Zadebljanje kože

Zadebljanje kože, poznato još kao hiperkeratoza, stanje je koje se javlja u površinskom sloju kože, zvanom epidermis. Najčešće nastaje zbog ponovljenog pritiska i trenja na određenom području kože, posebno na tabanima i dlanovima. Zadebljana koža često je praćena i suhoćom, a u iznimnim slučajevima i nastankom ragada (pukotina). Primjeri zadebljane kože uključuju natiske i kurje oči. Postoje i drugi uzroci zadebljanja kože, koji su manje uobičajeni, a o kojima će biti riječi u nastavku.

KAKO JE GRAĐENA KOŽA?

Tri su glavna sloja koja grade kožu. Gornji sloj (lat. epidermis) čini nekoliko redova stanica koje stvaraju roževinu. Najpovršniji red tih stanica (lat. stratum corneum) čine keratinociti koji gube svoju jezgru i budu ispunjeni samo keratinom. Ispod epidermisa nalazi se dermis koji je građen od kolagena i elastina te koži daje čvrstoću i elastičnost. Tamo se također nalaze i ogranci malih krvnih žila i živaca te folikuli dlaka. Treći, supkutani sloj građen je od masnog tkiva.

Promjene u smislu hiperkeratoze nastaju upravo u najpovršnijem dijelu kože koji grade keratinociti. Dolazi do zadebljanja sloja keratina odnosno povećanja broja keratinocita. Keratin je strukturalni protein kojem je zadaća održati čvrstoću kože te zaštititi dublje slojeve kože. 

UZROCI HIPERKERATOZE

Mehanička hiperkeratoza

Kada govorimo o zadebljanju kože najčešće mislimo na kožu dlanova i tabana koji su direktno izloženi dugotrajnom pritisku. Takav tip zadebljanja kože naziva se mehanička hiperkeratoza. Suha i zadebljana koža na stopalima najizraženija je na peti, dok je na dlanovima najizraženija na palcu i bazi prstiju. Promjene na koži nastale takvim mehanizmom mogu biti natisci ili kurje oči. Najčešće se radi o natiscima kojima može prethoditi razvoj običnog žulja ispunjenog tekućinom. Kurje oko, za razliku od natisaka, češće je ograničeno na manju površinu kože te u svom središtu ima čep koji nalikuje na trn. Uz to, kurje oko je bolnije od natiska te prodire dublje u kožu što se vidi kao žućkasto središte.

Obične bradavice

Virusna infekcija kože također može rezultirati hiperkeratozom. Primjer su takvog zadebljanja kože virusne bradavice uzrokovane benignim tipovima humanog papiloma virusa (HPV). Virusne bradavice mogu se prepoznati prema tome što su uzdignute iznad razine kože (papula), okruglaste, oštro ograničene uz zadebljanje kože. Mogu se nalaziti kao samostalne izrasline, najčešće na stopalima, dok se na dlanovima češće nalaze u nakupinama. Inače ih je moguće naći bilo gdje na tijelu, no ne smiju se zamijeniti s kondilomima koji se nalaze na spolovilu.

Psorijaza

Jedna od najčešćih kožnih bolesti i uzroka zadebljanja kože je psorijaza. Radi se o kroničnoj, nezaraznoj bolesti u čijoj je podlozi autoimuna reakcija protiv stanica kože. Koža zahvaćena psorijazom crvena je, zadebljana i ljušti se. Promjene se najčešće vide na koljenima, laktovima, rubu vlasišta i oko pupka. Kada se psorijaza pojavi na šakama i stopalima tada govorimo o palmoplantaroj psorijazi. Ona može poprimiti pustulozni oblik kod kojeg su vidljivi mali bijeli prištići ispunjeni gnojem. Psorijazom mogu biti zahvaćeni i nokti koji postaju zadebljani, deformirani i lako pucaju.

