Dijabetes u trudnoći


Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, 2014. godine broj oboljelih od šećerne bolesti bio je 420 milijuna, što je čak 8,5% svjetske populacije. Taj je broj svakim danom sve veći, a najveći razlog tome je nekvalitetan način života, osobito loša prehrana i manjak tjelesne aktivnosti. To je kronična bolest koja napreduje s vremenom te predstavlja temelj za razvoj nekih drugih teških stanja koja mogu biti smrtonosna. Posebno osjetljiva populacija su trudnice – dijabetes može značajno ugroziti trudnoću, zdravlje majke i njezinog djeteta te je izuzetno važno osvijestiti značaj te bolesti.

Glavni cilj ovog bloga objasniti je sve o dijabetesu i povezanosti dijabetesa sa trudnoćom.

ŠTO JE DIJABETES?

Šećerna bolest ili dijabetes je metabolička bolest u kojoj dolazi do kroničnog stanja povišene razine šećera u krvi (hiperglikemije) zbog nedostatnog djelovanja inzulina, hormona kojeg luči žlijezda gušterača. U nekim se slučajevima bolesti inzulin ne stvara ili ga se stvara vrlo malo, a u drugim se slučajevima stvara čak u povećanim količinama, ali su stanice otporne na njegovo djelovanje, što nazivamo inzulinskom rezistencijom.

Šećer, odnosno glukoza, gorivo je koje naš organizam treba za uredno funkcioniranje. Ona je izvor energije za sve stanice u našem tijelu, a nastaje razlaganjem ugljikohidrata u probavnom sustavu. Da bi naše stanice mogle iskoristiti dobivenu glukozu, potreban im je inzulin – hormon koji služi za prijenos glukoze u stanice. Upravo zbog toga, ako je poremećeno djelovanje inzulina, naše stanice, a samim time i čitav naš organizam ne funkcioniraju na normalan način.

S obzirom da glukoza zbog nedjelotvornog djelovanja inzulina ne može ući u stanice, ona se nakuplja u krvi. Visoka razina glukoze u krvi oštećuje male krvne žile u bubrezima, očima, srcu i živčanom sustavu. Posljedično, ako je šećerna bolest netretirana, mogu nastati teška nepovratna oštećenja organa.

Tri su glavna tipa dijabetesa: tip 1, tip 2 i gestacijski dijabetes (dijabetes u trudnoći), na koji ćemo se posebno osvrnuti u nastavku teksta. Trudnoća pogoršava postojeći dijabetes tip 1 i 2, ali se isto tako kod nekih žena ta bolest može prvi put pojaviti u trudnoći, što se naziva gestacijski dijabetes.

DIJABETES TIP 1

Šećerna bolest tip 1 najčešće započinje u djetinjstvu ili ranoj adolescenciji zbog čega se naziva i mladenačkim (juvenilnim) dijabetesom. U ovaj tip spada 5-10% osoba oboljelih od dijabetesa. Kod takvih se osoba inzulin uopće ne stvara ili se stvara u vrlo malim količinama zbog čega su one trajno ovisne o injekcijama inzulina. Uzrok bolesti je autoimune naravi – vlastiti imunološki sustav napada i uništava stanice gušterače zbog čega se inzulin više ne može proizvoditi.

DIJABETES TIP 2

Šećernu bolest tipa 2 ima preko 90% oboljelih od dijabetesa. Započinje najčešće u odrasloj dobi, iza četrdesete godine života. Međutim, s porastom broja pretile djece i adolescenata sve je veća učestalost pojavljivanja i u mlađoj životnoj dobi. Kod takvih osoba, inzulin se godinama stvarao u povećanim količinama, najčešće zbog nezdravog načina života i loše ishrane. S vremenom stanice u organizmu postanu otporne na inzulin, zbog čega on više ne može obavljati svoju funkciju. Naposljetku, gušterača se zbog preopterećenosti ”iscrpi” i više ne može proizvoditi inzulin u dovoljnim količinama za održavanje normalne razine glukoze u krvi.

KOJI SU SIMPTOMI DIJABETESA I KAKO SE BOLEST DIJAGNOSTICIRA?

Dijabetes se ponekad može javiti i bez očitih simptoma. Simptomi se mogu pojaviti vrlo suptilno i napredovati s vremenom, a to osobito vrijedi za dijabetes tipa 2. Kod dijabetesa tipa 1, simptomi se najčešće javljaju naglo, izraženiji su i brzo napreduju kroz kraće vrijeme.

Kada se simptomi jave, oni su najčešće:

  • jaki osjećaj žeđi
  • pojačana glad iako jedete normalno
  • često mokrenje
  • umor
  • dobivanje/gubitak na težini
  • trnci i obamrlost u rukama i/ili stopalima
  • zamućenje vida
  • sporo cijeljenje rana.

Kod žena se također mogu javiti i česte vaginalne gljivične infekcije te češće infekcije mokraćnog sustava.

