Karcinom dojke

Rak dojke je najčešći zloćudni tumor u žena, a čini 10% svih zloćudnih tumora općenito. U posljednjih nekoliko desetljeća smrtnost od karcinoma dojke se znatno smanjila, a tome je značajno pridonijelo postavljanje dijagnoze u ranijim stadijima bolesti i poboljšanje mogućnosti liječenja.

Važnu ulogu u ranom otkrivanju raka dojke ima samopregled grudi te redovite ultrazvučne i mamografske kontrole. Svaka žena bi trebala uvidjeti važnost redovitih pregleda te znati prepoznati sumnjive promjene na dojci, kako bi mogla zaštiti svoje zdravlje.

U ovom blogu vam donosimo sve što trebate znati o raku dojke – zašto nastaje i koji su rizični čimbenici za njegov razvoj, koji su simptomi i kada posumnjati na njega, koje vrste karcinoma dojke postoje, kako se dijagnosticira, koje su opcije liječenja te sve informacije o prevenciji i samopregledu dojki.

KAKO JE DOJKA GRAĐENA?

Kako biste što bolje razumjeli nastanak zloćudnih tvorbi u dojci o kojima ćemo u tekstu detaljnije govoriti, važno je prvo pojasniti građu dojke.

Ženske dojke su rijetko kad potpuno simetrične. U većini slučajeva, jedna dojka je veća ili manja, više ili niže položena te različitog oblika od druge. Bez obzira na te razlike, svaka se potpuno razvijena dojka sastoji od:

• mliječnih žlijezda
• specijaliziranih kanalića (duktusa) koji prenose mlijeko od mliječnih žlijezda do bradavice
• masnog tkiva
• vezivnog (fibroznog) tkiva
• bradavice
• areole (ružičaste/smećkaste regije koja okružuje bradavicu).

Kada je potpuno razvijena, dojka se sastoji od 15-20 režnjeva s mliječnim žlijezdama i njihovim kanalićima (duktusima). Te režnjeve razdvaja vezivno tkivo, a prisutna je i velika količina masnog tkiva koja dojkama daje punoću i određuje njihov oblik. Postotak masnog tkiva smanjuje se kako žena stari. Većina promjena u dojci je normalna i pojavljuje se usporedo ženinom mijenjanju s godinama. Kod nekih žena, tkivo dojke je osjetljivije na estrogen i zbog toga se mogu pojaviti razne dobroćudne tvorbe u dojci kao što su ciste ili fibroadenomi. Međutim, u 10-20% slučajeva otkriveni čvor u dojci je karcinom.

ZAŠTO NASTAJE RAK DOJKE I KOJI SU ČIMBENICI RIZIKA?

Maligni tumor dojke nastaje kada stanice dojke počnu nekontrolirano rasti te urastati u okolno tkivo ili se širiti (metastazirati) u udaljene dijelove tijela. Razlozi toj malignoj promjeni stanica još nisu do kraja razjašnjeni, ali poznato je da određeni geni i različiti čimbenici rizika u tome imaju značajnu ulogu. Važno je naglasiti kako prisutnost jednog pa čak ni više rizičnih faktora nužno ne znači da će žena dobiti rak dojke. U nje postoji veća vjerojatnost za razvoj malignih promjena dojke od žena koje te rizične čimbenike nemaju.

Značajan rizični čimbenik za nastanak raka dojke je životna dob žene. Rizik se povećava kako žena stari, a najveći broj slučajeva karcinoma dojke su žene u postmenopauzalnom razdoblju (starije od 50 godina).

Također, važan rizični čimbenik za razvoj karcinoma dojke je pojavnost u obitelji, odnosno pozitivna obiteljska anamneza. Žene koje imaju majku ili sestru u kojih se javila maligna promjena na dojci, imaju četiri puta veći rizik za razvoj karcinoma dojke. Rizik je također veći u žena kojima je oboljela rođakinja u prvom koljenu, osobito ako se bolest javila prije pedesete godine života. Međutim, unatoč obiteljskoj anamnezi koja upućuje na povišen rizik od razvoja raka dojke, mnoge od tih žena imaju normalne rezultate genetskog testiranja. To upućuje na činjenicu kako nasljedne genetske promjene nisu nužne za nastanak zloćudnog tumora, a značajnu ulogu imaju okolišni faktori koji dovode do malignih promjena stanica dojke.

