Gljivična infekcija kože – kako se nositi s ovim čestim oboljenjem kože?

Gljivična infekcija kože – kako se nositi s ovim čestim oboljenjem kože?

Gljivične infekcije kože nazivaju se dermatomikozama. Dermatomikoze mogu biti uzrokovane različitim vrstama gljivica, a najčešće zahvaćaju isključivo površinski sloj kože, premda mogu zahvatiti i njezine dublje dijelove, uključujući i druge kožne strukture (dlaku i nokte). U tekstu vam donosimo sve najbitnije informacije o gljivičnim infekcijama kože! 

Što uzrokuje i kako dolazi do gljivične infekcije kože?

Gljivična infekcija kože može biti uzrokovana različitim vrstama gljivica, a one uključuju:

• dermatofite,
• kvasce (poput infekcije kandidom),
• i izuzetno rijetko, plijesni (primjerice, aspergiloza).

Gljivične infekcije kože nastaju na dijelovima kože koji su izloženi vlazi pa se često mogu pojaviti na području kožnih pregiba. Gljivična infekcija kože iz tog se razloga češće javlja u pretilih osoba, a isto tako su pod povećanim rizikom osobe koje imaju šećernu bolest. Gljivične infekcije su zarazne pa se lako mogu prenijeti korištenjem ručnika ili higijenskog pribora.

Dermatofitoze

Dermatofitoze su gljivične infekcije kože uzrokovane dermatofitima, posebnim vrstama gljivica koje za svoje preživljavanje trebaju keratin, bjelančevinu kojom su bogate koža, kosa i nokti. Najčešće gljivice ove skupine su Tryhophyton pa se često zovu i trihofitoze. Gljivična infekcija uzrokovana dermatofitima često se naziva tinea ili lišaj jer kožne promjene podsjećaju na lišaj. Dermatofitoze mogu zahvatiti bilo koji dio kože uključujući:

• glatku kožu, neobraslu dlakama,
• kožu između prstiju ruku i nogu,
• nokte,
• područje vlasišta.

Duboka mikoza vlasišta

Većina dermatofitoza su površinske infekcije koje zahvaćaju samo epidermis, bez širenja u dublje dijelove kože. Iznimka od toga jest duboka mikoza vlasišta kod koje infekcija prodire i u dermis te može uzrokovat ožiljke i trajni gubitak kose. Za razliku od površinske infekcije vlasišta, kod duboke gljivične infekcije vlasišta nastaju potkožne nakupine, iz kojih može secernirati gnojni sadržaj. U iznimnim slučajevima, duboka mikoza vlasišta može uzrokovati i povišenu tjelesnu temperaturu. 

Mikrosporoza

Mikrosporoza je gljivična infekcija kože slična dermatofitozi, no uzrokuje ju gljivica Microsporum. Glavni izvor zaraze su kućni ljubimci, odnosno mačka ili pas. Gljivica može inficirati samu kožu, ali i vlasište. U vlasištu uzrokuje stvaranje ljuskavih plakova na čijem području dolazi do lomljenja i pucanja kose.

Simptomi dermatofitoze

Dermatofitoza se očituje pojavom crvenkastih ljuskavih plakova sa središnjom regresijom koji su praćeni osjećajem svrbeža. Promjene mogu nastati bilo gdje na koži. U slučaju infekcije noktiju, mogu se pojaviti žućkaste ili bjelkaste mrlje na noktima praćene zadebljanjem i lomljenjem noktiju. U slučaju pojave infekcije u vlasištu, dolazi do padanja kose, njezine depigmentacije i pojave žućkastih naslaga uz sami korijen dlake. 

Infekcije kože uzrokovane Candidom

Kandida (lat. Candida) je najpoznatija gljivična infekcija. Candida može uzrokovati infekcije sluznica, a najčešće vaginalne sluznice kod žena, ali i sluznice usne šupljine kod male djece i imunokompromitiranih (tzv. mliječac ili soor). Osim sluznica, kandida je posebna po tome što kod osoba sa oslabljenim imunološkim sustavom (primjerice, HIV pozitivne osobe, novorođenčad, teško bolesna dojenčad, osobe koje imaju slab imunološki sustav zbog imunosupresije) uzrokuje sistemske infekcije.

Na sreću, kandida je ipak najpoznatija kao gljivična infekcija kože i sluznica. Riječ je o gljivici koja je normalan stanovnik zdrave kože, no gubitak lokalne ravnoteže mikroorganizama, učestalo uzimanje nekih lijekova (najčešće antibiotika i imunosupresiva) mijenja svojstva barijere kože i sluznica i dovodi do umnažanja gljivice i razvoja gljivične infekcije kože. 

