Dijabetes – koji oblici postoje?

Dijabetes melitus, poznatiji pod hrvatskim nazivom šećerna bolest jedna je od najčešćih bolesti današnjice. Ime je dobio od dviju riječi, grčke riječi diabetes, što znači protjecati i latinske riječi mellitus što znači zaslađen medom.

Upravo se u samom imenu nalaze dva glavna znaka, odnosno simptoma bolesti: učestalo mokrenje (i žeđanje) te visoka razina šećera u krvi. Iako je šećerna bolest tip 2 najpoznatiji, i najzastupljeniji oblik, dijabetes tip 1 također je sve češći.

Uz njih, postoje i drugi, rjeđi oblici dijabetesa, a u tekstu vam donosimo sve o njima!

KAKO NAŠE TIJELO REGULIRA ŠEĆER U KRVI?

Glavni šećer u ljudskom tijelu je glukoza. Šećer u krvi, odnosno razina glukoze varira tijekom dana, što ovisi o mnogo faktora, ponajprije o jelu, gladovanju, fizičkoj aktivnosti i stresu.

Šećer u krvi može postići visoke, ali i niske vrijednosti, no naše tijelo uspješno održava  razinu šećera u krvi u uskom rasponu.

Taj raspon iznosi od 3.9 do 5,6 mmol/L. Nakon jela normalno je da razine šećera poprime više vrijednosti, no naše tijelo unutar 2 sata smanji razine šećera na normalne vrijednosti.

Zahvaljujući tomu, neovisno o jelu, tijekom dana naše tijelo ima normalne razine šećera u krvi, što je izuzetno bitno jer dugotrajno povišene razine šećera imaju niz negativnih učinaka na krvne žile i druge organe u tijelu, ponajprije srce, bubrege i oči.

Inzulin i glukagon – hormoni zaslužni za regulaciju šećera u krvi

Dva hormona, inzulin i glukagon, igraju važnu ulogu u održavanju razina glukoze normalnima. Inzulin je, ipak, nešto važniji i poremećaj proizvodnje ili učinka inzulina na stanice u tijelu glavni su krivac razvoja dijabetesa.

Normalan šećer u krvi održava se zahvaljujući inzulinu. Inzulin (tzv. hormon sitosti) pojačano se oslobađa nakon jela, odnosno kada su razine šećera u krvi visoke. Glavna zadaća inzulina jest omogućiti ulazak molekula glukoze u stanice, odnosno njihovu eliminaciju iz krvi. 

Drugi hormon, glukagon, povisuje razine šećera u krvi. Glukagon je jednako bitan hormon kao i inzulin, ali u trenucima gladovanja i stresa, no njegova uloga u dijabetesu je od manje važnosti.

Tijekom gladovanja razine šećera u krvi su niske, a tijekom stresa ili fizičke aktivnosti niske razine šećera u krvi posljedica su povećane potrošnje (primjerice, zbog rada mišića). Stoga je zadaća glukagona spriječiti pretjerani pad šećera u krvi, odnosno njegov je učinak suprotan učinku inzulina.

Što kada se hormonalni balans poremeti?

Oba spomenuta hormona proizvodi gušterača i u zdravih pojedinaca oni djeluju u savršenom balansu.

U šećernoj bolesti, proizvodnja ili učinak inzulina oslabljeni su, što dovodi do trajno visokih razina glukoze u krvi. Dijabetes je, dakle, poremećaj u stvaranju, lučenju i djelovanju inzulina na ciljana tkiva.

Kako je inzulin hormon, dijabetes melitus ubraja se u endokrinološke poremećaje, a njegovim liječenjem bave se liječnici endokrinolozi specijalizirani za šećernu bolest (dijabetolozi). Zbog toga su redoviti endokrinološki, odnosno dijabetološki pregledi obavezni u oboljelih od dijabetesa.

Glavni rezultat poremećaja inzulina je povišen šećer u krvi (hiperglikemija) što je obilježje svih oblika dijabetesa, neovisno o njihovom uzroku.

