Kako se riješiti keloida?

Keloid ili divlje meso vrsta je zadebljalog, nepravilno formiranog ožiljka karakteriziranog stvaranjem viška vezivnog tkiva. Smatra se da je nastanak keloida rezultat poremećaja u procesu cijeljenja rane i povećane produkcije kolagena, proteina vezivnog tkiva kože. 

Unatoč učestalosti ovog problema u općoj populaciji, za keloide još uvijek ne postoji potpuno uspješna terapija, stoga je ključ njihova rješavanja u uspješnoj prevenciji. U nastavku saznajte kako prevenirati nastanak keloida, ali i što možete poduzeti u slučaju da se oni ipak pojave. 

ŠTO JE KELOID?

Kao što smo ranije spomenuli, keloid je vrsta ožiljka karakterizirana povećanim stvaranjem vezivnog tkiva. On nastaje nekoliko tjedana nakon prvobitne ozljede kože koja može biti potpuno beznačajna, poput akni ili uraslih dlaka, ali i ozbiljnija, poput ožiljaka nakon operacije. Keloidi se najčešće pojavljuju na koži:

• prsa
• ramena 
• vrata
• potkoljenica
• ušne resice 
• obraza

Keloid s vremenom raste i tkivo ožiljka nadilazi granice prvobitne ozljede, te izrasta iznad razine kože. Površina mu je glatka i sjajna, a tekstura varira od potpuno meke, do čvrste i gumaste. Osim neprivlačnog izgleda, keloidi mogu izazvati:

• svrbež
• bol
• nelagodu 
• ograničenje pokreta (ako su na području kože iznad zgloba)

Keloidi se mogu pojaviti u bilo koga, no učestaliji su u: 

• pripadnika crne i žute rase
• trudnica
• osoba između 10 i 30 godina 
• osoba koje su već prije razvijale keloide

KAKO SPRIJEČITI NASTANAK KELOIDA?

U osoba koje su sklone njihovu razvoju, iznimno je teško spriječiti ili predvidjeti nastanak keloida. Jedina metoda prevencije ostaje izbjegavanje bilo kakvih oštećenja kože, pa čak i onih minimalnih, poput:

• akni 
• uraslih dlaka
• tetovaža
• piercinga
• ugriza insekata
• ogrebotina

Osim zaštite kože, jednom kada je rana već nastala, važno je dobro voditi brigu o njezinu zarastanju. Nakon početnog perioda previjanja rane i formiranja kruste, potrebno ju je redovito čistiti blagim sapunom i vodom, te ranu održavati vlažnom. Ovo postižemo uporabom vazelina ili drugih pripravaka za obnovu oštećenog tkiva kože, koje možete pronaći u slobodnoj prodaji u ljekarnama.

Osim higijene rane, u uporabi su i silikonski gelovi, te zavoji koji pritiskom na ranu sprječavaju nastanak keloida.
Prilikom bušenja ušiju u osoba koje su sklone razvoju keloida, preporuča se prvotna upotreba naušnica koje pritišću ranu, te sprečavaju prerastanje ožiljnog tkiva. 

KAKO SE RIJEŠITI KELOIDA?

Liječenjem keloida prvenstveno se bave plastični kirurzi i dermatolozi. U komunikaciji s liječnikom raspravit ćete terapijske mogućnosti i realnost vaših očekivanja, te utvrditi koji aspekt keloida vam predstavlja najveći problem.Primjerice, keloidi na licu mogu predstavljati veliki estetski problem i izvor nesigurnosti za pacijenta, dok keloidi iznad zglobova mogu ograničavati opseg pokreta. Iako uzrokovani istim stanjem, ova dva problema zahtijevaju različit terapijski pristup.  

Unatoč učestalosti ovog problema, još uvijek nije razvijena potpuno uspješna terapija. Poznato je više metoda liječenja keloida, a dokazano je kako kombinacije određenih modaliteta mogu ostvariti puno bolje rezultate od zasebnih tretmana. 

Silikonski gelovi i zavoji

Silikonski gelovi ili zavoji koji vrše pritisak na površinu ožiljka često su osnovna metoda prevencije, no i liječenja koju većina liječnika predlaže svojim pacijentima.
Oni su lako dostupni u svim ljekarnama, bez recepta, a svrha im je smanjivanje protoka krvi kroz ožiljak, te na taj način poravnavanje površine i zaustavljanje njegova rasta. 

U ovu skupinu spadaju i posebne vrste naušnica proizvedene s ciljem da vrše pritisak na područje keloida na ušnoj resici i na taj način smanjuju njegov rast, dok istovremeno imaju i estetsku ulogu prikrivanja ožiljka. 

Glukokortikoidi

Prva linija liječenja keloida obično su flasteri ili vrpce koje u kožu otpuštaju steroidne lijekove (glukokortikoide). Dok su kod djece i starijih osoba oni najčešće dovoljni, zbog tanke kože, u ostalih odraslih osoba nerijetko je potrebna i dodatna primjena steroidnih injekcija u područje ožiljka. Injekcije sadržavaju i lokalni anestetik kako bismo smanjili nelagodu prilikom postupka, a kod svježih rana s terapijom počinjemo 2-3 tjedna nakon skidanja šavova.

