Hipohondrija – strah od bolesti

Hipohondrija, laički poznata i kao ‘strah ili fobija od bolesti’ je psihijatrijski, odnosno duševni poremećaj koji je obilježen anksioznošću (tjeskobom), strahom i pretjeranom brigom za vlastito zdravlje. Osobe koje boluju od hipohondrije strahuju da će razviti ozbiljnu tjelesnu bolest ili da boluju od ozbiljne tjelesne bolesti, iako se učinjenom medicinskom obradom ona ne nalazi.

U blogu vam donosimo sve o hipohondriji, dosadašnjim spoznajama te vam donosimo savjete kako pristupiti kada se pojavi strah za vlastito zdravlje!

ŠTO JE HIPOHONDRIJA?

Briga za zdravlje normalna je pojava jer svaka osoba ima težnju biti zdrava i njegovati svoje zdravlje. Strahovi od bolesti normalna su pojava kada se kod osobe pojavi sumnja na neku bolest ili kada se osoba nalazi u procesu dijagnostike ili iščekuje važan nalaz vezan uz bolest na koju se sumnja. No briga za zdravlje u nekim situacijama može postati štetna i ometati normalno svakodnevno funkcioniranje.

Tjeskoba uzrokovana strahom za zdravlje naziva se zdravstvena anksioznost. Anksioznost može biti prisutna kao mentalni i fizički odgovor u situaciji kada postoji sumnja na stvarnu bolest, međutim ako se sumnja otkloni, a simptomi anksioznosti i brige su dalje prisutni te izraženi, govorimo o hipohondriji. Nova klasifikacija duševnih poremećaja izbacila je naziv hipohondrija. U novoj klasifikaciji danas se poremećaji iz spektra zdravstvene anksioznosti dijele u dvije glavne skupine, a to su:

• poremećaj somatskih simptoma (engl. somatic symptom disorder, SSD)
• anksiozni poremećaj zbog bolesti (engl. illness anxiety disorder, IAD)

Somatizacija

Somatizacija je pojava fizičkih simptoma bez jasnog patološkog, tjelesnog uzroka. Jednostavnije govoreći, somatizacija je pojava u kojoj osoba osjeća simptome, no za te simptome ne može se pronaći valjani tjelesni uzrok. Primjerice, osoba može imati povremene vrtoglavice kojima se ne nalazi jasni uzrok nakon neurološke obrade. Takva bi se vrtoglavica mogla ubrojiti u somatizacijski poremećaj. U tjelesnoj medicini takvi poremećaji se često imenuju kao funkcionalni. Takvi simptomi često mogu biti posljedica psihičkog ili emocionalnog stresa koji se ispoljava putem fizičkog simptoma. 

Koja je razlika somatizacije i hipohondrije?

Somatizacija i hipohondrija, odnosno fobija od bolesti, dijele mnoge sličnosti. I u jednoj i u drugoj skupini osoba može se pojaviti velika briga za zdravlje te osoba može biti zaokupljena svojim tegobama. Međutim, glavna je razlika što osobe sa somatizacijom veći naglasak stavljaju na simptome koje imaju, a ponekad radi svojih tegoba ne traže aktivnu medicinsku pomoć. Primjerice, osobe koje boluju od somatizacije većinu će se vremena žaliti na svoje tegobe (primjerice, glavobolju, preskakivanje srca, vrtoglavicu), dok je kod hipohondrije osoba sklona preuveličavanju, pretjeranoj zabrinutosti zbog minimalnih somatskih simptoma i senzacija te je sklona njihovoj katastrofičnoj interpretaciji. 

Kiberohondrija – kada internet postane liječnik

Kiberohondrija je noviji termin koji je uveden u zdravstvenu zajednicu, a podrazumijeva pretjeranu brigu za zdravlje koja je praćena istraživanjem i pretraživanjem znakova, simptoma i drugih obilježja bolesti na internetu. Kiberohondrija postaje sve značajnija zbog dostupnosti medicinskih informacija na internetu i kulturne klime koja ističe važnost vlastite odgovornosti za zdravlje. Kiberohondrija je obilježena pretjeranim internetskim pretraživanjem vezanim uz bolest te neugodnim emocijama koje su uzrokovane pretraživanjem. Još uvijek ne postoji usuglašenost o tome je li kiberohondrija zaseban poremećaj ili je dio spektra zdravstvene anksioznosti. 

