HPV – najčešća spolno prenosiva bolest

O HPV-u se posljednjih godina puno govori, a za to postoji opravdan razlog. HPV infekcija je najčešća spolno prenosiva bolest u svijetu – preko 80 posto spolno aktivne populacije će tu infekciju dobiti barem jednom u životu. No, značaj HPV-a ne leži samo u tome, već i u činjenici da su neki tipovi virusa dokazano povezani s karcinomima genitalne i analne regije, pa čak i s nekim karcinomima glave i vrata. Najznačajniju ulogu ima u nastanku karcinoma vrata maternice, koji čini 7 posto svih karcinoma ženske populacije.

hpv tipizacija

Glavni cilj ovog teksta je prenijeti vam sve što trebate znati o HPV-u, rizicima i posljedicama infekcije, te liječenju i prevenciji.

ŠTO JE HPV?

HPV je skraćenica za humani papiloma virus. Taj naziv obuhvaća grupu od preko sto široko rasprostranjenih tipova virusa, od kojih je tridesetak spolno prenosivo. Spolno prenosivi HPV tipovi napadaju genitalnu sluznicu i kožu, dok ostali tipovi inficiraju druga područja na tijelu i najčešće uzrokuju bradavice, primjerice na rukama ili stopalima.

HPV infekcija je najčešća spolno prenosiva bolest u svijetu. Tipovi HPV-a koji se prenose spolnim kontaktom podijeljeni su na one visokog i niskog rizika, s obzirom na njihov maligni potencijal. Visokorizični tipovi, kojih je oko 13, povezani su s nastankom karcinoma vrata maternice i karcinoma drugih područja genitalne i analne regije. Kronična infekcija tipovima visokog rizika povećava šansu za nastanak tih zloćudnih promjena. Niskorizični tipovi mogu uzrokovati bradavice, tzv. kondilome na genitalnom ili analnom području i nisu povezani sa zloćudnim promjenama.

KAKO SE HPV PRENOSI?

HPV je jako rasprostranjen virus i vrlo se lako širi spolnim kontaktom preko sluznice ili drugim intimnim kontaktom preko kože. Važno je naglasiti kako spolni odnos nije nužan da bi se dobila infekcija, s obzirom na to da se HPV vrlo lako prenosi s kože na kožu. Upravo zbog toga, korištenje kondoma ne pruža potpunu zaštitu od infekcije jer se virus može dobiti kontaktom sa zaraženom kožom genitalne regije partnera.

kondilomi liječenje

Većina spolno aktivnih osoba će tijekom života biti zaražena nekim od tipova HPV-a, međutim infekcija se djelovanjem imunološkog sustava najčešće izliječi sama od sebe u razdoblju od 6 mjeseci do 2 godine. U stanjima oslabljenog imunološkog odgovora može se razviti kronična infekcija koja, ako je u pitanju visokorizični HPV tip, može dovesti do već spomenutih malignih promjena.

TKO SE MOŽE ZARAZITI HPV-OM?

Zaraziti se mogu sve spolno aktivne osobe – i muškarci i žene. HPV infekcija je jako česta u oba spola, ali se, kao što je već rečeno, najčešće povlači sama od sebe pod utjecajem imuniteta.

Postoje neki rizični faktori za razvoj infekcije, a to su:

  • broj seksualnih partnera. Što više partnera osoba ima, to joj je veći rizik za dobivanje HPV infekcije. Također, spolni odnos s osobom koja je imala veći broj partnera povećava taj rizik.
  • oslabljeni imunološki sustav. Osobe koje imaju oslabljeni imunološki odgovor zbog nekih težih bolesti (npr. infekcije HIV-om) ili zbog uzimanja određenih lijekova (npr. kortikosteroida) imaju veću šansu za razvoj infekcije.
  • oštećena koža i sluznica. Virus lakše ulazi kroz oštećenu barijeru te se time povećava rizik za razvoj infekcije.