Šećerna bolest neovisna i ovisna o inzulinu

Šećerna bolest se klasificira s obzirom na to treba li pacijentu u terapiji inzulin.

Takva je podjela bitna u praktičnom smislu jer određuje terapiju koju će pacijent uzimati.

Dijabetes neovisan o inzulinu jest onaj u kojem pacijent ne koristi inzulin, već druge lijekove za smanjivanje šećera. To su lijekovi raznih skupina, a zajednički naziv im je antidijabetici.

Dijabetes tip 1 je primjer dijabetesa ovisnog o inzulinu. S druge strane, dijabetes tip 2 je primjer dijabetesa neovisnog o inzulinu.

Međutim, stvari nisu uvijek tako jednostavne. U osoba s dugogodišnjim dijabetesom tip 2 dolazi do iscrpljenja stanica gušterače, što u konačnici dovodi do gubitka njihove sposobnosti proizvodnje inzulina.

Zbog toga dugogodišnji dijabetičari s tipom 2 najčešće završe na inzulinskoj terapiji. 

ŠTO UZROKUJE DIJABETES?

Svaki dijabetes, neovisno o vrsti, posljedica je oštećenja i disfunkcije stanica gušterače koje proizvode inzulin ili smanjenog učinka inzulina na stanice. Ovisno o vrsti dijabetesa, glavni ‘okidači’ takvog oštećenja su različiti.

Važno je naglasiti kako je u nekih vrsta dijabetesa, ipak, takvo oštećenje moguće spriječiti.

Primjerice, dijabetes tipa 2 je oblik bolesti koji se može prevenirati fizičkom aktivnosti i zdravom prehranom koja se temelji na minimalnom unosu nezdravih ugljikohidrata i zasićenih masti. 

Kao i za ostale bolesti, genetski čimbenici igraju veliku ulogu u brzini razvoja i napredovanja šećerne bolesti. Genetski čimbenici pojačavaju čimbenike poput životnih navika i zajedno doprinose razvoju bolesti.

Ovo je posebno značajno u šećernoj bolesti tipa 2, kod koje genetska predispozicija igra veliku ulogu.

Primjerice, ako jedan od roditelja boluje od šećerne bolesti, veća je vjerojatnost da će i dijete razviti bolest jer se učinak genetike i životnih navika međusobno pojačava.

Iako na genetiku ne možemo utjecati, svjesnim odlukama o zdravom životnom stilu možemo umanjiti, a ponekad i eliminirati, učinak genetike!

VRSTE ŠEĆERNE BOLESTI

Osnovna dva tipa nazivaju se šećerna bolest tip 1 i tip 2. Tip 1 šećerne bolesti je autoimuna bolest, dok je tip 2 šećerne bolesti posljedica prethodno spomenutih faktora, genetike i životnog stila. Međutim, postoje i drugi, manje poznati oblici šećerne bolesti, a to su: 

• MODY dijabetes (engl. Maturity Onset Diabetes of the Young),
• LADA (engl. Latent Autoimmune Diabetes of Adults), kasni, latentni autoimuni dijabetes u odraslih 
• gestacijski dijabetes (dijabetes u trudnoći),
• dijabetes uzrokovan drugim endokrinološkim bolestima, odnosno endokrinopatijama,
• dijabetes uzrokovan lijekovima.

Koji oblik dijabetesa je najčešći?

U svijetu je najzastupljenija šećerna bolest tip 2, koja predstavlja jedan od najvećih javnozdravstvenih problema u 21. stoljeću. Drugi najčešći oblik je dijabetes tip 1, dok su ostali oblici izuzetno rijetki i čine tek 2% ukupno oboljelih od šećerne bolesti.

Kriteriji za dijagnozu šećerne bolesti

Načelno se šećerna bolest dijagnosticira po univerzalnim kriterijima. Uvjeti koji moraju biti zadovoljeni da bismo uopće mogli govoriti o šećernoj bolesti su:

• razina šećera u krvi natašte veća od 7 mmol/L,
• razina glukoze u krvi veća od 11,1 mmol/L neovisno o vremenu određivanja,
• razina glikiranog hemoglobina (HbA1c) veća od 6,5%.

