CIN 2 i CIN 3


CIN je važan i u današnje vrijeme s razlogom sveprisutan pojam. Nešto o njemu možda već i znate, a u današnjem blogu vam donosimo odgovore na sva pitanja koja imate o CIN-u 2 i 3 – što su i kako nastaju, kako su povezani s HPV-om i karcinomom vrata maternice, kako se prezentiraju te mnoge druge važne odgovore koje svaka žena treba znati. Vjerujemo kako će vam pomoći bolje razumjeti ovo stanje i njegovu važnost te vas informirati o svim najbitnijim činjenicama vezanima za CIN visokog stupnja.

ŠTO SU CIN 2 I 3?

CIN 2 i 3 su skraćenice za cervikalnu intraepitelnu neoplaziju drugog, odnosno trećeg stupnja. Taj naziv označava prisutnost abnormalno (displastično) promijenjenih stanica vrata maternice, baš kao i kod CIN-a 1, ali su te promjene kod CIN-ova višeg stupnja opsežnije nego kod promjena prisutnih kod CIN-a nižeg stupnja (CIN 1). CIN 2 se još naziva i umjerena displazija, a CIN 3 teška displazija. Oba CIN-a spadaju u displazije visokog stupnja.

CIN je podijeljen u tri stupnja (1, 2 i 3), ovisno o tome kolika je zahvaćenost sluznice vrata maternice. Što je viši stupanj, to je veća zahvaćenost cerviksa i ozbiljniji stupanj promjena. Kod CIN-a 2 displastične promjene zahvaćaju do dvije trećine epitela, odnosno sluznice cerviksa, dok se kod CIN-a 3 te promjene nalaze u više od dvije trećine epitela. Važno je napomenuti kako u CIN 3 spada i CIS (carcinoma in situ). CIS označava karcinom koji je ograničen na epitel i nije metastazirao, odnosno nije invazivan. Međutim, takvo stanje predstavlja visoki rizik od daljnjeg razvoja i napredovanja bolesti i prelaska u invazivni karcinom vrata maternice.

Svi CIN-ovi zapravo predstavljaju prekanceroze – predstadije karcinoma vrata maternice, odnosno promjene koje mogu prethoditi razvoju karcinoma cerviksa. Drugim riječima, kod svih CIN-ova postoji određeni rizik da se iz tih promjena razvije karcinom, ali CIN još uvijek nije karcinom. Međutim, takav je rizik za CIN 1 toliko nizak da ga većina stručnjaka niti ne uključuje pod termin ”prekanceroza”. Za CIN 2 je taj rizik nešto veći, a osobito za CIN 3 koji nosi najveći rizik od razvoja karcinoma.

ZAŠTO I KAKO NASTAJU CIN 2 I 3?

Kao što vam je već vjerojatno poznato, CIN uzrokuje humani papiloma virus (HPV). Postoji više od sto tipova virusa HPV-a, no CIN uzrokuju tipovi koji su spolno prenosivi. Tipovi HPV-a koji se prenose spolnim kontaktom podijeljeni su na one visokog i niskog rizika, s obzirom na njihov maligni potencijal. CIN 1, 2 i 3 najčešće su uzrokovani infekcijom HPV tipom visokog rizika (16, 18, 31, 33, 35 i dr.). Visokorizični tipovi HPV-a osim što su povezani s razvojem raka vrata maternice, također su povezani i s razvojem karcinoma drugih područja genitalne i analne regije.

Infekcija HPV-om vrlo je česta i većina se ljudi s njom susretne barem jednom u životu. HPV-om se mogu zaraziti sve spolno aktivne osobe, a povećan rizik od razvoja kronične infekcije imaju osobe s većim brojem seksualnih partnera te osobe s oslabljenim imunološkim sustavom, primjerice zbog uzimanja nekih lijekova kao što su kortikosteroidi ili zbog neke kronične bolesti. Čak i ako dođe do infekcije HPV-om, imunološki sustav domaćina najčešće se sam pobrine za to – prepozna virus i svojim djelovanjem spriječi daljnji razvoj infekcije. Međutim, u nekim slučajevima nastaje kronična, perzistentna infekcija koja dovodi do abnormalnih promjena u stanicama genitalnog područja, najčešće sluznice vrata maternice. Na taj način nastanu CIN-ovi različitog stupnja, što ovisi o stanju imunološkog sustava domaćina, općem stanju organizma, jačini i trajanju infekcije te eventualnoj prisutnosti nekih drugih spolno prenosivih bolesti.

Te abnormalne promjene koje nastaju zbog djelovanja infekcije HPV-om nazivaju se displazija. Displazija označava prisutnost stanica koje su različite od normalnih stanica sluznice vrata maternice, a razlikuju se svojom veličinom, izgledom jezgre te nekim drugim karakteristikama. Takve stanice imaju povećani rizik da postanu karcinomske, iako to još uvijek nisu. 

