Kako se prenosi ureaplasma, spolno prenosiva bakterija?

Ureaplasma je bakterija iz porodice Mycoplasmataceae. Infekcija mikoplazmama može uzrokovati upale respiratornog (dišnog) i urogenitalnog (mokraćnog i reproduktivnog) sustava. Normalni je stanovnik vaginalne flore, ali ukoliko se pretjerano umnoži dovodi do infekcije spolnog sustava. U ovom blogu donosimo vam sve o ureaplasmi, simptomima, prijenosu infekcije, dijagnozi, liječenju i prevenciji.

PODJELA

Postoji više od 200 različitih baterija iz roda mikoplazmi, ali četiri specifična oblika mogu izazvati infekciju:

• Mycoplasma pneumoniae – žive u dišnom sustavu i uzrokuju respiratorne infekcije
• Myoplasma genitalium – žive u mokraćnom sustavu i području genitalija
• Mycoplasma hominis – pretežito žive u ženskom urogenitalnom sustavu
• Ureaplasma urealyticum – žive u mokraćnoj cijevi muškaraca te cerviksu (vratu maternice) ili rodnici žena

Klinički se ponašaju vrlo slično i međusobno se mogu razlikovati genetskim testovima (npr. PCR-om) i drugim laboratorijskim metodama. Ureaplasma urealyticum češće izaziva infekcije kod muškaraca dok Mycoplasma hominis izaziva tegobe kod žena.

UREAPLASMA SIMPTOMI 

Infekcija ureaplasmom u ranoj fazi često može proći bez simptoma zbog čega mnoge osobe ne znaju da su zaražene. Pojava simptoma ureaplasme razlikuje se između muškaraca i žena, a neki od najčešćih simptoma jesu:

KOD MUŠKARACA:

• Bolno mokrenje

• Crvenilo na spolnom organu

• Iscjedak iz penisa

• Bol (peckanje) spolovila

• Prostatitis (upala prostate)

KOD ŽENA:

• Svrbež u genitalnom području

• Bolno mokrenje

• Pojačan vaginalni iscjedak neugodnog mirisa nalik ribi

• Dispareunija (bolan spolni odnos)

• Bol u području zdjelice i donjeg dijela trbuha

Simptomi infekcije ureaplasmom nisu specifični te se vrlo lako mogu podudarati sa simptomima drugih urogenitalnih bakterijskih (npr. bakterijska vaginoza) i gljivičnih infekcija stoga je važno obratiti se liječniku već s početkom prvih simptoma.

KAKO SE PRENOSI UREAPLASMA?

Ureaplasma se tipično prenosi putem spolnog kontakta sa zaraženom osobom. Rizične skupine su većinom odrasle osobe koje često mijenjaju  partnere te pritom ne koriste zaštitu (kondom). Ureaplasma u tijelo može ući vaginalnim ili uretralnim(kroz mokraćnu cijev) putem. Iako je rizik prijenosa tijekom nezaštićenog spolnog odnosa kod svih ljudi velik, najveću mogućnost zaraze imaju imunokompromitirane osobe (pacijenti u kojih imunološki sustav nije sposoban raditi punim kapacitetom). Ovdje, na primjer, ubrajamo HIV pozitivne osobe i pacijente koji su imali transplantaciju organa. Mikoplazmama pogoduje vlažno stanište stoga se mogu pronaći na bazenima, saunama i ručnicima, međutim zaraza se gotovo isključivo širi spolnim putem. Ureaplasma se također može prenijeti s inficirane majke na dijete i uzrokovati brojne komplikacije. Infekcija je rijetka među djecom i spolno inaktivnim osobama.

UREAPLASMA U TRUDNOĆI

Zbog promjena u imunološkom sustavu i vaginalnoj flori trudnoća je razdoblje u kojemu je povećana mogućnost infekcija.  Ureaplasma u trudnoći predstavlja opasnost jer može zahvatiti i plodove ovoje te uzrokovati:

• Korioamnionitis (upala plodovih ovoja)

• Prijevremeno prsnuće vodenjaka

• Prijevremeni porod

• Spontani pobačaj

Prodiranje infekcije kroz maternicu i prelazak na fetus može uzrokovati:

• Zastoj rasta djeteta

• Bakterijemije (prisutnost bakterija u krvi)

• Pneumoniju (upala pluća) i respiratorne probleme

• Meningitis (upala moždanih ovojnica)

• Nisku porođajnu težinu djeteta

Kako bi se moguće komplikacije smanjile na minimalnu razinu, prilikom pojave navedenih simptoma nužno je učiniti ginekološki pregled, testirati te liječiti u skladu s liječničkim uputama.

