Sljepoća i njeni uzroci

Sljepoća je stanje kojim opisujemo djelomični ili potpuni gubitak sposobnosti oka da prenosi svjetlosni podražaj, odnosno da obavlja funkciju vida.

Uzroci sljepoće mogu biti raznovrsni te mogu biti posljedica bolesti različitih dijelova oka. Ako osoba ima očuvan vid, ali ne može raspoznavati boje govorimo o diskromatopsiji, koja može biti urođena (daltonizam) ili stečena. Osim sljepoće, u oštećenja vida ubraja se i slabovidnost, a u tekstu ćemo objasniti razlike, ali i uzroke ovih stanja!

Kako se definiraju sljepoća i slabovidnost? 

Najjednostavnije rečeno, sljepoća je gubitak vida. Međutim, gubitak vida ne mora biti potpun da bi se osoba smatrala slijepcem. Dvije su glavne karakteristike vida koje se uzimaju u obzir pri definiranju sljepoće, a to su:

• oštrina vida i 
• širina vidnog polja. 

Što je oštrina vida?

Oštrina vida je sposobnost našeg oka da razluči dvije točke. U praksi se ova osobina vida ispituje Snellenovim slovima. Ako ste ikada bili na pregledu vida, zasigurno ste upoznati s crnim slovima na bijeloj podlozi koja ste morali čitati od najvećeg do najmanjeg s neke udaljenosti. 

Snellenova slova imaju nekoliko redaka, a referentni redak jest redak 6. Taj redak je referentna vrijednost jer sa 6 metara udaljenosti osoba normalne oštrine vida može pročitati redak u cijelosti. Za takvu osobu kažemo da joj je oštrina vida 6/6, odnosno 1.0, što se smatra normalnom oštrinom. 

Ako osoba s oštećenjem vida sa 6 metara udaljenosti vidi znak koji osoba zdravog vida vidi s 12 metara, njezina je oštrina vida smanjena i iznosi 6/12, odnosno 0.5. U praksi se teško može postići takva velika udaljenost pa se umjesto toga smanjuje veličina Snellenovih slova. 

Što je širina vidnog polja?

Širina vidnog polja je prostor koji naše oko može vidjeti dok nam glava stoji usmjerena ravno, u normalnom položaju. Zdravi ljudi imaju širinu vidnog polja 180 stupnjeva, što znači da se granica vida proteže zamišljenom crtom koja prolazi paralelno s našim ušima. 

Ako osoba ima smanjenu širinu vidnog polja do neke kritične razine, ona se također smatra slijepom ili slabovidnom neovisno o tome je li ili nije oštećena oštrina vida. 

Kako definiramo i klasificiramo sljepoću?

Sljepoća se klasificira prema prethodno spomenutoj oštrini vida i širini vidnog polja. Ovisno o stupnju smanjenja oštrine ili širine vidnog polja sljepoća može biti različitog stupnja, odnosno kategorije. Potpuna sljepoća na latinskom se naziva amaurosis.

Što je slabovidnost?

Slabovidnost (ambliopija) je stanje smanjene vidne oštrine. Slabovidne osobe imaju oštrinu vida višu od 0.1 (ali manju od normalne oštrine), dok se osobe s oštrinom vida manjom od toga smatraju slijepim osobama.  

Koji su uzroci slabovidnosti?

Slabovidnost u djece najčešće je uzrokovana refraktornim greškama i strabizmom. Prva se skupina naziva anizometropijska slabovidnost, a druga strabizmička, prema svome uzroku. Često je uzrok slabovidnosti kombinirani efekt poremećaja refrakcije i strabizma. 

Slabovidnost, dalekovidnost, kratkovidnost – ima li razlike?

Ima. Dalekovidnost i kratkovidnost ubrajaju se u refraktorne pogreške. Dalekovidnost je sposobnost gubitka vidne oštrine na blizinu, dok je kratkovidnost gubitak vida na daljinu.

Slabovidnost nije refraktorna pogreška već razvojni poremećaj vida uvjetovan nekom bolesti oka! Ako je jedno oko bolesno i ne može primjereno primati vidne podražaje, pripadajući centar za vid u mozgu ne razvije se pravilno. Dugoročno takvo stanje dovodi do ‘zakržljalosti’ centra za vid, a time i bolesnog oka jer njegovu ulogu preuzima zdravo oko.

Dakle, slabovidnost je funkcionalni poremećaj! Upravo zbog toga, slabovidnost se razvija u dječjoj dobi tijekom razvoja oka i centra za vid. Iz istog razloga važno je simptome prepoznati na vrijeme kako bi se spriječila progresija bolesti!

