Kako se boriti s urinarnim infekcijama?

Urinarne infekcije su jedan od najčešćih razloga posjeta liječniku, a njihov najčešći uzročnik je bakterija E. coli. Iako su često bezazlene i prolazne, ponekad mogu izazvati ozbiljnije komplikacije te ih je upravo zbog toga važno na vrijeme prepoznati i ispravno liječiti. U ovom blogu vam donosimo najvažnije informacije o upalama mokraćnog sustava – što obuhvaćaju, koga najčešće zahvaćaju, koji su rizični faktori za njihov nastanak te sve o dijagnostici i liječenju. Na kraju vam donosimo deset savjeta kojima možete na prirodan način prevenirati razvoj mokraćnih infekcija u budućnosti.

URINARNE INFEKCIJE – ŠTO SU I KOGA ZAHVAĆAJU?

Urinarne infekcije su jedne od najčešćih bakterijskih infekcija od kojih godišnje obolijeva velik broj ljudi, osobito žena. One mogu zahvatiti bilo koji dio mokraćnog puta – bubrege, mokraćovode, mokraćni mjehur i mokraćnu cijev (uretru). Međutim, najčešće su infekcije koje zahvaćaju donji dio mokraćnog trakta, a to su infekcije mokraćnog mjehura i uretre. Iako su često prolazne i ne predstavljaju ozbiljno stanje, njihovi simptomi mogu biti nelagodni, opterećujući i iritantni, a ponekad se mogu pojaviti i ozbiljne komplikacije.

Infekcije mokraćnog sustava zahvaćaju i žene i muškarce svih životnih dobi. Žene imaju mnogo veći rizik od obolijevanja od urinarnih infekcija, a razlog tome je što je mokraćna cijev u žena jako kratka (do nekoliko cm) pa infekcija često ne ostaje lokalizirana nego lako napreduje do mokraćnog mjehura i dalje. Mokraćne infekcije mogu dovesti do ozbiljnih komplikacija ako se prošire na bubrege pa ih je važno na vrijeme prepoznati i ispravno liječiti.

Podjela infekcija mokraćnog trakta

Infekcije mokraćnog trakta se mogu podijeliti na:

• upalu mokraćnog mjehura (cistitis)
• upalu bubrega (pijelonefritis)
• upalu mokraćne cijevi (uretritis) koja je najčešće praćena s cistitisom,
• infekcije bez simptoma (asimptomatska bakteriurija – prisutnost bakterija u urinu, koja nije praćena simptomima)

Infekcije se u nekih ljudi mogu javljati često pa se zovu ponavljajuće infekcije, a uz njih se mogu razviti i dodatne komplikacije pa ih nazivamo kompliciranim infekcijama. 

Ponavljajućim urinarnim infekcijama smatraju se dvije ili više simptomatskih upala koje su se dogodile u proteklih 12 mjeseci. Kod ponavljajuće urinarne infekcije valja razlikovati reinfekciju i relaps mokraćne infekcije. Pod pojmom relapsa podrazumijevamo pojavu uroinfekcije uzrokovane istim uzročnikom, dok pod pojmom reinfekcije označavamo novonastalu urinarnu infekciju koja je uzrokovana drugim uzročnikom (različitim od prethodnog). Relaps urinarne infekcije najčešće se javlja unutar dva tjedna od završenog antibiotskog liječenja, a vrlo često upućuje na:

• probleme s prostatom (benigna hiperplazija prostate i kronični prostatitis)
• postojanje bubrežnih kamenaca

Daleko najčešće mokraćne infekcije su cistitis i uretritis, a o njima ćemo više govoriti u nastavku teksta.

CISTITIS I URETRITIS

Upala mokraćnog mjehura (cistitis) i mokraćne cijevi (uretritis) nastaju kada se ti, inače sterilni dijelovi mokraćnog trakta, inficiraju bakterijama uz razvoj upale. Infekcija je obično uzrokovana bakterijom Escherichiom coli koja je fiziološki stanovnik debelog crijeva. S obzirom da su analni otvor i otvor mokraćne cijevi u žena smješteni jako blizu, bakterija može doći do mokraćnog sustava i uzrokovati infekciju. U većini se slučajeva bakterije koje dospiju u mokraćni mjehur otklanjaju mokrenjem, međutim, u nekim se situacijama bakterije mogu zadržati, razmnožiti i uzrokovati upalu. Ovakve upale vrlo su neugodne, bolne i ometaju svakodnevno funkcioniranje, a ukoliko se ne liječe mogu se i zakomplicirati.