ŠTO ZNAMO O UZROCIMA HIPOHONDRIJE?

Hipohondrija, odnosno zdravstvena anksioznost i njezini uzroci i dalje su nedovoljno istraženi, no neki rizični čimbenici i predisponirajući faktori za njezin razvoj dobro su poznati. Čimbenici koji mogu imati podlogu u razvoju hipohondrije su:

• odrastanje u obitelji gdje je vladala pretjerana briga za zdravlje ili gdje su roditelji imali slične psihičke smetnje vezane uz zdravstveno stanje,
• preboljenje teške bolesti u djetinjstvu ili postojanje bliskog člana obitelji koji je bolovao od teške bolesti,
• učestalo izlaganje medicinskom sadržaju vezanom uz bolesti i njihove simptome,
• postojanje drugih duševnih poremećaja, primjerice anksioznog, depresivnog ili opsesivno-kompulzivnog poremećaja. 

KAKO SE KLASIFICIRA ZDRAVSTVENA ANKSIOZNOST?

Kako bi se postavila dijagnoza zdravstvene anksioznosti, moraju biti zadovoljeni neki uvjeti. Glavni kriteriji za postavljanje dijagnoze hipohondrije su:

• pretjerana zabrinutost oko toga da postoji bolest ili da će se bolest razviti,
• izostanak somatskih simptoma, ili njihova prisutnost, ali blagog intenziteta,
• visoka razina anksioznosti vezana uz zdravlje,
• osoba je sklona patološkim obrascima ponašanja kojima nastoji otkriti bolest ili razvija izbjegavački oblik ponašanja (primjerice, izbjegava odlaske k liječniku),
• simptomi se ne mogu opravdati drugim stanjima (primjerice, panični napadaj, sindrom dismorfije, opsesivno-kompulzivni sindrom, somatoformni poremećaj)
• tegobe traju minimalno 6 mjeseci.

Zdravstvena anksioznost, odnosno hipohondrija najčešće se manifestira u dva glavna oblika, a to su:

• osobe koje unatoč strahu izbjegavaju liječničku pomoć, odnosno odbijaju otići liječniku radi bolesti na koju sumnjaju,
• osobe koje opetovano odlaze k liječniku i podvrgavaju se u više navrata dijagnostičkim pretragama. 

SIMPTOMI HIPOHONDRIJE

Za hipohondriju je karakteristično da osoba minimalne senzacije i tjelesne osjećaje interpretira kao ozbiljne zdravstvene simptome. Primjerice, svi ponekad imamo glavobolju, no šanse da je glavobolja uzrokovana ozbiljnim medicinskim stanjem (primjerice, tumorom) su izuzetno niske. Naime, statistički su tumori mozga izuzetno rijetki u usporedbi s drugim medicinskim stanjima koja mogu uzrokovati glavobolju. Tako je migrena daleko češći uzrok glavobolje. S druge strane, glavobolja je u većini slučajeva benigna, nespecifična pojava. Može se javiti iz niza benignih razloga, poput lošeg sna, pretjerane konzumacije kofeina ili alkohola, manjka hidracije, dugotrajnog boravka za računalom, hormonskih promjena uvjetovanih menstrualnim ciklusom, neadekvatnom dioptrijom ako osoba nosi naočale pa čak i promjenom vremena (što je znanstveno dokazano!)

Osoba koja boluje od hipohondrije ne može na ovakav racionalan način sagledati svoje zdravstveno stanje te je sklona katastrofičnim mislima vezanim uz njega te je poprilično uvjerena da nije zdrava. 

