Mitovi i istine: HIV (virus humane imunodeficijencije)

HIV, odnosno virus humane imunodeficijencije (engl. human immunodeficiency virus) uz koju i dalje postoje velika stigma, kontroverze, ali i neznanje među općom populacijom, ali i populacijom koja je zaražena upravo ovim virusom. 

Neznanje je jedna od glavnih prepreka u uspješnoj kontroli i liječenju bolesti, ali i jedan od glavnih razloga zašto i dalje postoji stigma vezana za infekciju ovim virusom. Stoga vam u ovom blogu donosimo odgovore na neka od najčešćih pitanja vezanih za HIV s ciljem da razjasnimo nedoumice koje imate!

Što je HIV?

HIV je kratica za engleski naziv human immunodeficiency virus, što na hrvatskom prijevodu znači virus humane imunodeficijencije. Iako ovaj izraz zvuči komplicirano, zapravo je jednostavan. Pojam humani označava da je riječ o virusu koji inficira čovjeka, a pojam imunodeficijencija označava stanje oslabljenog imunološkog sustava.

Glavna karakteristika infekcije HIV-om jest uništenje limfocita, stanica našeg imunološkog sustava što u slučaju neliječene bolesti dovodi do potpunog slabljenja imuniteta i posljedično do niza komplikacija, najčešće infekcija drugim bakterijama, virusima ili parazitima koje često imaju smrtni ishod. 

Što je SIDA, a što AIDS?

SIDA ili AIDS su istoznačnice! Riječ je o istim pojmovima, a razlika u kraticama posljedica je, ni više, ni manje nego jezika.

AIDS je engleska kratica za izraz acquired immunodeficiency syndrome (hr. sindrom stečene imunodeficijencije), dok je SIDA istoznačnica, ali na francuskom jeziku (fr. syndrome d’imunodeficiencience acquise). 

AIDS/SIDA je sindrom uzrokovan HIV-om pa je pogrešno govoriti da se osoba ‘zarazila sidom ili aidsom’. Osoba se može zaraziti HIV-om, a krajnji ishod te zaraze jest razvoj AIDS-a, odnosno SIDA-e.

Ovo je važna razlika jer zaraza HIV-om ne znači nužno razvoj AIDS-a! AIDS nastaje kao rezultat uništenja limfocita u krajnjoj fazi neliječene bolesti.

Ako osoba uzima lijekove, razvoj AIDS-a može se prevenirati, a osoba može imati sasvim normalan život i očuvano zdravlje!

Epidemiologija HIV-a: koliko je HIV čest u Hrvatskoj?

U Hrvatskoj postoji Registar za HIV/AIDS koji aktivno nadzire broj zaraženih i obrađuje najnovije podatke o bolesti. Hrvatska je, epidemiološki gledano, zemlja niskog rizika za obolijevanje od HIV-a. Do kraja 2022. godine u Hrvatskoj je zabilježeno ukupno 2017 osoba kojima je dijagnosticirana infekcija HIV-om, od čega je 613 oboljelih razvilo AIDS.

Po čemu je infekcija HIV-om različita od drugih infekcija virusima?

Infekcija HIV-om po mnogočemu se razlikuje od ostalih virusnih infekcija. Naime, većina virusa uglavnom uzrokuje akutnu bolest te ih naš imunitet uspješno eliminira iz organizma.

Nažalost, neki virusi uzrokuju trajne, tzv. latentne infekcije. Naziv latentna označava stanje u kojem virus trajno inficira, odnosno živi u našim stanicama, bez da uzrokuje kliničku sliku, odnosno simptome.

Dobar primjer takve infekcije je genitalna infekcija virusom Herpes simplex. Kada prvi put dobijemo ‘herpes’ razvije se tipična slika s mjehurićima praćenim peckanjem i svrbežom na sluznici.

Naš se imunitet uspješno izbori i riješi naše tegobe, no virus ostaje trajno ‘pritajen’ u našim stanicama pa može doći do njegove reaktivacije. 