Dijagnoza šećerne bolesti postavlja se na temelju određivanja razine glukoze u krvi. Najčešće se koristi mjerenje glukoze natašte, što znači da osoba ne smije jesti ništa 8-12 sati prije vađenja krvi. Drugi način je da se glukoza izmjeri u bilo koje doba dana, neovisno o obroku. Treći način je test opterećenja glukozom ili OGTT – prvo se mjeri glukoza natašte, a onda se popije slatka tekućina (75 grama glukoze rastopljene u vodi), nakon čega se mjerenje provodi opet za dva sata.

Dijagnoza šećerne bolesti se postavlja ako je:

  • glukoza natašte bila veća od 7 mmol/L u dva mjerenja
  • glukoza u krvi u bilo koje vrijeme u danu veća od 11,1 mmol/L
  • u OGTT-u nakon 2 sata glukoza u krvi veća od 11,1 mmol/L.

Vrijednosti glukoze mogu biti i nešto veće od normalnih, a da ne zadovoljavaju kriterije potrebne za dijagnozu šećerne bolesti – između 6 i 7 mmol/L natašte ili između 7,8 i 11,1 mmol/L nakon dva sata u OGTT-u. Tada se postavlja dijagnoza predijabetesa ili poremećene tolerancije glukoze. Te se osobe moraju redovito kontrolirati jer to stanje može s vremenom prijeći u dijabetes.

Osim navedenih testova, može se mjeriti i razina glikoliziranog hemoglobina (HbA1c) u krvi, odnosno hemoglobina na koji je vezan šećer (glukoza). Što je razina glukoze u krvi u proteklih nekoliko tjedana bila veća, to će i razina glikoliziranog hemoglobina biti veća. To mjerenje pokazuje razinu hiperglikemije u proteklih nekoliko mjeseci. HbA1c veći od 6,5% definitivno ukazuje na dijabetes, 5,7-6,4% na predijabetes, a razina između 4 i 5,6% je normalna.

KAKO DIJABETES UTJEČE NA TRUDNOĆU?

Kao što je već rečeno, trudnoća pogoršava postojeći dijabetes tipa 1 i dijabetes tipa 2. Upravo je zbog toga izuzetno bitno planirati trudnoću kod pacijentica s od prije dijagnosticiranim dijabetesom, odnosno začeće treba pokušati tek kad je razina glukoze u krvi bila normalna u zadnjih nekoliko mjeseci što znači da je bolest pod kontrolom.

Trudnoća je sama po sebi stanje u kojem je povećana potreba za inzulinom zbog prisutnosti drugih trudničkih hormona te se zbog toga proizvodnja inzulina poveća oko četiri puta. U slučaju da otprije postoji oštećenje stanica gušterače ili predijabetes, nastat će gestacijski dijabetes.

Šećerna bolest u trudnoći povećava rizik za smrtnost i majke i djeteta. Loša kontrola dijabetesa tijekom trudnoće, osobito u prva tri mjeseca kada se stvaraju osnove za djetetove organe, značajno povećava rizik za nastanak urođenih malformacija djeteta. Najčešće su abnormalnosti razvoja srca i krvnih žila te središnjeg živčanog sustava, koje često mogu biti smrtonosne. Osim toga, šećerna bolest može dovesti do fetalne makrosomije – porođajne težine fetusa veće od 4 kilograma, što znači veću vjerojatnost dovršenja trudnoće carskim rezom ili veći rizik za komplikacije tokom vaginalnog poroda.

Kod trudnica se također mogu javiti komplikacije:

  • kronična hipertenzija (trajno povišen krvni tlak)
  • preeklampsija (stanje koje uključuje povišen krvni tlak i prisutnost proteina u mokraći, može dovesti do eklampsije – pojave konvulzija i po život opasnog stanja)
  • dijabetička retinopatija (poremećaji vida)
  • dijabetička nefropatija (poremećaj rada bubrega)
  • dijabetička neuropatija (poremećaji živčanog sustava)
  • povećana učestalost raznih infekcija (respiratornih, mokraćnih)
  • poremećaji rada štitnjače.

Sve te komplikacije mogu štetno djelovati na razvoj trudnoće te predstavljati opasnost za majku i dijete.

U nastavku teksta reći ćemo nešto više o gestacijskom dijabetesu, odnosno dijabetesu koji se prvi put otkriva u trudnoći. Javlja se u 3-7% svih trudnoća, a učestalost posljednjih godina značajno raste. Kao i od prije dijagnosticirani dijabetes, i ovaj tip dijabetesa predstavlja opasnost za trudnoću ukoliko se ne kontrolira i ne otkrije na vrijeme.