Geni koji su povezani s nasljednim zloćudnim tumorom dojke su BRCA 1 i BRCA 2. Skraćenica BRCA dolazi od BReast CAncer gene, što upućuje na njihovu povezanost s karcinomom dojke. Međutim, ti geni sami po sebi ne uzrokuju razvoj karcinoma. Svi ljudi imaju BRCA gene, a oni igraju važnu ulogu u normalnom životnom ciklusu stanice. Ako nastane mutacija tih gena, oni više ne mogu obavljati svoju funkciju i pridonose zloćudnoj pretvorbi stanica. Otprilike 1 od 400 osoba nosi mutaciju BRCA 1 i BRCA 2. U njih postoji veća šansa za razvoj karcinoma dojke te za pojavu karcinoma u mlađoj životnoj dobi, a osim toga, BRCA mutacija je povezana i s karcinomom jajnika. Ta mutacija je nasljedna i može se prenijeti na potomstvo. Ipak, manje od 10% žena kojima je dijagnosticiran zloćudni tumor dojke ima ovu mutaciju.

Reproduktivni faktori koji su povezani s povišenim rizikom za nastanak karcinoma dojke su rana menarha (prije 12. godine života), kasniji ulazak u menopauzu (nakon 55. godine života), nuliparitet (nerađanje) te prva trudnoća nakon 30. godine života. Svim je tim čimbenicima zajednička produljena izloženost visokoj razini spolnih hormona, što se pokazalo važnim faktorom za razvoj zloćudnih promjena u dojci. Također, iz istih razloga, dugogodišnje korištenje hormonskog nadomjesnog liječenja predstavlja važan čimbenik rizika. Iako se prije smatralo da i oralna hormonska kontracepcija ima značajnu ulogu, sve više istraživanja opovrgava tu činjenicu.

Životni stil također ima značajnu ulogu u razvoju zloćudnih promjena dojke. Dokazano je kako su pretilost, sjedilački način života i manjak tjelesne aktivnosti te učestalo konzumiranje hrane bogate nezdravim masnoćama i prerađenim ugljikohidratima povezani s povećanim rizikom za razvoj karcinoma dojke. Pušenje i konzumacija alkohola također su dokazani čimbenici rizika. Sve više istraživanja pokazuje važnu povezanost prehrane i zloćudnih tumora dojke.

Žene koje su već imale karcinom dojke imaju povišen rizik za razvoj karcinoma u drugoj dojci. Važno je naglasiti kako pojava cista u dojci, fibrocističnih promjena dojke ili fibroadenoma ne povećava rizik za nastanak raka dojke.

KOJI SU SIMPTOMI RAKA DOJKE?

U samom početku razvoja maligne tvorbe dojke, žena najčešće nema nikakvih simptoma. Najčešći prvi simptom kojeg žena primijeti je opipljiva kvržica. Važno je naglasiti kako je u najvećem broju slučajeva pronađena kvržica na dojci dobroćudne naravi, a predstavlja jednu od benignih promjena dojke – cistu, fibroadenom, fibrocističnu promjenu ili dr. Međutim, ako napipate kvržicu na dojci, svakako se javite liječniku kako bi se isključila bilo kakva maligna tvorba.

Promjene koje trebaju pobuditi sumnju na zloćudnu tvorbu dojke su:

• tvrda i bezbolna kvržica koja ne prolazi
• kvržica koja je nepomična i fiksirana za podlogu
• iscjedak iz bradavice, osobito ako je gnojan, krvav ili sukrvav
• nabiranje ili uvlačenje kože na dojci
• promjena boje kože na dojci
• ranice na dojci
• promjene u izgledu bradavice (crvenilo, ljuskanje, ranice, uvučenost)
• kvržica u pazušnoj jami
• promjena veličine ili oblika dojke.

Osim navedenih simptoma, treba obratiti pažnju i na bol u dojci koja je konstantna i nije ovisna o menstruacijskom ciklusu, neobjašnjivi gubitak težine, bolove u kostima i oticanje ruke na jednoj strani.

KOJI SU NAJČEŠĆI TIPOVI KARCINOMA DOJKE?

Karcinom dojke se može pojaviti na raznim mjestima u dojci, ali se u najvećem postotku (oko 90%) javlja u mliječnim kanalićima (duktusima). Karcinom dojke može biti neinvazivan i invazivan, ovisno o tome širi li se u okolno tkivo ili ostaje na mjestu. Neinvazivni karcinomi dojke se još nazivaju i in situ, što znači ”na mjestu”, a to označava njihovu osobinu da ostaju na mjestu na kojem su nastali i ne šire se dalje. Prema tome se zapravo ni ne bi trebali nazivati karcinomima jer nisu pravi karcinomi. Međutim, karcinom in situ znatno povećava rizik od kasnijeg razvoja invazivnog karcinoma dojke. S obzirom na mjesto nastanka, neinvazivni karcinom dojke može biti duktalni (nastao u mliječnim kanalićima) ili lobularni (nastao u režnjićima, odnosno mliječnim žlijezdama).

