Skolioza – najčešća deformacija kralježnice

Skolioza (prema grč. skolios – iskrivljen) jest postranična iskrivljenost određenog dijela ili cijele kralježnice. Najčešće se dijagnosticira u djetinjstvu ili adolescenciji, češće u osoba ženskog spola. Zbog mogućnosti progresije/napredovanja u doba adolescentnog zamaha rasta i razvoja, ali i kasnije tijekom života, skolioza je za oboljelu osobu i njezinu obitelj značajan problem.

Unatoč brojnim istraživanjima i otkrivanju određenih rizičnih čimbenika, do danas je uzrok većine skolioza ostao nepoznat.

U tekstu koji slijedi pročitajte sve o skoliozi – što je i zašto nastaje, kako je prepoznati, kako se ista dijagnosticira te koje su dostupne metode liječenja.

Što je to skolioza i zašto nastaje? 

Kralježnica (lat. columna vertebralis) čini osnovu koštanog sustava čovjeka te daje uspravan oblik tijelu. Njezina glavna uloga je zaštita kralježnične moždine koja se nalazi unutar kralježničkog kanala.

Kralježnica je normalno zakrivljena prema naprijed u vratnom i slabinskom dijelu (fiziološka lordoza), te prema natrag u prsnom dijelu i sakralnom (križnom) dijelu (fiziološka kifoza). 

Kao što smo već spomenuli, skolioza je stanje u kojem dolazi do odstupanja od normalne zakrivljenosti kralježnice, najčešće uz prisutnu posljedičnu rotaciju kralježaka. Zakrivljenje može biti na desnu (dekstrokonveksna ili desnostrana skolioza) ili lijevu stranu (sinistrokonveksna ili lijevostrana skolioza) pa kralježnica izgleda poput slova „C“ ili na obje strane, pa izgleda poput slova „S“.

Uglavnom se zakrivljenje vidi u prsnom (torakalna skolioza) ili slabinskom (lumbalna skolioza) dijelu kralježnice ili kao kombinacija obaju (torakolumbalna skolioza) dijelova.

Vrste skolioza

Razlikujemo 2 osnovna oblika skolioze – strukturalnu i funkcionalnu (nestrukturalnu) skoliozu.

Strukturalne skolioze predstavljaju skolioze u užem smislu riječi, dok funkcionalne skolioze nazivamo još i skoliotičnim držanjem, budući da su povezane s nizom posturalnih odstupanja ili s nepravilnim držanjem. 

Prilikom nepravilnog držanja tijela, opterećenja koja djeluju na tijelo ne prenose se ravnomjerno duž kralježnice i ostatka tijela što dovodi do povećanog opterećenja kostiju, mišića i zglobova.

U toj skupini nema anatomskih poremećaja kralježnice i odgovarajućim/prilagođenim vježbama mogu se brzo ispraviti. Neka od stanja koja za posljedicu imaju skoliotično držanje su – razlika u duljini donjih udova, bolesti zgloba kuka, reumatske bolesti i dr.

S obzira na uzrok nastanka, skolioze možemo podijeliti na primarne i sekundarne.

PRIMARNE (idiopatske) SKOLIOZE – skolioze nepoznata uzroka, najučestalije (čine 80 % svih skolioza). Ovisno o dobi djeteta u kojoj se pojavljuju razlikujemo infantilne (od 0. – 3. godine života), juvenilne (od 4. – 9. godine života) i adolescentne (od 10. godine života do postizanja koštane zrelosti) idiopatske skolioze. 

U infantilnom i adolescentnom razdoblju rast djeteta je najizraženiji, dok u juvenilnom periodu nastupa usporavanje rasta, pa su i samim time juvenilne skolioze ipak nešto rjeđe.

SEKUNDARNE SKOLIOZE – posljedica neuroloških ili mišićnih bolesti uključujući cerebralnu paralizu, mišićnu distrofiju, traumu kralježnične moždine, spinalnu mišićnu atrofiju i spinu bifidu.

Skolioza koja nastaje kao posljedica neke druge podležeće bolesti ili traume općenito napreduje brže od idiopatske skolioze i često zahtijeva kirurško liječenje.