HIV je također tip virusa koji uzrokuje latentnu infekciju te trajno nastanjuje stanice našeg imunološkog sustava.

Limfociti su glavne stanice koje HIV nastanjuje, a koje postupno odumiru. Živeći u stanicama, virus stvara vlastiti ‘rezervoar’ koji mu omogućuje neometano umnažanje i postupno uništavanje imunološkog sustava, ali i izlučivanje iz tijela.

Kakav je tijek zaraze HIV-om?

Zaraza HIV-om uobičajeno ima tri stadija, a to su:

• akutna HIV infekcija (koja je često asimptomatska),
• latentni stadij,
• AIDS/SIDA.

Nakon perioda akutne infekcije, razdoblje latentnog stadija može uvelike varirati. U prosjeku, od infekcije do razvoja uznapredovale bolesti u neliječenih osoba obično prođe 10-ak godina.

Toliko je najčešće potrebno da se udio imunoloških stanica spusti ispod kritičnog broja. Nakon toga osoba počinje obolijevati od oportunističkih infekcija koje su u većini slučajeva glavni razlog smrtnog ishoda bolesnika s HIV-om.

Što su oportunističke infekcije?

Oportunističke infekcije su infekcije mikroorganizmima koji, u uvjetima zdravog imunološkog sustava, ne uzrokuju bolest. Dakle, glavni preduvjet razvoja ovakvih infekcija je oslabljeni imunitet. 

Oportunističke infekcije mogu biti uzrokovane virusima, bakterijama, gljivicama ili parazitima, koje za zdrave pojedince ne predstavljaju opasnost za zdravlje.

Od ovih infekcija ne obolijevaju samo HIV pozitivne osobe, već i osobe koje iz drugih razloga imaju slabi imunitet, a to su:

• osobe koje boluju od drugih imunodeficijencija (urođenih ili stečenih),
• oboljeli od malignih bolesti,
• pojedinci koji su na terapiji lijekovima koji blokiraju aktivnost imuniteta (imunosupresivni lijekovi). 

Uzrokuje li HIV samo oportunističke infekcije?

Osim infekcija, HIV uzrokuje i poteškoće drugih organskih sustava. Takve poteškoće su najčešće posljedica same infekcije HIV-om, komplikacija oportunističke infekcije ili nuspojava antiretrovirusnog liječenja. Oboljeli od HIV-a imaju nešto veći rizik za:

• probleme s jetrom jer se lijekovi za HIV uglavnom razgrađuju u jetri,
• kardiovaskularne bolesti (povišene masnoće u krvi, aterosklerozu krvnih žila srca, pretilost i inzulinsku rezistenciju)
• pogoršanje psorijaze ili seboreje,
• bolesti živčanog sustava, poput slabosti živca (neuropatije),
• zloćudne bolesti.

Zbog toga kvalitetna skrb za oboljele od HIV-a ne uključuje samo redovite preglede infektologa, već po potrebi i internistički te dermatološki, ali i venerološki pregled.

HIV i krvna slika 

Krvna slika HIV pozitivne osobe pokazuje smanjenje broja limfocita u krvi.

Određivanje razine limfocita, točnije tzv. CD4+ limfocita kod HIV+ osoba je izuzetno važno jer se na temelju toga određuje progresija bolesti.

Osim toga, oportunističke infekcije se karakteristično pojavljuju pri odgovarajućim razinama limfocita.

Broj limfocita određuje se po kubičnom mililitru krvi, a vrijednosti niže od 200 upućuju na uznapredovalu bolest, odnosno razvoj AIDS-a. Osim smanjenja limfocita, infekcija može uzrokovati i smanjenje broja krvnih pločica (trombocita), ali i leukocita.

Uz to, redovitim vađenjem krvi na kontrolnim pregledima određuje se razina virusa u krvi (viremija). Određivanje viremije važno je za oboljelog jer niska razina virusa upućuje na dobru kontrolu bolesti, a istovremeno je bitna i za okolinu jer osoba s nemjerljivom razinom virusa ne može širiti zarazu. 