Invazivni karcinom dojke je maligna tvorba koja se sa svog mjesta nastanka proširila u okolno tkivo. Najčešći tip invazivnog karcinoma dojke je invazivni duktalni karcinom koji čini preko 80% svih invazivnih karcinoma dojke. On nastaje u mliječnim kanalićima, širi se u okolno tkivo dojke, a s vremenom se može proširiti na limfne čvorove i udaljene dijelove tijela. Podtipovi invazivnog duktalnog karcinoma su tubularni, medularni, mucinozni, papilarni i kribriformni karcinom dojke.

Oko 10% svih invazivnih karcinoma dojke opada na lobularni invazivni karcinom. On nastaje u mliječnim žlijezdama i širi se na ostatak dojke.

U oko 1% karcinoma dojke, riječ je o inflamatornom (upalnom) obliku karcinoma. To je rijedak i jako agresivan maligni tumor koji brzo raste i napreduje kroz nekoliko mjeseci pa čak i tjedana. Naziva se upalnim jer je dojka najčešće otečena i crvena, baš kao da je upaljena. Upravo zbog toga ga je jako važno razlikovati od mastitisa (upale dojke). U vrijeme dijagnoze, karcinom je najčešće već dosta napredovao, što ograničava terapijske mogućnosti i označava lošu prognozu.

Važno je spomenuti i Pagetovu bolest dojke, rijedak oblik karcinoma koji zahvaća bradavicu i areolu. U visokom postotku slučajeva, istovremeno se nalazi i invazivni karcinom negdje drugdje u dojci. Bradavica i područje oko nje postaju crveni i ljuskavi, često svrbe, koža može postati zadebljana, a bradavica uvučena. Mogu se pojaviti i ranice na bradavici ili oko nje. Ovo stanje ponekad sliči ekcemu ili psorijazi pa ga je izuzetno važno ne previdjeti.

KAKO SE POSTAVLJA DIJAGNOZA KARCINOMA DOJKE?

Prilikom kliničkog pregleda, liječnik će pregledati vaše dojke i palpacijom otkriti eventualnu prisutnost kvržice ili čvorića u dojci. Procijenit će lokaciju kvržice, njenu veličinu, tvrdoću te pomičnost prema podlozi i koži. Osim toga, pregledat će i pazušne jame te okolne regije limfnih čvorova. Već na osnovi tih informacija može postaviti sumnju na prisutnost maligne tvorbe ili pretpostaviti da je benigne naravi. Dodatni anamnestički podaci kao što su životna dob žene, pojavnost karcinoma u obitelji te prisutnost drugih rizičnih čimbenika, usmjerit će ga prema dijagnozi.

Kako bi razjasnio o kakvoj se tvorbi u dojci radi, liječnik vas može uputiti na ultrazvučnu pretragu ili mamografiju. Ultrazvuk se češće radi kod mlađih pacijentica jer u njihovim dojkama ima više masnog tkiva i građa dojke se bolje vizualizira, dok se tvorbe u dojci kod žena starije životne dobi bolje uočavaju mamogramom. Ultrazvučnom pretragom se može otkriti je li tvorba solidna (čvrsta) ili ispunjena tekućinom. Tvorbe ispunjene tekućinom najčešće su ciste, dok čvrste tvorbe mogu biti i benigne i maligne, primjerice fibroadenomi ili karcinomi. Ultrazvukom se ne može otkriti je li tvorba dobroćudne ili zloćudne naravi. Mamografija je rendgensko snimanje dojki posebnim aparatom (mamogramom). To je jednostavna i najbolja metoda ranog otkrivanja raka dojke. Tom pretragom se mogu otkriti karcinomi u ranim stadijima, čak i do tri godine prije nego se mogu napipati kao kvržica. Mamografija se ponekad može nadopuniti ultrazvučnom pretragom ili magnetskom rezonancom.

