Promjene na koži uzrokovane spolnim bolestima

Spolno prenosive bolesti se mogu prezentirati raznim simptomima i znakovima, uključujući i one koji se javljaju na koži. Kožne promjene u genitalnom području mogu biti vrlo nespecifične i suptilne, ali je na svaku takvu promjenu potrebno obratiti posebnu pažnju, osobito ako se javlja uz neke popratne genitourinarne simptome.

U ovom blogu govorimo o najčešćim kožnim manifestacijama spolno prenosivih bolesti, ostalim simptomima kojima se takve bolesti prezentiraju te načinu na koji se dijagnosticiraju i liječe.

Humani papiloma virus (HPV)

Anogenitalne bradavice (šiljasti kondilomi) javljaju se u otprilike 10% osoba koje su zaražene HPV-om. HPV tipovi niskog rizika (6, 11, 30, 42, 43, 44 i dr.) na koži se vrlo često manifestiraju karakterističnim bradavičastim izraslinama koje se javljaju na genitalnom i/ili perianalnom području. Najčešće izgledaju kao ružičaste, sivkaste ili smećkaste mekane izrasline koje se obično pojavljuju u grupama (više njih na jednom mjestu), ali se mogu pojaviti i pojedinačno. Površina im je neravna, a u literaturi se često opisuje kao „površina cvjetače“. U žena se najčešće pojavljuju na velikim i malim usnama, perineumu (međici), rodnici i vratu maternice (cerviksu), a kondilomi kod muškaraca na koži penisa, skrotuma, perianalnoj koži te području ispod prepucija. U veličini mogu biti jako sitne (do par milimetara), ali i veće (nekoliko centimetara).

Anogenitalne bradavice uzrokovane HPV-om najčešće ne bole, ali u nekim slučajevima mogu izazivati svrbež, nelagodu ili pečenje, osobito ako se nalaze na sluznici (primjerice rodnici, cerviksu ili mokraćnoj cijevi). Ukoliko se zagrebu ili ozljede, mogu i krvariti. Vremenski period koji prođe od seksualnog kontakta do prve pojave ovakvih kožnih promjena može varirati – od nekoliko tjedana pa sve do nekoliko mjeseci. Vrlo je važno naglasiti da anogenitalne bradavice ne moraju biti vidljive da bi se infekcija HPV-om mogla prenijeti na seksualnog partnera.

Dijagnostika HPV-a

Dijagnoza kondiloma najčešće je klinička, ali je u nekim slučajevima, kada je klinička slika nejasna, potrebno napraviti biopsiju kožnih tvorbi kako bi se postavila ili potvrdila definitivna dijagnoza. Trenutno postoji nekoliko metoda liječenja anogenitalnih bradavica, iako niti jedna od njih ne garantira potpuno izlječenje od takvih kožnih promjena – u čak 20-30% slučajeva se kondilomi ponovno vrate. Terapijske opcije koje se najčešće koriste u liječenju kondiloma su nanošenje otopine ili gel-kreme s podofiloksom ili 5%-tne imikvimod kreme izravno na kožne promjene, a pacijenti takvo liječenje mogu provoditi sami kod kuće po uputama liječnika.

Terapijska metoda uklanjanja kondiloma koja se izvodi ambulantno je krioterapija – aplikacija tekućeg dušika na kožne promjene čime se one destruiraju, a najčešće se izvodi u više navrata. Osim toga, liječnik ambulantno na kondilome može aplicirati i otopinu podofilina (citotoksičnog agensa), a postupak se također najčešće izvodi u nekoliko navrata. Kirurške opcije liječenja su ekscizija kondiloma, laserska ablacija ili elektrokauterizacija. Odluku o metodi liječenja koja je najpogodnija za vas donijet će vaš liječnik.