 
Osim toga, HPV-om se mogu zaraziti i osobe koje nikad nisu imale spolni odnos, upravo zbog lakog prijenosa preko kože. Također, virus se može prenijeti s majke na dijete tijekom porođaja, ali rijetko kad izaziva posljedice.

KOJI SU SIMPTOMI I ZNAKOVI HPV INFEKCIJE? KOJE SE POSLJEDICE MOGU RAZVITI?

U većini slučajeva, infekcija HPV-om ne izaziva nikakve simptome. Imunološki sustav prepozna virus i svojim djelovanjem sprječava daljnji razvoj infekcije. Ako to ne uspije, a u pitanju je infekcija niskorizičnim HPV tipom (6, 11, 30, 42, 43 i dr.), razvijaju se genitalne bradavice – šiljati kondilomi. To su mekane ravne ili izbočene bradavice koje često rastu u skupinama. Kod žena se najčešće razvijaju u području stidnih usana, stijenci rodnice te međici. Kod muškaraca se pojavljuju u području penisa, mošnji i u perianalnom području. Kondilomi najčešće ne uzrokuju nikakve smetnje, osim što ponekad mogu izazvati svrbež i krvarenje.

Infekcija tipovima visokog rizika (16, 18, 31, 33, 35 i dr.) može dovesti do ozbiljnijih posljedica ukoliko se ne otkrije na vrijeme. Iako se i u tom slučaju imunološki sustav najčešće sam pobrine za rješavanje infekcije, u određenom broju slučajeva nastaje kronična, perzistentna infekcija koja dovodi do abnormalnih promjena u stanicama genitalnog područja, najčešće sluznice vrata maternice. Te se promjene nazivaju prekanceroze, a poznatije su kao cervikalna intraepitelna neoplazija (CIN). Prekanceroze mogu dalje napredovati u karcinom ako su neprepoznate i netretirane.

Kod muškaraca, HPV infekcija najčešće nije prepoznata jer rijetko izaziva simptome. Osim toga, muškarcima nisu namijenjeni probirni testovi za otkrivanje kanceroznih promjena (PAPA test), kao što je to slučaj kod žena. Međutim, kod muškaraca je prevencija HPV infekcije također jako važna jer u rijetkim slučajevima može izazvati razvoj karcinoma penisa i analnog područja. Također, muškarci mogu biti ”tihi prenositelji” tipova visokog rizika te na taj način zaraziti svoje partnerice.

U oba spola, infekcija nekim tipovima HPV-a može povećati rizik za razvoj karcinoma usne šupljine te nekih drugih područja glave i vrata.

KAKO SE DIJAGNOSTICIRA HPV INFEKCIJA?

Promjene na stanicama vrata maternice koje su povezane s HPV-om otkrivaju se PAPA-testom.

PAPA test je jednostavna i neinvazivna pretraga koja je prvenstveno namijenjena za otkrivanje kanceroznih promjena uzrokovanih HPV-om. Tom pretragom se mogu jasno uočiti promjene na stanicama uzrokovane HPV-om, ali i neke druge promjene povezane s upalom ili drugim uzročnicima spolno prenosivih bolesti. Međutim, za definitivnu dijagnozu neke druge spolno prenosive infekcije potrebno je dodatno uzimanje cervikalnih briseva.

Prilikom izvođenja pretrage, finom četkicom se uzimaju male količine stanica rodnice, vrata maternice i kanala vrata maternice. Uzorak stanica se zatim analizira u laboratoriju gdje se gleda pod mikroskopom te se na taj način uočavaju eventualne abnormalne promjene na stanicama. Te promjene se zatim kategoriziraju prema vrsti zahvaćenih stanica i debljini zahvaćene sluznice.

