj ove lokacije zaštićen je odredbama autorskog prava odnosno prava industrijskog i/ili intelektualnog vlasništva.

Poliklinika Mazalin posjeduje autorsko pravo uređivanja, izbora i usklađivanja sadržaja ove lokacije, sukladno članku 277. stavku 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Fotografije, slike, tekstovi, naslovi, video prikazi, sa ili bez zvuka, te svi drugi dokumenti na web stranici podliježu zakonima o autorskom pravu, industrijskom i/ili intelektualnom vlasništvu, te su kao takvi vlasništvo Poliklinike Mazalin ili treće osobe koja temeljem valjanog pravnog posla jamči ograničeno korištenje sadržaja. Djelomična ili potpuna reprodukcija sadržaja, bez prethodnog pisanog dopuštenja Poliklinike Mazalin strogo je zabranjena, isključujući reprodukciju izvršenu u skladu s potrebama tiska.