Herpesna infekcija (HSV 1 i 2)

Herpesvirusna infekcija je jedna od najčešćih infekcija koja se može manifestirati u genitalnom području kako u žena, tako i u muškaraca. Postoje dva tipa herpes simplex virusa – tip 1 i 2. Prvi tip je češće povezan s orofacijalnim infekcijama, dok se tip 2 češće pojavljuje u anogenitalnoj regiji – čak 60-70% genitalnih herpesnih infekcija je uzrokovano tipom 2. Iako se infekcija HSV-om u nekim slučajevima može prezentirati u obliku jako blagih, gotovo neprimjetnih simptoma, vrlo često uzrokuje karakterističnu kliničku sliku.

Vezikule (mjehurići), erozije i ulceracije se mogu javiti i na koži i sluznicama intimnog područja – kod žena na velikim i malim stidnim usnama, preponskom području, sluznici vagine, cerviksa ili mokraćnoj cijevi, a kod muškaraca najčešće na glansu penisa. Takve lezije znaju biti vrlo bolne i neugodne, a često su praćene i povećanim i bolnim limfnim čvorovima u preponskoj regiji. Lokalni simptomi mogu biti praćeni generaliziranim simptomima poput mialgije (bolova u mišićima), povišenom tjelesnom temperaturom i glavoboljom.

Herpesvirusne infekcije vrlo su često rekurentne (ponovno ponavljajuće). Ponavljajuće epizode infekcije mogu biti blage kliničke slike, ali i vrlo izražene. Najčešće se javljaju simptomima poput:

• osjećaja žarenja
• pečenja i nelagode u genitalnom području
• vezikule koje naposljetku pucaju i ostavljaju bolne erozije i ulceracije na koži i sluznicama

Dijagnostika- herpesne infekcije

Dijagnoza genitalne herpesne infekcije je najčešće klinička, a po potrebi se potvrđuje uzimanjem obriska kožne ili sluznične promjene. Iako se herpesvirusna infekcija ne može izliječiti, lijekovi se koriste za kontroliranje bolesti, skraćivanje trajanje epizoda i ublažavanje kliničke slike. Lijekovi koji se primjenjuju u liječenju genitalnog herpesa su oralni anivirotici (aciklovir, valaciklovir, famciklovir), najčešće u trajanju od 7-10 dana ili do potpunog zalječenja. 

Sifilis

Sifilis je spolno prenosiva bolest koja se može prezentirati vrlo različitim simptomima i znakovima, zbog čega je i postavljanje sumnje na takvu dijagnozu često otežano. U bolesti se izmjenjuju latentne (asimptomatske) i aktivne (simptomatske) faze bolesti. Aktivni periodi bolesti se mogu podijeliti na primarni, sekundarni i tercijarni sifilis, ovisno o kliničkoj prezentaciji i uznapredovalosti same infekcije.

Faze sifilisa

Primarni sifilis se javlja najčešće 2-6 tjedana od izloženosti infekciji, odnosno ulasku patogena (Treponema pallidum) u organizam. Na mjestu ulaska bakterije kroz kožu (najčešće su u pitanju genitalije) javlja se manja izraslina (kvržica) koja se ubrzo otvara i pretvara u ranicu, obično veličine 1-2 cm u promjeru. Dno rane je obično crvenkasto i glatko, a rubovi su tvrdi. Promjena je najčešće bezbolna, a obično je praćena s jednostranom ili obostranom limfadenopatijom (uvećanjem limfnih čvorova). Sama kožne promjena obično nestaje kroz nekoliko tjedana bez liječenja te tada nastupa latentna faza bolesti.

Sekundarni sifilis karakteriziran je osipom koji se javlja na dlanovima i stopalima, ali može biti zahvaćena koža cijelog tijela, uključujući i spolovilo. Izgled osipa može varirati – promjene mogu biti uzdignute, erodirane, mjestimično ispunjene gnojnim točkicama itd. Osip najčešće ne uzrokuje svrbež.