Kako prepoznati zarazu?

Nakon infekcije HIV-om u nekih se zaraženih razvija akutna bolest. Simptomi akutne HIV infekcije nisu uvijek prisutni, dapače, mogu se susresti samo u do 50% zaraženih. Simptomi akutne HIV infekcije obično se javljaju nakon 3 do 6 tjedana od zaraze, a traju 7 do 21 dan.

Simptomi akutne infekcije su nespecifični. Upravo zbog toga, lako se može dogoditi da osoba nije svjesna da je zaražena.

Najčešći, ujedno i prvi simptomi HIV-a uključuju:

• upalu grla koja može podsjećati na anginu,
• povišenu tjelesnu temperaturu i malaksalost,
• glavobolju, 
• bolove u mišićima i zglobovima (mialgije i artralgije),
• nespecifičan osip po tijelu.

Jasno je da zbog svoje nespecifičnosti, HIV često prolazi neopaženo pa se na zarazu najčešće posumnja na temelju anamnestičkih podataka o rizičnom spolnom odnosu. 

Kako se prenosi HIV?

HIV se izlučuje u krv, sjemenu tekućinu te vaginalni sekret. Najčešći put prijenosa je spolni kontakt pa se HIV ubraja u spolno prenosive infekcije. HIV se može prenijeti i dijeljenjem igala te tijekom vaginalnog poroda kada dijete prolazi kroz porođajni kanal. Putevi prijenosa HIV-a slični su putevima prijenosa hepatitisa B i C.

Kada govorimo o spolnim odnosima i prijenosu, treba znati da svi oblici nezastićenog spolnog odnosa (vaginalni, analni i oralni) povećavaju vjerojatnost zaraze HIV-om, no istovremeno nisu svi oblici spolnog odnosa jednako rizični.

Najrizičniji je analni receptivni spolni odnos, dok drugi oblici spolnog odnosa nose nešto manji rizik. Prisutnost drugih spolnih bolesti u aktivnom stanju (primjerice herpesa ili sifilisa) dodatno povisuje rizik. Zbog toga je važno pri svakom spolnom odnosu koristiti zaštitu!

Prijenos s majke na dijete

Zahvaljujući liječenju, prijenos s majke na dijete danas je značajno smanjen, i iznosi manje od 2%!

U neliječenih majki, savjetuje se carski rez, a isto tako se savjetuje ne dojiti jer dojenje povisuje rizik za zarazu djeteta.

Mogućnost uspješnog liječenja trudnica od velikog je značaja jer omogućuje HIV+ ženama ostvarenje majčinstva i smanjuje širenje zaraze, što je posebice važno za neke zemlje svijeta (poput afričkih zemalja) gdje je ovaj oblik prijenosa i dalje značajan problem.

Kolika je zapravo vjerojatnost zaraze HIV-om?

Rizik zarazom HIV-om nije toliko visok koliko se ljudi smatraju!

Istraživanja koja se bave ovom tematikom najčešće računaju vjerojatnost zaraze na 10 000 osoba, odnosno koliki se udio od 10 000 osoba zarazi nakon radnje koja se smatra rizičnim ponašanjem.

Primjerice, rizik kod receptivnog analnog odnosa je 138 na 10 000 ljudi, dok je kod insertivnog analnog odnosa daleko niži, 11 na 10 000 ljudi.

Dodatni rizični faktori koji povisuju mogućnost zaraze su:

• neredovito uzimanje terapije,
• akutna faza ili kasna faza HIV bolesti (AIDS),
• prisutnost drugih spolnih bolesti.

Kako se moguće izliječiti?

HIV nije izlječiva bolest. Nažalost, za razliku od većine drugih zaraznih bolesti, za HIV ne postoji definitivno liječenje. To znači da osoba, nakon zaraze, cijeli život ostaje HIV pozitivna.

Ako je osoba HIV+ glavni je cilj staviti bolest pod kontrolu!

