Sindrom rezidualnog (ostavljenog) jajnika

Sindrom rezidualnog jajnika rijetko je, ali klinički važno stanje koje se može javiti nakon operativnog uklanjanja jajnika. Unatoč zahvatu, sitni dijelovi jajničkog tkiva mogu ostati u zdjelici te s vremenom izazvati bol, hormonalne tegobe i druge neugodne simptome. 

Ovaj blog donosi kratak i jasan pregled uzroka, simptoma i mogućnosti liječenja sindroma koji često ostaje neprepoznat, ali može znatno utjecati na kvalitetu života žena.

Što je sindrom rezidualnog jajnika?

Sindrom rezidualnog jajnika nastaje kada dio jajnika zaostane u tijelu. Iako su operacije jajnika često neophodne za liječenje određenih ginekoloških problema, preostali funkcionalni dio jajnika može uzrokovati komplikacije. 

Važno je prepoznati ovo stanje na vrijeme, budući da njegovo zanemarivanje može rezultirati ozbiljnim zdravstvenim problemima, poput neplodnosti, poremećaja menstrualnog ciklusa te povećanog rizika od razvoja cista ili tumora na preostalom jajniku.

Što uzrokuje sindrom rezidualnog jajnika?

Sindrom rezidualnog jajnika najčešće nastaje kada jajnik nije u potpunosti uklonjen tijekom operacije. Ako dio tkiva ostane u tijelu, može nastaviti funkcionirati i uzrokovati probleme. Do toga može doći u sljedećim slučajevima:

• nepotpuna ovariektomija – ako kirurg ne ukloni cijeli jajnik, preostalo tkivo može ostati aktivno
• postoperativne komplikacije – ožiljci ili upale nakon operacije mogu zarobiti dio jajnika i spriječiti njegovo potpuno uklanjanje
• infekcije – mogu uzrokovati upalu i stvaranje ožiljnog tkiva, što otežava potpuno uklanjanje jajnika ili dovodi do toga da dio tkiva ostane neprimjećen.

Koje su posljedice sindroma rezidualnog jajnika?

Iako se nakon operacije može činiti da je oporavak potpun, preostali funkcionalni dio jajnika s vremenom može uzrokovati različite zdravstvene tegobe:

• povećana proizvodnja hormona – preostali jajnik može nastaviti lučiti hormone, osobito estrogen, što može dovesti do hormonalne neravnoteže. To se može očitovati kroz simptome poput vrućih valova ili valunga, naglih promjena raspoloženja, nesanice i pojačane osjetljivosti dojki.
• povratak menstruacije – kod žena koje su već ušle u menopauzu može se ponovno pojaviti menstrualno krvarenje
• neplodnost – ako preostali jajnik ne može pravilno obavljati svoju funkciju, može doći do neredovitih ili izostalih ovulacija. To značajno smanjuje mogućnost začeća i može predstavljati problem ženama koje još uvijek planiraju trudnoću.
• ciste i tumori – funkcionalno jajničko tkivo može nastaviti proizvoditi jajašca, što povećava rizik od razvoja cista. U nekim slučajevima, dugotrajna aktivnost preostalog jajnika može dovesti i do nastanka tumorskih promjena, što zahtijeva daljnje medicinsko praćenje i moguće kirurške intervencije.

Kako dijagnosticiramo sindrom rezidualnog jajnika?

Dijagnosticiranje sindroma rezidualnog jajnika zahtijeva nekoliko različitih pristupa kako bi se točno utvrdilo je li preostali dio jajnika odgovoran za simptome koje pacijentica doživljava. Dijagnoza obuhvaća:

• klinički pregled: ginekolog započinje procjenom simptoma pacijentice. Ako žena, nakon operacije jajnika, ponovno počne imati menstruacijske cikluse, ili doživljava simptome poput vrućih valunga, naglih promjena raspoloženja, noćnog znojenja ili drugih simptoma, to može ukazivati na sindrom rezidualnog jajnika. Ovaj prvi korak pomaže liječniku u formuliranju početne sumnje, koja se potom potvrđuje ili isključuje dodatnim testiranjima.
• ultrazvuk: jedan od najvažnijih dijagnostičkih alata je ultrazvučni pregled. Ultrazvuk omogućava liječnicima da vizualiziraju preostale jajničke strukture i sve abnormalnosti, poput cista, tumora ili preostalog funkcionalnog jajnika. Također, ultrazvuk može pomoći u detekciji promjena u veličini jajnika.
• Hormonske analize: Testiranje razine hormona je ključno za potvrdu dijagnoze. Razine hormona kao što su estrogen, progesteron i FSH (folikul stimulirajući hormon) mogu biti indikator hormonalnog disbalansa. 

Ako funkcionalni dio jajnika nastavi proizvoditi hormone, ti hormoni će biti prisutni u razinama koje ne odgovaraju normalnim postoperativnim vrijednostima. Ove analize također pomažu u razlikovanju sindroma rezidualnog jajnika od drugih stanja koja uzrokuju slične simptome.

• Laparoskopija: U nekim slučajevima, kada je potrebno potvrditi dijagnozu, izvodi se laparoskopija – minimalno invazivna kirurška metoda koja omogućava direktnu vizualizaciju unutrašnjih organa. Ovaj postupak koristi mali rez i kameru koja se umetne u trbušnu šupljinu, što omogućava točnu dijagnozu bez potrebe za većim kirurškim zahvatima.