Kako ću znati vidi li moje dijete dobro?

Znakovi ambliopije ponekad nisu jasno uočljivi te se djeca ponekad ne žale na smetnje vida. Također, smetnje vida kod djece mogu se uočiti u aktivnostima koje na prvi pogled ne bismo povezali sa smetnjama vida. Najčešće se slabovidnost može prepoznati po:

• zatvaranju bolesnog oka pri gledanju,
• naginjanju glave u stranu,
• smetnjama koncentracije i poteškoćama pri sportskim aktivnostima,
• poremećaj percepcije dubine što se može očitovati smetnjama u finim motoričkim radnjama (primjerice, bojanje, vezanje cipela i slično)
• poteškoće pri čitanju,
• glavobolja zbog naprezanja očiju. 

Ako primijetite neke od ovih znakova, vaše dijete bi trebalo učiniti oftalmološki pregled. Na sreću, pregled oftalmologa bezbolan je i siguran te ne bi trebao u djeteta uzrokovati strah. Prije odlaska na pregled popričajte i najavite djetetu da će ići kod liječnika te mu na razumljiv i primjeren način objasnite što ga na pregledu očekuje.

Također, nemojte zaboraviti da je nošenje naočala često bauk među djecom. Kako biste umanjili djetetovu zabrinutost novim dodatkom, dajte mu slobodu u odabiru naočala kako bi si odabrao one koje mu se najviše sviđaju. Naravno, u dogovoru s vama i vašim financijskim mogućnostima.

MOGUĆI UZROCI SLJEPOĆE, ODNOSNO GUBITKA VIDA

Uzroci sljepoće mogu biti različiti. U tekstu koji slijedi obratit ćemo pozornost na najčešće uzroke gubitka vida, odnosno sljepoće, a neke ćemo i detaljnije objasniti.  S obzirom na to da su različiti dijelovi oka uključeni u stvaranje vida, sljepoća i oslabljeni vid mogu nastati kao posljedica bolesti rožnice, leće, bjeloočnice ili mrežnice. Osim toga, sljepoća može biti i posljedica bolesti vidnog živca ili moždane kore koja procesuira vid, a ne samog oka. Neki od najčešćih uzroka sljepoće su:

• katarakta (mrena),
• glaukom oka,
• senilna makularna degeneracija,
• dijabetička retinopatija,
• trahom.

KATARAKTA (MRENA)

Katarakta je zamućenje leće koje uzrokuje postupni, ali bezbolni gubitak vida. Može biti prirođena ili stečena. Prirođena katarakta uzrokovana je:

• infekcijama iz skupine TORCH,
• nekim teratogenim lijekovima,
• rjeđim metaboličkim i nasljednim bolestima,
• nekim lijekovima te UV zrakama i zračenjem. 

Prve dvije vrste katarakte se vrlo lako mogu prevenirati. Korištenje lijekova u trudnoći uvijek zahtijeva konzultaciju s ginekologom te liječnikom opće prakse, a prevencija infekcija dio je redovitog nadzora i praćenja trudnoće kod ginekologa.

Stečena katarakta 

Stečena katarakta tipično se javlja u dva oblika, a to su senilna katarakta i katarakta uzrokovana metaboličkim poremećajima, od kojih je najčešća šećerna bolest!

Senilna katarakta uzrokovana je starenjem po čemu je i dobila ime. Starenjem dolazi do taloženja netopljivih proteina i pigmenata u leći, što u kombinaciji sa sklerozom (ožiljkavanjem) leće dovodi do postupnog razvoja katarakte.

U dijabetičara, katarakta je posljedica nakupljanja šećera (glukoze) u tkivu leće. Metaboličkom razgradnjom glukoze nakuplja se sorbitol, njezin nusprodukt koji navlači vodu u leću i pospješuje stvaranje mrene. 

Od lijekova, kronična primjena kortikosteroida predstavlja jedan od rizičnih čimbenika za razvoj katarakte. Osim lijekova, UV zračenje i radijacija općenito (primjerice, uslijed zračenja malignih bolesti) može doprinijeti razvoju katarakte.

Simptomi katarakte

Katarakta se tipično očituje progresivnim zamućenjem vida koji je bezbolan. Zbog bubrenja leće tijekom njezinog razvoja ponekad se može razviti prolazna kratkovidnost jer se bubrenjem leće mijenja njezina sposobnost loma zraka svjetlosti. 

Kako se dijagnosticira katarakta?