Ova metoda često se koristi u kombinaciji s operativnim načinom liječenja i pokazala je visoku uspješnost u prevenciji ponovne pojave keloida. Važno je naglasiti kako za uspješno liječenje nije dovoljan jedan tretman, već serija od nekoliko injekcija. 

Kod osoba tamnije boje kože potreban je poseban oprez prilikom primjene steroidnih injekcija budući da mogu dovesti do lokalnih promjena boje kože.

Krioterapija

Krioterapija podrazumijeva smrzavanje tkiva ožiljka malom sondom koju uvodimo pod kožu. Ono dovodi do omekšavanja i smanjivanja površine ožiljka, što ga čini pogodnijim za druge modalitete liječenja, poput steroidnih injekcija. Krioterapija se nerijetko koristi u kombinaciji s operativnim liječenjem kod velikih keloida. 

S krioterapijom je moguće početi minimalno 2 tjedna nakon uklanjanja šavova, a za optimalne rezultate preporuča se više tretmana. Kao i kod steroidnih injekcija, ova metoda se ne preporuča tamnoputim osobama zbog mogućih promjena boje kože na mjestu primjene. 

Operacija

U slučajevima većih keloida, otpornih na ostale modalitete liječenja, u obzir dolazi i operativno liječenje.
Trebamo imati na umu kako operativno liječenje samo po sebi ima gotovo stopostotnu šansu ponovne pojave keloida, no u kombinaciji sa steroidnim injekcijama ili krioterapijom, te šanse u nekim istraživanjima padaju i na samo 10%. 

Nakon operacije i skidanja šavova, obično počinjemo s primjenom silikonskih gelova i zavoja, a nakon 2-3 tjedna počinje se s primjenom pomoćnih metoda liječenja. 

Radijacijska terapija

Sam pojam radijacijske terapije u ljudi često izaziva nelagodu, pa čak i osjećaj straha. Ipak, primijeni li se u pravoj dozi i na odgovarajućim pacijentima, ovom metodom liječenja mogu se ostvariti iznimno dobri rezultati uz vrlo nisku vjerojatnost nuspojava.

U današnje vrijeme, razvijeni su protokoli koji osiguravaju minimalnu efektivnu dozu zračenja, te osiguravaju površinsko djelovanje radioaktivne tvari. Uz zaštitu ostalih dijelova tijela prilikom primjene terapije, ovo uspješno smanjuje rizik razvoja nuspojava zračenja. 

Radioterapija se također koristi u kombinaciji s operativnim liječenjem u svrhu smanjenja učestalosti ponovne pojave keloida, a potencijalne nuspojave uključuju:

• ljuskanje kože 
• svrbež
• crvenilo

Važno je imati na umu kako bilo koja razina zračenja može dugoročno imati negativan utjecaj na stanice i dovesti do mutacija u njihovom genetskom zapisu, te razvoja novotvorina. 

ZAKLJUČAK

Keloidi mogu predstavljati značajan izazov za pojedinca, kako fizički, tako i psihički. Nepoznati uzroci njihova nastanka čine prevenciju ozljeda glavnim oružjem u borbi protiv ovog stanja. Razvije li se ipak keloidni ožiljak, postoje brojne metode liječenja koje u ispravnoj kombinaciji mogu rezultirati uspješnim izliječenjem.

 Od silikonskih zavoja, preko steroidnih injekcija, sve do operacije, ove metode sa sobom nose dobre izglede za oporavak, no i određene nuspojave. Njih je važno kvalitetno iskomunicirati s liječnikom, kako bi terapiju maksimalno prilagodili upravo vašim željama i očekivanjima. 

LITERATURA

• The Latest Strategy for Keloid and Hypertrophic Scar Prevention and Treatment: The Nippon Medical School (NMS) Protocol
• Keloid scar – Symptoms and causes – Mayo Clinic
• Keloid scars: Diagnosis and treatment
• NHS. Keloid scars
• Keloid scar – Diagnosis and treatment – Mayo Clinic

Autor: Dr. Dominik Ljubas i Dr. Žaklina Cvitkušić u suradnji sa kolegama iz Poliklinike Mazalin.

Predstavljanje i sadržaj ove stranice smatraju se intelektualnim vlasništvom Poliklinike Mazalin i kao takvi su zaštićeni zakonima koji su trenutno na snazi. Sadržaj ove lokacije zaštićen je odredbama autorskog prava odnosno prava industrijskog i/ili intelektualnog vlasništva.

Poliklinika Mazalin posjeduje autorsko pravo uređivanja, izbora i usklađivanja sadržaja ove lokacije, sukladno članku 277. stavku 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Fotografije, slike, tekstovi, naslovi, video prikazi, sa ili bez zvuka, te svi drugi dokumenti na web stranici podliježu zakonima o autorskom pravu, industrijskom i/ili intelektualnom vlasništvu, te su kao takvi vlasništvo Poliklinike Mazalin ili treće osobe koja temeljem valjanog pravnog posla jamči ograničeno korištenje sadržaja. Djelomična ili potpuna reprodukcija sadržaja, bez prethodnog pisanog dopuštenja Poliklinike Mazalin strogo je zabranjena, isključujući reprodukciju izvršenu u skladu s potrebama tiska.