Kako liječimo sindrom rezidualnog jajnika?

Liječenje sindroma rezidualnog jajnika ovisi o težini simptoma i stanju preostalog jajnika, kao i željama pacijentice u pogledu plodnosti i zdravstvenih ciljeva. Moguće terapijske opcije uključuju:

1. Kirurško uklanjanje preostalog jajnika

Ako je preostali jajnik uzrokovao ozbiljne komplikacije, često je potrebno kirurško uklanjanje preostalog jajnika. Ovaj zahvat sprječava nastanak daljnjih zdravstvenih komplikacija, osobito ako jajnik ne funkcionira normalno. Također, potpuna ovariektomija može biti preporučena u slučajevima kada preostali jajnik pokazuje znakove razvoja tumora ili drugih patoloških promjena.

2. Hormonska terapija

Hormonska terapija može biti preporučena ako preostali jajnik nastavi proizvoditi hormone i uzrokuje hormonalnu neravnotežu. Cilj ove terapije je uspostaviti ravnotežu hormona u tijelu i ublažiti simptome poput valunga, promjena raspoloženja, nesanice i neredovitih menstrualnih ciklusa.

Vrste hormonske terapije:

• estrogenska terapija – koristi se kada je razina estrogena niska. Može biti propisana u obliku tableta, flastera, gela, kreme ili vaginalnih čepića, ovisno o simptomima i potrebama pacijentice.
• kombinirana hormonska terapija – uključuje estrogen i progesteron te se preporučuje ženama koje još uvijek imaju maternicu kako bi se smanjio rizik od hiperplazije endometrija i raka maternice.
• progesteronska terapija – u nekim slučajevima može se koristiti sam progesteron kako bi se regulirao ciklus i spriječile određene nuspojave prekomjerne izloženosti estrogenu.

Način primjene:

• oralni oblici (tablete) – najčešće korištena metoda, jednostavna za primjenu.
• transdermalni oblici (flasteri, gelovi) – apsorbiraju se kroz kožu, zaobilazeći probavni sustav, što smanjuje rizik od određenih nuspojava.
• vaginalni oblici (kreme, čepići) – ciljano djeluju na simptome poput suhoće rodnice i nelagode pri spolnom odnosu.

Moguće nuspojave:

Iako je hormonska terapija često učinkovita, može imati nuspojave poput glavobolje, osjetljivosti dojki, nadutosti, promjena raspoloženja i povećanog rizika od krvnih ugrušaka ili karcinoma dojke, osobito kod dugotrajne primjene.

Hormonska terapija se propisuje individualno, ovisno o dobi pacijentice, simptomima, zdravstvenom stanju i osobnoj povijesti bolesti. Prije odluke o terapiji, liječnik provodi detaljnu procjenu kako bi se odabrao najsigurniji i najprikladniji oblik liječenja.

3. Redoviti pregledi

Ako je uklanjanje jajnika bilo djelomično, važno je redovito pratiti stanje preostalog jajnika.

Redoviti ginekološki pregledi omogućuju ranije prepoznavanje abnormalnosti, poput razvoja cista ili tumora na preostalom jajniku. Praćenje razine hormona također može pomoći u praćenju funkcionalnosti jajnika. Preporučuje se ultrazvučni nadzor i dodatni hormonski testovi kako bi se osigurala rana detekcija bilo kakvih promjena. 

I za kraj…

Sindrom rezidualnog jajnika je rijedak, ali značajan medicinski problem koji nastaje kada se funkcionalni dio jajnika ostane unutar tijela nakon operacije. 

Iako može uzrokovati hormonske promjene i probleme s plodnošću, pravovremeno prepoznavanje i liječenje mogu spriječiti ozbiljnije komplikacije. 

Literatura:

1. Nahar K, Amatullah M, Khatun K, Laila TR, Pervin T, Begum SA. Clinico-pathological Evaluation of Residual Ovary Syndrome: A Cross Sectional Study. Mymensingh Med J. 2021;30(4):997-1002.
2. Shrikhande L, Shrikhande B, Shrikhande A. AMH and Its Clinical Implications. J Obstet Gynaecol India. 2020;70(5):337-341. doi:10.1007/s13224-020-01362-0

Autor: Dr. Mazalin u suradnji sa kolegama iz Poliklinike Mazalin.

Predstavljanje i sadržaj ove stranice smatraju se intelektualnim vlasništvom Poliklinike Mazalin i kao takvi su zaštićeni zakonima koji su trenutno na snazi. Sadržaj ove lokacije zaštićen je odredbama autorskog prava odnosno prava industrijskog i/ili intelektualnog vlasništva.

Poliklinika Mazalin posjeduje autorsko pravo uređivanja, izbora i usklađivanja sadržaja ove lokacije, sukladno članku 277. stavku 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Fotografije, slike, tekstovi, naslovi, video prikazi, sa ili bez zvuka, te svi drugi dokumenti na web stranici podliježu zakonima o autorskom pravu, industrijskom i/ili intelektualnom vlasništvu, te su kao takvi vlasništvo Poliklinike Mazalin ili treće osobe koja temeljem valjanog pravnog posla jamči ograničeno korištenje sadržaja. Djelomična ili potpuna reprodukcija sadržaja, bez prethodnog pisanog dopuštenja Poliklinike Mazalin strogo je zabranjena, isključujući reprodukciju izvršenu u skladu s potrebama tiska.