Glikirani hemoglobin je jedan od najboljih pokazatelja uspješnosti liječenja jer pokazuje tromjesečni prosjek razine šećera i tako olakšava praćenje bolesnika koji boluju od bolesti.

Dijabetes tip 1

Dijabetes tip 1 je drugi najčešći oblik dijabetesa. Prije se ovaj oblik zvao i juvenilni (mladenački) oblik dijabetesa jer se njegovi simptomi javljaju u ranoj životnoj dobi, što nije slučaj s dijabetesom tip 2.

Tipično se javlja u djece, adolescenata i osoba do 30. godine života. Ako se pojavi nakon 30. godine života, najčešće je riječ o dijabetesu zvanom LADA (dijabetes tip 1 s kasnim početkom, prema engl. latent autoimmune diabetes in adults). 

Bolest je autoimuna, a posljedica je uništenja vlastitih stanica mehanizmima koji nisu još do kraja razjašnjeni. Protutijela koja se mogu dokazati u ovih bolesnika nastaju kao odgovor organizma na oštećenje stanica gušterače, a služe za dokazivanje bolesti. 

Točan uzrok nastanka bolesti nije poznat, iako neki govore da je za njegov nastanak jednim dijelom zaslužna i infekcija nekim virusima, poput EBV-a, rubeole i citomegalovirusa. No, to ne znači da će zaraza virusom definitivno uzrokovati razvoj bolesti jer su u pitanju složeni mehanizmi nastanka uvjetovani nizom čimbenika.

Dijabetes tip 2: što je to ‘inzulinska rezistencija’?

Dijabetes tip 2 najzastupljeniji je oblik dijabetesa u svijetu. Prema procjenama, u svijetu je 500 milijuna osoba sa šećernom bolesti tip 2, dok se u Hrvatskoj ta brojka kreće oko 500 tisuća, premda velika većina njih niti ne zna da boluje od dijabetesa.

Ovaj oblik dijabetesa je neovisan o inzulinu jer je riječ o stanju u kojem je proizvodnja inzulina održana, ali je osjetljivost organizma i stanica na njega smanjena. Upravo se takvo stanje naziva ‘inzulinskom rezistencijom’.

Međutim, inzulinska rezistencija predstavlja problem za gušteraču koja s vremenom mora jače proizvoditi inzulin. Spomenuto dovodi do ‘umaranja i iscrpljenja’ gušterače i posljedično do potrošnje svih zaliha inzulina. Zbog toga, dugogodišnji dijabetičari koji boluju od šećerne bolesti tipa 2 postanu ovisni o inzulinu. 

MODY dijabetes

MODY je poseban, genetski oblik dijabetesa. Bolest nastaje zbog mutacije gena koji su uključeni u funkciju stanica koje izlučuju inzulin.

Dakle, riječ je o obliku bolesti koji se isključivo nasljeđuje i nije uzrokovan okolišnim čimbenicima, poput loše ishrane. Ovaj oblik bolesti nije niti autoimuna bolest, što znači da ne postoje protutijela i uništavanje stanica gušterače, kao što je to u šećernoj bolesti tip 1.

Iako dijabetes tip 2 ima genetsku komponentu, kod tog oblika se ne može jasno imenovati jedan specifičan gen koji je uzrok bolesti. S druge strane, kod MODY dijabetesa postoje točno definirane greške gena (mutacije) koje se mogu dokazati modernim genetskim analizama. Kriteriji za postavljanje dijagnoze i sumnje na MODY dijabetes su:

• razvoj bolesti prije 25. godine života,
• da jedan od roditelja boluje od dijabetesa te da postoji dijabetes unutar dvije obiteljske generacije, 
• odsutnost autoimunih protutijela na stanice gušterače,
• izostanak potrebe za inzulinskom terapijom.

Poznavanje točnog oblika MODY dijabetesa od važnosti je jer određuje način liječenja. Primjerice, neki oblici bolesti ne zahtijevaju primjenu lijekova, dok je u drugim oblicima ona potrebna.