Dermatitisi 

U skupinu hiperkeratoza spada i kronični dermatitis (ekcem). Razlikujemo atopijski i kontaktni dermatitis. Atopijski dermatitis je često povezan s drugim atopijskim bolestima kao što su astma i alergijski rinitis. Važnu ulogu u njegovom nastanku ima nasljeđe i disfunkcija imunološkog sustava. On je češći u djece, no javlja se i u odraslih. Kontaktni dermatitis nastaje nakon izravnog kontakta kože s određenom tvari mehanizmom iritacije ili alergijske reakcije. Sukladno tome, dva su tipa kontaktnog dermatitisa, alergijski i nealergijski. Mogu ga izazvati sapuni, neki metali, biljke, sredstva za čišćenje, otapala (npr. aceton za nokte), kozmetika i drugi. Neurodermatitis se obično javlja nakon nekog većeg stresa, anksioznosti ili depresije. Koža je kod kroničnog dermatitisa crvena, suha, zadebljana i svrbi.

Promjene povezane s izlaganjem suncu

Postoje i promjene na koži koje nastaju dugogodišnjim izlaganjem kože suncu. Ultraljubičasto zračenje rizični je faktor za razvoj brojnih benignih ali i malignih kožnih bolesti. U benigne se najčešće ubraja seboreični keratitis koji je čest u starijoj životnoj dobi i javi se svugdje osim na dlanovima i stopalima. Radi se o zadebljanim smeđim ljuskicama koje se ponekad mogu zamijeniti za nevuse (madeže).

Aktinična keratoza spada u prekanceroze koje mogu postati maligne zbog čega je potrebno dermatološko praćenje i terapija. Ove su promjene crvenkasto-smećkaste i hrapave, a najčešće se nalaze na licu i dorzumu šaka. Maligna promjene na koži, koje u svojim početnim stadijima mogu izgledati kao zadebljana i suha područja kože, su bazocelularni i planocelularni karcinom.

KADA POSJETITI LIJEČNIKA?

Promjene na koži često mogu nalikovati jedna na drugu te je ponekad teško odrediti o čemu se točno radi. Svaka sumnjiva tvorba na koži koja ne prolazi duže vrijeme zahtjeva pregled dermatologa. To se posebno odnosi na promjene koje su bolne, peku, mijenjaju oblik ili boju te se vidno pogoršavaju. Postoji li sumnja na prekancerozu ili karcinom kože važno je bez odgode posjetiti liječnika kako bi se na vrijeme počelo s terapijom.

Tijekom pregleda dermatolog će, osim kliničkog pregleda kože, postaviti i nekoliko pitanja o vašim dosadašnjim bolestima, obiteljskoj anamnezi, izloženosti suncu i iritansima, te upotrebi pojedinih lijekova. Dermatolog kožu pregledava golim okom ili upotrebljava dermatoskop, uređaj koji omogućuje pregled pod povećanjem.

Ako dijagnoza kliničkim pregledom nije utvrđena, daljnja obrada najčešće uključuje uzimanje uzorka kože postupkom koji se naziva biopsija. Ako se odstrani cijela kožna promjena, biopsija kože je terapijska jer se njome uklanja kožna promjena. Biopsija je izuzetno važan korak u dijagnostici mnogih kožnih promjena jer omogućuje postavljanje definitivne dijagnoze. 

KAKO TRETIRATI ZADEBLJANJE KOŽE?

Liječenje hiperkeratotičnih promjena ovisi o njihovom uzroku zbog čega je od velike važnosti pravilno prepoznavanje uzroka. Neke su promjene benigne i ne zahtijevaju nikakve postupke ako ne rade smetnje, dok su prekanceroze i karcinomi stanja koja je potrebno ozbiljno shvatiti te se u tom slučaju najčešće savjetuje njihovo uklanjanje. 