Rezultat PAPA-testa može biti: a) uredan, b) bez abnormalnih stanica, ali uz prisutne promjene povezane s upalom ili drugim uzročnicima spolno prenosivih bolesti, c) abnormalan, što podrazumijeva prisutnost atipičnih stanica i d) nejasan, što znači da uzorak stanica nije zadovoljavajući za analizu. Atipične stanice su stanice promijenjene virusom kojima je povećan potencijal za zloćudni razvoj. Međutim, važno je naglasiti kako abnormalan nalaz PAPA-testa ne znači nužno da je prisutan karcinom, nego da su prisutne atipične, virusom promijenjene stanice koje imaju nešto veći potencijal za zloćudnu promjenu od onih koje su nepromijenjene.

Abnormalne promjene na vratu maternice nazivaju se cervikalna intraepitelna neoplazija, skraćeno CIN. CIN-ovi se stupnjuju kao CIN I, II ili III, pri čemu CIN I predstavlja najblaži stupanj, CIN II srednji, a CIN III najviši stupanj displastičnih (abnormalnih) promjena u stanicama.

Znamo da čitanje nalaza PAPA-testa može biti zbunjujuće, pa ćemo vam to pokušati objasniti na što jednostavniji način.

PAPA-test daje prikaz dviju vrsta potencijalno abnormalnih stanica – skvamoznih (pločastih) i glandularnih (žljezdanih).

U nalazu su navedene kratice koje označavaju stupanj promjena tih stanica:

  • ASC-US – prisutne su atipične pločaste stanice neodređenog značenja, odnosno ne zna se jesu li promjene povezane s HPV-om ili ne. Najčešće se preporuča ponavljanje testa za 4-6 mjeseci.
  • ASC-H – prisutne su atipične pločaste stanice koje mogu biti povezane s abnormalnim (displastičnim) promjenama višeg stupnja (CIN II, CIN III) te se zbog toga najčešće preporuča kolposkopija radi detaljnijeg utvrđivanja proširenosti tih promjena na vratu maternice.
  • LSIL (skvamozna intraepitelna lezija niskog stupnja) – prisutne su promjene povezane s HPV-om ili CIN I (blagi stupanj abnormalnih promjena).
  • HSIL (skvamozna intraepitelna lezija visokog stupnja) – prisutan je CIN II (umjerene displastične promjene), CIN III (teške displastične promjene) ili CIS (karcinom in situ). Pacijentice s ovakvim nalazom trebaju napraviti dodatne pretrage, ponajprije kolposkopiju i biopsiju (uzimanje uzorka tkiva vrata maternice za analizu).
  • AGC-NOS – prisutne su atipične žljezdane stanice, preporuča se ponoviti PAPA-test za 4-6 mjeseci.
  • AGC – neoplastične – prisutne su atipične žljezdane stanice povezane s višim stupnjem displastičnih promjena. Preporuča se daljnja klinička obrada na osnovu koje ginekolog donosi odluku o terapiji.

 
Iako je PAPA-test zlatni standard za otkrivanje prekanceroznih promjena povezanih s HPV-om, on ne može direktno utvrditi prisutnost virusa. Upravo zbog toga, vaš ginekolog vas može uputiti na tipizaciju virusa kako bi se utvrdilo je li u pitanju virus niskog ili visokog rizika.

KAKO SE LIJEČI HPV-INFEKCIJA?

Nažalost, lijek za HPV ne postoji. Liječiti se mogu vidljive promjene na koži i sluznicama, čime se nastoji spriječiti daljnje širenje tih promjena. Međutim, kao što je već rečeno, u većini slučajeva će se organizam sam izboriti protiv virusa. U slučaju otkrivene infekcije, preporuca se jacanje imuniteta zdravim nacinom zivota te izbjegavanje losih navika kao sto su pusenje i konzumiranje alkohola. Vas lijecnik vam po potrebi moze propisati i dodatke za prehranu namijenjene jacanju imunoloskog sustava.

Liječenje kondiloma često nije zadovoljavajuće jer se oni uvijek iznova vraćaju. Mogu se ukloniti kirurški, laserom ili krioterapijom (primjenom tekućeg dušika).

