Što su miomi i zašto nastaju?

Miomi su najčešće dobroćudne tvorbe u maternici i najčešći tumori u zdjelici općenito. Zahvaćaju velik broj žena reproduktivne dobi, a u većini slučajeva ne izazivaju nikakve simptome. Ipak, s druge strane, mogu značajno umanjiti kvalitetu života žene pa čak i utjecati na njezinu sposobnost začeća i iznošenja zdrave trudnoće. 

Što su miomi i zašto nastaju

U današnjem vam blogu donosimo sve što trebate znati o miomima – što su i zašto se javljaju, kakve simptome mogu uzrokovati, kako se dijagnosticiraju i liječe. Govorimo i o utjecaju mioma na plodnost i trudnoću, a na kraju vam donosimo savjete o prevenciji i kontroli mioma uz pomoć promjena prehrambenih i životnih navika.

ŠTO SU MIOMI I ZAŠTO NASTAJU?

Miomi su većinom dobroćudne novotvorevine koje nastaju iz mišićnog sloja maternice (miometrija). Iako se miomi mogu maligno promijeniti, to se događa u jako malom broju slučajeva (manjem od 1%). Miomi su najčešće benigne tvorbe u maternici i općenito najčešći tumori u zdjelici. Nazivaju se još i fibroidima, a građeni su od glatkih mišićnih stanica i fibroznog tkiva. Mogu se javiti pojedinačno ili ih istovremeno može postojati nekoliko, a njihova veličina može varirati od zrna graška sve do veličine šake, a nerijetko su i puno veći od toga. Miomi mogu rasti velikom brzinom, ali i polagano, tijekom perioda od nekoliko godina. Smatra se da će čak 70% žena do pedesete godine starosti razviti miom, a njihova je pojavnost najčešća među ženama u reproduktivnom razdoblju, osobito između tridesete i pedesete godine života.

Iako je točan uzrok nastanka mioma još uvijek nepoznat, zna se da se oni razvijaju pod utjecajem ženskih spolnih hormona, poglavito estrogena. Njihov rast je stoga ovisan o količini cirkulirajućeg estrogena u krvi, a pokazalo se da su miomi osjetljiviji na koncentraciju estrogena od ostatka normalnog miometrija. Sukladno tome, miomi se ne javljaju u pretpubertetskom razdoblju, a značajno se smanjuju ili potpuno nestaju nakon menopauze ili u drugim uvjetima kada je u ženskom organizmu niska koncentracija estrogena. S druge strane, za vrijeme reproduktivnog razdoblja kada je razina estrogena visoka, oni se najčešće javljaju. Vrijeme trudnoće je također životno razdoblje žene kada miomi mogu rasti, pretpostavlja se zbog povišene razine estrogena, ali i povećane prokrvljenosti maternice. 

Čimbenici koji dokazano ili pretpostavljeno povećavaju rizik od razvoja mioma su:

  • pojavnost mioma u obitelji (pozitivna obiteljska anamneza)
  • pretilost
  • hipertenzija
  • afroameričko porijeklo
  • rana menarha (prva menstruacija)
  • manjak vitamina D u organizmu
  • redovita konzumacija alkohola
  • prehrana bogata crvenim mesom i dr.

 

Čimbenici koji se tiču životnog stila i navika poput razine tjelesne aktivnosti, stresa i konzumacije kofeina mogu utjecati na hormonske signalne puteve i na taj način doprinijeti nastanku i rastu mioma. S druge strane, faktori koji su povezani sa smanjenjem rizika od nastanka mioma su upotreba hormonske kontracepcije, ali i trudnoća. Rizik od pojave mioma smanjuje se sa svakom do kraja iznošenom trudnoćom. Neka istraživanja su pokazala kako je i pušenje čimbenik koji smanjuje rizik od razvoja mioma.

MIOMI simptomi

KOJIM SE SIMPTOMIMA MIOMI MOGU PREZENTIRATI?

