Hipertireoza

Hipertireoza je česta bolest uzrokovana pojačanom proizvodnjom i otpuštanjem hormona štitne žlijezde. Uobičajeno se javlja u žena, između 20 i 50 godina. 

Nekoliko je najčešćih uzroka, a njihovo rano prepoznavanje i primjerena terapija vode ka uspješnom uklanjanju simptoma. Više o ovom stanju donosimo vam u nastavku bloga. 

ŠTO UZROKUJE HIPERTIREOZU?

Štitna žlijezda ili štitnjača, smještena je u vratu i proizvodi hormon pod nazivom tiroksin. On se u krvotoku pronalazi u dva oblika, T3 i T4, ovisno o njihovoj aktivnosti i kemijskoj strukturi. 

Ovi hormoni djeluju na gotovo sve stanice u našem organizmu ubrzavajući njihove metaboličke (prerađivačke) i sintetičke (stvaranje novih tvari i spojeva) procese. Pomoću ovih saznanja, kasnije će nam biti puno lakše shvatiti simptomatologiju uzrokovanu ubrzanim radom štitnjače. 

Tri su najčešća stanja koja dovode do pojačanog lučenja hormona štitnjače

Gravesova bolest

Gravesova bolest je poremećaj imunosnog sustava (autoimunosna bolest) karakteriziran stvaranjem proteina koji aktiviraju stanice štitnjače i stimuliraju ih na trajno izlučivanje prekomjernih količina tiroksina. 

Osim klasičnih simptoma koje navodimo dalje u tekstu, hipertireoza se može prezentirati i:

• periorbitalnim edemom – oteklina tkiva oko očiju
• pretibijalnim edemom – oteklina tkiva na prednjoj strani potkoljenice
• egzoftalmusom – ispupčene očne jabučice (zbog otekline tkiva koje ih okružuje)
• dvoslikama
• iritacijom sluznice vjeđa
• batičastim prstima – zadebljanje krajnjih segmenata prstiju 

Multinodularna guša

Multinodularna guša je bolest koju karakterizira uvećano tkivo štitne žlijezde (što je vidljivo na vratu i naziva se guša) unutar kojega se nalazi veliki broj čvorića (odnosno nodula, stoga je multinodularna). 

One mogu biti toksične (proizvode višak hormona), koje uzrokuju simptome hipertireoze ili netoksične (razine hormona štitnjače su normalne), kod kojih su pacijenti asimptomatski (bez simptoma). 

Toksični adenom 

Toksični adenom je zasebni veći čvor unutar tkiva štitnjače koji svojim ubrzanim otpuštanjem tiroksina dovodi do simptoma hipertireoze. Ostatak žljezdanog tkiva obično funkcionira usporeno, što je od velikog dijagnostičkog značaja.

Uz tri najčešće bolesti štitnjače, hipertireozu može uzrokovati i virusna infekcija štitnjače, koja dovodi do raspadanja stanica žlijezde i kratkotrajnog otpuštanja veće količine hormona u krvotok. 

KOJI SU SIMPTOMI HIPERTIREOZE?

Kao što smo već spomenuli, hormoni štitnjače djeluju na metabolizam i sintezu tvari gotovo svih stanica u tijelu. Stoga će se povišenje njihove razine u krvotoku očitovati širokim spektrom simptoma. 

Iako hipertireozu može uzrokovati veći broj osnovnih bolesti, klinička slika im je većim dijelom zajednička. 

Najčešći simptomi hipertireoze su:

• gubitak težine uz normalan ili povećan apetit
• intolerancija vrućine
• osjećaj lupanja srca
• drhtanje ruku 
• razdražljivost
• ubrzani rad srca
• crvenilo dlanova
• titranje kapaka

KAKO SE HIPERTIREOZA DIJAGNOSTICIRA?

Dijagnostika hipertireoze započinje uzimanjem anamneze (podataka i povijesti bolesti osobe) i kliničkim pregledom oboljele osobe. Nakon postavljanja sumnje na određenu bolest, potrebno je izvaditi krv kako bismo utvrdili razine T3, T4 i TSH (hormon koji normalno stimulira rad štitnjače). 

Ovisno o rezultatima pregleda i simptomima, liječnik se može odlučiti i za EKG (zapis električne aktivnosti srca) ili za UZV žlijezde. 

U nekim slučajevima potrebno je obaviti i scintigrafiju štitnjače, kako bismo s potpunom sigurnošću mogli utvrditi što je dovelo do pojave simptoma. Scintigrafija je bezbolna radiološka pretraga u kojoj se nakon intravenske primjene kontrasta, štitnjača snima posebnim uređajem. Dobivena slika daje nam bolju predodžbu anatomije i funkcionalne aktivnosti žlijezde. 