CIN 2 i 3 se razvijaju postepeno, preko CIN-a 1. CIN 1 u većini slučajeva ne zahtijeva nikakvu terapiju i sam prolazi zbog djelovanja imunosnog sustava domaćina. Međutim, ponekad bolest nastavlja napredovati i prelazi u više stupnjeve te zbog toga zahtijeva liječenje. 

KOJI SU SIMPTOMI CIN-a 2 I 3?

Prisutnost CIN-a najčešće ne uzrokuje nikakve popratne simptome, čak ni ako je u pitanju neki od CIN-ova višeg stupnja (2 ili 3). U nekim slučajevima se mogu javiti nespecifični simptomi kao što su nepravilno krvarenje između ciklusa ili nakon spolnog odnosa, pojačan vaginalni iscjedak ili bolovi za vrijeme spolnog odnosa. Međutim, ti simptomi najčešće nisu povezani s CIN-om, već eventualno prisutnom infekcijom nekim od spolno prenosivih uzročnika, ali i nekim drugim stanjima i bolestima spolnog sustava.

Jedini način da se abnormalne promjene sluznice vrata maternice otkriju redoviti su PAPA testovi. Stoga je važno provoditi redovite ginekološke preglede te obavijestiti svoga ginekologa ako primijetite bilo kakav neobičan simptom intimnog područja.

KAKO SE POSTAVLJA DIJAGNOZA CIN-a 2 I 3?

Kao što je već prethodno rečeno, jedini način detekcije i ranog otkrivanja prekanceroznih promjena vrata maternice su redoviti PAPA testovi. Ključna je upravo riječ ”redoviti” jer displastične promjene cerviksa nastaju kroz dulji vremenski period (nekoliko godina) te je stoga važno barem jednom godišnje ili češće, ovisno o preporuci ginekologa, ići na ginekološki pregled i PAPA test. PAPA testom se jasno mogu uočiti promjene na stanicama uzrokovane HPV-om, ali i neke druge promjene povezane s upalom ili drugim uzročnicima spolno prenosivih bolesti. Međutim, za definitivnu dijagnozu neke druge spolno prenosive infekcije potrebno je dodatno uzimanje cervikalnih briseva

Na PAPA testu CIN 1 se može pronaći pod dijagnozom LSIL (eng. low-grade squamous intraepithelial lesion), a CIN 2 i 3 pod HSIL (eng. high-grade squamous intraepithelial lesion). Ako vaš nalaz PAPA testa otkrije CIN 2 ili 3, odnosno umjerene ili teške displastične promjene cerviksa, ginekolog vas može uputiti na HPV testiranje i tipizaciju HPV-a. To je pretraga kojom se bris vrata maternice analizira na molekularnoj razini, čime se utvrđuje postoji li prisutnost HPV virusa te o kojem se tipu virusa radi. To je važno jer prisutnost visokorizičnog tipa HPV-a znači povećan rizik od razvoja prekanceroznih promjena cerviksa, ali to nužno ne znači da ćete ih i razviti. 

Daljnja pretraga na koju će vas ginekolog uputiti je kolposkopija. To je pretraga kojom se posebnim instrumentom (kolposkopom) pod velikim povećanjem gledaju stidnica, rodnica i vrat maternice. Premazivanjem različitim otopinama i promatranjem sluznice mogu se uočiti prisutne abnormalnosti. Ako ginekolog prilikom pregleda naiđe na neka ”sumnjiva” područja, može napraviti biopsiju sluznice – uzimanje malog komadića tkiva koji će se dalje pod mikroskopom analizirati u laboratoriju. Samo se biopsijom definitivno može potvrditi dijagnoza CIN-a. U nekim slučajevima radi se i konizacija – metoda kojom se odstranjuje dio cerviksa koji je zahvaćen sumnjivim promjenama u obliku stošca (konusa). Taj postupak može biti i dijagnostička i terapijska metoda. Konizacijom se dobiva potpuni pregled zahvaćenog tkiva vrata maternice i njegove proširenosti, a ako su rubovi odstranjenog tkiva ”čisti” od abnormalnih promjena, tada je to i terapijski zahvat.

KAKO SE LIJEČE CIN 2 I 3?

S obzirom da se u današnje vrijeme prekancerozne promjene vrata maternice sve češće javljaju u žena mlađe životne dobi, glavni je cilj liječenja CIN-ova višeg stupnja očuvanje fertilnosti žene, odnosno sposobnosti za rađanje. Upravo zbog toga su razvijeni poštedni oblici liječenja koji ženama omogućuju daljnju kvalitetnu reproduktivnu sposobnost. CIN-ovi su promjene koje imaju veliku mogućnost spontanog povlačenja (regresije) – većina CIN 1 promjena povuče se samostalno bez ikakvog liječenja (njih 60%), dok je za CIN-ove višeg stupnja taj postotak nešto niži (oko 35%). Upravo zbog toga, ako je nalaz biopsije pokazao CIN 2 ili 3, preporuča se ponoviti pretrage za 6 do 8 tjedana. Za to je vrijeme potrebno liječiti eventualno prisutnu infekciju nekim od spolno prenosivih uzročnika, ako se ona pokazala prethodno napravljenim cervikalnim brisevima.

