Ulcerozni kolitis, upalna bolest crijeva

Ulcerozni kolitis je kronična idiopatska upalna bolest crijeva u kojoj dolazi do stvaranja ulceracija (erozija, čireva) na sluznici debelog crijeva. Termin “idiopatska” znači da nije poznat točan uzrok ove bolesti, no postoje određeni rizični čimbenici s kojima se može povezati. Iako se može javiti u bilo kojoj dobi, pa tako i u djetinjstvu, ulcerozni kolitis najčešće se dijagnosticira između 15. i 30. godine života. Zabilježen je i manji vrhunac pojavnosti u starijoj životnoj dobi, između 50. i 70. godine. Podjednako učestalo obolijevaju i muškarci i žene. 

Osim ulceroznog kolitisa, u širu kategoriju upalnih bolesti crijeva (eng. Inflammatory bowel disease, IBD), spada i Crohnova bolest. Ove dvije bolesti dijele neke sličnosti, ali se i po mnogočemu razlikuju. U rijetkim situacijama nije moguće odrediti o kojoj je bolesti riječ zbog nedovoljno definiranih simptoma te tada govorimo o nespecifičnom kolitisu. U nastavku ćemo detaljnije usporediti ove bolesti. 

ŠTO JE KOLITIS?

Kolitis je medicinski termin koji se koristi za opisivanje upale debelog crijeva, odnosno kolona. Upala crijeva može biti rezultat djelovanja različitih faktora koji narušavaju integritet sluznice ili stijenke crijeva. Izazivaju različite simptome od koji su najčešći bolovi u trbuhu, nadutost, proljevi te pojava krvi ili sluzi u stolici. Ovisno o uzroku razlikujemo:

• infektivni kolitis uzrokovan bakterijama, virusima ili parazitima,
• pseudomembranozni kolitis, posebna upala nastala  prerastanjem bakterije Clostridioides difficile, normalnog stanovnika crijeva, nakon uzimanja nekih antibiotika,
• ishemični kolitis koji nastaje kada crijeva ne dobivaju dovoljno krvi, najčešće uslijed začepljenja (embolije ili tromboze) krvne žile,
• postradijacijski kolitis, kao posljedica zračenja,
• inflamatorni kolitis (upalna bolest crijeva), a uključuje ulcerozni kolitis i Crohnovu bolest,
• alergijski kolitis, bolest dječje dobi, najčešće nastala kao alergija na kravlje mlijeko i
• mikroskopski kolitis, čest uzrok kroničnog proljeva u ljudi starijih od 60 godina.

Ulcerozni kolitis je, bolest s periodima relapsa (pogoršanje simptoma) i remisija (poboljšanja simptoma). Remisija bolesti može biti privremena ili dugotrajna, ovisno o karakteristikama bolesti, terapiji i individualnim faktorima pacijenta. Postizanje remisije obično je cilj terapije upalnih bolesti crijeva, budući da omogućuje pacijentu da živi normalan i produktivan život bez znakova ili s minimalnim simptomima bolesti. Međutim, važno je napomenuti da remisija ne znači potpuno izlječenje, već kontrolu simptoma i upale, te je redovito praćenje i održavanje remisije važno za dugoročno upravljanje ovom bolesti.

ŠTO UTJEČE NA POJAVNOST ULCEROZNOG KOLITISA?

Ulcerozni kolitis ima multifaktorijalnu etiologiju, od genetskih i imunoloških faktora do okolišnih utjecaja, koji zajedno doprinose pojavi i progresiji ove bolesti. U nastavku vam donosimo neke čimbenike koji povećavaju rizik za obolijevanje, kao i neke protektivne faktore.

Čimbenici rizika

Rizični čimbenici su različiti faktori ili karakteristike koje mogu povećati vjerojatnost pojave bolesti ili komplikacija. Razumijevanje rizičnih čimbenika ključno je za identifikaciju osoba pod povećanim rizikom za razvoj određenih bolesti. Možemo ih podijeliti na genetske i okolišne čimbenike.