LIJEČENJE HIPERTIREOZE

Konačno, terapija hipertireoze uvelike ovisi o podležećoj bolesti koja je dovela do porasta razine hormona u krvotoku. Terapija može biti simptomatska ili definitivna. 

Simptomatska terapija najčešće se temelji na primjeni beta blokatora, skupine lijekova koja smanjuje učinak hormona štitnjače na organizam. Ovaj vid terapije vrlo je koristan u situacijama gdje su simptomi vrlo izraženi ili životno ugrožavajući. Također, koriste se u situacijama gdje je terapija osnove bolesti dugotrajna, zbog čega je simptome bolesti potrebno držati pod kontrolom.

Definitivne terapijske opcije

• anti-tiroidna farmakološka terapija (tablete)

U ovu skupinu pripadaju lijekovi koji dovode do smanjenog izlučivanja hormona štitnjače. Prvi učinci vidljivi su unutar nekoliko tjedana ili mjeseci, a trajanje terapije je 12 do 18 mjeseci. Nakon ovog perioda potrebno je ponoviti dijagnostičke testove kako bismo utvrdili hormonski status i utvrdili potrebu za daljnjom primjenom terapije. 

• radiojodna terapija

Ova terapija podrazumijeva oralni unos radioaktivnog joda, koji se s vremenom nakuplja u štitnjači i smanjuje njenu proizvodnju tiroksina. Učinci terapija vidljivi su unutar nekoliko mjeseci, a s obzirom na smanjenje funkcionalnog tkiva štitnjače, moguća je pojava hipotireoze. Nakon nekog vremena ovo može dovesti do potrebe za nadomjesnom terapijom hormona štitnjače. 

• kirurška terapija 

Vrlo mali broj slučajeva hipertireoze zahtjeva kiruršku intervenciju. Ovome rješenju najčešće pristupamo ako pacijent ne pristaje na farmakološku ili radiojodnu terapiju, ili ako ona trenutno nije primjenjiva, primjerice uslijed trudnoće. 

Ovaj oblik terapije također dovodi do hipotireoze, zbog čega je nakon operacije potrebna nadomjesna terapija hormonima štitnjače. Operacija također nosi određene rizike, poput oštećenja glasa ili paratireoidnih žlijezda (male žlijezde smještene na stražnjoj strani štitnjače, a zadužene za regulaciju razine kalcija u krvotoku).

ZAKLJUČAK

Hipertireoza je stanje uzrokovano povećanom razinom hormona štitnjače u krvotoku. Ona djeluje na gotovo sve stanice u tijelu, stoga su simptomi opširni i značajno utječu na svakodnevni život. Ipak, uz pravovremenu i preciznu dijagnostiku, moguće ju je uspješno držati pod kontrolom jednom od mnogih dostupnih terapijskih opcija.

LITERATURA

1. Ralston, S. H., Penman, I. D., Strachan, M. W. J., & Hobson, R. (Eds.). (2018). Davidson’s principles and practice of medicine (23rd ed.). Elsevier Health Sciences.
2. MayoClinic. Hyperthyroidism (overactive thyroid)
3. BMJ. Toxic thyroid adenoma
4. Cleveland Clinic. Hyperthyroidism

Autor: Dr. Obad i Dr. Marušić u suradnji sa kolegama iz Poliklinike Mazalin

Predstavljanje i sadržaj ove stranice smatraju se intelektualnim vlasništvom Poliklinike Mazalin i kao takvi su zaštićeni zakonima koji su trenutno na snazi. Sadržaj ove lokacije zaštićen je odredbama autorskog prava odnosno prava industrijskog i/ili intelektualnog vlasništva.

Poliklinika Mazalin posjeduje autorsko pravo uređivanja, izbora i usklađivanja sadržaja ove lokacije, sukladno članku 277. stavku 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Fotografije, slike, tekstovi, naslovi, video prikazi, sa ili bez zvuka, te svi drugi dokumenti na web stranici podliježu zakonima o autorskom pravu, industrijskom i/ili intelektualnom vlasništvu, te su kao takvi vlasništvo Poliklinike Mazalin ili treće osobe koja temeljem valjanog pravnog posla jamči ograničeno korištenje sadržaja. Djelomična ili potpuna reprodukcija sadržaja, bez prethodnog pisanog dopuštenja Poliklinike Mazalin strogo je zabranjena, isključujući reprodukciju izvršenu u skladu s potrebama tiska.