U slučaju nespecifičnih hiperkeratoza, odnosno natisaka nastalih mehaničkim pritiskom, topikalni kozmetski preparati često su dovoljni za postizanje rezultata. U njihovoj primjeni treba biti uporan i redovit kako bi se postigli željeni rezultati. Na tržištu danas postoji niz emolijensa koji u svojem sastavu sadrže keratolitike. Najpoznatiji keratolitici su:

• ureja
• salicilna kiselina,
• mliječna kiselina. 

Ureja je jedan od glavnih sastojaka topikalnih preparata koji hidratiziraju kožu, ali posjeduju i keratolitičko djelovanje. Pri odabiru adekvatnog preparata, obratite pozornost na udio ureje. Naime, kreme i emolijensi koji sadrže ureju u 5 do 10%-tnim koncentracijama hidratiziraju, ali nemaju keratolitičko djelovanje. Ureja u visokim udjelima (većim od 10%) posjeduje keratolitička svojstva. 

Keratolitička svojstva ureje mogu se dodatno potaknuti i primjenom drugih sredstava koja imaju keratolitička djelovanja. Najpoznatije su AHA i BHA kiseline (prema eng. alpha-hydroxy acid, beta-hydroxy acid). U alfa hidroksi kiseline ubraja se mliječna kiselina, dok je salicilna kiselina najpoznatija beta hidroksi kiselina. Glavna razlika ovih kiselina jest u njihovoj topljivosti. Mliječna kiselina lakše je topljiva u vodi, dok je salicilna topljiva u mastima. S obzirom na to da su duboki slojevi kože prepuni lipida, BHA kiseline imaju sposobnost dubljeg prodiranja u kožu. BHA ujedno djeluje i protiv hiperpigmentacija, dok se AHA često koristi u liječenju akni. 

Danas je dostupan čitav niz kozmetskih proizvoda, zbog čega pri odabiru idealnog proizvoda treba biti pažljiv kako bi svojoj koži osigurali kvalitetnu i adekvatnu njegu te izbjegli pojavu neželjenih kožnih reakcija. Spomenuto je posebice važno ako su hiperkeratoze prisutne u sklopu dermatoloških bolesti. Stoga su konzultacije s dermatologom odličan način za odabir provjerenih, sigurnih i učinkovitih pripravaka. Primjena kozmetskih preparata dodatna je pomoć u postizanju zdrave kože, a nikako ne smije zamijeniti terapiju propisanu od dermatologa. 

Što poduzeti u vezi natisaka?

Natisci i kurje oči uobičajeni su uzrok zadebljanja kože te ih nije potrebno odstraniti ako ne izazivaju bol ili nelagodu. Natiske je moguće ukloniti i kod kuće tako da kožu prvo omekšate namakanjem u toploj vodi nakon čega “mrtvu kožu” uklonite rašpom. Mogu se koristiti i lokalni keratolitici na bazi ureje ili salicilne kiseline koji omekšavaju zadebljalu i grubu kožu. Navedeni savjeti vrijede i za liječenje kurjeg oka no ono se može ukloniti i kod liječnika ekscizijom, odnosno kirurškim uklanjanjem skalpelom.

Kirurško uklanjanje kurjeg oka treba izvoditi pažljivo u osoba koje imaju šećernu bolest, budući da dijabetes otežava cijeljenje rane te osobe koje boluju od šećerne bolesti imaju veću sklonost razvoju kroničnih rana i infekcija. 

Također, kurje oko može se mehanički ukloniti i kod pedikera, pri čemu valja obratiti pažnju na sterilnost uvjeta rada, s obzirom na to da nesterilni uvjeti nose rizik za gljivične i druge infekcije. 

Kako se uklanjaju virusne bradavice?

Virusne bradavice obično prolaze same unutar nekog vremena no mogu se i ukloniti ekscizijom, laserom ili zamrzavanjem tekućim dušikom. Važno je napomenuti da često recidiviraju, odnosno ponovo se pojave nakon uklanjanja. 