Osim straha koji proizlazi iz benignih simptoma i senzacija, osoba s hipohondrijom sklona je razvoju nezdravih obrazaca ponašanja, poput konstantnog razmišljanja o simptomima, istraživanju njihovih potencijalnih uzroka, provjeravanju jesu li simptomi prisutni u nekom trenutku i slično.

Imaju li osobe uz hipohondriju i druge smetnje?

Znanstvena istraživanja pokazuju da osobe koje boluju od hipohondrije često imaju i druge tegobe vezane uz mentalno zdravlje. To su ponajprije depresija, anksiozni poremećaj, ali i somatizacija. Hipohondrija je relativno rijetka pojava, u usporedbi sa somatizacijom koja je daleko učestalija. Također, izolirana hipohondrija rijetka je pojava te se zapravo često javlja u kombinaciji sa spomenutim poremećajima.

KAKO LIJEČITI HIPOHONDRIJU?

Liječenje hipohondrije može biti izazovno te je složeno, a vodi ga liječnik psihijatar. Psihoterapija je osnovni alat u liječenju hipohondrije i straha od bolesti. Najčešće se koristi kognitivno-bihevioralna terapija koju provodi psihijatar koji je ujedno i certificirani terapeut iz područja kognitivno-bihevioralne terapije. Svrha terapije je razjasniti i razriješiti patološke (‘loše’) adaptivne odgovore u ponašanju osobe koja ima hipohondriju. Kognitivno-bihevioralna terapija je složen, a ponekad i dugotrajan proces te treba biti svjestan da neće svaki sastanak s terapeutom uvijek dati pozitivne rezultate, no to nije razlog za odustajanje od terapije! 

Liječenje hipohondrije lijekovima

Iako liječenje hipohondrije lijekovima nije dio svakodnevne kliničke prakse, neke studije pokazuju kako se simptomi hipohondrije mogu adekvatno kontrolirati i umanjiti lijekovima, no psihoterapija je i dalje osnovni alat u njezinu liječenju. Učinkovitost farmakoterapije čini se većom u osoba koje imaju hipohondriju u sklopu s drugim psihijatrijskim poremećajem, primjerice depresijom. Antidepresivi, posebice selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SIPPS) pokazali su se učinkovitima. 

Odluku o vrsti i načinu liječenja donosi psihijatar, a odluka se donosi nakon psihijatrijske procjene. Procjena se najčešće vrši pomoću intervjua, odnosno razgovora s pacijentom, a po potrebi se mogu ispunjavati i upitnici kojima se može odrediti težina simptoma. 

KAKO SAVLADATI STRAH OD BOLESTI?

Strah je normalna pojava i emocija koju svi ponekad osjete. Treba znati da je sasvim normalno osjećati strah i brigu za vlastito zdravlje, posebice ako se osoba nalazi u situaciji da iščekuje neki medicinski nalaz. Sasvim je normalno biti uplašen i zabrinut ako ste primijetili, primjerice, kvržicu na dojci ili ste primijetili neke novonastale promjene na tijelu koje prije nisu bile prisutne. U nastavku donosimo savjete kako pobijediti strah od bolesti te hipohondriju i kako pristupiti kada se nađete u takvim situacijama

1. Pristupite odgovorno

Svatko od nas ima odgovornost prema vlastitom zdravlju, stoga zdravstvene tegobe ne treba ignorirati. Simptome bolesti ne treba zanemarivati u slučaju kada su oni konstantno prisutni i kada se pogoršavaju, ili se uz njih javljaju drugi simptomi. 

Hipohondrija i somatizacija često su praćeni nespecifičnim simptomima, poput glavobolja, umora, osjećaja ubrzanog rada srca, nelagodnih senzacija u abdomenu, povremeni osjećaji manjka zraka i ubrzanog disanja, vrtoglavice. Glavna je karakteristika tih simptoma da su oni intenzitetom najčešće blagi (iako mogu biti i intenzivni!), ne pokazuju povezanost s faktorima koji su vezani uz tjelesna medicinska stanja, često i spontano prestaju bez medicinske intervencije i kroz period nisu skloni pogoršanju u intenzitetu i učestalosti.