Liječenje HIV infekcije provodi se posebnim lijekovima koji sprječavaju umnažanje virusa i održavaju njegovu razinu u krvi pod kontrolom.

Takvo se liječenje naziva antiretrovirusno liječenje. Danas je praksa koristiti više lijekova istovremeno, a takav pristup naziva se visoko aktivno antiretrovirusno liječenje (poznatije i pod kraticom HAART, engl. highly active antiretroviral therapy). 

Iako lijek za AIDS ne postoji, redovitim uzimanjem terapije može se prevenirati razvoj AIDS-a, a ono što je također bitno, uzimanjem terapije smanjuje se širenje zaraze!

Postoji li cjepivo za HIV?

Cjepivo za HIV ne postoji! HIV je specifičan po tome što vrlo lako mutira.

Naime, zbog brzog umnažanja u zaražene osobe, genetski materijal virusa sklon je mutacijama.

Općenito govoreći, cjepiva sadrže oslabljeni mikroorganizam ili neki njegov dio, na koji imunološki sustav može stvoriti odgovarajuću zaštitu, odnosno protutijela.

S obzirom na visoki udio mutacija, znanstvenicima je i dan-danas izazov naći neki od virusnih dijelova koji bi mogao poslužiti za dizajn cjepiva. 

Mogu li se zaštititi od HIV-a?

Iako ne postoji cjepivo, protiv HIV-a postoji učinkovita zaštita, a to je PrEP!

PrEP je kratica za predekspozicijsku profilaksu. Riječ je o tabletama koje se uzimaju prije izlaganja (‘predekspozicijski’), a služe za zaštitu HIV- osoba od HIV infekcije.

PrEP se može dobiti u Klinici za infektivne bolesti ‘Dr. Fran Mihaljević’ gdje se ujedno i vrše konzultacije s infektologom koji će procijeniti treba li vam profilaksa. Lijekovi se mogu uzimati svaki dan ili po potrebi. Prije uzimanja lijekova, potrebno se testirati na HIV jer PrEP nije namijenjen HIV+ osobama!

Što ako sam imao rizičan spolni odnos, a nisam uzeo PrEP?

Ako mislite da ste imali rizičan spolni odnos ili neki drugi događaj koji bi mogao povećati rizik od HIV infekcije, moguće je uzeti i PEP – postekspozicijsku profilaksu! Ovi se lijekovi moraju koristiti kroz 4 tjedna, a s njihovim uzimanjem treba početi najkasnije do 72 sata nakon rizičnog događaja. Također ih propisuje infektolog, nakon pregleda i razgovora s pacijentom.

Kako prepoznati HIV pozitivnu osobu?

Nikako! HIV pozitivnu osobu ne možemo prepoznati! Osobe oboljele od HIV-a ne pokazuju nikakve specifične znakove po kojima bismo mogli znati da je osoba zaražena.

Iako laici često imaju diskriminirajuće stavove i HIV status vežu uz seksualnu orijentaciju, treba znati da HIV+ osoba može biti bilo koje seksualne orijentacije. Zbog toga je odgovorno spolno ponašanje najbolji način prevencije infekcije!

Kada se testirati na HIV?

Testiranje na HIV pametno je učiniti u slučaju svakog rizičnog spolnog odnosa. Među homoseksualnom populacijom, rizičan je svaki spolni odnos bez zaštite, osim ako vam HIV status osobe nije poznat ili ako vaš partner ili partnerica redovito uzimaju svoju HIV terapiju. 

HIV je specifičan po tome što se u prvih tjedan dana od infekcije virus ‘sakrije’ u stanice te nije prisutan u krvi. U tom se periodu virus NE može dokazati niti jednim dijagnostičkim testom! Zato negativan HIV status ne mora nužno značiti odsustvo infekcije, ako je vaš partner imao rizičan spolni odnos unatrag tjedan dana.

Zbog prethodno spomenutog fenomena ‘skrivanja’, najraniji trenutak dokazivanja HIV-a je od 7. dana zaraze.