Svaka sumnjiva tvorba u dojci mora se patohistološki pregledati kako bi se utvrdilo radi li se o malignoj promjeni ili ne. Postupak kojim se uzima komadić sumnjivog tkiva zove se biopsija. Uzorak se analizira pod mikroskopom i gleda se eventualna prisutnost maligno promijenjenih stanica. Ako se potvrdi prisutnost zloćudne tvorbe, mogu se napraviti dodatne analize kojima se utvrđuje jesu li u tkivu tumora prisutni receptori za spolne hormone (estrogen i progesteron) i HER-2 protein. Ti su podaci jako važni za određivanje vrste tumora te za daljnje planiranje liječenja.

Može se raditi i citološka punkcija sumnjive tvorbe, ali se nalaz mora potvrditi biopsijom.

KOJI SU STADIJI KARCINOMA DOJKE?

Stadij raka dojke određuje se prema TNM klasifikaciji. Taj sustav obuhvaća veličinu tumora (T), zahvaćenost regionalnih limfnih čvorova (N) i prisutnost udaljenih metastaza (M).

Na temelju toga, postoje četiri stadija karcinoma dojke:

stadij I: tumor je lokaliziran u dojci, manji je od 2 cm, nije se proširio u regionalne limfne čvorove niti u udaljene dijelove organizma.
stadij II: tumor je manji od 5 cm i proširio se na pazušne limfne čvorove/tumor je veći od 5 cm, ali se nije proširio na limfne čvorove/nema znakova tumora u dojci, ali su zahvaćeni pazušni limfni čvorovi.
stadij III: tumor je bilo koje veličine, zahvatio je 4 do 9 pazušnih limfnih čvorova ili limfne čvorove iza prsne kosti (retrosternalne limfne čvorove)/tumor je zahvatio kožu ili stijenku prsnog koša/tumor je zahvatio i limfne čvorove ispod ključne kosti (infraklavikularne limfne čvorove).
stadij IV: tumor bilo koje veličine, proširio se u udaljene dijelove tijela (kosti, pluća, jetra itd.).

Stadij bolesti u vrijeme dijagnoze jako je bitan prognostički i terapijski čimbenik.

LIJEČENJE RAKA DOJKE

Nakon potvrde dijagnoze karcinoma dojke biopsijom, radi se terapijski plan. Važno je utvrditi stadij bolesti, odnosno proširenost raka na temelju zahvaćenosti limfnih čvorova i prisutnosti metastaza. Osim toga, dodatne informacije o vrsti i receptorskom statusu tumora (estrogen, progesteron, HER-2) imaju značajnu ulogu u određivanju terapije. Osim toga, dob žene, njezino opće zdravstveno stanje i osobne želje imaju veliku ulogu u određivanju daljnjih postupaka i liječenja.

Rak dojke se može liječiti lokalno i sistemski, a danas se najčešće radi kombinacija. Opcije liječenja uključuju kirurški zahvat, terapiju zračenjem, kemoterapiju, biološku i hormonsku terapiju.

Opseg kirurškog zahvata ovisi o raznim faktorima, a može se izvesti:

• samo odstranjenje tumora iz dojke
• odstranjenje tumora, dijela okolnog zdravog tkiva dojke i dijela kože dojke iznad tkiva (segmentektomija)
• odstranjenje čitave dojke u kojoj se nalazi tumor (mastektomija, može biti radikalna i modificirana).

Dodatno se odstranjuje tzv. limfni čvor čuvar iz pazušne jame (Sentinel limfni čvor), a to je prvi limfni čvor u kojeg ulaze limfne žile iz dojke. Ako se analizom pokaže da je on zahvaćen malignim stanicama, odstranjuju se i ostali pazušni limfni čvorovi.

Ponekad se prije operacije primjenjuje tzv. neoadjuvantna terapija s ciljem smanjenja tumora, kako bi se mogao izvesti što poštedniji kirurški zahvat. Nakon operacije se najčešće daje dodatna terapija – zračenje, kemoterapija, biološka ili hormonska terapija ako je tumor hormonski ovisan. Time se nastoje uništiti preostale tumorske stanice u organizmu. Tim se dodatnim vrstama terapije nakon operativnog liječenja znatno smanjuje vjerojatnost povrata bolesti i pojave udaljenih metastaza.

Čak i ako je bolest ostala lokalizirana, primjenjuje se zračenje dojke kako bi se uništile sve eventualno preostale tumorske stanice. Postoje različite sheme zračenja, ali se najčešće svakodnevno daju male doze zračenja kroz 5 ili 6 tjedana. Na mjestu zračenja često nastanu kožne promjene u vidu crvenila i hiperpigmentacija.