U ovoj fazi bolesti se mogu javiti i:

• ravne bradavičaste izrasline (lat. condyloma lata) do nekoliko cm u promjeru, najčešće na koži genitalne i analne regije
• febrilitet
• bolovi u zglobovima i mišićima
• malaksalost

Nakon sekundarnog sifilisa ponovno slijedi latentna faza infekcije kada nisu prisutni nikakvi simptomi.

Nakon 5-20 godina od neliječene primarne infekcije razvija se tercijarni sifilis kada su već zahvaćeni brojni organi i organski sustavi u tijelu poput neurološkog i krvožilnog sustava. Kožna promjena karakteristična za ovu fazu je guma – granulomatozna lezija s nekrozom, a najčešće je bezbolna. Dijagnoza sifilisa se postavlja specifičnim krvnim pretragama, a može se raditi i biopsija kožnih promjena. Penicilin je izbor lijeka za liječenje ove bolesti.

Gonoreja

Gonoreja je spolno prenosiva bolest koja najčešće zahvaća sluznice cerviksa, rektuma, uretre (mokraćne cijevi), očiju i ždrijela. Najčešće se prenosi spolnim putem, ali se može prenijeti i nespolnim putem – izravnim kontaktom sluznica sa zaraženim sekretom ili sa zaražene majke na dijete za vrijeme vaginalnog poroda. Period inkubacije, odnosno vrijeme od infekcije do prezentacije simptoma je obično od nekoliko do tjedan dana. Sama bolest u određenim slučajevima može biti asimptomatska, češće kod žena nego kod muškaraca.

U žena gonoreja se može manifestirati:

• pojačanim iscjetkom iz rodnice (najčešće gušće konzistencije i žućkaste ili zelenkaste boje)
• otežanim i bolnim mokrenjem
• nelagodom ili bolovima u području zdjelice
• upalu Bartolinijeve žlijezde što može uzrokovati  stvaranje inflamirane i bolne ciste u području vulve.

U muškaraca gonoreja se može izazvati:

• bolno mokrenje
• gnojni iscjedak iz mokraćne cijevi
• nelagodu u području testisa i/ili anusa.
• specifičnim promjenama na koži
• pustulozni osip na koži praćen artralgijom (boli u zglobovima) i povišenom tjelesnom temperaturom

Dijagnostika gonoreje

Definitivna dijagnoza gonoreje se postavlja uzimanjem cervikalnog brisa ili brisa mokraćne cijevi. Antibiotsko liječenje je potrebno što prije započeti kako ne bi došlo do progresije bolesti i razvoja ozbiljnih komplikacija (primjerice zdjelične upalne bolesti u žena). Trenutne smjernice Centra za kontrolu i prevenciju bolesti Sjedinjenih Američkih Država preporučuju peroralno liječenje ceftriaksonom uz azitromicin ili doksiciklinom.

Klamidija

Klamidija je spolno prenosiva bolest uzrokovana bakterijom Chlamydia trachomatis, a vrlo se rijetko prezentira promjenama na koži. U većini slučajeva sama infekcija je asimptomatska (u čak 70% žena i 50% muškaraca).

Simptomi:

• pojačani vaginalni iscjedak žućkaste boje
• smetnje mokrenja
• dispareunija (bolnost pri spolnom odnosu)
• nepravilno vaginalno krvarenje
• bolnost u području zdjelice

U muškaraca se također može javiti iscjedak iz mokraćne cijevi te bolnost i nelagoda pri mokrenju. Pri uznapredovaloj, neliječenoj klamidijskoj infekciji mogu se (rijetko) javiti genitalne kožne lezije, bezbolne ranice u usnoj šupljini i zadebljanje noktiju.

Dijagnostika klamidije

Dijagnoza klamidije se postavlja uzimanjem i analizom brisa cerviksa ili mokraćne cijevi. Liječenje je potrebno započeti što ranije kako bi se spriječio razvoj komplikacija. Lijekovi su izbora su azitromicin ili doksiciklin, a liječiti se treba i spolni partner.

