Endokrinologija

Endokrinologija je grana medicine koja se bavi proučavanjem endokrinih žlijezda, hormona koje one proizvode i njihovog učinka na zdravlje i ravnotežu ljudskog organizma.

Osim s endokrinim žlijezdama, endokrinologija je i dio medicine koji se bavi proučavanjem metaboličkih bolesti budući da poremećaji u radu endokrinih žlijezda često dovode i do poremećaja metabolizma u tijelu jer je metabolizam pod velikim izravnim i neizravnim učinkom hormona.

Endokrinološke bolesti su danas izuzetno zastupljene. Primjerice, šećerna bolest, bolesti štitnjače, osteoporoza i pretilost neke su od najčešćih bolesti današnjice. Ne treba zanemariti ni ginekološke bolesti koje su široko zastupljene među ženama, a ishodište imaju upravo u poremećaju rada jajnika, ali i drugih endokrinih žlijezdi. Najbolji primjer za takvo stanje jest bolest policističnih jajnika, koja osim poremećaja rada spolnih žlijezda gotovo uvijek bude udružena i s inzulinskom rezistencijom. 

Kakve žlijezde postoje u ljudskom tijelu?

Kako bismo vam pobliže dočarali čime se točno bavi endokrinologija, najprije treba objasniti koje vrste žlijezda postoje. Svaka žlijezda u ljudskom organizmu proizvodi neke tvari. U slučaju egzokrinih žlijezda, tvari koje one proizvode izlaze na površinu, odnosno ‘van’ (lat. egzo – vani).

Proizvodi endokrinih žlijezdi ulaze u krvožilni sustav, odnosno ‘unutra’ (lat. endo – unutar). Endokrine žlijezde izlučuju molekule, koje nazivamo hormonima, u krvotok od kuda oni putuju i djeluju na ciljane organe, odnosno njihove stanice u tijelu. Endokrine žlijezde u ljudskom tijelu su:

• hipofiza i epifiza (smještene u glavi),
• štitna žlijezda i paratireoidne žlijezde,
• gušterača,
• nadbubrežne žlijezde,
• spolne žlijezde (jajnici i testisi).

Tko upravlja radom naših žlijezda?

Hipofiza je glavna žlijezda u ljudskom tijelu koja upravlja radom ostalih endokrinih žlijezda. Hipofizu, pak, nadzire hipotalamus (dio velikog mozga) te između hipotalamusa, hipofize i endokrinih žlijezdi postoji sustav povratne sprege. Sustav povratne sprege znači da proizvedeni hormoni, osim što djeluju na neki ciljani organ, istovremeno djeluju i kao ‘glasnici’ hipofize da smanji lučenje drugog hormona. 

Neke endokrine žlijezde nisu pod direktnim utjecajem hipofize, već je njihov rad kontroliran drugim mehanizmima. Primjerice, proizvodnja inzulina pod direktnim je učinkom razine šećera u krvi. Više razine šećera potiču, a niže smanjuju proizvodnju inzulina. Paratireoidne žlijezde, pak, proizvode hormone pod utjecajem razine kalcija i fosfora u krvi. 

Štitnjača i hipofiza – primjer povratne sprege

Najjednostavniji primjer povratne sprege jest primjer rada štitnjače. Tko god boluje od hipo- ili hipertireoze upoznat je s činjenicom da u redovitim kontrolama endokrinologa mora određivati vrijednosti triju hormona: TSH, fT4 te fT3 hormona.

Hormon TSH (tireotropni hormon) proizvodi hipofiza, dok T3 (trijodtironin) i T4 (tiroksin) proizvodi štitnjača. Manjak, odnosno višak T3 i T4 hormona glavni su krivac za simptome hipo- odnosno hipertireoze, dok je TSH njihov glavni regulator. Pojačano lučenje TSH hormona dovodi do jače proizvodnje T3 i T4 hormona, koji povratnom spregom smanjuju proizvodnju TSH, ali i obrnuto.

Uzmimo za primjer poznatu bolesti štitnjače – Hashimotov tireoidits. Osobe koje imaju Hashimotov tireoiditis imaju hipotireozu, to jest njihova štitnjača proizvodi manje razine hormona pa zato imaju visoke vrijednosti TSH hormona, a nakon uvođenja terapije laboratorijski nalazi će pokazati smanjenje vrijednosti, odnosno normalizaciju TSH. Obrnuto, osobe s hipertireozom često imaju snižene, ili nemjerljive razine TSH hormona. Naravno, hipotireoza može biti i posljedica nedostatka TSH uslijed bolesti hipofize. U tom će slučaju svi hormoni (TSH, T3 i T4) biti sniženi.