KOJI SU SIMPTOMI INFEKCIJE?

Simptomi upale mokraćnog mjehura i/ili mokraćne cijevi su najčešće:

• učestalo mokrenje (polakizurija)
• bol i pečenje pri mokrenju (dizurija)
• neodgodiva potreba za mokrenjem
• mokrenje noću
• zamućeni urin
• neugodan miris urina
• prisutnost krvi u urinu.

Simptomi najčešće nastaju naglo, a mogu biti praćeni bolovima u zdjelici i donjem dijelu leđa, bolnim spolnim odnosima, umorom ili povišenom temperaturom. U slučaju povišene temperature, tresavice ili jakog osjećaja slabosti, potrebno je odmah se javiti liječniku.

KOJI SU RIZIČNI ČIMBENICI ZA RAZVOJ URINARNE INFEKCIJE?

Pojam kompliciranje urinarne infekcije predstavlja infekciju mokraćnog sustava koja je udružena s nekim rizičnim čimbenikom, a glavnom im je obilježje visoka stopa relapsa ili reinfekcije. Neki od rizičnih čimbenika su:

• opstrukcija kamencima, stenozom ili uvećanom prostatom
• urinarni kateter ili nefrostoma
• neke bolesti i stanja (šećerna bolest, uzimanje imunosupresivnih lijekova, transplantacija bubrega)
• poremećaj funkcije mokraćnog sustava (neurogeni mjehur i inkontinencija)
• muški spol, trudnoća i starija životna dob

Kao što je već rečeno, žene imaju mnogo veći rizik za razvoj infekcija urinarnog trakta od muškaraca, a razlog tome je njihova anatomija – blizina analnog i mokraćnog otvora te mala duljina mokraćne cijevi koja bakterijama omogućuje brži dolazak do mokraćnog mjehura. Ovaj rizični čimbenik sam za sebe ne čini infekciju kompliciranom, ali objašnjava zašto su infekcije mokraćnog sustava češće u ženskog spola.

Spolna aktivnost i urinarne infekcije

Također, seksualno aktivne žene su u većem riziku od razvoja infekcije, osobito ako imaju učestale spolne odnose te ako mijenjaju partnere. Neke spolno prenosive bolesti se mogu očitovati simptomima upale mokraćnog sustava pa je zbog toga važno testiranjem (cervikalnim brisevima) isključiti te dijagnoze. Dodatno, različite vrste kontracepcije poput spermicidnih sredstava, dijafragme ili prezervativa (kondoma) presvučenih spermicidnim sredstvima uvelike pogoduju razvoju urinarne infekcije.

Trudnice su sklonije razvoju urinarne infekcije zbog pritiska djeteta na mokraćni mjehur i nemogućnosti potpunog ispražnjavanja mokrenjem. To pogoduje bakterijama za nesmetano razmnožavanje i posljedični razvoj infekcije.

Osobe s nekontroliranom šećernom bolesti imaju veću količinu šećera u mokraći, što predstavlja dobar medij za razmnožavanje bakterija. Žene u menopauzi također češće obolijevaju od infekcija urinarnog trakta – niska koncentracija estrogena uzrokuje promjene u mokraćnom sustavu žene te ona postaje sklonija razvoju upale.

Osobe s urođenim anomalijama mokraćnog sustava, kao i osobe koje ne mogu same mokriti pa zbog toga imaju postavljeni urinarni kateter su u većem riziku od razvoja ovih infekcija.

Osim navedenog, neispravne higijenske navike kao što je korištenje jakih sapuna za pranje intimnog područja koji djeluju iritirajuće mogu pridonijeti razvoju infekcije mokraćnog sustava, kao i nepravilno brisanje nakon nužde. Pri nepravilnom brisanju bakterije se s nesterilnog područja anusa prenose u sterilno područje (mokraćnu cijev) čime se omogućava njihov rast i izazivanje upale.