 Osobe čiji član ili članovi uže obitelji boluju od ulceroznog kolitisa, imaju nešto veću šansu da i sami obole od bolesti. Rizik može biti i do 15 % radi li se o roditeljima ili braći i sestrama. 

Okolišni faktori koji mogu povećati izglednost obolijevanja od ulceroznog kolitisa su prethodne infekcije crijevnim bakterijama i život u razvijenim dijelovima svijeta. Dokazano je kako infekcije crijevnim bakterijama kao što su Salmonella, Shigella i Campylobacter mogu udvostručiti rizik za razvoj ulceroznog kolitisa u genetski predisponiranih osoba. Razlog tome je uništavanje “dobrih bakterija” koje oblažu crijevnu sluznicu. S druge strane, osobe koje žive u urbaniziranim područjima gdje su sanitetski uvjeti na puno višoj razini, tijekom života se manje izlažu crijevnim patogenima.  Rezultat toga je slabije razvijen i kompetentan imunološkim sustav crijevne sluznice. Posljedica može biti neadekvatan i pretjeran imunološki odgovor u crijevima takvih pojedinaca koji je u suštini podloga ulceroznog kolitisa. Iako nije u potpunosti dokazano, iskustvo je pokazalo da psihološki faktori, kao što su stres i anksioznost, mogu biti okidač za ulceroznog kolitisa.

Protektivni čimbenici

Osim čimbenika rizika postoje i neki protektivni faktori koji dokazano mogu smanjiti šansu za razvoj ulceroznog kolitisa. Dokazano je kako  dojenje djeteta smanjuje šanse za razvoj brojnih upalnih bolesti pa tako i ulceroznog kolitisa. Također,  spomenut ćemo i zaštitni učinak apendektomije, kirurškog zahvata tijekom kojeg se uklanja slijepo crijevo. Pokazalo se da osobe kod kojih je operirano slijepo crijevo imaju i do 70 % manju šansu za obolijevanje od ulceroznog kolitisa.

ŠTO SE DOGAĐA U DEBELOM CRIJEVU KOD UPALNIH BOLESTI CRIJEVA?

Ulcerozni kolitis spada u skupinu autoinflamatornih bolesti. Autoinflamatorna bolest je stanje u kojem imunološki sustav tijela, koji inače štiti organizam od infekcija i bolesti, pogrešno napada vlastite stanice, tkiva i organe. Kada imunološki sustav pogrešno prepozna zdravo tkivo kao prijetnju pokreće upalni odgovor. U slučaju ulceroznog kolitisa predvodnici tog upalnog odgovora su limfociti T i faktori upale koje nazivamo citokini. Za razliku od autoimunih bolesti kao što su reumatoidni artritis, sistemski eritematozni lupus i druge, u ulceroznom kolitisu protutijela ne igraju ulogu u razvoju bolesti. 

Kakve su promjene na debelom crijevu?

Promjene najčešće započinju na rektumu, završnom dijelu debelog crijeva te se šire prema ostatku debelog crijeva u kontinuitetu. U konačnici može biti zahvaćen cijeli kolon, a ponekad i terminalni ileum, dio tankog crijeva koji se nadovezuje na debelo crijevo. Ovisno o lokalizaciji upale postoji podjela na:

• ulcerozni proktitis kada je zahvaćen samo distalni dio rektuma,
• ljevostrani kolitis i 
• pankolitis u kojem je upalom zahvaćeno cijelo debelo crijevo

Ulcerozni kolitis karakterizira upala koja je ograničena samo na unutarnju sluznicu debelog crijeva, ne prodirući dublje u njegovu stijenku. Sluznicu je moguće vizualizirati dijagnostičkom metodom koji se naziva kolonoskopija. Gledajući malom kamerom unutar lumena crijeva, u ulceroznom kolitisu je na sluznici moguće uočiti:

• crvenilo,
• zrnatost sluznice,
• erozije,
• ulceracije (čirevi),
• kriptalni apscesi (nakupine gnoja),
• spontana krvarenja nastala na osjetljivoj sluznici.