Većina žena koje imaju miome nema nikakvih simptoma, ali ako oni postoje, povezani su s lokalizacijom mioma, njegovom veličinom i eventualnim degenerativnim promjenama koje se u njemu javljaju. Miomi mogu imati različite smještaje u maternici, a po njima se obično i klasificiraju na intramuralne, submukozne i subserozne miome:

  • intramuralni miomi se nalaze unutar miometrija i deformiraju mišićnu stijenku maternice, a izgledaju poput kapsuliranog čvora koji je izoliran od ostatka normalnog tkiva maternice. Ovaj se tip mioma najčešće javlja.
  • submukozni miomi se nalaze ispod endometrija (sluznice maternice) i rastu prema šupljini maternice. Često su povezani s disfunkcijom endometrija zbog čega se obično prezentiraju nepravilnim i obilnim krvarenjima.
  • subserozni miomi se razvijaju ispod serozne ovojnice maternice i rastu prema trbušnoj šupljini. U trbušnoj šupljini mogu narasti do značajne veličine, a da ne uzrokuju nikakve simptome.

 

Kao što je prethodno rečeno, nastanak i rast mioma obično ne izaziva pojavu simptoma. Simptomi mogu biti različite vrste i inteziteta, a jave se u otprilike trećine žena. Najčešće se radi o:

  • produljenom i obilnom menstrualnom krvarenju (menoragiji)
  • abnormalnim krvarenjima između menstruacija (metroragiji)
  • bolovima za vrijeme spolnog odnosa (dispareuniji)
  • napetosti u zdjelici
  • bolovima u leđima ili donjem dijelu abdomena.

 

Miom može izazivati bol u zdjelici, a lokacija boli ovisi o njegovom smještaju i veličini te se može projicirati u leđa, javljati se samo za vrijeme spolnog odnosa, menstruacije, ali i u mirovanju. Bol može biti kroničnog karaktera, ali i akutna, jaka i neizdrživa, što predstavlja hitno stanje koje se mora odmah liječiti. Naime, u miomu može doći do tzv. sekundarnih promjena poput krvarenja ili nekroze (odumiranja tkiva), što može uzrokovati pojavu boli. Neki se miomi nalaze na peteljci kojom su vezani za maternicu (tzv. pedunkularni miomi)  te može doći do njihovog zakretanja, što također može biti uzrokom boli. Ponekad se može javiti i osjećaj punoće u trbuhu, nelagoda ili čak povećan opseg abdomena. Miomi mogu stvarati pritisak na mokraćni mjehur zbog čega dolazi do učestale potrebe za mokrenjem ili pak na debelo crijevo, što za posljedicu može imati zatvor (opstipaciju)

miomi liječenje dijagnosticiranje

KAKO SE MIOMI DIJAGNOSTICIRAJU I LIJEČE?

Ginekolog može posumnjati na postojanje mioma već na temelju dobro uzete anamneze, subjektivnih smetnji koje pacijentica ima te kliničkog pregleda. Palpacijskim pregledom može se otkriti nepravilna, povećana maternica, a veći se miomi na taj način mogu i opipati. Za manje miome, kao i za konačnu potvrdu dijagnoze mioma, potrebna je ultrazvučna pretraga kojom se većina mioma dobro vizualizira. U nekim slučajevima potrebna je i histeroskopija te sonohisterografija – pretraga pri kojoj se u šupljinu maternice ubrizgava fiziološka otopina, a zatim se radi ultrazvučna pretraga. Rijetko se, kada je dijagnoza nejasna, koristi i magnetska rezonanca.

Liječenje mioma je individualno i ovisi o brojnim čimbenicima poput smještaja, veličine i broja mioma, inteziteta simptoma, životne dobi žene, planova za trudnoću itd. Mali miomi koji ne izazivaju simptome se ne liječe, nego se redovito prate. Simptomatski miomi se mogu liječiti medikamentozno (lijekovima), kirurškim metodama i interventnim zahvatima u domeni radiologije. Svakako se treba liječiti i eventualno postojeća anemija koja može nastati kao posljedica obilnog krvarenja. U nastavku teksta govorit ćemo o najčešćim opcijama liječenja mioma.