Testovi za HIV dijele se u dvije skupine:

• testovi kojima se dokazuju protutijela i/ili bjelančevine (antigeni) virusa te
• molekularni testovi (RT-PCR testovi).

Glavni preduvjet uspješnog testiranja s prvom skupinom jest stvaranje protutijela na virus. Kako je imunitetu potrebno neko vrijeme da razvije protutijela, ovi će testovi vremenski kasnije pokazati pozitivnu reakciju. U slučaju ove skupine testova, rezultati mogu biti:

• reaktivni ili neodređeni, koji zahtijevaju dodatno testiranje te 
• negativni, koji u pravilu ne zahtijevaju daljnje testiranje ako osoba nema simptome. 

Razlog potrebe za dodatnim testiranjem leži u činjenici da rezultati HIV testa mogu biti lažno pozitivni, odnosno reaktivni pa se dodatnim testovima isključuju lažne reakcije. 

Molekularnim testovima HIV infekcija se može dokazati najranije, a to je od 7. dana zaraze, kada se nukleinske kiseline  virusa mogu naći u krvotoku. 

Gdje se mogu testirati na HIV?

U Hrvatskoj je testiranje na HIV, ali i neke druge spolno prenosive bolesti besplatno i dobrovoljno! To je izuzetno bitno za naglasiti jer osobe često nisu upućene u mogućnosti testiranja, a to je jedan od glavnih načina uspješnog suzbijanja zaraze HIV-om i drugim spolnim bolestima.

U Hrvatskoj je Klinika za infektivne bolesti ‘Dr. Fran Mihaljević’ referentni centar za HIV te se tamo testiranje može i obaviti.

Bitno je naglasiti kako se testiranje na HIV može obaviti i bez uputnice liječnika obiteljske medicine. Osim na ‘Zaraznoj’, testiranje se može obaviti i u udruzi HUHIV te udruzi Iskorak. Informacije o testiranju u drugim gradovima mogu se naći na službenim stranicama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. 

MITOVI VEZANI UZ HIV

U nastavku vam donosimo nekoliko mitova vezanih uz HIV, a koji su još uvijek značajno zastupljeni među ljudima. Važno je ove mitove razbiti jer oni doprinose predrasudama i neznanju koje su velika prepreka u znanstvenim i društvenim naporima eliminacije HIV infekcije. 

‘HIV je jako zarazan te HIV+ osobe treba izbjegavati’

Ovo je jedan od čestih mitova vezanih uz zaražene osobe, a koji čini veliku štetu u svakodnevnom funkcioniranju HIV+ osoba. Naime, HIV se NE prenosi uobičajenim socijalnim kontaktom! A pod time podrazumijevamo sljedeće:

• kašljanje, kihanje i šmrcanje,
• ljudski dodir i rukovanje,
• korištenje posuđa i čaša,
• korištenje javih prostora poput bazena, zahoda ili saune.

HIV je isključivo bolest osoba homoseksualne orijentacije.

Ne!  Nije isključivo bolest osoba homoseksualne orijentacije, iako u Hrvatskoj i većini zapadnih zemalja homoseksualne osobe čine većinski udio zaraženih.

Međutim, i u ovom području uočavaju se promjene. Primjerice, novije studije u Velikoj Britaniji pokazuju značajni pad novodijagnosticiranih HIV slučajeva među homoseksualnom populacijom te je udio HIV+ osoba u ovoj populaciji gotovo izjednačen s heteroseksualnom populacijom.  

Glavni razlog veće incidencije ove bolesti među homoseksualnim muškarcima je nekorištenje zaštite, odnosno kondoma. Upravo zbog toga, zaraza HIV-om posljedica je neodgovornog spolnog ponašanja, a ne seksualne orijentacije!

HIV se može prepoznati po fizičkom izgledu osobe koja (ni)je zaražena.

Netočno! HIV pozitivne osobe ne pokazuju posebne znakove infekcije po kojoj bi bili prepoznatljivi.