Ovakve promjene na sluznici debelog crijeva rezultiraju specifičnim simptomima koji mogu varirati od blagih pa sve do izrazito teških i životno ugrožavajućih. 

SIMPTOMI ULCEROZNOG KOLITISA

Simptomi ulceroznog kolitisa često se razvijaju postupno, ali njihov utjecaj na svakodnevni život može biti izuzetno značajan te varirati od blagih tegoba do teških komplikacija. Najčešći simptomi ulceroznog kolitisa su sljedeći:

• grčevita bol u trbuhu, 
• nadutost, 
• proljevi, često s primjesama sluzi ili krvi
• krvarenje iz rektuma
• tenezmi, učestala nekontrolirana potreba za pražnjenjem crijeva praćena nelagodom ili boli te
• opći simptomi poput umora, gubitka apetita, gubitka tjelesne težine i vrućice. 

Kako se klasificira ulcerozni kolitis?

Osim prema mjestu zahvaćene sluznice, ulcerozni kolitis može se klasificirati i klinički, odnosno na temelju težine simptoma koje uzrokuje. Ovisno o tome moguće je podijeliti ulcerozni kolitis u četiri kategorije, a to su: 

• S0 – bez simptoma (odnosno razdoblje remisije),
• S1 – blaga bolest obilježena odsutnošću sistemskih simptoma, manjim brojem stolica (<4 dnevno) te normalnim vrijednostima upalnih parametara,
• S2 – umjereno teška bolest, kod koje su prisutni blagi opći simptomi, tenezmi te 4-5 stolica dnevno, često uz blaže povišenu tjelesnu temperaturu,
• S3 – teška (fulminantna) bolest koja je karakterizirana s više od 6 proljevastih stolica i rektalnim krvarenjima što često dovodi do anemije i dehidracije te rizika od komplikacija, poput toksičnog megakolona.

Ipak, većina pacijenata, otprilike njih 60% ima blagi oblik bolesti. Umjereno teški oblik bolesti javlja se kod otprilike 25% oboljelih, dok tek 15% oboljelih pati od težih oblika bolesti. 

TIJEK I PROGNOZA BOLESTI

Tijek ulceroznog kolitisa može biti vrlo varijabilan i ovisi o mnogim faktorima kao što su dob pacijenta, težina bolesti te individualne karakteristike pacijenta. Općenito, bolest karakteriziraju periodi relapsa, kada simptomi postaju izraženiji i teži te periodi remisije, kada simptomi nestaju ili se značajno poboljšavaju. Takav intermitentan oblik bolesti nađe se u 60-75% pacijenata, dok njih 10-15% ima bolest kontinuiranog tijeka. Održavanje remisije (ako je ono moguće) ključno je za poboljšanje kvalitete života pacijenata i minimiziranje rizika od komplikacija. 

KOMPLIKACIJE ULCEROZNOG KOLITISA

Komplikacije ulceroznog kolitisa mogu biti akutne ili kronične. Pojava komplikacija može se smanjiti pravovremenim liječenjem i kontroliranjem bolesti, no valja znati kako neke osobe neće nužno reagirati na liječenje te će neovisno o tome biti skloni razvoju teže kliničke slike, a time i pratećih komplikacija.

Akutne komplikacije

Akutne komplikacije ulceroznog kolitisa nastaju tijekom perioda pogoršanja, odnosno akutizacije bolesti. U njih ubrajamo tešku dehidraciju i anemiju koje mogu nastati uslijed krvavo-sluzavih proljeva kakvi su karakteristični za bolest. 