„WATCH AND WAIT“ PRISTUP

Ovaj pristup podrazumijeva već prethodno spomenuto praćenje manjih i asimptomatskih mioma kroz redovite ginekološke preglede. Ovaj ekspektativni pristup često se koristi kod žena u razdoblju perimenopauze, s obzirom da se u menopauzi očekuje značajno smanjenje, odnosno povlačenje mioma. 

HORMONSKA TERAPIJA

Progesteronski pripravci učinkovito smanjuju obilnost krvarenja te se često koriste kod pacijentica kojima je upravo ovaj simptom najizraženiji. Osim što reguliraju krvarenje, uspostavljaju i ritmičnost menstruacijskih ciklusa. Mogu se primjenjivati na više načina, a obično se koriste od 16. do 25. dana menstrualnog ciklusa. Intrauterini sustav, poznatiji kao hormonska spirala (Mirena), također se može koristiti za regulaciju nepravilnih krvarenja uzrokovanih miomima. Takva spirala postupno otpušta male količine sintetskog progesterona (levonorgestrela) i na taj način regulira krvarenja, ali i smanjuje rast te veličinu mioma.

Lijek koji se u posljednje vrijeme sve češće koristi je ulipristal acetat, poznatiji kao lijek za hitnu kontracepciju. Djeluje na način da blokira progesteronske receptore koji se, između ostaloga, nalaze i u miomima te na taj način potiče smanjenje mioma i olakšavanje simptoma. S obzirom da se s ovim lijekom smanjenje mioma može relativno brzo postići, često se koristi u žena koje planiraju ostati trudne ili u onih kojima se miomi nastoje smanjiti prije operativnog zahvata. Ulipristal acetat se uzima svakodnevno kroz dva ciklusa, od kojih svaki traje tri mjeseca. Između ciklusa se radi pauza u trajanju od mjesec dana.

Danas se rijetko koriste agonisti gonadotropin-oslobađajućeg hormona (GnRH) i danazol. Analozi GnRH se ponekad koriste u svrhu smanjenja veličine mioma prije operacije, a njihova dugotrajna upotreba (više od šest mjeseci) se ne preporučuje zbog neželjenih posljedica koje se često mogu javiti. Danazol je agonist androgena (muških spolnih hormona) koji se rijetko koristi zbog brojnih negativnih nuspojava (dobivanje na tjelesnoj težini, pojava pojačane dlakavosti, gubitak kose itd.), iako može učinkovito spriječiti rast mioma. 

miomi hormonska terapija

KIRURŠKO LIJEČENJE

Kirurško liječenja mioma koristi se kod žena kod kojih se nepravilno krvarenje ne može regulirati medikamentoznom terapijom, kod onih s brzorastućim miomima, kroničnom ili jakom boli te mokraćnim ili probavnim simptomima uzrokovanima pritiskom mioma. Iako je histerektomija (uklanjanje maternice) u prošlosti bio jedini kirurški način liječenja mioma, danas se često primjenjuju manje invazivne i poštednije operacije. To osobito vrijedi za žene u reproduktivnom razdoblju koje trenutno ili u budućnosti planiraju trudnoću.

Histerektomija je izbor terapije za žene sa simptomatskim miomima koje ne žele sačuvati reproduktivnu sposobnost, a u većine pacijentica rezultira potpunim povlačenjem simptoma i značajnim poboljšanjem kvalitete života. Takva operacija se može izvoditi laparoskopski, laparotomijom (klasičnim abdominalnim rezom), vaginalnim putem ili kombinirano. Miomektomija je kirurško uklanjanje mioma s očuvanjem maternice, a danas se često izvodi, osobito u žena koje nisu gotove s planiranjem obitelji i u onih koje žele zadržati maternicu. Može se izvoditi laparoskopski ili histeroskopski. Nakon miomektomije dolazi do povlačenja simptoma, ali u 15 do 30% slučajeva dolazi do ponovne pojave mioma u sljedećih nekoliko godina. Otprilike će 10% žena koje se podvrgnu ovom zahvatu u razdoblju od pet do deset godina naposljetku biti potrebna histerektomija.