Urinarna infekcija kod muškaraca je rijetka, ali se učestalost povećava nakon 65. godine. Treba znati kako se svaka urinarna infekcija u muškaraca smatra kompliciranom urinarnom infekcijom. Pod dodatnim su rizikom muškarci koji imaju benigno uvećanje prostate ili kamence u mokraćnom sustavu (urolitijaza). Naime, kamenci i uvećana prostata pogoduju zadržavanju mokraće i olakšavaju umnažanje bakterija, koje mogu vrlo lako kolonizirati kamenac ili tkivo prostate i tako biti otpornije na liječenje.

URINARNE INFEKCIJE KOD BEBA I DJECE

Urinarne infekcije jedne su od najčešćih infekcija u djece. Simptomi urinarne infekcije kod djece starije od 5 godina sličniji su klasičnim simptomima urinarne infekcije.

Međutim, simptomi urinarnih infekcija kod beba i djece do dvije godine su nespecifični te često uključuju samo vrućicu kao jedini znak bolesti, a ponekad i bolni abdomen. Iz tog se razloga  urinarne infekcije kod djece teže dijagnosticiraju. Nadalje, simptomi urinarne infekcije kod beba i novorođenčadi do 3 mjeseca su vrlo nespecifični te uključuju:

• proljev,
• letargiju,
• iritabilnost,
• vrućicu,
• asimptomatska žuticu.
• oliguriju (smanjeno mokrenje),
• poliuriju (pojačano mokrenje)

Urinarne infekcije kod djevojčica i dječaka

Treba uzeti u obzir i da se starija djeca lakše mogu izraziti o tome gdje ih boli te verbalno to izreći pa je to jedan od razloga zašto se urinarna infekcija kod djece lakše dijagnosticira u toj starijoj dobi. Djevojčice su u dvaput većem riziku od urinarne infekcije nego dječaci te bi pedijatri trebali uzimati u obzir mogućnost urinarne infekcije već od najranije dobi. Unatoč tomu, u prvih tri mjeseca života, infekcije urinarnog sustava su češće u muške djece.

KAKO SE POSTAVLJA DIJAGNOZA URINARNE INFEKCIJE?

Dijagnoza urinarne infekcije mokraćnog sustava temelji se na kliničkim simptomima te nalazu urina. Uzorak urina za analizu uzima se od prvog jutarnjeg urina ili nakon što pacijent barem tri sata nije mokrio. Prije mokrenja je potrebno napraviti toaletu mlakom vodom. Srednji mlaz mokraće je najpogodniji za analizu jer se prvim mlazom ispire mokraćna cijev pa nakon mokrenja prvog mlaza u WC školjku treba ostatak izmokriti u sterilnu posudicu. Urin se može analizirati na prisutnost upalnih (leukocita) ili krvnih stanica (eritrocita) te bakterija. Dijagnoza upale se postavlja ako su pronađeni leukociti u urinu te bakterije količinom većom od 100 000 po jednom mililitru mokraće.

U većini slučajeva nije potrebno raditi urinokulturu – mikrobiološku obradu kojom se utvrđuje koja je bakterija uzročnik infekcije jer preko 80% upala mokraćnog mjehura uzrokuje E. coli. Međutim, u trudnica, dijabetičara i pacijenata s ponavljanim infekcijama urinokultura se treba uzeti kako bi se utvrdio točan uzročnik upale i prema njemu propisala ciljana terapija.

Ukoliko postoji sumnja na anomalije mokraćnog sustava ili ako su u pitanju ponavljajuće infekcije, bolovi u lumbalnoj regiji (donjem dijelu leđa) i izraženi simptomi, potrebno je napraviti dodatnu obradu – ultrazvuk, CT, MRI ili druge specifične preglede mokraćnog sustava.

ULTRAZVUK UROTRAKTA

Ultrazvuk urotrakta je jednostavna, brza i sigurna metoda kojom se mogu pregledati bubrezi, mokraćovodi i mokraćni mjehur. Radi se kada je postavljena sumnja na:

• urođene anomalije mokraćnog sustava
• ciste ili tumore
• prisutnost bubrežnih kamenaca
• komplicirane infekcije mokraćnog sustava i dr.