Po istom mehanizmu sprege funkcioniraju i druge žlijezde u tijelu. Na primjer, FSH (folikulostimulirajući) i LH (luteinizirajući hormon) povratnom spregom sudjeluju u procesu ovulacije i menstrualnog ciklusa, iako je sprega u ovom slučaju nešto složenija.

Što je hipotalamus?

Hipotalamus je dio velikog mozga koji sudjeluje u regulaciji mnogih sustava u tijelu, a i dalje je nedovoljno istražen dio ljudskog mozga. Hipotalamus nije ‘tipična’ žlijezda, no hormoni hipotalamusa reguliraju rad hipofize, iako hipotalamus ima i druge, složene zadaće. Glavne zadaće ovog dijela mozga su:

• kontrola rada endokrinog sustava,
• kontrola budnosti i sna (pomoću epifize, žlijezde koja je njegov dio),
• kontrola tjelesne temperature, znojenja i drugih autonomnih (nevoljnih) funkcija.

A što je hipofiza?

Hipofiza (pituitarna žlijezda) je endokrina žlijezda koja se sastoji od dva dijela: prednjeg i stražnjeg. Prednji dio zove se adenohipofiza, a stražnji neurohipofiza.

Prednji dio sudjeluje u regulaciji drugih endokrinih žlijezdi, dok stražnji dio proizvodi hormone vazopresin i oksitocin. Vazopresin je bitan u regulaciji žeđi, dok je oksitocin bitan hormon koji potiče stiskanje glatkih mišića maternice i mliječnih žlijezda. Oksitocin je zbog toga jako važan pri porodu te dojenju. 

Prednji režanj hipofize

Prednji režanj hipofize ima zadaću upravljanja drugim endokrinim žlijezdama. Hormoni koje luči hipofiza su stimulirajući hormoni, odnosno hormoni koji potiču proizvodnju hormona u ciljanim žlijezdama koje nadziru, a to su:

• FSH i LH koji djeluju na testise, odnosno jajnike, 
• tireotropni hormon (TSH) koji djeluje na štitnjaču, 
• adrenokortikotropni hormon (ACTH) koji djeluje na nadbubrežnu žlijezdu i lučenje kortizola,
• prolaktin i hormon rasta

Prolaktin se razlikuje od spomenutih hormona jer djeluje na mliječne žlijezde koje su egzokrine žlijezde jer proizvode mlijeko. Hormon rasta također je poseban jer ne djeluje na endokrine žlijezde već potiče rast kosti i mišića, odnosno djeluje anabolički (u prijevodu, potiče rast).

Višak hormona rasta prije završetka puberteta dovodi do pretjeranog rasta što se naziva gigantizmom. S druge strane, nakon puberteta dolazi do sazrijevanja dugih kostiju čime one gube sposobnost rasta pa višak hormona rasta dovodi do povećanja kratkih kostiju što se naziva akromegalija. Osobe koje imaju akromegaliju imaju neproporcionalno velike dlanove i stopala te kosti lica. 

Poremećaj razine hormona hipofize

U slučaju manjka hormona hipofize govorimo o hipopituitarizmu. Manjak hormona može biti izoliran ili zahvatiti cijelu hipofizu pa u tom slučaju govorimo o panhipopituitarizmu. Simptomi manjka hormona ovise o životnoj dobi. U djece se, primjerice, manjak FSH i LH očituje odgođenim pubertetom i spolnim sazrijevanjem, dok se u odrasloj dobi on očituje impotencijom, amenorejom ili smanjenjem libida. Manjak hormona rasta uzrokuje niski rast u djece, što zovemo nanosomija. 

Manjak hormona hipofize često je uzrokovan dobroćudnim tumorima hipofize koji se zovu adenomi. U djece su adenomi rijetki, a češći oblik tumora u ovoj dobi su kraniofarnigeomi, koji su također dobroćudni. Međutim, lokalni rast tumora pritišće i oštećuje zdrave dijelove hipofize i dovodi do smanjene proizvodnje hormone. Načelno su, nasreću, svi tumori hipofize rijetki. 

Višak hormona hipofize zove se hiperpituitarizam. Uzrok hiperpituitarizma su također adenomi, ali funkcionalni. To znači da su ovi tumori hormonski aktivni, odnosno da pojačano proizvode hormone. Primjerice, adenom može uzrokovati pojačano lučenje TSH pa uzrokovati hipertireozu. 

ČIME SE BAVI ENDOKRINOLOG?

U svakodnevnom radu endokrinolog je fokusiran na proučavanje bolesti endokrinih žlijezda. Glavni cilj endokrinologa je na temelju vaših simptoma odrediti o kojoj se endokrinološkoj bolesti radi. S tim ciljem da uspješno dijagnosticira i liječi vašu bolest, endokrinolog:

• uzima vaše podatke i vodi detaljan razgovor o vašim simptomima i tegobama,
• izvodi opći internistički i ciljani endokrinološki pregled,
• određuje dijagnostičke metode potrebne za potvrdu dijagnoze,
• propisuje terapiju (najčešće hormonsku) te
• prati terapijski uspjeh i usklađuje terapiju sukladno terapijskom odgovoru. 