DIJAGNOZA 

Dijagnoza infekcije mikoplazmama uspostavlja se analizom mikrobioloških obrisaka. Uzročnici se traže uzimanjem brisa iz mokraćne cijevi, ejakulata ili eksprimata prostate (sekret prostate na izlazu iz mokraćne cijevi uzrokovan rektalnom stimulacijom prostate) kod muškaraca, a kod žena iz mokraćne cijevi, vrata maternice ili rodnice. Analizom uzorka urina također se mogu otkriti uzročnici. Dijagnostika infekcije provodi se osjetljivom i brzom molekularnom dijagnostikom (PCR) u kojoj su rezultati gotovi u 2-4 dana ili sporijom metodom kultivacije pomoću specijalnih podloga što traje 1-2 tjedna. S obzirom da se testiranje na mikoplazme ne provodi rutinski i da infekcija može biti asimptomatska (bez pojave simptoma), na testiranje bi se trebale odlučiti žene koje imaju:

• Kronične simptome vaginitisa (upala sluznice rodnice)

• Povijest spontanih pobačaja

• Dugotrajna bol u području zdjelice

Genitalne mikoplazme rijetko same izazivaju upalu rodnice te se često uz njih dokaže povećana prisutnost drugih bakterijskih vrsta.

UREAPLASMA – LIJEČENJE

Infekcije uzrokovane mikoplazmama/ureaplasmom liječe se antibioticima. Mikoplazme spadaju među najmanje živuće mikroorganizme, a specifične su po tome što nemaju staničnu stijenku. Stanična stijenka je čvrsta elastična tvorevina koja okružuje i štiti unutrašnjost bakterijske stanice. Antibiotici najčešće djeluju na način da sprječavaju nastajanje stanične stijenke ili oslabljuju njezinu građu stoga su mikoplazme zbog nedostatka stanične stijenke otporne na većinu antibiotika. Lijekovi za mikoplazmatske infekcije su antibiotici koji ne djeluju na staničnu stijenku već onemogućuju sintezu proteina unutar bakterije te ju na taj način ubijaju. Anemija (slabokrvnost) je često stanje koje smanjuje mogućnost prolaska infekcije nakon terapije te uzrokuje recidivu (infekcija se vraća). Uz anemiju, povratnu infekciju češće pronalazimo u spolno aktivnih monogamnih partnera gdje ping-pong efekt (prijenos infekcije s jednog na drugog u krug) može uzrokovati ponovnu zarazu stoga je liječenje oba partnera od izuzetne važnosti.

PRIRODNO LIJEČENJE 

Ukoliko žena nije trudna i ne planira uskoro trudnoću moguć je i alternativni pristup liječenju prirodnim metodama koje su pokazale djelotvoran učinak:

• Vaginalete na biljnoj bazi uz oralnu terapiju oleokapsulama (sadrže kemotipizirana eterična ulja)
• Probiotici su prirodan lijek. Sadrže „dobre bakterije“ odnosno laktobacille i time pomažu u uspostavljanju ravnoteže između „dobrih“ i „loših“ bakterija u tijelu.

PREVENCIJA

Za seksualno aktivne osobe ne postoji u potpunosti siguran oblik zaštite od zaraze spolnim bolestima, međutim korištenje kondoma uvelike smanjuje mogućnost prijenosa bolesti. Nastanku infekcije pogoduje oslabljen imunološki sustav stoga  jačanje imuniteta predstavlja vrlo dobru prevenciju. Način života i životne navike utječu na imunološki sustav stoga je važno obratiti pozornost na:

• Pravilnu prehranu

• Redukciju stresa

• Tjelesnu aktivnost

• Odmor

• Dovoljan unos vode

Jačanju imunološkog sustava također pridonosi upotreba vitaminskih dodataka prehrani. U svrhu prevencije zaraze spolnim bolestima seksualno aktivnim osobama preporučuje se odlazak na ginekološki pregled jednom godišnje, edukacija o spolnom zdravlju i načinima zaštite te javljanje liječniku ukoliko su prisutni simptomi infekcija i bolesti.

Cjenik ginekoloških usluga pogledajte ovdje.

LITERATURA:

• Ureaplasma infection
• Ureaplasma: current perspectives
• Mycoplasma and Ureaplasma carriage in pregnant women: the prevalence of transmission from mother to newborn

Autor: Dr. Tihana Mazalin u suradnji sa kolegama iz Poliklinike Mazalin.

Ovaj dokument zajedno s fotografijama sadržanima u istome predstavlja intelektualno vlasništvo Poliklinike Mazalin te je kao takav zaštićen zakonom, ili se koristi sukladno odobrenju nositelja autorskih prava te nositelja prava na žigovima i/ili dizajnu, kao i sukladno drugim potrebnim odobrenjima. Slijedom navedenog, na isti dokument kao i fotografije sadržane u istome primjenjuju se odredbe Općih uvjeta korištenja internet stranice Poliklinike Mazalin kojima je propisana zaštita intelektualnog vlasništva.