Ako kod ponovljenih pretraga nalaz CIN 2 ili 3 perzistira, preporuča se krenuti s liječenjem. Metode liječenja mogu biti lokalno destruktivne i ekscizijske. Lokalno destruktivnim metodama cilj je lokalno uništiti promjene na cerviksu uz pomoć različitih mehanizama kao što su tekući dušik, laser i drugo. U najčešće lokalno destruktivne metode liječenja CIN-a spadaju krioterapija (liječenje uz pomoć tekućeg dušika) i laserska ablacija.

Ekscizijske metode liječenja CIN-a smatraju se boljom opcijom jer njihovom primjenom dobivamo komadić uklonjenog tkiva koji se može dalje patohistološki analizirati. Na taj se način može potvrditi dijagnoza, ali i provjeriti jesu li rubovi uklonjenog tkiva čisti, odnosno je li uklonjena čitava lezija. S druge strane, kod lokalno destruktivnih metoda tkivo se tijekom postupka uništava pa se na njemu ne mogu provesti daljnje analize. Ekscizijske metode su konizacija nožem ili laserom, elektrodijatermijska ekscizija (LLETZ/LEEP) te histerektomija.

Najčešće primjenjivana ekscizijska metoda, osobito među ženama mlađe životne dobi je LLETZ (eng. loop excision of transformation zone). To je zahvat kojim se odstranjuje točno određeni dio vrata maternice u kojem se najčešće javljaju prekancerozne promjene (transformacijska zona) uz pomoć niskovoltažne električne omče. To je poštedna metoda liječenja kojom se uklanjanju čitave abnormalne promjene cerviksa, a ostavlja minimalne ili nikakve posljedice na reproduktivni sustav žene.

Važno je napomenuti kako se odluka o metodi liječenja donosi na temelju raznih čimbenika, od kojih su najvažniji zdravstveni status žene, životna dob i reproduktivna sposobnost. Također je izuzetno važno uklanjanje rizičnih čimbenika koji mogu dovesti do napredovanja bolesti (infekcije, pušenje, nezdrava prehrana) te jačanje imunološkog sustava zdravim životnim stilom, tjelesnom aktivnosti i pojačanim unosom vitamina, minerala i antioksidansa.

MOŽE LI SE CIN 1 LIJEČITI PRIRODNIM PUTEM?

Jačanje imunosnog sustava važan je dio liječenja CIN promjena vrata maternice. Preporuča se izbjegavanje konzumiranja alkohola, prestanak pušenja te izbjegavanje stresnih čimbenika. Važan je i kvalitetan te redovit san, kao i redovita tjelesna aktivnost i boravak u prirodi. Zdrava i raznovrsna prehrana, a osobito izbjegavanje industrijski prerađene hrane i rafiniranih šećera, može vam značajno pomoći u borbi protiv HPV-a. Na taj način najbolje pomažete svome organizmu u borbi protiv infekcije i njenog napredovanja. 

U slobodnoj prodaji postoje i brojni biljni čajevi i pripravci za koje se smatra da mogu pomoći u liječenju CIN-a i HPV infekcije. Većina njih vam ne može naškoditi, ali nije dokazano da vam može pomoći. Najbolje je konzultirati se sa svojim liječnikom oko konzumiranja takvih pripravaka. To osobito vrijedi za kućno pripravljene vaginalete od različitih eteričnih ulja i biljaka, koje nikako ne preporučamo primjenjivati bez liječničkog savjeta.

CIN 2 I 3 U TRUDNOĆI

U slučaju da se u trudnoći PAPA testom otkriju CIN 2 ili 3, potrebno je učiniti kolposkopiju. Biopsija sumnjivih područja se može odmah napraviti ili se u nekim slučajevima s biopsijom može pričekati određeno vrijeme pa ponoviti pretragu. Čak i ako patohistološki nalaz biopsije potvrdi dijagnozu CIN-a 2 ili 3, može se pričekati 6 do 8 tjedana, a zatim ponoviti pretrage. To osobito vrijedi ako žena uskoro očekuje porođaj ili je u posljednjem tromjesečju trudnoće. Istraživanja su pokazala kako u velikog postotka žena nakon porođaja dolazi do povlačenja promjena na cerviksu, ali ako dođe do perzistiranja promjene ili progrediranja u viši stupanj, tada se postupa prema standardnim protokolima terapije.

Prije planiranja trudnoće svakako se preporuča napraviti PAPA test te valjano liječiti bilo kakve prisutne abnormalne promjene, a tek onda nastaviti s pokušajima začeća.

 

Autor: Dr. Tihana Mazalin i Dr. Biserka Knezić Frković u suradnji sa kolegama iz Poliklinike Mazalin.

Izvor: www.hdgo.hr, www.onkologija.hr, www.ncbi.nlm.nih.gov, www.webmd.com, www.medicinenet.com, www.cancerresearchuk.org

Prijavite se na naš newsletter

  • Prijavom na newsletter prihvaćate da vam naše naše novosti i obavijesti stižu na e-mail adresu.
  • This field is for validation purposes and should be left unchanged.