LADA dijabetes

LADA dijabetes poseban je oblik šećerne bolesti koji se ubraja u autoimune oblike šećerne bolesti, no za razliku od klasičnog autoimunog dijabetesa (tip 1) obilježen je sporim razvojem bolesti, pojavom u starijoj životnoj dobi i činjenicom da osobama s ovim oblikom bolesti pri postavljanju dijagnoze nije potrebna terapija inzulinom.

Dakle, jedina zajednička karakteristika koju ovaj oblik ima s tipom 1 jest postojanje autoimune komponente, odnosno stvaranja protutijela. Njihovim određivanjem u krvi potvrđuje se dijagnoza.

Gestacijski dijabetes: neprijatelj trudnice

Porastom pretilosti, gestacijski dijabetes postaje sve važniji zdravstveni problem koji ima velike i značajne posljedice za majku, ali i za dijete.

Osim što povećava rizik majke za obolijevanje od šećerne bolesti tipa 2 kasnije u životu, ovaj oblik dijabetesa ima i niz negativnih učinaka na ishod trudnoće, koji uključuju prematuritet, malformacije ploda, povećani rizik za izvođenjem carskog reza te fetalni distres zbog manjka kisika i oštećenja posteljice.

Loši učinci povišenog šećera u trudnoći dobro su poznati i dokazani na temelju jedne od najpoznatijih studija u porodništvu, tzv. HAPO studija (engl. Hyperglycemia Adverse Pregnancy Outcomes – hr. loši ishodi trudnoće povezani s hiperglikemijom). 

Dijabetes u sklopu drugih endokrinih poremećaja (endokrinopatija)

Inzulin, iako glavni, nije jedini hormon koji utječe na razinu šećera u krvi.

Hormoni nadbubrežne žlijezde te hormon rasta također doprinose ravnoteži šećera u krvi pa bolesti koje dovode do poremećaja ovih hormona također mogu trajno povisiti razinu glukoze u krvi.

Najčešće endokrinopatije koje dovode do dijabetesa su:

• Cushingov sindrom (pretjerano lučenje hormona nadbubrežne žlijezde) i 
• akromegalija (pretjerana proizvodnja hormona rasta).

Cushingov sindrom

Cushingov sindrom je poremećaj obilježen visokom razinom kortizola, hormona nadbubrežne žlijezde i njemu srodnih hormona. Riječ je o sindromu u kojem se često javlja i poremećaj metabolizma glukoze, što se očituje kao šećerna bolest.

Razina šećera u krvi je pod izravnim i neizravnim učinkom kortizola i srodnih hormona. Kortizol direktno podiže razinu šećera u krvi, a istovremeno smanjuje osjetljivost tjelesnih stanica na učinke inzulina.

Zbog toga je učinak inzulina na stanice u tijelu manji, čime je onemogućen ulazak glukoze u stanice. Rezultat toga jest trajno povišena razina šećera u krvi.

Akromegalija i gigantizam: višak hormona rasta

Akromegalija i gigantizam su bolesti uzrokovane viškom hormona rasta. Hormon rasta obavlja niz važnih funkcija u tijelu, a najznačajniji je, kako mu i samo ime kaže, tijekom rasta osobe, dakle puberteta. Neke od važnijih zadaća ovog hormona su:

• poticanje sinteze bjelančevina, najznačajnijeg gradivnog materijala naših stanica,
• poticanje rasta kosti u duljinu,
• povećanje razine šećera u krvi, mehanizmima koji su jednaki učincima kortizola. 

Gigantizam i akromegalija su rijetki poremećaji. Gigantizam nastaje u slučaju kada se hormon rasta pojačano proizvodi od djetinjstva. Akromegalija nastaje zbog povećanja hormona rasta nakon puberteta, odnosno kad je tjelesni rast završio.