Iako je u stanju straha i brige teško biti razuman, panični strah od bolesti je kontraproduktivan i ima niz loših učinaka. Stoga strah treba naučiti kontrolirati i nositi se s njime, samostalno ili uz pomoć stručne osobe, odnosno učiniti na pregled.

2. Ne brzajte sa zaključcima

Ako i imate neke simptome, nemojte brzati sa zaključcima i istraživati potencijalne uzroke na internetu. Znatiželja je normalna osobina svih ljudi, no bitno je da uz znatiželju zadržimo kritičnost i objektivnost, ali i da savjete potražimo na valjanom mjestu. Iako je internet odličan alat za edukaciju, s druge strane velika dostupnost informacija donosi i mnogo znanstveno neutemeljenih činjenica. Pri guglanju osobe često ne čitaju ispravnu literaturu (jer ne znaju gdje je pronaći i jer ista često nije pisana na laički, razumljiv i jednostavan način), već se oslanjaju na internetske portale i članke čiji autori često nisu medicinski djelatnici. 

3. Ponekad je u redu tražiti drugo mišljenje

Medicina, kao niti jedna druga struka nije jednoznačna, odnosno crno-bijela. Iako se ulažu veliki napori da se medicina temelji na jednoznačnim kriterijima, riječ je o struci u kojoj u nekim situacijama 2 + 2 nisu jednaka 4. No, broj takvih slučajeva je izuzetno mali.

Za većinu bolesti i simptoma imamo dostupne učinkovite alate za njihovo dokazivanje. Primjerice, u slučaju jake glavobolje, snimanje kompjuterizirane tomografije (CT) može sa sigurnošću isključiti tumor mozga ili intrakranijsko krvarenje. U slučaju bolova u leđima, snimanje RTG-a ili MR-a kralježnice može potvrditi oštećenje.

Ponekad pacijenti i dalje osjećaju bolove ili simptome, unatoč terapiji ili se unatoč opširnoj dijagnostičkoj obradi postavi tek djelomična ili nepotpuna dijagnoza. U tom slučaju treba otvoreno komunicirati s liječnikom o dosadašnjoj obradi i mogućim rješenjima. U takvim je situacijama u redu potražiti i drugo mišljenje, no isto tako treba razumno prihvatiti sugestije liječnika o tome je li daljnja obrada potrebna. 

4. Simptomi nisu uvijek jasno povezani s objektivnim nalazom

Simptomi nisu uvijek proporcionalni objektivnom medicinskom stanju. Bol je najbolji primjer jer je složeni fenomen na koji utječe niz faktora. Psihosocijalni faktori imaju veliku ulogu. Primjerice, osobe s istim nalazom magneta kralježnice mogu imati u potpunosti različit intenzitet bola, a neke mogu biti i bez bolova. Također, mentalitet i psihičko raspoloženje osobe dokazano utječu na tijek bolesti i njezinu percepciju. Tražiti psihološku pomoć, posebice u slučaju kroničnih ili zloćudnih bolesti ne treba biti bauk jer takve bolesti mogu imati veliki utjecaj na kvalitetu svakodnevnog života.

Zdrave svakodnevne navike, meditacijske tehnike, opuštajuće aktivnosti i osmišljavanje relaksirajuće rutine mogu vam pomoći u smanjenju brige i doživljaja simptoma. 

5. Porazgovarajte s bližnjima i prihvatite problem

Bilo da je riječ o somatskim smetnjama koje nisu opasne ili ako bolujete od neke bolesti koja je kronična i potvrđena, razgovor s bližnjima itekako može biti od pomoći. Članovi obitelji, prijatelji, partnerica ili partner često mogu bolje sagledati situaciju jer su objektivni promatrač pa nije na odmet poslušati i njihovo mišljenje te s njima podijeliti svoje brige i strahove. Naši bližnji mogu nam pomoći i motivirati nas da se odvažimo potražiti psihološku pomoć koju nam savjetuje naš liječnik.