Katarakta se vrlo lako može dijagnosticirati na temelju simptoma i anamnestičkih podataka koje iznosi bolesnik. Tipično je riječ o osobama starije životne dobi, koje imaju neki od spomenutih rizika. Katarakta se može prikazati pomoću lampe s procjepnom svjetiljkom kojom se mogu prikazati i drugi dijelovi prednjeg segmenta oka, poput rožnice.

Kako se liječi katarakta?

Kataraktu treba odstraniti ako ona značajno, objektivno ili subjektivno utječe na vid pojedinca. U iznimnim slučajevima, kataraktu je potrebno odstraniti ako bubrenjem leće uslijed njezinog razvoja dolazi do nekih od sekundarnih komplikacija (primjerice, glaukoma). 

Odstranjenje katarakte izvodi se zahvatom koji se zove kapsulotomija. Očna leća sastoji se od jezgre i vanjske ovojnice (kapsule). Prilikom izvođenja zahvata učini se rez na kapsuli leće, a potom se ukloni katarakta. Prema načinu izvođenja razlikuju se tri tipa zahvata:

• intrakapsularna ekstrakcija katarakte,
• ekstrakapsularna ekstrakcija katarakte te
• fakoemulzifikacija.

Pri intrakapsularnoj ekstrakciji uklanja se oboljela leća sa svojom kapsulom. Kod ekstrakapsularne ekstrakcije uklanja se leća, no stražnja kapsula se ostavlja unutar oka. Fakoemulzifikacija je moderniji zahvat kod kojeg se katarakta ‘usitni’ pomoću ultrazvuka, a potom se aspirira, odnosno usiše.

Nakon uklanjanja bolesne leće, današnji standardi uključuju i ugradnju umjetne leće. Ako se ona ne ugradi, nakon zahvata potrebno je nositi kontaktne leže ili dioptrijskih naočala. 

Mogu li spriječiti razvoj katarakte?

Razvoj katarakte djelomično se može spriječiti. Preventivne mjere uključuju:

• zaštitu od UV zračenja zbog čega je opravdano uložiti u kvalitetne sunčane naočale ili dioptrijske naočale s UV zaštitom,
• izbjegavanje drugih štetnih čimbenika (ako je moguće) te
• u slučaju šećerne bolesti, redovite odlaske na oftalmološke preglede i kontrolu šećerne bolesti!

GLAUKOM OKA

Glaukom oka je bolest vidnog živca obilježena postupnim propadanjem stanica vidnog živca. Propadanje živčanih stanica dovodi do postupne i ireverzibilne (nepovratne) sljepoće. Glaukom je čak drugi najčešći uzrok trajne sljepoće u svijetu.

Laici često poistovjećuju glaukom s povišenim očnim tlakom, no to nisu istoznačnice! Visoki očni tlak samo je jedan od rizičnih čimbenika za razvoj glaukoma, premda je u nekim tipovima glaukoma očni tlak normalnih vrijednosti. Neke osobe, primjerice, imaju povišeni očni tlak, no u njih se glaukom nikada ne razvije. Bez obzira na to, slučajno izmjerena visoka vrijednost očnog tlaka zahtijeva daljnju obradu, neovisno o postojanju simptoma bolesti.

Koji su rizični čimbenici za razvoj glaukoma?

Premda je visoki očni tlak glavi rizični faktor u razvoju glaukoma, ostali rizični čimbenici također nisu zanemarivi te trebaju pobuditi sumnju na glaukom. Neki od drugih faktora uključuju:

• prisutnost glaukoma u drugih članova obitelji,
• starija dob,
• crna rasa,
• šećerna bolest i povišeni krvni tlak
• te, u manjoj mjeri, refrakcijske greške oka te ženski spol.

Kakav je gubitak vida kod glaukoma?

Pri naglom porastu očnog tlaka, glaukom uzrokuje jasne i neugodne simptome koji uključuju bol u oku, glavobolju, a ponekad i mučninu, povraćanje te bolove u trbuhu! 

Osobe koje nemaju značajno visoke i nagle poraste očnog tlaka najčešće postupno razvijaju gubitak perifernog vida, zbog čega često nisu svjesne da se njihovo vidno polje smanjuje. 

Kako spriječiti glaukom?

Osobe koje imaju rizične čimbenike za razvoj glaukoma trebale bi se konzultirati sa svojim liječnikom te redovito obavljati preventivne oftalmološke preglede. Standardni oftalmološki pregled uvijek uključuje i mjerenje očnog tlaka, najznačajnijeg čimbenika rizika za razvoj glaukoma, što će omogućiti rano prepoznavanje i praćenje bolesti.