Infekcija kože uzrokovana kandidom tipično nastaje na mjestima pregiba (candidosis intertriginosa) koji su skloni znojenju, što pogoduje rastu gljivica. Promjene na zahvaćenoj koži su crvene, iziritirane, uz pojavu manjih rana na površini kože (ragada) i gnojnih prištića (pustule). Infekcija može zahvatiti i područje oko nokta i sam nokat (paronihija), pri čemu on postaje zadebljan, dobije mrlje i lako puca. 

U male djece kandida se najčešće pojavljuje u usnoj šupljini (mliječac) ili u pelenskoj regiji, najčešće u obliku pelenskog dermatitisa. Pelenska regija je izuzetno sklona iritaciji i gljivičnoj infekciji jer kombinacija znoja, mokraće i stolice iritira kožu i pogoduje rastu gljivica. Gljivična infekcija ove regije također uzrokuje crvenilo, svrbež, uz ljuskanje kože i pojavu pustulica (gnojnih prištića).

Pytiriasis versicolor

Pytiriasis versicolor je gljivična infekcija uzrokovana kvasnicom Malassezia. Rastu gljivice pogoduje vlaga pa je pojačano znojenje jedan od rizičnih čimbenika za obolijevanje i glavni razlog zašto se pitirijaza češće javlja u toplijem dijelu godine.

Na koži zahvaćenoj gljivicom pojavljuju se promjene poput pjega, različite boje, od svijetlo smeđe, žućkaste, a mogu biti i bjelkaste, poput depigmentacije. Za razliku od dermatofitoza, kod pitirijaze se koža minimalno ljušti. Promjene se tipično pojavljuju po gornjem dijelu leđa, području ramena i prsnom košu. 

Kako se dijagnosticira i liječi gljivična infekcija kože?

Sve gljivične infekcije kože dijagnosticiraju se dermatološkim pregledom. Detaljan dermatološki pregled uključuje pregled kože cijelog tijela, noktiju, vlasišta, ali i vidljivih sluznica, što je izuzetno bitno radi procjene zahvaćenosti kože, iako su u većini slučajeva promjene prisutne na ograničenom dijelu kože.

Dijagnoza gljivičnih infekcija se u većini slučajeva može postaviti klinički, samim pregledom. U nekim slučajevima (primjerice, gljivičnoj infekciji nokta), potrebno je uzeti uzorak tkiva, što se radi struganjem kože ili nokta. Uzeti se uzorak mikroskopski pregledava pri čemu se vizualizira vrsta gljivice.

Liječenje gljivične infekcije kože, vlasišta i noktiju

Liječenje gljivičnih infekcija kože najčešće je lokalno, koristeći kreme, masti ili gelove. Lokalizirane infekcije mogu se liječiti topikalnim pripravcima, no u slučaju zahvaćenosti veće površine kože, potrebno je sistemsko liječenje. 

Sistemsko liječenje uključuje uzimanje antifungika, lijekova djelotvornih protiv gljivica, koji se uzimaju u obliku tableta. Sistemsko liječenje najčešće je nužno pri liječenju gljivičnih infekcija vlasišta i noktiju jer su ovi oblici zaraze često otporni na izoliranu primjenu topikalnih preparata. Duboka mikoza vlasišta dodatno se liječi oblozima koji djeluju antiseptički jer se infekcije dubokog dijela vlasišta lako mogu dodatno bakterijski inficirati. 

U djece se gljivične infekcije pelenske regije liječe lokalnim antifungikom u obliku kreme. Pytiriasis versicolor se, za razliku od drugih gljivičnih infekcija, može liječiti i specijalnim šamponima koji sadrže selenijev sulfid, s ili bez lokalnih antifungika u obliku kreme.

Savjet za kraj – mogu li se gljivične infekcije spriječiti?

Osim mjera liječenja, mjere prevencije gljivičnih infekcija jednako su bitne s ciljem smanjenja mogućnosti ponovne pojave (recidiva). Najvažnije su higijenske mjere i pravilna njega kože koja uključuje:

• redovito pranje, posebice tijekom perioda pojačanog znojenja,
• održavanje kože suhom, jer vlaga pogoduje infekciji gljivicama,
• redovito mijenjanje pelena u slučaju pelenskog dermatitisa i pravilno njegovanje dječje kože,
• nošenje prozračne, pamučne odjeće koja smanjuje okluzivni efekt i na taj način otklanja stvaranje uvjeta za infekciju.

LITERATURA:

1. Skerlev M. Kožne bolesti uzrokovane gljivama (dermatomikoze). U: Basta-Juzbašić A i sur. Dermatovenerologija. Medicinska naklada, Zagreb. 2014.
2. Aaron DM. Overview of Fungal Skin Infections. MSD Manual. September 2023