Također, skolioza može biti prisutna i pri rođenju te tada govorimo o kongenitalnoj skoliozi. 

Kongenitalna (prirođena) skolioza posljedica je poremećaja u ranom razvoju kralježnice.

Skolioza – kako je prepoznati?

Znakovi koji upućuju na postojanje skolioze:

• glava nije u sredini tijela, odnosno ne prati liniju kralježnice
• nejednakost u položaju i visini ramena (jedno rame je više položeno) 
• asimetrija u položaju i visini lopatica (jedna lopatica je više položena i odignuta od leđa)
• vidljiva razlika u položaju i visini kukova 
• u stojećem položaju, ruke nisu jednako položene uz tijelo, primjetna je razlika u dužini ruku 
• kada se dijete nagne prema naprijed vidljiva je razlika u visini lijeve i desne strane tijela (jedna strana je izbočenija)

Blaga skolioza obično ne uzrokuje poteškoće/smetnje, međutim teži oblici često mogu uzrokovati poteškoće u kretanju i disanju. 

Kako se skolioza dijagnosticira?

Skolioza se dijagnosticira na temelju anamneze, detaljnog fizikalnog pregleda te primjenom radioloških dijagnostičkih metoda (RTG, CT, MRI).

Postavljanje dijagnoze započinje pažljivim uzimanjem obiteljske anamneze (pojavnost skolioze u obitelji), podataka o trudnoći i eventualnim komplikacijama tijekom iste, porođaju te razvoju djeteta od najniže dobi. 

Fizikalni pregled uključuje test pretklona ili Adamsov test (engl. forward bend test).  Tijekom spomenutog testa, pacijent se naginje prema naprijed sa spojenim stopalima i savija se u struku za 90 stupnjeva. Iz ovog kuta, liječnik može lako otkriti bilo kakvu asimetriju trupa i/ili odstupanja od normalne zakrivljenosti kralježnice.

Test pretklona, jednostavan je početni test probira (engl. screening) na skoliozu, međutim za potvrdu dijagnoze potrebna je rendgenska obrada. 

Rendgenska snimka kralježnice u uspravnom stavu, smatra se „zlatnim standardom“ u dijagnostici skolioze. 

U Hrvatskoj se sustavno provodi probir na skoliozu djece i mladih, te sukladno izraženosti skolioze i odgovarajuće liječenje. 

Skolioza u odraslih 

Skolioza koja se javlja ili dijagnosticira u odrasloj dobi razlikuje se od skolioze u djetinjstvu, budući da se temeljni uzroci i ciljevi liječenja razlikuju kod pacijenata koji su već dosegli zrelost kostura.

Većina odraslih osoba sa skoliotično iskrivljenom kralježnicom može se podijeliti u sljedeće kategorije: 

1. odrasli pacijenti sa skoliozom koji su kirurški liječeni kao adolescenti 
2. odrasle osobe koje nisu bile liječene u mlađoj životnoj dobi
3. odrasli s vrstom skolioze koja se naziva degenerativna skolioza

Degenerativna skolioza najčešće se javlja u lumbalnom dijelu kralježnice (donji dio leđa) i češće pogađa osobe od 65 godina i starije. Često je praćena spinalnom stenozom, odnosno suženjem spinalnog kanala, što komprimira spinalne živce i uzrokuje bol. 

Zakrivljenost kralježnice u ovom obliku skolioze često je vrlo mala, pa se operacija savjetuje samo kada konzervativne metode ne uspiju ublažiti bol povezanu sa stanjem. 

Koje su mogućnosti liječenja skolioze? 

Glavni terapijski ciljevi u liječenju skolioze jesu ispravljanje postojeće zakrivljenosti kralježnice i zaustavljanje progresije, odnosno daljnjeg napredovanja bolesti tijekom razvoja djeteta.

Mogućnosti liječenja: 

1. opservacija – u djece s blagom skoliozom i koja nisu koštano zrela (razdoblje rasta kralježnice nije završeno) postupa se po načelu pažljivog praćenja (opservacije) kroz redovite preglede svakih nekoliko mjeseci. 
2. primjena ortopedskog pomagala – u težim slučajevima, indicirano je liječenje steznikom – ortozom. Brojne studije pokazale su da redovito nošenje steznika može djelotvorno usporiti/zaustaviti napredovanje skolioze. Korektivne ortoze obično se nose do postizanja koštane zrelosti, 8 – 24 sata/dnevno.