Osobe koje boluju od gigantizma imaju cijelo tijelo velikih proporcija (‘giganti’), dok u slučaju akromegalije dolazi do povećanja kostiju šake, stopala, usta i čeljusti. Takve su osobe često normalne visine, ali prepoznatljivog izgleda koji je obilježen natprosječno velikim stopalima, šakama, i kostima lica.

U obje bolesti javlja se poremećaj regulacije glukoze u krvi, što se očituje kao dijabetes. Ovaj oblik dijabetesa ne zahtijeva liječenje inzulinom jer je u njemu količina proizvedenog inzulina dovoljna, no tijelo slabije reagira na njega zbog inzulinske rezistencije (otpornosti). 

Bolesti gušterače

Poremećaj razine šećera u krvi ne mora biti isključivo posljedica dijabetesa, već može nastati i zbog bolesti koje zahvaćaju gušteraču. Neke od bolesti koje mogu uzrokovati oštećenje gušterače su:

• akutni i kronični pankreatitis (upala gušterače),
• cistična fibroza,
• tumori, odnosno zloćudne bolesti pankreasa.

Akutni pankreatitis najčešće ne dovodi do poremećaja razine inzulina i posljedične šećerne bolesti, no opetovani akutni pankreatitisi ili razvoj kroničnog pankreatitisa uzrokuje stvaranje ožiljaka od vezivnog tkiva (fibroza) u gušterači, što smanjuje udio stanica koje luče inzulin.

Tumori gušterače također mogu uzrokovati poremećaj regulacije šećera. Osim toga, operativno liječenje tumora gušterače uključuje njezino uklanjanje što za sobom nosi neželjenu posljedicu razvoja dijabetesa.

U tom slučaju, s obzirom na to da je gušterača odstranjena u cijelosti, osoba treba trajnu, nadomjesnu terapiju inzulinom.

Cistična fibroza, rijetka je nasljedna bolest koja je posljedica mutacija proteinske molekule koja je zaslužna za prijenos kloridnih iona preko stanične membrane. Osim u plućima, ova se bolest očituje i na drugim organima te je jedan od uzroka šećerne bolesti, ali i neplodnosti u muškaraca. 

Dijabetes uzrokovan lijekovima

Neke skupine lijekova također mogu uzrokovati poremećaj razine šećera u krvi i tako dovesti do razvoja šećerne bolesti.

Takva se šećerna bolest naziva ijatrogena (jer je uzrokovana lijekovima, odnosno liječenjem). Iako ovi lijekovi mogu pripadati različitim skupinama, mehanizam kojim dovode do dijabetesa im je sličan. Lijekovi smanjuju osjetljivost naših stanica na inzulin.

Zbog toga ovakav dijabetes sliči dijabetesu tipa 2, čija je glavna osobitost smanjena osjetljivost stanica na inzulin (tzv. inzulinska rezistencija, otpornost). Lijekovi koji mogu uzrokovati dijabetes su:

• antipsihotici,
• kortikosteroidi (ako se primjenjuju dugoročno!),
• antiretrovirusni lijekovi (koji se koriste u liječenju HIV-a),
• neki kemoterapeutici za zloćudne bolesti, 
• neke skupine diuretika.

Iako mogu uzrokovati dijabetes, primjena ovih lijekova za neke bolesti je nužna i neizbježna. Primjerice, korištenje kortikosteroida u autoimunih bolesti, antipsihotika za duševne bolesti, antivirusnih lijekova u slučaju infekcije HIV-om samo su neki od primjera kada je liječenje izuzetno važno. 

U tom slučaju potrebno je redovito nadzirati primjenu lijeka i pojavu njegovih nuspojava jer se većina nuspojava, može uspješno prepoznati i kontrolirati.

ZAŠTO JE VAŽNO DA LIJEČIM SVOJ DIJABETES?

Iako vam dijabetes ne uzrokuje akutne tegobe i poteškoće u svakodnevnom funkcioniranju, s opravdanim razlogom možemo reći da je šećerna bolest, kao i visoki krvni tlak i povišene masnoće, ‘tihi ubojica’ 21. stoljeća.