Toksični megakolon je jedna od najtežih komplikacija bolesti koja se javlja u sklopu fulminantnog ulceroznog kolitisa te bez pravovremenog prepoznavanja može završiti smrću. Nastaje kada upala zahvati mišićni sloj debelog crijeva nakon čega nastane paraliza tih mišića. Posljedica paralize je odsutnost peristaltike te proširenje debelog crijeva. Toksični megakolon se očituje simptomima kao što su visoka tjelesna temperatura (iznad 38 °C), izrazito bolan i proširen abdomen, loše opće stanje i povišena frekvencija srca. Smrtni ishod može nastati ako dođe do perforacije, odnosno pucanja stijenke crijeva i sepse.

Manje, ograničene perforacije mogu dovesti i do formiranja fistula u anorektalnoj regiji. Fistule su novonastali kanali koji omogućuju komunikaciju crijeva mimo probavnog trakta te se kroz njih može lučiti crijevni ili gnojni sadržaj.

Kronične komplikacije ulceroznog kolitisa

Strikture kolona susreću se u oko 10% oboljelih od ulceroznog kolitisa, a posljedica su stvaranja ožiljka na mjestu sluznice zahvaćene upalom. Česti su uzrok simptoma opstrukcije kod osoba oboljelih od ulceroznog kolitisa te uzrokuju osjećaj nadutosti i zatvora (opstipacije). 

Displazija (promjena izgleda i svojstva stanica na mikroskopskoj razini) uz mogućnost daljnjeg razvoja malignih stanica i raka debelog crijeva najznačajnija je kronična komplikacija ove bolesti. Naime, kontinuirana upala praćena regeneracijom stanica može uzrokovati ‘kvar’ u stanicama što, pak, dovodi do njihove zloćudne transformacije. Najveći rizik imaju osobe koje imaju pankolitis, a dodatno je rizik povećan ako su kolonoskopijom dokazani upalni pseudopolipi (promjene sluznice gljivastog oblika) te ako postoji srodnik koji boluje od karcinoma kolona. 

Ekstraintestinalne komplikacije

U kontekstu ulceroznog kolitisa, ekstraintestinalne komplikacije su one koje utječu na organe ili sustave izvan probavnog trakta. Ove komplikacije mogu biti posljedica upalnog procesa koji karakterizira ulcerozni kolitis ili mogu biti povezane s imunološkim odgovorom koji je prisutan u bolesti. Primjeri ekstraintestinalnih komplikacija su:

• Promjene u krvnoj slici. S obzirom na to da je ulcerozni kolitis često praćen krvarenjima, dolazi do razvoja anemije. Također, dolazi do povećanja broja bijelih krvnih stanica te krvnih pločica.
• Deficit minerala i vitamina. Kronični tijek bolesti u kombinaciji s učestalim proljevima dovodi do gubitka kalija, kalcija, magnezija, željeza, vitamina D i ostalih vitamina.
• Gubitak kilograma.
• jetrene bolesti, uključujući primarni sklerozirajući kolangitis, koji predstavlja autoimunu bolest praćenu ožiljkavanjem i propadanjem žučnih vodova u jetri.  
• Kožne promjene. Dvije se kožne promjene povezuju s ulceroznim kolitisom, a to su erythema nodosum (crvene, bolne izrasline) te pyoderma gangrenosum (pojava gnojnih čireva na koži)
• Bolovi u zglobovima te upala zglobova (artritis)
• Promjene u očima. Najčešća očna komplikacija je uveitis, upala srednje očne ovojnice.
• Mokraćni sustav. Komplikacije vezane za mokraćni sustav najčešće su posljedica fistula putem kojih crijevo komunicira s mokraćnim mjehurom i izlaže ga bakterijama. To čini upalu mjehura i bubrega najčešćim komplikacijama mokraćnog sustava. 