Mioliza je minimalno invazivni zahvat kojim se miomi uništavaju uz pomoć topline, lasera ili hladnoće. Na taj se način destruira tkivo mioma zajedno s krvnim žilama koje ga opskrbljuju, zbog čega dolazi do smanjenja mioma za oko 50%. U nekim slučajevima ovaj se zahvat može kombinirati s ablacijom endometrija (uništavanjem sluznice maternice), osobito ako se kod pacijentice javljaju jaka krvarenja iz maternice.

OSTALE METODE LIJEČENJA

Embolizacija uterine arterije interventna je radiološka metoda kojom se liječe miomi u žena koje žele zadržati maternicu ili nisu pogodne za operativni zahvat. Injekcijom embolizirajućeg agensa u uterinu arteriju koja opskrbljuje miom, smanjuje se ili potpuno dokida dotok krvi te dolazi do ishemije i odumiranja tkiva. Posljedično se smanjuju veličina mioma i maternice, a krvarenja prestaju. Okluzija, odnosno zatvaranje uterine arterije može se učiniti i mehanički laparoskopskim putem te transvaginalno.

metode liječenja mioma

MIOMI, PLODNOST I TRUDNOĆA

Miomi se mogu naći u 5 do 10% žena koje se bore s neplodnošću, a u otprilike 5% žena uzrok su neplodnosti. Smještaj i veličina mioma glavni su čimbenici koji određuju hoće li prisutnost mioma ometati začeće i predstavljati rizik za razvoj trudnoće. Submukozni miomi koji se nalaze u šupljini maternice te intramuralni miomi veći od 5 cm koji se nalaze unutar stijenke maternice imaju negativan utjecaj na sposobnost začeća. Istraživanja su pokazala da prisutnost subseroznih mioma ne umanjuje plodnost. Nekoliko je načina na koje miomi mogu smanjiti plodnost žene:

  • blokiranjem prohodnosti jajovoda
  • mijenjanjem oblika maternice
  • mijenjanjem debljine endometrija, čime se smanjuje njegova receptivnost
  • stvaranjem kronične upale u endometriju
  • remećenjem prokrvljenosti maternice i dr.

 

Svi ovi čimbenici djelujući zasebno ili zajedno mogu omesti, odnosno spriječiti začeće i pravilnu implantaciju oplođene jajne stanice u maternicu. Prisutnost mioma, osobito submukoznih, može smanjiti i uspješnost metoda potpomognute oplodnje. S obzirom na opće zdravstveno stanje pacijentice, lokaciju, broj i veličinu mioma, odlučuje se o terapijskim opcijama kako bi joj se poboljšala šansa za ostvarivanjem trudnoće. U 10-40% trudnoća koje su ostvarile žene koje imaju miome javljaju se određene komplikacije, a to su:

  • spontani pobačaji
  • prijevremena pojava trudova i opasnost od prijevremenog poroda
  • abnormalni položaj ploda u maternici
  • abrupcija placente (prijevremeno odljuštenje posteljice)
  • veća vjerojatnost od dovršavanja trudnoće carskim rezom
  • pojačano krvarenje nakon poroda itd.

 

S obzirom da rast i razvoj mioma ovise o prisutnosti estrogena, oni često znaju rasti za vrijeme trudnoće, kada je razina estrogena povišena. Veću vjerojatnost za rast imaju miomi veći od 5 cm i to obično u prvih 12 tjedana trudnoće. U nekim slučajevima rast može biti intezivan i brz što posljedično vodi do pojave boli, a u 5 do 15% žena s miomima u trudnoći zbog toga je potrebna hospitalizacija. Miome u trudnoći je svakako potrebno redovito pratiti. Nakon porođaja, miomi u velikom broju slučajeva regrediraju u veličini.