Na ultrazvučni pregled mokraćnog sustava preporuča se doći natašte s punim mokraćnim mjehurom. Pregled je potpuno bezbolan. Pacijent leži, a liječnik prislanja sondu s prethodno nanesenim gelom na zdjelično područje pacijenta i pregledava organe koji se mogu vizualizirati na ekranu. U nekim slučajevima, liječnik će vas nakon pregledavanja uputiti da se izmokrite, a nakon toga će vam opet pregledati mokraćni mjehur kako bi se ustanovilo je li sav urin izmokren.

KAKO PRAVILNO PRIKUPITI UZORAK URINA?

U djece i rizičnih pacijenata potrebno je prikupiti uzorak urina kako bi se učinila urinokultura. Uzimanje ispravnog uzorka od velike je važnosti jer doprinosi točnom dijagnosticiranju uzročnika i smanjuje vjerojatnost lažno pozitivnih nalaza, odnosno kontaminacije. Pri uzimanje uzroka potrebno je:

• ne mokriti najmanje 3 sata prije prikupljanja uzorka
• prikupiti srednji mlaz urina
• učiniti toaletu genitalnog područja (vlažnom maramicom ili pranjem intimne zone)

U dojenčadi se mogu koristiti i vrećice za prikupljanje urina, a one se najčešće koriste u bolničkim uvjetima. U veće djece roditelj može učiniti toaletu genitalnog područja te prikupiti urin u sterilnu čašicu. U slučajevima relapsa ili reinfekcija, te kada postoje komplicirajući čimbenici, izvode se i kontrolne urinokulture kako bi se potvrdila uspješnost liječenja.

KAKO SE LIJEČE URINARNE INFEKCIJE?

Za liječenje urinarnih infekcija propisuju se antibiotici, a trajanje i vrsta liječenja ovisi o uzročniku, dobi pacijenta, proširenosti upale te eventualnim dodatno nastalim komplikacijama. Antibiotik za urinarne infekcije se treba uzimati po uputi liječnika, redovito i do kraja propisane terapije (najčešće 3-7 dana). Iako poboljšanje simptoma može nastupiti odmah nakon nekoliko dana, važno je provesti terapiju do kraja jer se bakterije inače mogu nastaviti razmnožavati.

Uz to treba piti mnogo tekućine jer hidracija potiče mokrenje i ispiranje bakterija iz mokraćnog mjehura. U slučaju pogoršanja simptoma i pojave visoke temperature, tresavica ili jakih bolova u lumbalnoj regiji, treba se odmah javiti liječniku.

U slučaju infekcije bubrega (pijelonefritis) također je potrebno antimikrobno liječenje, pri čemu se vrlo često početna antibiotska terapija primjenjuje intravenski. Za razliku od ostalih urinarnih infekcija, pijelonefritis je često mnogo teža bolest te u početku može zahtijevati i hospitalizaciju. Nakon inicijalne hospitalizacije i intravenske primjene antibiotika, terapija se dovršava uzimanjem oralnih pripravaka antibiotika u dužem trajanju (najčešće 14 dana).

Kako se antibiotici kod urinarnih infekcija najviše koriste kao način liječenja, raste i rizik od rezistencije bakterija na antibiotike, što utječe na učinkovitost terapije. Vrlo je važno zato uzimati antibiotik onako kako je propisano, a sve se više naglašava i potreba za sprječavanjem urinarne infekcije.

ASIMPTOMATSKA BAKTERIURIJA – TREBAM LI BITI ZABRINUT/A?

Asimptomatska bakteriurija, unatoč pozitivnom nalazu bakterija, u pacijenta ne uzrokuje nikakve simptome. Zbog toga se često postavlja pitanje treba li se liječiti. Ponekad asimptomatska bakteriurija može biti posljedica kontaminacije (zagađenja) koje se dogodi zbog nepravilnog uzimanja uzorka mokraće. U pravilu se asimptomatska bakteriurija ne liječi, no pojedini slučajevi zahtijevaju liječenje. Asimptomatsku bakteriuriju valja liječiti kod:

• trudnica
• osoba koje će ići na invazivni ginekološki ili urološki zahvat
• prisutnosti bakteriurije nakon uklanjanja urinarnog katetera u periodu dužem od 48 h
• osoba koje su imunokompromitirane (imaju transplantirani organ, malignu bolest ili infekciju HIV-om)