Premda svjesno ne osjećamo tegobe zbog visokog šećera u krvi, povišene vrijednosti glukoze imaju niz negativnih učinaka na krvne žile, što dugoročno dovodi do:

• smrtonosnih stanja, poput infarkta miokarda i moždanog udara,
• trajnog i, često nepovratnog, oštećenja vida i sljepoće,
• kroničnih rana na stopalima koje nerijetko završavaju amputacijom i teškim infekcijama (pa čak i sepsom!),
• smanjenja libida i impotencije u muškaraca,
• masne jetre i steatohepatitisa (upalne bolesti jetre koja može dovesti do ciroze jetre),
• oštećenja bubrega koje uzrokuje bubrežno zatajenje,
• učestalih urinarnih infekcija, 
• oštećenja živaca u tijelu.

Spomenuto su samo neke od posljedica šećerne bolesti koje se teško mogu otkloniti i ostavljaju trajne posljedice jednom kada se pojave. Na sreću, sve se ove posljedice mogu uspješno izbjeći uz tri jednostavna pravila, a to su:

• redovito i pravilno uzimanje lijekova za šećernu bolest,
• redovita tjelovježba i fizička aktivnost (uključujući i šetnje i hodanje!),
• zdrava i uravnotežena prehrana!

SAVJET ZA KRAJ: TREBAM LI K LIJEČNIKU?

Svaki oblik dijabetesa načelno ima iste simptome: pojačano žeđanje, učestalije mokrenje, osjećaj gladi udružen s gubitkom tjelesne težine. Primijetite li neki od ovih simptoma, poželjno je javiti se liječniku i odrediti razinu šećera u krvi. Dijabetes se može uspješno liječiti i kontrolirati te tako spriječiti njegove komplikacije!

IZVORI:

1. LaPreze J, Robinson A. Detecting and Managing Drug-Induced Diabetes. US Pharm. 2021; 46(11): 18–30.
2. Pivonello R, De Leo M, Vitale P, Cozzolino A, Simeoli C, De Martino MC, Lombardi G, Colao A. Pathophysiology of diabetes mellitus in Cushing’s syndrome. Neuroendocrinology. 2010;92 Suppl 1:77-81.
3. Rajkumar V, Levine SN. Latent Autoimmune Diabetes. In: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2023 
4. Hoffman LS, Fox TJ, Anastasopoulou C, et al. Maturity Onset Diabetes in the Young. In: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2023 
5. Ferraù F, Albani A, Ciresi A, Giordano C, Cannavò S. Diabetes Secondary to Acromegaly: Physiopathology, Clinical Features and Effects of Treatment. Front Endocrinol (Lausanne). 2018;9:358. 
6. HAPO Study Cooperative Research Group. Hyperglycemia and adverse pregnancy outcomes. N Engl J Med. 2008;358(19):1991-2002.

Autor: Dr. Dominik Ljubas i Dr. Žaklina Cvitkušić u suradnji sa kolegama iz Poliklinike Mazalin.

Predstavljanje i sadržaj ove stranice smatraju se intelektualnim vlasništvom Poliklinike Mazalin i kao takvi su zaštićeni zakonima koji su trenutno na snazi. Sadržaj ove lokacije zaštićen je odredbama autorskog prava odnosno prava industrijskog i/ili intelektualnog vlasništva.

Poliklinika Mazalin posjeduje autorsko pravo uređivanja, izbora i usklađivanja sadržaja ove lokacije, sukladno članku 277. stavku 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Fotografije, slike, tekstovi, naslovi, video prikazi, sa ili bez zvuka, te svi drugi dokumenti na web stranici podliježu zakonima o autorskom pravu, industrijskom i/ili intelektualnom vlasništvu, te su kao takvi vlasništvo Poliklinike Mazalin ili treće osobe koja temeljem valjanog pravnog posla jamči ograničeno korištenje sadržaja. Djelomična ili potpuna reprodukcija sadržaja, bez prethodnog pisanog dopuštenja Poliklinike Mazalin strogo je zabranjena, isključujući reprodukciju izvršenu u skladu s potrebama tiska.