ULCEROZNI KOLITIS VS. CROHNOVA BOLEST

Ulcerozni kolitis i Crohnova bolest spadaju u istu skupinu bolesti, a to su upalne bolesti crijeva. Ponekad može doći do zabune i pogrešne dijagnoze s obzirom na to da ove dvije bolesti mogu imati vrlo slične simptome. Da bi se izbjegla zabuna, ključno je temeljito provesti dijagnostičke testove. 

Za razliku od ulceroznog kolitisa, Crohnova bolest može zahvatiti bilo koji dio probavnog sustava, od usta do anusa. Problem nastane kad zahvati debelo crijevo jer tada uzrokuje simptome slične onima u ulceroznom kolitisu. Upala se u Crohnovoj bolesti javlja u obliku preskačućih lezija, odnosno dijelovi crijeva zahvaćeni upalom odvojeni su dijelom zdravog crijeva. S druge strane u ulceroznom kolitisu upala počinje u rektumu i kontinuirano se širi prema ostatku debelog crijeva. Također, Crohnova bolest zahvaća crijevo cijelom njegovom debljinom i nije ograničena samo na sluznicu kao što je to slučaj u ulceroznom kolitisu. U Crohnovoj bolesti rijetko nalazimo krv i sluz u stolici. 

ULCEROZNI KOLITIS KOD DJECE

Upalne bolesti crijeva pa tako i ulcerozni kolitis, sve se češće javljaju u pedijatrijskoj dobi. Procjenjuje se da otprilike 5 do 10% osoba razvija upalnu bolest crijeva u dječjoj dobi.

Ulcerozni kolitis u djece se češće prezentira težom kliničkom slikom i bržim napredovanjem bolesti nego u odrasloj dobi. Ipak, najveći broj djece koja boluju od ulceroznog kolitisa, ima blagi oblik bolesti praćen proljevom s primjesama krvi bez teže narušenog općeg stanja.

Prepoznavanje ulceroznog kolitisa u djece može biti izazovno jer se ponekad prezentira nespecifičnim simptomima kao što je gubitak na tjelesnoj masi, sporiji razvoj djeteta i zakašnjeli pubertet. U male se djece često moraju isključiti alergije na nutritivne (prehrambene) alergene i celijakija. 

Dijagnoza se kod djece mora postaviti što prije kako bi se izbjegle posljedice ulceroznog kolitisa na njihov rast i razvoj. Važno je osigurati adekvatan nutritivan unos da ne bi došlo do pothranjenosti. Preporučuje se izbjegavati dodatke prehrani, konzervanse, aditive i umjetne boje.  Za procjenu težine i aktivnosti ulceroznog kolitisa u djece koristi se pedijatrijski indeks aktivnosti ulceroznog kolitisa (eng. pediatric ulcerative colitis activity index, PUCAI). Ocjenjuje se bol u trbuhu, broj stolica, krv u stolici, konzistencija stolice, noćne stolice i aktivnost djeteta. 

S obzirom na to da ulcerozni kolitis može imati značajan utjecaj na fizičko i emocionalno zdravlje djeteta, važno je osigurati adekvatnu podršku i skrb, uključujući i suradnju s pedijatrijskim gastroenterologom i drugim specijalistima kako bi se osigurala najbolja kontrola bolesti. Rana dijagnoza, pravilno liječenje i podrška obitelji ključni su za olakšavanje simptoma i poboljšanje kvalitete života djece s ulceroznim kolitisom.

KAKO OTKRITI IMATE LI ULCEROZNI KOLITIS?

Dijagnoza ulceroznog kolitisa temelji se na ispunjenju kriterija koji uključuju prisutnost kroničnog proljeva trajanja duljeg od 4 tjedna, uz dokaz aktivnog upalnog procesa u sluznici crijeva. Upalni proces može se dokazati kolonoskopijom, uz uzimanje uzorka biopsijom koji se potom proučava pod mikroskopom.