Ponekad je teško objektivno sagledati situaciju i priznati sebi da postoji neki problem. Osobama je teško priznati da imaju (ili nemaju) problem po pitanju tjelesnog zdravlja (što je sasvim normalno i razumljivo), a taj problem je ponekad još teže percipirati kada je riječ o mentalnom zdravlju. Ako osoba i ima neki problem vezan uz mentalno zdravlje to ne znači da nije normalna, a činjenica da je odlučila poraditi na tom problemu govori upravo suprotno jer za prihvaćanje i objektivno sagledavanje situacije treba imati mnogo hrabrosti i strpljenja prema sebi, što je pozitivna odlika i prvi korak u uspješnom rješavanju problema!

6. A potom prihvatite i pomoć

Kada se osoba nađe u ulozi pacijenta, a dijagnostičkom obradom se isključe fizički uzroci, osobe s hipohondrijom često smatraju da obrada nije bila dovoljno dobra ili da je trebala biti detaljnija, iako je obrada učinjena u skladu s medicinskim smjernicama. Nakon iscrpne obrade, najčešće se postavi dijagnoza funkcionalnog ili hipohondrijskog poremećaja, a osobi se savjetuje pregled psihijatra, što je ponekad izvor nezadovoljstva za pacijente.

Često se dogodi da je osoba uvrijeđena, smatra da joj liječnik nije dobro pristupio ili da liječnik ne razumije njezine tegobe. No, treba biti svjestan da su ‘dvije glave pametnije od jedne’ te da je vjerojatnost postojanja tjelesne bolesti nakon višestrukog odlaska k liječnicima malo vjerojatna. 

Živimo u društvu koje i dalje stigmatizira psihičke tegobe pa je apsolutno razumljivo da pacijent bude neugodno iznenađen kada mu se za njegove tegobe opravdanje nađe u psihološkom uzroku. U tom slučaju treba razumjeti da liječnik želi najbolje za pacijenta te ne treba odbijati psihološku pomoć, već i takvoj vrsti medicinske obrade treba dati šansu.

LITERATURA

1. Neng JM, Weck F. Attribution of somatic symptoms in hypochondriasis. Clin Psychol Psychother. 2015;22(2):116-24. 
2. Bagarić B, Jokić-Begić N. Kiberohondrija – zdravstvena anksioznost uvjetovana pretraživanjem interneta. 2019. 47(1): 28-50.
3. Mónica Magariños,Uzma Zafar,Kore Nissenson,Dr Carlos Blanco Epidemiology and Treatment of Hypochondriasis. CNS Drugs. 2002.16(1): 9–22.         
4. French JH, Hameed S. Illness Anxiety Disorder. [Updated 2023 Jul 16]. In: StatPearls [Internet].

Autor: Dr. Dominik Ljubas i Dr. Žaklina Cvitkušić u suradnji sa kolegama iz Poliklinike Mazalin.

Predstavljanje i sadržaj ove stranice smatraju se intelektualnim vlasništvom Poliklinike Mazalin i kao takvi su zaštićeni zakonima koji su trenutno na snazi. Sadržaj ove lokacije zaštićen je odredbama autorskog prava odnosno prava industrijskog i/ili intelektualnog vlasništva.

Poliklinika Mazalin posjeduje autorsko pravo uređivanja, izbora i usklađivanja sadržaja ove lokacije, sukladno članku 277. stavku 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Fotografije, slike, tekstovi, naslovi, video prikazi, sa ili bez zvuka, te svi drugi dokumenti na web stranici podliježu zakonima o autorskom pravu, industrijskom i/ili intelektualnom vlasništvu, te su kao takvi vlasništvo Poliklinike Mazalin ili treće osobe koja temeljem valjanog pravnog posla jamči ograničeno korištenje sadržaja. Djelomična ili potpuna reprodukcija sadržaja, bez prethodnog pisanog dopuštenja Poliklinike Mazalin strogo je zabranjena, isključujući reprodukciju izvršenu u skladu s potrebama tiska.