Liječenje psorijaze

Psorijaza se liječi lokalnim pripravcima na bazi kortikosteroida i keratolitika, a mogu se koristiti i kreme na bazi vitaminima A i D. U terapiju je često potrebno uključiti i sistemske kortikosteroide i retinoide te metode fizikalne terapije kao što su fototerapija i naftalanske kupke. Naziv za fototerapiju koja se koristi je PUVA, a uključuje kombinaciju lijeka psoralena (P) i izlaganja tijela zračenju ultraljubičastih zraka tipa A (UVA). U težim oblicima psorijaze dio terapije čine i citostatici te biološka terapija.

Liječenje dermatitisa

Radi li se ipak o dermatitisu najvažniji korak je prestanak izloženosti alergenu ili iritansu. Atopijski dermatitis kao i kontaktni alergijski dermatitis u početku se kratkotrajno tretiraju kortikosteroidnim kremama dok su one kontraindicirane pri kontaktnom nealergijskom dermatitisu. Također se mogu koristiti keratolitici, a ako dođe do infekcije uvede se i antibiotska mast. Liječenje se ovisno o težini bolesti može i proširiti.

Kako se uklanjaju prekanceroze i karcinomi?

Benigne promjene nastale zbog djelovanja UV zraka nije potrebno liječiti već je dovoljno redovito praćenje. Terapija aktinične keratoze sastoji se od lokalne primjene citostatika, ekscizije ili elektrokoagulacije. Ako se radi o karcinomu potrebno je liječenje koje uključuje kirurško uklanjanje, a daljnje liječenje ovisi o nalazu, te može uključivati zračenje i lokalnu primjenu kemoterapeutika. 

SAVJET ZA KRAJ

Zadebljanje kože na stopalima i šakama može se spriječiti krema ili emolijensa te drugih pripravaka koji sadrže keratolitičke tvari i hidratiziraju kožu. Poželjno je nositi obuću koja ne stvara pritisak na stopalo i omogućuje ravnomjernu raspodjelu težine tijela na tabane. Svaku suspektnu promjenu na koži treba pogledati dermatolog, stoga vam savjetujemo da ne zanemarujete zdravlje svoje kože iako ne stvara nikakve simptome.

IZVORI

1. Basta-Juzbašić i sur. Dermatovenerologija. Zagreb: Medicinska naklada, 2014.
2. Farci F, Mahabal GD. Hyperkeratosis. [Updated 2023 Sep 4]. In: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2024 Jan.
3. Moghimipour E. Hydroxy Acids, the Most Widely Used Anti-aging Agents. Jundishapur J Nat Pharm Prod. 2012;7(1):9-10. 

Autor: Dr. Dominik Ljubas i Dr. Žaklina Cvitkušić u suradnji sa kolegama iz Poliklinike Mazalin.

Predstavljanje i sadržaj ove stranice smatraju se intelektualnim vlasništvom Poliklinike Mazalin i kao takvi su zaštićeni zakonima koji su trenutno na snazi. Sadržaj ove lokacije zaštićen je odredbama autorskog prava odnosno prava industrijskog i/ili intelektualnog vlasništva.

Poliklinika Mazalin posjeduje autorsko pravo uređivanja, izbora i usklađivanja sadržaja ove lokacije, sukladno članku 277. stavku 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Fotografije, slike, tekstovi, naslovi, video prikazi, sa ili bez zvuka, te svi drugi dokumenti na web stranici podliježu zakonima o autorskom pravu, industrijskom i/ili intelektualnom vlasništvu, te su kao takvi vlasništvo Poliklinike Mazalin ili treće osobe koja temeljem valjanog pravnog posla jamči ograničeno korištenje sadržaja. Djelomična ili potpuna reprodukcija sadržaja, bez prethodnog pisanog dopuštenja Poliklinike Mazalin strogo je zabranjena, isključujući reprodukciju izvršenu u skladu s potrebama tiska.