Dijagnosticiranje ulceroznog kolitisa može biti otežano jer bolest može imitirati druga medicinska stanja koja su obilježena pojavom kroničnog proljeva, a koja također treba isključiti. Stoga je pri postavljanju dijagnoze potrebno pažljivo procijeniti sve simptome bolesti, detaljno razgovarati s liječnikom o simptomima i tegobama te provesti dijagnostičku obradu. Neke od bolesti koje mogu imitirati ulcerozni kolitis su:

• Crohnova bolest,
• sindrom iritabilnog crijeva, 
• celijakija,
• infektivni proljevi uzrokovani parazitima,
• maligne bolesti,
• druge vrste kolitisa.

Kao zlatni standard za postavljanje dijagnoze ulceroznog kolitisa danas je kolonoskopija tijekom koje liječnik uzima uzorke tkiva za analizu. Kolonoskopija je dijagnostička metoda tijekom koje liječnik fleksibilnom kamerom promatra unutrašnjost vaših crijeva. Iako može biti neugodna, kolonoskopija ne bi trebala biti bolna. Moguće je kolonoskopiju raditi u totalnoj anesteziji kada je pacijent u potpunoj odsutnost svijesti, osjeta boli i pokreta, odnosno spava. 

Koje pretrage mogu očekivati?

Imajući na umu kompleksnost i sličnost ulceroznog kolitisa s drugim bolestima, pri postavljanju dijagnoze često se izvodi niz dijagnostičkih testova i postupaka, koji uključuju:

• laboratorijski krvni testovi koji uključuju kompletnu krvnu sliku, upalne parametre kao što je sedimentacija eritrocita (SE) i C-reaktivni protein (CRP),
• testiranje na celijakiju (anti-tTG IgA, ukupni IgA),
• mikrobiološke pretrage stolice na viruse, bakterije i parazite,
• određivanje fekalnog kalprotektina (upalnog parametra koji je karakteristično povišen pri upalnim zbivanjima koja zahvaćaju crijeva),
• endoskopske pretrage, uključujući kolonoskopiju, ali i gastroskopiju (ako postoji sumnja na Crohnovu ili malignu bolest) uz bioptiranje promjena sluznice, 
• ponekad i radiološku dijagnostiku, poput magnetske rezonancije (MR)

Svi ovi testovi korisni su u postavljanju dijagnoze, a neki od njih, poput upalnih parametara korisni su i u praćenju kontrole bolesti. Ponekad je potrebno učiniti i pretrage izvan spomenutog popisa, a indikaciju za pojedinu pretragu postavit će liječnik gastroenterolog, na temelju vaših simptoma, tijeka bolesti i kliničkog stanja.

KAKO SE LIJEČI ULCEROZNI KOLITIS?

Cilj liječenja ulceroznog kolitisa jest postići što dulji period remisije te skratiti periode pogoršanja bolesti. To se postiže kombinacijom ciljanih lijekova, dijetetskim mjerama i redovitim kontrolnim pregledima. Kada bolest izmakne kontroli, kao zadnja opcija u liječenju ostaju kirurški zahvati.

Lijekovi za ulcerozni kolitis 

Liječenje ulceroznog kolitisa primjenom lijekova neizostavno je za kontrolu bolesti i obavezno u stanjima pogoršanja. Ovisno o težini bolesti moguće je prilagoditi terapiju svakom bolesniku. 

Blagi oblik ulceroznog kolitisa

Liječenje blagog ulceroznog kolitisa obično započinje s manje invazivnim terapijskim pristupima kako bi se ublažili simptomi i postigla remisija. Najčešće se radi o bolesnicima kod kojih je bolest zahvatila rektum i dio crijeva do slezene. Osnovna terapija uključuje lokalnu (rektalnu) primjenu 5 – aminosalicilne kiseline (mesalazin, sulfasalazin) u obliku klizme ili čepića. Kada samostalna primjena 5-aminosalicilne kiseline nije učinkovita, dodaje joj se kortikosteroid, najčešće budezonid. U slučaju kada se lokalnom terapijom ne može postići kontrola bolesti, ovi se lijekovi daju u oralnom obliku. Kada se postigne kontrola bolesti, doze kortikosteroida se postupno smanjuju, a u terapiji održavanja ostaje mesalazin u obliku tableta ili čepića. 