GESTACIJSKI DIJABETES

Gestacijski dijabetes je dijabetes koji se prvi put dijagnosticira u trudnoći. Najčešće nastaje u drugom tromjesečju trudnoće zbog povišene potrebe za inzulinom i inzulinske rezistencije, odnosno otpornosti stanica na djelovanje inzulina. Dijagnoza gestacijskog dijabetesa je od iznimne važnosti jer se kontroliranjem bolesti može znatno smanjiti rizik za razvoj komplikacija u majke i djeteta. Upravo zbog toga, pregled trudnica i onih žena koje će to tek postati uključuje obavezno mjerenje razine glukoze u krvi.

Trudnice ne moraju imati očite simptome, ali ako se pojave, oni uključuju izražen umor, jaku žeđ, učestalo mokrenje i česte glavobolje.

U nekih žena postoji povećan rizik za dobivanje gestacijskog dijabetesa, a to su one koje:

  • su starije od 35 godina
  • su pretile
  • imaju u obitelji članove s dijabetesom tipa 2
  • su prethodno rodile dijete teže od 4 kg
  • su imale gestacijski dijabetes u prethodnoj trudnoći
  • imaju otprije dijagnozu predijabetesa, odnosno oštećene tolerancije na glukozu
  • imaju sindrom policističnih jajnika.

Dijagnoza gestacijskog dijabetesa postavlja se mjerenjem razine glukoze u krvi, slično kao i kod ostale populacije. Pri prvoj kontroli potrebno je izmjeriti glukozu natašte, nasumično tijekom dana ili HbA1c. Ako su vrijednosti:

  • natašte veće od 7 mmol/L
  • HbA1c veće od 6,5%
  • slučajnog nalaza glukoze veće od 11,1 mmol/L,

postavlja se dijagnoza manifesnog dijabetesa te se tada trudnica prati i tretira kao da boluje od već prije postojećeg dijabetesa.

Radi se i OGTT (najčešće nakon 24. tjedna trudnoće) te ukoliko razina glukoze natašte iznosi više od 5,1 mmol/L, nakon sat vremena mjerenja više od 10 mmol/L, a nakon dva sata više od 8,5 mmol/L postavlja se dijagnoza gestacijskog dijabetesa.

KAKO SE LIJEČE TRUDNICE S DIJABETESOM?

Liječenje se temelji na zdravoj i raznovrsnoj prehrani, redovitoj tjelovježbi i kontroli tjelesne težine. Osnovno liječenje je dijeta – trudnice koje miruju trebaju oko 1800 kcal na dan, a one koje rade oko 2100 kcal na dan.

Zdrava prehrana uključuje:

  • raznovrsnu hranu – mnogo voća i povrća, žitarica, cjelovitog brašna, riže
  • izbjegavanje hrane i pića s visokim udjelom šećera
  • izbjegavanje premasne hrane
  • redovite obroke uz manje međuobroke.

 

Također, jako je važna umjerena tjelesna aktivnost, a najbolja opcija su svakodnevne šetnje. Osim toga, lagano i umjereno vježbanje u trudnoći je dopušteno i preporučljivo.

Važno je i redovito ići na ginekološke preglede na kojima će se pratiti razvoj vas i vašeg djeteta te provoditi mjerenja šećera u krvi. Vi i sami kod kuće možete izmjeriti razinu glukoze u krvi posebnim aparatićem za to namijenjenim, ali je svakako važno konzultirati se s liječnikom o svakom neobičnom rezultatu i eventualnoj promjeni terapije.

Ukoliko se dijabetes ne uspije kontrolirati na taj način, uvode se injekcije inzulina koje je potrebno primjenjivati do kraja trudnoće. Gestacijski dijabetes najčešće nestaje nakon poroda, ali je u tih žena povećan rizik za razvoj dijabetesa, najčešće tipa 2. Upravo zbog toga, šest tjedana nakon poroda provjerava se razina glukoze u krvi OGTT-om. U budućim trudnoćama, već u ranoj trudnoći treba učiniti OGTT, jer te žene nose rizik od ponovne pojave gestacijskog dijabetesa.

Što je važno za zapamtiti?

Važno je zapamtiti kako su zdrav način života, pravilna ishrana i tjelesna aktivnost ključ za prevenciju razvoja šećerne bolesti, a isto tako i većine drugih bolesti. To osobito vrijedi i za stanje trudnoće, koje je prekrasno, ali i osjetljivo razdoblje za vas i vaše dijete. Brinite o vašem zdravlju, usvajajte zdrave navike i riješite se onih loših, a to će vam pomoći da to razdoblje trudnoće ostane u vašem najljepšem sjećanju.

 

Autor: Dr. Tihana Mazalin ,u suradnji sa kolegama iz Poliklinike Mazalin.

Izvori:  Đelmiš J., Orešković S. i suradnici. 2014. Fetalna medicina i opstetricija, www.plivazdravlje.hr, www.mayoclinic.org, www.webmd.com, www.ncbi.nlm.nih.gov, www.who.int

Prijavite se na naš newsletter

  • Prijavom na newsletter prihvaćate da vam naše naše novosti i obavijesti stižu na e-mail adresu.
  • This field is for validation purposes and should be left unchanged.