Saznajte što je plivačko uho.

To je jedna od češćih tegoba koje mogu pokvariti ljetovanje, kao što su i ugriz krpelja ili opekline od sunca.

Odvojite nekoliko minuta na to da naučite o kakvoj se bolesti radi, zašto biste se s njome mogli susresti na ljetovanju, kako je spriječiti, te što učiniti ako obolite.

Plivačko uho je popularan naziv za upalu vanjskog uha odnosno ušnog kanala ili zvukovoda. Upala je obično uzrokovana bakterijskom infekcijom.

Najčešći su uzročnici bakterije Staphylococcus aureus i Pseudomonas aeruginosa. Rjeđe plivačko uho uzrokuju gljivice.

TKO OBOLIJEVA OD PLIVAČKOG UHA?

Plivačko uho najčešće nastaje, kako naziv govori, u plivača i drugih ljudi koji se bave aktivnostima u vodi. Česta je u djece, koja tijekom ljetovanja velik dio vremena provode u vodi. Najčešće obolijevaju djeca u dobi od 7 do 14 godina. Plivačko uho je češće u područjima tople i vlažne klime, te je jedno od stvari o kojima treba voditi brigu ljeti.

KAKO NASTAJE PLIVAČKO UHO?

Plivačko uho najčešće nastaje zbog zadržavanja vode u ušnom kanalu. Zadržavanje vode i vlažnost kanala pogoduju rastu i razvoju bakterija, što uz druge rizične čimbenike doprinosi razvoju upale. Upala ne mora nužno biti infektivna, već može biti i posljedica iritacije. Cerumen (ušna smola) koju luče žlijezde ušnog kanala ima bitnu zaštitnu ulogu u sprječavanju razvoja i rasta bakterija. Neki, pak, od rizičnih čimbenika koji doprinose razvoju bakterija su:

• opstrukcija odnosno začepljenje ušnog kanala (stranim tijelom ili ‘’čepom cerumena’’)
• prirodno uzak ušni kanal
• iritacija (najčešće uzrokovana čepićima za uši)
• visoka vlažnost zraka (zbog čega je upala češća u toplijem dijelu godine)
• dermatološka stanja koja zahvaćaju ušni kanal (primjerice, psorijaza ili atopijski dermatitis)

KOJI SIMPTOMI OBILJEŽAVAJU PLIVAČKO UHO?

Glavni simptomi plivačkog uha su sljedeći:

• • bol u uhu
  • osjećaj punoće u uhu
  • svrbež ušnog kanala

Osim tih simptoma, mogu još biti prisutni šum u uhu (tinitus), privremena nagluhost ili osjetljivost uške na dodir. Ušni kanal je crven i otečen, a može biti prisutan i iscjedak iz uha.

KAKO SE DIJAGNOSTICIRA PLIVAČKO UHO?

Liječnik dijagnozu plivačkog uha obično može postaviti već na temelju razgovora s bolesnikom i pregleda uha, koji uključuje otoskopiju. Otoskop je uređaj koji služi za pregled uha. Sadrži maleno povećalo i izvor svjetlosti, te nastavak poput lijevka koji ulazi u ušni kanal.

Također, potrebno je isključiti mogućnost da se radi o upali srednjeg uha ili težoj infekciji, osobito u starijih osoba. Kod djece važno je uvjeriti se da u ušnom kanalu nije prisutno strano tijelo.

KAKO SE LIJEČI PLIVAČKO UHO?

Prepoznate li prethodno opisane simptome na sebi ili svome djetetu, te ih povežete s boravkom u vodi, velika je vjerojatnost za to da je u pitanju plivačko uho. Liječenje plivačkog uha obično se provodi korištenjem kapi za uši. Kapi za plivačko uho obično su antibiotičke, a rjeđe namijenjene protiv gljivica. Osim antibiotika, kapi mogu sadržavati kortikosteroide, koji djeluju smanjenjem upalne reakcije. Za liječenje boli uzrokovane upalom mogu se primijeniti tablete protiv bolova.

Također, potrebno je držati ušni kanal čistim i suhim. Nije preporučljivo stavljati vatu ili druga strana tijela u ušni kanal, jer to može uzrokovati dodatnu iritaciju.

KAKO SE MOŽE PREVENIRATI RAZVOJ PLIVAČKOG UHA?

U prevenciji razvoja plivačkog uha važno je držati ušni kanal čistim i suhim, što smo već spomenuli i kao važnu stavku liječenja. Preporučujemo nakon plivanja osušiti ušni kanal od vode i očistiti ga.

Također, kod čestog ili dugotrajnog uranjanja uha u vodu, primjerice tijekom plivanja, mogu se upotrijebiti mjere prevencije za plivačko uho. Sprej za uho koji se koristi u tu svrhu često sadrži octenu kiselinu i alkohol. Postoji više sprejeva za tu namjenu na tržištu. Potrebno je, međutim, naglasiti kako su takvi sprejevi namijenjeni za sprječavanje razvoja plivačkog uha, dok je za liječenje potrebno koristiti antibiotičke kapi.

ZAKLJUČAK

Plivačko uho često uzrokuje značajnu nelagodu, osobito kada se pojavi u vrijeme kada vam ljetovanje može učiniti manje opuštajućim. Međutim, obično se ne radi o opasnoj bolesti, te će primjereno liječenje relativno brzo dovesti do ublažavanja simptoma, bez ostavljanja trajnih posljedica. 

LITERATURA:

1. Knezović I. Otitis i mastoiditis. U: Klinička infektologija. Medicinska naklada. 2019. 120-125.
2. Medina-Blasini Y, Sharman T. Otitis Externa. In: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2022

Autor: Autor: Dr. Žaklina Cvitkušić i Dr. Dominik Ljubas u suradnji sa kolegama iz Poliklinike Mazalin.

Ovaj dokument zajedno s fotografijama sadržanima u istome predstavlja intelektualno vlasništvo Poliklinike Mazalin te je kao takav zaštićen zakonom, ili se koristi sukladno odobrenju nositelja autorskih prava te nositelja prava na žigovima i/ili dizajnu, kao i sukladno drugim potrebnim odobrenjima. Slijedom navedenog, na isti dokument kao i fotografije sadržane u istome primjenjuju se odredbe Općih uvjeta korištenja internet stranice Poliklinike Mazalin kojima je propisana zaštita intelektualnog vlasništva.