Što je moguće napraviti?

Ovisno o nalazu PAPA-testa i eventualnom abnormalnom nalazu, vaš ginekolog će vam preporučiti:

  • ponavljanje PAPA-testa za 4-6 mjeseci ukoliko su pronađene blaže stanične promjene,
  • kolposkopiju (pretraga kojom se detaljnije promatraju promjene na sluznici),
  • biopsiju (uzimanje komadića tkiva za analizu),
  • a u slučaju dijagnoze proširenih abnormalnih promjena, kirurške metode (klasičnu konizaciju ili laser) kojima se uklanja promijenjeno tkivo vrata maternice.

 

PREVENCIJA HPV INFEKCIJE

Prevencija infekcije svakako uključuje odgovorno spolno ponašanje – izbjegavanje čestog mijenjanja spolnih partnera te korištenje prezervativa tijekom odnosa. Iako korištenje kondoma ne garantira potpunu zaštitu od infekcije zbog lakog prijenosa preko kože, ipak smanjuje vjerojatnost dobivanja infekcije te vas osim toga štiti i od drugih spolno prenosivih bolesti.

Osim toga, izrazito su važni i redoviti ginekološki pregledi. PAPA-test se preporuča raditi jednom godišnje od početka spolne aktivnosti, a u slučaju abnormalnog nalaza i češće, na što će vas uputiti vaš ginekolog.

Važnu ulogu u prevenciji HPV infekcije ima cjepivo protiv HPV-a koje je već treću godinu dostupno kao besplatno neobavezno cjepivo za sve učenice i učenike osnovnih i srednjih škola. Cjepivo se preporuča primiti prije početka spolne aktivnosti. U Hrvatskoj su registrirana tri cjepiva protiv HPV infekcije, a sva tri štite od infekcije tipovima 16 i 18 koji uzrokuju najveći broj karcinoma vrata maternice. Djelotvornost cjepiva u sprečavanju kronične infekcije virusom je preko 80 posto, što značajno smanjuje vjerojatnost nastanka potencijalnih malignih promjena i dovodi do smanjenja kruženja virusa u populaciji.

Važno je naglasiti kako cijepljenje ne uklanja rizik od infekcije, već ga smanjuje. S obzirom na to, preventivni ginekološki pregledi su jednako važni i za cijepljene i za necijepljene žene.

Ukoliko vaš PAPA-test pokaže pozitivan rezultat, odnosno prisutnost HPV-a i/ili atipičnih stanica, nemojte paničariti. To nikako ne znači da imate karcinom ili da ćete ga uskoro dobiti. Postoji mnogo tipova virusa i nemaju svi jednak potencijal za poticanje zloćudnih promjena. U slučaju da vas vaš ginekolog uputi na tipizaciju virusa, saznat ćete imate li HPV visokog ili niskog rizika. Čak i u slučaju infekcije tipom visokog rizika, vaš imunitet će to vjerojatno sam riješiti kroz neko vrijeme.

Upravo zbog toga važno je živjeti zdravim načinom života kako biste pomogli svom imunološkom sustavu da se izbori s virusom. Također, redoviti ginekološki pregledi su od velike važnosti za otkrivanje i prevenciju daljnjeg razvoja infekcije te ih je stoga važno obavljati najmanje jednom godišnje.

 

Autor: Dr. Tihana Mazalin, u suradnji sa Frankom Vukorepom, studenticom Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Izvori: Basta-Juzbašić, Aleksandra i suradnici. 2017. Dermatovenerologija, www.hzjz.hrwww.stampar.hr, www.plivazdravlje.hr, www.mayoclinic.org, www.healthline.com, www.who.int, www.webmd.com

Prijavite se na naš newsletter

  • Prijavom na newsletter prihvaćate da vam naše naše novosti i obavijesti stižu na e-mail adresu.
  • This field is for validation purposes and should be left unchanged.