Nažalost, postoji stigma prema homoseksualnim osobama, a često se na temelju seksualne orijentacije (pogrešno) pretpostavlja nečiji HIV status.

Zaraza HIV-om nema veze sa seksualnom orijentacijom, nego:

• odgovornim spolnim ponašanjem,
• educiranošću,
• dostupnošću zdravstvene skrbi i primjerenom liječenju. 

Ako nema ejakulacije, nema niti rizika od HIV infekcije.

Netočno! HIV se izlučuje i u predejakulatu, ali i vaginalnom sekretu, a sama ejakulacija nije ključna za prijenos bolesti.

Tijekom penetracije dolazi do sitnih, oku nevidljivih oštećenja sluznice koje stvaraju potencijalno mjesto ulaska virusa u tijelo.

HIV je i dan-danas smrtonosna bolest

Netočno! Nije izlječiva bolest, ali više nije smrtonosna bolest. Današnji lijekovi osobama zaraženim s HIV-om osiguravaju skoro normalni životni vijek.

Osoba koja se zarazi u 20-ima, a redovito uzima lijekove, može živjeti još 50 godina od trenutka zaraze!

Zbog toga je poznavanje vlastitog HIV statusa i odgovorno spolno ponašanje najbitnija stavka jer omogućuje pravovremeno prepoznavanje infekcije i njezino liječenje.

Osobe koje imaju HIV zauvijek su zarazne i ne mogu voditi normalan život.

Netočno! Iako lijekovi ne dovode do izlječenja, njima se postiže odlična kontrola bolesti i kontrola umnožavanja virusa. To znači da osoba na antiretrovirusnoj terapiji ima nemjerljivu viremiju (razinu virusa u krvi). U tom slučaju osoba nije zarazna i ne može prenositi virus na negativnu osobu!

SAVJET ZA KRAJ: ŠTO AKO SUMNJAM NA ZARAZU? 

Ako postoji rizik od HIV infekcije ili sumnjate da ste potencijalno zaraženi, javite se liječniku ili u Kliniku za infektivne bolesti! HIV ne smije biti tabu tema, a HIV pozitivne osobe ne smijemo diskriminirati.

Nitko nije kriv za svoju bolest, no trebamo biti svjesni kako je odgovorno ponašanje prema vlastitom općem i spolnom zdravlju najbolji način da sami sebi, ali i drugima oko nas iskažemo ljubav!

Cjenik ginekoloških usluga pogledajte ovdje.

 LITERATURA:

1. Begovac J. i sur. Klinička infektologija. Zagreb: Medicinska naklada. 2019. 352–378.
2. Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Gdje se u Hrvatskoj može savjetovati i testirati na HIV?
3. Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Registar za HIV. 

Autor: Dr. Tihana Mazalin u suradnji sa kolegama iz Poliklinike Mazalin.

Predstavljanje i sadržaj ove stranice smatraju se intelektualnim vlasništvom Poliklinike Mazalin i kao takvi su zaštićeni zakonima koji su trenutno na snazi. Sadržaj ove lokacije zaštićen je odredbama autorskog prava odnosno prava industrijskog i/ili intelektualnog vlasništva.

Poliklinika Mazalin posjeduje autorsko pravo uređivanja, izbora i usklađivanja sadržaja ove lokacije, sukladno članku 277. stavku 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Fotografije, slike, tekstovi, naslovi, video prikazi, sa ili bez zvuka, te svi drugi dokumenti na web stranici podliježu zakonima o autorskom pravu, industrijskom i/ili intelektualnom vlasništvu, te su kao takvi vlasništvo Poliklinike Mazalin ili treće osobe koja temeljem valjanog pravnog posla jamči ograničeno korištenje sadržaja. Djelomična ili potpuna reprodukcija sadržaja, bez prethodnog pisanog dopuštenja Poliklinike Mazalin strogo je zabranjena, isključujući reprodukciju izvršenu u skladu s potrebama tiska.