Umjereni oblik bolesti

U bolesnika kod kojih je ulcerozni kolitis zahvatio pola dužine debelog crijeva ili ne dolazi do poboljšanja na terapiju mesalazinskim klizmama i čepićima, može se prijeći na sljedeću razinu liječenja. Počinje se s primjenom mesalazina u tabletama u kombinaciji s klizmama. U slučaju da su simptomi jako izraženi moguće je odmah primijeniti kortikosteroide. Na sljedeću razinu terapije prelazi se u slučaju kada izostaje poboljšanje simptoma. Iduća razina su imunomodulatorni lijekovi kao što su azatioprin i ciklosporin. Kada ni ti lijekovi nemaju učinka na red dolaze biološki lijekovi. Riječ je o modernim lijekovima koji blokiraju molekule koje naše tijelo proizvodi, a koje su uključene u proces stvaranja upale. 

Kada se u ovih pacijenata postigne remisija, nastavlja se s terapijom koja može uključivati bilo koji od ovih razina lijekova ovisno o odgovoru pacijenta na terapiju. U remisiji se izbjegava korištenje kortikosteroida, jer njihova dugoročna primjena može dovesti do metaboličkog sindroma i debljine te osteoporoze i niza drugih nuspojava. 

Težak oblik bolesti

Teškim oblikom bolesti smatramo pacijente koji su lošeg općeg stanja, s više od 6 krvavih proljevastih stolica, visokom srčanom frekvencijom i jakom bolovima. Takvi se pacijenti primaju u bolnicu te u infuziji dobivaju visoke doze kortikosteroida kroz kratko vrijeme. Ovisno o težini bolesti i razvoju komplikacija, kao što su toksični megakolon i perforacije, kirurški zahvat može biti jedina opcija. 

Kirurško liječenje 

Dobra kontrola bolesti obično se postiže lijekovima, dok su operacije rezervirane samo za najteže oblike bolesti koje ne odgovaraju na terapiju te za liječenje komplikacija. Razlog za operaciju može biti i loša kvaliteta života koja jako utječe na zadovoljstvo ljudi koji boluju od ulceroznog kolitisa. Otprilike 25 % će trebati neki oblik kirurškog liječenja nakon 10 godina bolesti.

Postoji niz operacija koje se razlikuju prema dijelu debelog crijeva koje se uklanja. To uključuje djelomično ili potpuno uklanjanje debelog crijeva (kolektomija). Najboljom opcijom se smatra proktokolektomija s ileoanalnom anastomozom. U tom zahvatu uklanja se cijelo debelo crijevo, a kraj tankog crijeva spoji se na analni otvor. Time je održan normalan put pražnjenja stolice. Kada to nije moguće potrebno je ugraditi stomu na razini tankog crijeva. Stoma je kirurški izrađeni otvor na trbušnom zidu koji se koristi za preusmjeravanje prolaza crijevnog sadržaja iz tijela u vrećicu.

Prije odluke o kirurškom zahvatu, pacijenti se pažljivo procjenjuju, a odluka se donosi u suradnji s kirurgom i gastroenterologom, uzimajući u obzir sve aspekte bolesti, pacijentove potrebe i ciljeve liječenja.

PREHRANA U ULCEROZNOM KOLITISU

Prehrana igra važnu ulogu u upravljanju simptomima ulceroznog kolitisa i održavanju zdravlja crijeva. Iako nema univerzalnog dijetetskog pristupa koji bi odgovarao svim pacijentima, neka opća načela prehrane mogu pomoći u ublažavanju simptoma i smanjenju upale. Preporučuje se izbjegavati gazirana pića i kavu, alkoholna pića, jako začinjenu i masnu hranu.