miomi plodnost i trudnoća

MIOMI, PREHRANA I ŽIVOTNE NAVIKE

Poznato je kako je prehrana jedan od važnih faktora kojima možemo utjecati na hormonalnu ravnotežu u organizmu. Osim prehrane, u tome ulogu ima i izloženost stresnim čimbenicima, unos različitih kemijskih spojeva (tzv. endokrinih disruptora) preko kozmetičkih proizvoda, pesticida, plastike i sl. Kao što smo već prethodno napomenuli, miomi su ovisni o estrogenu, stoga sve što povećava razinu estrogena u organizmu, može potencirati njihov rast i razvoj. Postoje i druga hormonski ovisna patološka stanja poput endometrioze i karcinoma dojke, stoga se i za njihovu kontrolu i prevenciju koriste isti principi.

Mnogobrojna su istraživanja pokazala kako prehrana bogata crvenim mesom, suhomesnatim proizvodima i nezdravim masnoćama, a siromašna povrćem i vlaknima, potiče nastanak i rast mioma. Pacijenticama koje imaju miome, kao i onima koje žele prevenirati njihov nastanak, preporuča se stoga smanjiti unos svih vrsta mesa, a u potpunosti ukinuti unos crvenog mesa. Također, preporuke su povećati unos zelenog povrća i cjelovitih žitarica. Osobito su važne namirnice bogate vitaminima A, C i E poput lisnatog povrća, mrkve, agruma, kupusa, integralnih žitarica i sl. Pacijenticama s miomima često se preporuča uzimati i dodatke prehrani s vitaminima i antioksidansima, naravno u konzultaciji s liječnikom. Smatra se i da je vitamin D vrlo važan u prevenciji i kontroli ove bolesti.

Važno je posvijestiti i druge izvore unosa hormonski aktivnih spojeva u organizam te što je više moguće ograničiti njihov unos. Pokušajte izbaciti što više štetnih kozmetičkih sastojaka iz svakodnevne upotrebe, smanjiti korištenje plastičnih proizvoda (osobito boca, pribora za jelo i sl.), ali i birati namirnice provjerenog porijekla (bez pesticida) te meso iz domaćeg uzgoja. Ne zaboravite na važnost redovite tjelesne aktivnosti, kao ni na regulaciju tjelesne težine koja je važan čimbenik u kontroli ove, ali i mnogih drugih bolesti.

 

Autor: Dr. Tihana Mazalin i Franka Vukorepa u suradnji sa kolegama iz Poliklinike Mazalin.

Izvor: Wallach EE, Vlahos NF. Uterine Myomas: An Overview of Development, Clinical Features, and Management. Obstet Gynecol. 2004;104(2):393-406., Evans P, Brunsell S. Uterine Fibroid Tumors: Diagnosis and Treatment. Am Fam Physician. 2007;75:1503-1508. , Moroni RM, Vieira CS, Ferriani RA, Candido‐dos‐Reis FJ, Brito LGO. Pharmacological Treatment of Uterine Fibroids. Ann Med Health Sci Res. 2014;4:185-192. , De La Cruz MSYLD. Uterine Fibroids: Diagnosis and Treatment. Am Fam Physician. 2017;95(2):100-107., Evans JM. An Integrative Approach to Fibroids, Endometriosis, and Breast Cancer Prevention. Integr Med. 2008;7(5):28-31. , Bukulmez O, Doody KJ. Clinical Features of Myomas. Obstet Gynecol Clin N Am. 2006;33:69-84., Guo XC, Segars JH. The Impact and Management of Fibroids for Fertility. Obstet Gynecol Clin N Am. 2012;39:521–533., Pavone D, Clemeza S, Sorbi F, Fambrini M, Petraglia F. Epidemiology and Risk Factors for Uterine Fibroids. Best Pract Res Clin Obstet Gynaecol. 2018;46:3-11.

Prijavite se na naš newsletter

  • U nastavku označite koje kategorije/teme blogova vas zanimaju (možete označiti i više kategorija):
  • Prijavom na newsletter prihvaćate da vam naše novosti i obavijesti stižu na e-mail adresu.
  • This field is for validation purposes and should be left unchanged.