Svrab (Scabies)

Svrab je kožna zarazna bolest koja se prenosi izravnim kontaktom preko kože (uključujući i seksualni kontakt) te rjeđe korištenjem odjeće, ručnika ili posteljine zaražene osobe, a uzrokovana je grinjom (parazitom) Sarcoptes scabiei var. hominis.

Simptomi:

• intenzivnim svrbežom- najizraženiji noću i pri izloženosti toplini, praćen i pojavom osipa, javlja se na području trbuha, prepona, natkoljenica, stražnjice, šaka, pazuha, genitalija
• ekskorijacija (ogrebotine kože koje nastaju kao posljedica češanja kože)

U slučaju da dođe do sekundarne bakterijske infekcije ozlijeđenih mjesta na koži, mogu se pojaviti i :

• vezikule (mjehurići) ispunjene gnojnim sadržajem
• sitne sivkaste ili crne linije, osobito između prstiju na šakama, zapešćima, pazusima, kubitalnim jamama i unutrašnjim stranama bedara

Dijagnostika svraba

Na postojanje svraba liječnik može posumnjati kliničkim pregledom i uzimanjem anamnestičkih podataka od pacijenta. Dijagnoza se potvrđuje uzimanjem površinskog uzorka kože „struganjem“ koji se zatim gleda pod mikroskopom s ciljem pronalaska grinje, jajašaca ili fekalnog materijala larvi.Prva linija liječenja svraba je topikalna primjena 5%-tnog permetrina u obliku losiona ili kreme koji se nanosi na kožu cijelog tijela (osim glave) prije spavanja, a zatim se ispire 8-14 sati nakon.

Liječenje se može ponoviti i nakon tjedan dana. Uz navedeno liječenje izuzetno je važno temeljito napraviti sve potrebne higijenske mjere poput iskuhavanja sve odjeće, ručnika i posteljine koje je zaražena osoba koristila unazad nekoliko dana. Predmete koji se ne mogu prati ili iskuhavati potrebno je zatvoriti u plastične vreće na tjedan do dva. Liječiti se istodobno trebaju i svi ukućani, kao i spolni partneri zaražene osobe.

Literatura:

• Black M., Ambros-Rudolph C., Edwards L., Lynch P.: Obstetric and Gynecologic Dermatology, 3. izdanje
• DermNet, dostupno na: https://dermnetnz.org
• Centers for Disease Control and Prevention, dostupno na: https://www.cdc.gov
• Hrvatska elektronička medicinska edukacija (HeMED), dostupno na: https://www.hemed.hr/Default.aspx

Autor: Dr. Nika Franceschi u suradnji s kolegama iz Poliklinike Mazalin.

Predstavljanje i sadržaj ove stranice smatraju se intelektualnim vlasništvom Poliklinike Mazalin i kao takvi su zaštićeni zakonima koji su trenutno na snazi. Sadržaj ove lokacije zaštićen je odredbama autorskog prava odnosno prava industrijskog i/ili intelektualnog vlasništva.

Poliklinika Mazalin posjeduje autorsko pravo uređivanja, izbora i usklađivanja sadržaja ove lokacije, sukladno članku 277. stavku 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Fotografije, slike, tekstovi, naslovi, video prikazi, sa ili bez zvuka, te svi drugi dokumenti na web stranici podliježu zakonima o autorskom pravu, industrijskom i/ili intelektualnom vlasništvu, te su kao takvi vlasništvo Poliklinike Mazalin ili treće osobe koja temeljem valjanog pravnog posla jamči ograničeno korištenje sadržaja. Djelomična ili potpuna reprodukcija sadržaja, bez prethodnog pisanog dopuštenja Poliklinike Mazalin strogo je zabranjena, isključujući reprodukciju izvršenu u skladu s potrebama tiska.