SAVJETI ZA OLAKŠANJE SIMPTOMA I PRIRODNU PREVENCIJU URINARNIH INFEKCIJA

1. Prije svega, važno je piti mnogo tekućine – najmanje 6 do 8 čaša dnevno. Najbolje je piti vodu, nezaslađene sokove i čajeve, a osobito su se korisnima pokazali Uvin čaj i sok ili čaj od brusnice. Uvin čaj ima sastojke koji djeluju protuupalno i antibakterijski, a iako za pripravke od brusnice ne postoje utemeljeni znanstveni dokazi o njihovoj djelotvornosti, u praksi se pokazalo da pomažu u olakšavanju simptoma.
2. Mokrite kada god osjećate potrebu i nemojte zadržavati mokraću – to potiče razvoj i razmnožavanje bakterija te posljedično nastanak infekcije.
3. Uvijek se pokušajte do kraja izmokriti.
4. Smanjite unos kofeina, ne konzumirajte alkohol i nemojte pušiti – sve to može izazvati iritaciju mokraćnog mjehura i podržati upalu.
5. Pravilno održavajte higijenu intimnog područja. Izbjegavajte jake sapune, redovito mijenjajte higijenske uloške i tampone te izbjegavajte nošenje tijesne odjeće.
6. Nosite pamučno donje rublje, a izbjegavajte sintetičke materijale i vrlo usko svakodnevno donje rublje. Pamuk je prozračan, dok sintetika zadržava vlagu i pogoduje rastu bakterija i gljivica.

Dodatni savjeti

1. Nakon nužde se uvijek brišite od naprijed prema straga, nikako ne obrnuto. Time značajno smanjujete rizik od prijenosa bakterija između analnog i mokraćnog otvora.
2. Nakon svakog seksualnog odnosa se pomokrite – time sprječavate daljnji prodor potencijalno prenesenih bakterija kroz mokraćni sustav.
3. Povećajte unos vitamina C. Dokazano je kako vitamin C povećava kiselost urina i na taj način sprječava razvoj bakterija. Konzumirajte više voća i povrća, a ukoliko planirate započeti s uzimanjem vitamina C kao dodatka za prehranu, svakako se prije o tome konzultirajte s liječnikom.
4. Uzimajte probiotike – oni imaju značajnu ulogu u sprječavanju infekcija mokraćnog sustava. Dostupni su kao dodaci prehrani, ali ih ima i u probiotičkim jogurtima i kefiru.

Autor: Dr. Obad i Dr. Marušić u suradnji sa kolegama iz Poliklinike Mazalin.

Izvori: 

1. Simões E Silva AC, Oliveira EA, Mak RH. Urinary tract infection in pediatrics: an overview. J Pediatr (Rio J). 2020;96 Suppl 1:65–79.
2. Sihra N, Goodman A, Zakri R, Sahai A, Malde S. Nonantibiotic prevention and management of recurrent urinary tract infection. Nat Rev Urol. 2018;15(12): 750–776. 
3. Duško M i sur., Pedijatrija. Zagreb: Medicinska naklada. 2018.
4. Škerk V. Infekcije bubrega i donjeg dijela mokraćnog sustava. U: Begovac J i sur. Klinička infektologija. Zagreb: Medicinska naklada. 2018.

Predstavljanje i sadržaj ove stranice smatraju se intelektualnim vlasništvom Poliklinike Mazalin i kao takvi su zaštićeni zakonima koji su trenutno na snazi. Sadržaj ove lokacije zaštićen je odredbama autorskog prava odnosno prava industrijskog i/ili intelektualnog vlasništva.

Poliklinika Mazalin posjeduje autorsko pravo uređivanja, izbora i usklađivanja sadržaja ove lokacije, sukladno članku 277. stavku 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Fotografije, slike, tekstovi, naslovi, video prikazi, sa ili bez zvuka, te svi drugi dokumenti na web stranici podliježu zakonima o autorskom pravu, industrijskom i/ili intelektualnom vlasništvu, te su kao takvi vlasništvo Poliklinike Mazalin ili treće osobe koja temeljem valjanog pravnog posla jamči ograničeno korištenje sadržaja. Djelomična ili potpuna reprodukcija sadržaja, bez prethodnog pisanog dopuštenja Poliklinike Mazalin strogo je zabranjena, isključujući reprodukciju izvršenu u skladu s potrebama tiska.