KAKO IZGLEDA ENDOKRINOLOŠKI PREGLED?

Slično kao i internistički pregled, endokrinološki pregled sastoji se od dva glavna dijela, a to su uzimanje podataka o tegobama i fizikalnom pregledu. Fizikalni pregled za cilj ima utvrditi znakove bolesti. Znakovi endokrinoloških bolesti mogu biti različiti, a neki uključuju:

• pojačano ispadanje kose, 
• oticanje nogu i kapaka, 
• pojavu strija ili akni na koži te promjena na noktima,
• pojačanu dlakavost u žena (hirzutizam),
• povećanje opsega i dimenzija nekih dijelova tijela (primjerice, ruku i stopala ili spolovila ili dojki u slučaju prijevremenog puberteta u djece)
• nakupljanje masnih naslaga oko trbuha (abdominalni tip pretilosti).

Pri pregledu je najbitnije osjećati se opušteno i otvoreno porazgovarati o svojim tegobama. Nemojte se ustručavati dati jasne i točne informacije o svojim tegobama. Nejasno ili nepotpuno davanje informacija otežava ispravnu komunikaciju s liječnikom, a time i postavljanje točne dijagnoze! Stoga je povjerenje u liječnika ključno kako bi pregled bio što kvalitetniji. 

KOJE ENDOKRINOLOŠKE PRETRAGE POSTOJE?

Endokrinološke pretrage obuhvaćaju široku skupinu pretraga koje su često preklapajuće s pretragama koje izvode i drugi (sub)specijalisti interne medicine. Pretrage koje izvode endokrinolozi mogu se podijeliti u nekoliko skupina, a to su:

• pretrage koje uključuju vađenje krvi,
• slikovne dijagnostičke metode,
• neke invazivne metode, poput biopsije. 

Vađenje krvi – najčešća pretraga u endokrinologiji

S obzirom na to da se hormoni endokrinih žlijezda izlučuju u krv, nije ni čudo da je vađenje krvi i mjerenje razine hormona jedan od glavnih alata kojima se služe endokrinolozi. Tako endokrinolog može dobiti uvid u to jesu li vaši simptomi posljedica pojačane ili, pak, smanjene razine hormona u tijelu.

Ponekad se mogu izvoditi i stimulacijski ili supresijski testovi. Svrha ovih testova je provjeriti kakva je proizvodnja nekog hormona u odgovoru na vanjski stimulirajući ili suprimirajući hormon, pri čemu su spomenuti hormoni u međusobnom odnosu (jedan potiče ili smanjuje proizvodnju drugog).

Kod takvih testova osoba na usta ili u krvnu žilu prima neki hormon, a potom se nakon definiranog perioda (ovisno o vrsti testa) određuje razina drugog hormona u krvi. 

Vađenjem krvi može se provjeriti uspješnost terapije, kao što je to slučaj u bolestima štitnjače.

Slikovne dijagnostičke metode

Slikovne dijagnostičke metode su radiološke metode koje se koriste s ciljem prikazivanja endokrinih žlijezdi ili drugih dijelova tijela.

Primjerice, denzitometrija je radiološka pretraga kojom se određuje koštana gustoća, a primjenjuje se u dijagnostici osteoporoze radi procjene bolesti. Denzitometrija, kao i rendgensko snimanje, funkcionira na principu rendgenskih zraka, a najčešće se izvodi snimanjem lumbalne kralježnice ili kuka. Pretraga je bezbolna i kratkotrajna, a na temelju rezultata koštane gustoće liječnik definira način liječenja.

Endokrinolozi se često koriste i ultrazvukom. Ultrazvuk je vrlo korisna metoda u dijagnostici poremećaja štitne žlijezde. Njime se mogu prikazati čvorići na štitnjači, a također se pomoću ultrazvuka može napraviti i punkcija sumnjivih čvorova.

Scintigrafija je funkcionalna metoda koja se najčešće koristi za dijagnostiku bolesti štitnjače. Svrha scintigrafije je vidjeti kakva je aktivnost pojedinih dijelova štitnjače. Prije samog snimanja osoba intravenski dobije radiofarmak (posebno kemijsko sredstvo slične funkcije kao kontrastno sredstvo) koje se pojačano nakuplja u aktivnom tkivu štitnjače. Potom se vrši snimanje, a uređaj detektira nakupljanje primijenjenog sredstva. Scintigrafijom se može vidjeti je li neki čvor štitnjače ‘hladan’ (ne proizvodi hormone) ili ‘topli’ proizvodi hormone. Hladni čvorovi mogu biti zloćudni pa zahtijevaju daljnju obradu, odnosno biopsiju. 