Kemoterapija se daje u ciklusima – lijekovi se daju u kraćim vremenskim razdobljima (najčešće jedan dan), a nakon toga se rade dulje stanke. Najčešće se provodi 6 do 8 ciklusa, a daju se kombinacije dvaju ili više lijekova. Nuspojave liječenja najčešće uključuju mučninu i povraćanje, gubitak kose, iscrpljenost i umor, bolove u tijelu i dr. Iako nuspojave kemoterapije znaju biti neugodne, važno je provesti liječenje ako je dio terapijskog plana jer kemoterapija značajno povećava izglede za izlječenje raka dojke.

Hormonsko liječenje se primjenjuje u žena koje imaju hormonski ovisan rak dojke, odnosno tumor koji ima receptore za estrogen ili progesteron. Hormonskim liječenjem se blokira proizvodnja ili djelovanje ovih hormona te se posljedično usporava rast tumora. Nuspojave ovih lijekova su slični simptomima menopauze.

Biološka terapija je ciljana terapija koja djeluje na određeni biljeg tumora, najčešće HER-2 protein. Danas se standardno primjenjuje monoklonsko protutijelo trastuzumab u žena koje imaju HER2 pozitivan tumor.

KAKO PREVENIRATI RAZVOJ KARCINOMA DOJKE?

Iako se na neke rizične čimbenike kao što je životna dob ili gensko naslijeđe ne može utjecati, neke štetne navike možete promijeniti. Tu prvenstveno mislimo na prestanak pušenja i konzumiranja alkohola, uvođenje umjerene tjelesne aktivnosti u svoju svakodnevnicu te mijenjanje prehrambenih navika. Najvažniji način na koji možete utjecati na rano otkrivanje raka dojke je samopregled dojki te redoviti ultrazvučni i mamografski pregledi.

Preporuča se započeti sa samopregledom dojki nakon dvadesete godine života i obavljati ga jednom mjesečno. Do četrdesete godine života dovoljan je klinički i ultrazvučni pregled jednom godišnje ili jednom u dvije godine. Nakon četrdesete godine preporuča se klinički pregled jednom godišnje i mamografija svako dvije godine, uz redoviti samopregled jednom mjesečno. Ako imate pozitivnu obiteljsku anamnezu, preporuča se započeti s mamografskim pregledima od 35. godine jednom godišnje.

SVE ŠTO TREBATE ZNATI O SAMOPREGLEDU DOJKI

Samopregled dojki je jednostavna metoda koju možete brzo i lako naučiti, a ima veliki značaj za rano otkrivanje raka dojke. Tim pregledom možete na vrijeme uočiti promjene koje bi inače bile zanemarene i na taj način zaštititi svoje zdravlje.

Samopregled grudi bi svaka žena trebala početi primjenjivati već od puberteta, kada se dojke razviju. Važno je poznavati strukturu svojih dojki kako biste na vrijeme primijetili eventualno nastale promjene kao što su kvržice, iscjedak ili promjene veličine. Liječnici preporučuju raditi samopregled grudi jednom mjesečno, najbolje na početku ciklusa jer su tada dojke najmekše. Samopregled dojki bi trebalo provoditi redovito, po mogućnosti svaki mjesec u isto vrijeme.

Samopregled se izvodi na način da:

  1. Stanete pred ogledalo bez odjeće.
  2. Promatrate svoje grudi – postoji li razlika u veličini dojki, naboranost kože, iscjedak iz bradavice, promjene boje, oticanje i dr.
  3. Podignete desnu ruku iznad glave, a zatim lijevom rukom pipate desnu dojku u malim kružnim pokretima izvana prema unutra, zatim gore-dolje. Prijeđite cijelu dojku, opipajte i pazušnu jamu.
  4. Isto ponovite sa suprotnom rukom i dojkom.

 

U slučaju da primijetite bilo kakve promjene kao što su čvorići ili iscjedak, javite se svom liječniku kako bi vas pregledao i uputio na dodatne pretrage.

 

Autor: Dr. Tihana Mazalin, u suradnji sa kolegama iz Poliklinike Mazalin.

Izvori: hlpr.hrwww.onkologija.hrwww.cancer.orgemedicine.medscape.com,

www.breastcancer.orgwww.cancer.net

Prijavite se na naš newsletter

  • Prijavom na newsletter prihvaćate da vam naše naše novosti i obavijesti stižu na e-mail adresu.
  • This field is for validation purposes and should be left unchanged.