Udio vlakana u hrani treba prilagoditi jer vlakna mogu uzrokovati nadutost. U pacijenata u remisiji, koji nemaju strikture probavne cijevi načelno ne treba izbjegavati vlakna u prehrani. U slučaju postojanja striktura, uputno je pridržavati se prehrane s nižim udjelom vlakana. 

Neke osobe s ulceroznim kolitisom ne podnose dobro mlijeko i mliječne proizvode pa ih je ponekad potrebno izostaviti s jelovnika. Preporučuje se umjereno konzumirati crveno meso, a plava riba i bijelo meso smatraju se poželjnom zamjenom. Kao način pripreme jela, prednost imaju kuhanje i pirjanje. Održavanje dobre hidratacije važno je kod ulceroznog kolitisa, pogotovo tijekom razdoblja proljeva. Pijte dovoljno vode tijekom dana te razmotrite konzumaciju elektrolitnih napitaka ako imate česte proljeve. Kada ne dobivate dovoljno vitamina i minerala hranom, liječnik će vam prepisati uzimanje suplemenata u obliku tableta, prašaka i slično.

SAVJET ZA KRAJ

Ulcerozni kolitis nije smrtonosna bolest te se njezino napredovanje može kontrolirati, a osobe koje boluju od ove vrste kolitisa u slučaju adekvatne kontrole bolesti imaju jednaki životni vijek kao i osobe iz opće populacije. Uspješno liječenje mora se temeljiti na medicinskom liječenju i prilagodbi životnog stila uz eliminaciju provocirajućih faktora. Kronične probavne tegobe ne smijemo ignorirati jer u podlozi istih mogu biti upalne bolesti crijeva. Stoga budite proaktivni u brizi o svom zdravlju i potražite pomoć kad je potrebno.

IZVORI

1. Lev-Tzion R, Turner D. Is pediatric IBD treatment different than in adults? Minerva Gastroenterol Dietol. 2012;58(2):137-50. PMID: 22643596.
2. Segal JP, LeBlanc JF, Hart AL. Ulcerative colitis: an update. Clin Med (Lond). 2021;21(2):135-139. 
3. Ordás I, Eckmann L, Talamini M, Baumgart DC, Sandborn WJ. Ulcerative colitis. Lancet. 2012;380(9853):1606-19.
4. Mardešić D. Begović D., Huljev Frković S. Bolesti probavnih organa.U: Mardešić D i sur, ur. Pedijatrija. U: Zagreb: Školska knjiga; 2016., str. 847. – 849.
5. MSD – Ulcerozni kolitis

Autor: Dr. Dominik Ljubas i Dr. Žaklina Cvitkušić u suradnji sa kolegama iz Poliklinike Mazalin.

Predstavljanje i sadržaj ove stranice smatraju se intelektualnim vlasništvom Poliklinike Mazalin i kao takvi su zaštićeni zakonima koji su trenutno na snazi. Sadržaj ove lokacije zaštićen je odredbama autorskog prava odnosno prava industrijskog i/ili intelektualnog vlasništva.

Poliklinika Mazalin posjeduje autorsko pravo uređivanja, izbora i usklađivanja sadržaja ove lokacije, sukladno članku 277. stavku 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Fotografije, slike, tekstovi, naslovi, video prikazi, sa ili bez zvuka, te svi drugi dokumenti na web stranici podliježu zakonima o autorskom pravu, industrijskom i/ili intelektualnom vlasništvu, te su kao takvi vlasništvo Poliklinike Mazalin ili treće osobe koja temeljem valjanog pravnog posla jamči ograničeno korištenje sadržaja. Djelomična ili potpuna reprodukcija sadržaja, bez prethodnog pisanog dopuštenja Poliklinike Mazalin strogo je zabranjena, isključujući reprodukciju izvršenu u skladu s potrebama tiska.