Važno je naglasiti da je ortoza korisno pomoćno sredstvo, a ne zamjena za medicinske vježbe!

Budući da se skolioza najčešće pojavljuje u posebno osjetljivom razdoblju psihičkog odrastanja, izrazito je važna podrška roditelja i liječnika uključenih u proces liječenja.

3. specifične fizioterapeutske vježbe za skoliozu (prema engl. Physiotherapy Scoliosis Specific Excercises – PSSE) – smanjuju bol u leđima, usporavaju napredovanje bolesti, poboljšavaju funkciju srca i pluća, mobilnost i čine osnovu za razvoj posturalnih navika pri sjedenju, stajanju i hodanju. 

Vježbe za skoliozu mogu biti jedini oblik liječenja ili se primjenjuju uz nošenje steznika (ortoze).

U Hrvatskoj se najviše primjenjuju vježbe po Katarini Schroth i njezine modificirane inačice. 

Schroth metoda jest svjetski priznata terapijska metoda za osobe s deformacijom kralježnice (skolioza, kifoza, lordoza) svih dobnih uzrasta, posebno djece. 

4. operativni zahvat – suvremenim kirurškim metodama može se postići zadovoljavajuća korekcija deformacije

Kada je potrebno operacijsko liječenje skolioze?

U adolescentnom zamahu rasta najveća je mogućnost napredovanja deformacije. Veći stupanj deformacije kralježnice indikacija je za operativni zahvat, budući da progresivni oblici skolioza mogu dovesti do deformacije rebara, nepovratnog oštećenja dišne funkcije te promjena u izgledu oboljele osobe.

Kirurška korekcija skolioze je zahtjevna operacija, a s obzirom na to da nosi određeni rizik od komplikacija, infekcija, pojave neuroloških simptoma, a vrlo rijetko i smrti, provodi se kada su iscrpljene sve druge metode liječenja.

Liječenje skolioze je dugotrajno, neizvjesno i zahtjevno, ali uz suradnju multidisciplinarnog tima (ortopeda ili fizijatra, ortotičara i fizioterapeuta), pacijenta i roditelja/skrbnika moguće je postići zadovoljavajuće rezultate i poboljšati kvalitetu života.

Postoje li vježbe koje su zabranjene kod skolioze? 

Osobe sa skoliozom određenim sportovima i vježbama trebaju pristupiti s oprezom, uključujući dizanje utega, trčanje na duge staze, golf, kuglanje i dr., ili je iste potrebno izbjegavati. 

Literatura:

• MayoClinic. Scoliosis
• PubMed. Scoliosis: An Overview
• Scoliosis Research Society. What is scoliosis?
• American Association of Neurological Surgeons. Scoliosis – symptoms y causes

Autor: Dr. Žaklina Cvitkušić i Dr. Dominik Ljubas u suradnji sa kolegama iz Poliklinike Mazalin.

Predstavljanje i sadržaj ove stranice smatraju se intelektualnim vlasništvom Poliklinike Mazalin i kao takvi su zaštićeni zakonima koji su trenutno na snazi. Sadržaj ove lokacije zaštićen je odredbama autorskog prava odnosno prava industrijskog i/ili intelektualnog vlasništva.

Poliklinika Mazalin posjeduje autorsko pravo uređivanja, izbora i usklađivanja sadržaja ove lokacije, sukladno članku 277. stavku 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Fotografije, slike, tekstovi, naslovi, video prikazi, sa ili bez zvuka, te svi drugi dokumenti na web stranici podliježu zakonima o autorskom pravu, industrijskom i/ili intelektualnom vlasništvu, te su kao takvi vlasništvo Poliklinike Mazalin ili treće osobe koja temeljem valjanog pravnog posla jamči ograničeno korištenje sadržaja. Djelomična ili potpuna reprodukcija sadržaja, bez prethodnog pisanog dopuštenja Poliklinike Mazalin strogo je zabranjena, isključujući reprodukciju izvršenu u skladu s potrebama tiska.