CT i MR su pretrage koje se vrlo često koriste za snimanje mozga, a korisne su u dijagnosticiranju poremećaja hipofize. Primjerice, CT-om se može prikazati adenom hipofize koji može biti uzrokom viška ili manjka pojedinih hormona.  

Kako ću znati koju pretragu trebam?

Endokrinolog će kao liječnik na temelju vaših simptoma i tegoba odrediti koje su vam pretrage potrebne s ciljem otkrivanja uzroka vaših simptoma, liječenja i praćenja terapijskog uspjeha. 

Moram li biti posebno pripremljen za endokrinološke pretrage?

Endokrinolog će vam, ovisno o vrsti pretrage, dati jasne upute kojih se trebate pridržavati kako bi pretragu mogli uspješno izvršiti. Neke pretrage, poput ciljane biopsije, denzitometrije i sličnih radioloških metoda ne zahtijevaju posebnu pripremu. S druge strane, određivanje razine glukoze u krvi zahtijeva da pacijent bude na tašte. Prikupljanje 24-satnog urina, zahtijeva suradljivost pacijenta budući da urin mora skupljati sam.

Određivanje spolnih hormona – tajming je bitan

U slučaju određivanja razine spolnih hormona, period menstrualnog ciklusa može utjecati na razinu hormona pa se pri određivanju uvijek treba naznačiti i dan ciklusa u kojem se krv prikupljala. Primjerice, razine estrogena fiziološki su niže u drugoj fazi menstrualnog ciklusa pa mjerenje niskih vrijednosti u tom periodu neće značiti njegov manjak. S druge strane, manjak estrogena u prvoj polovici ciklusa nije normalna pojava i ukazuje na poremećaj lučenja hormona. Načelno se za vađenje spolnih hormona primjenjuju sljedeća pravila:

• FSH, LH i estradiol određuju se u prvoj polovici ciklusa, najčešće 3. do 5. dan ciklusa
• progesteron se određuje u drugoj polovici, u periodu od 21. do 23. dana
• koncentracija androgenih hormona, poput testosterona, određuje se u prvoj polovici ciklusa, u periodu do ovulacije. 

Na sreću, većina endokrinoloških pretraga je poprilično jednostavna pa ne morate strahovati oko pripreme za njih!

IMATE LI PITANJA ZA ENDOKRINOLOGA? OBRATITE NAM SE S POVJERENJEM

Osobe koje boluju od endokrinoloških poremećaja često na internetu mogu naići na niz dezinformacija, posebice kada su u pitanju neke od učestalih endokrinoloških bolesti, poput bolesti štitnjače ili šećerne bolesti. Bolesti štitnjače posebice zabrinjavaju žene, budući da one češće obolijevaju od ove skupine bolesti, a endokrinološki je sustav usko povezan uz ginekološki i reproduktivni sustav.

Upravo zbog toga, dobivanje kvalitetnih informacija o liječenju i svom zdravstvenom stanju od velike je važnosti, kako bi se razriješile eventualne nedoumice i postigao zadovoljavajuć terapijski uspjeh. Ako imate bilo kakvih nedoumica, konzultacije i pregled endokrinologa, ali i savjetovanje s ginekologom mogu biti od velike koristi! 

LITERATURA

1. Campbell M, Jialal I. Physiology, Endocrine Hormones. In: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 
2. MWJ Strachan, JDC Newell-Price. Endocrinology: In: Davidson’s Principles and Practice of Medicine. 23rd Edition. Elsevier. 629–689

Autor: Dr. Dominik Ljubas i Dr. Žaklina Cvitkušić u suradnji sa kolegama iz Poliklinike Mazalin.

Predstavljanje i sadržaj ove stranice smatraju se intelektualnim vlasništvom Poliklinike Mazalin i kao takvi su zaštićeni zakonima koji su trenutno na snazi. Sadržaj ove lokacije zaštićen je odredbama autorskog prava odnosno prava industrijskog i/ili intelektualnog vlasništva.

Poliklinika Mazalin posjeduje autorsko pravo uređivanja, izbora i usklađivanja sadržaja ove lokacije, sukladno članku 277. stavku 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Fotografije, slike, tekstovi, naslovi, video prikazi, sa ili bez zvuka, te svi drugi dokumenti na web stranici podliježu zakonima o autorskom pravu, industrijskom i/ili intelektualnom vlasništvu, te su kao takvi vlasništvo Poliklinike Mazalin ili treće osobe koja temeljem valjanog pravnog posla jamči ograničeno korištenje sadržaja. Djelomična ili potpuna reprodukcija sadržaja, bez prethodnog pisanog dopuštenja Poliklinike Mazalin strogo je zabranjena, isključujući reprodukciju izvršenu u skladu s potrebama tiska.