MAKULARNA DEGENERACIJA

Makularna degeneracija, koja se često naziva i senilna (jer je češća u starijih osoba) je stanje obilježeno propadanjem žute pjege (makule) mrežnice. Žuta pjega je točka najjasnijeg i najoštrijeg vida pa je glavno obilježje ove bolesti gubitak vidne oštrine. Pacijenti s ovim stanjem najčešće primijete bezbolan gubitak oštrine vida koja se ne može ispraviti približavanjem ili udaljavanjem promatranog predmeta. 

Dijagnoza bolesti postavlja se fundoskopijom – metodom pregleda očne pozadine (fundusa) pomoću posebnog ‘mikroskopa’. Mrežnica zahvaćena makularnom degeneracijom različitog je izgleda ovisno o tipu degeneracije. U suhom tipu MD na mrežnici se prikažu žućkasto obojene naslage, dok se kod vlažnog oblika MD najčešće vidi obilno nastajanje kapilarica u mrežnici koje lako pucaju i uzrokuju sitna krvarenja. 

ŠEĆERNA BOLEST: VELIKI NEPRIJATELJ VIDA

Osim što nosi rizik za srčani i moždani udar te bolesti krvnih žila, šećerna bolest predstavlja veliku prijetnju za naš vid. Osim mrene, glavna komplikacija dijabetesa jest dijabetička retinopatija. Samo ime govori da je u pitanju stanje uzrokovano šećernom bolesti, a koje se manifestira promjenama na retini (mrežnici). 

Treba imati na umu da šećerna bolest oštećuje i druge dijelove oka, no spomenuto su najučestalija oštećenja.

Dijabetička retinopatija posljedica je negativnog učinka povišene razine šećera u krvi koji dugoročno oštećuje krvne žile u retini. Mrežnica je specifičan dio oka, ali i tijela općenito jer se u njoj nalazi najgušće raspoređena kapilarna mreža. Male krvne žile u retini imaju važnu ulogu u prehrani štapića i čunjića (stanica mrežnice) pa njihovo oštećenje direktno dovodi do oštećenja mrežnice, a time i gubitka vida.

Javlja li se retinopatija u svakog dijabetičara?

Učestalost dijabetičke retinopatije raste s trajanjem dijabetesa pa se dijabetička retinopatija češće javlja u dugogodišnjih dijabetičara, a daleko je češća u dijabetičara tipa 2. Ovo je stanje vodeći uzrok sljepoće u radno aktivnom stanovništvu, a bitno je znati da se njezina pojava može prevenirati i odgoditi.

Koji su rizični čimbenici za razvoj retinopatije?

Glavni čimbenik rizika za razvoj retinopatije jest visoka razina šećera u krvi. Zbog toga je redovito uzimanje lijekova te zdrava, dijabetičarima prilagođena prehrana glavni način prevencije retinopatije! Osim razine šećera u krvi, rizik za razvoj retinopatije veći je u pojedinaca koji imaju loše reguliranu hipertenziju, pretilost, te povišenu razinu masnoća u krvi.

Zbog navedenog, u prevenciji retinopatije jednaku važnost imaju redoviti pregledi i kontrole oftalmologa, ali i internista endokrinologa. 

Koji su simptomi oštećenja retine?

Simptomi dijabetičke retinopatije mogu biti raznovrsni. Valja istaknuti kako su početni stadiji bolesti asimptomatski te u tim trenucima oboljeli nemaju nikakve smetnje vida. Početni stadiji su ujedno i stadiji s najboljim mogućnostima liječenja te je to još jedan razlog zašto su redoviti pregledi ključ ranog prepoznavanja oštećenja retine. Tipični simptomi dijabetičke retinopatije su:

• zamućenje vida,
• lošiji noćni vid,
• tamne mrlje ili pahulje, odnosno zamućenja u vidnom polju,
• poremećaj kolornog vida (vida za boje),
• kompletni ispad vida poput zavjese. 

Kako se liječi dijabetička retinopatija?

Glavni način liječenja dijabetičke retinopatije je sprječavanje njezinog napredovanja, što se postiže kontrolom šećera i tlaka, glavnih čimbenika njezinog nastanka. Ako retinopatija postoji, pregledom se utvrdi njezina težina, a potom se pristupa liječenju koje najčešće uključuje lasersko liječenje. Svrha je lasera učiniti koagulaciju, odnosno začepiti proširene i oštećene krvne žilice, kako bi se spriječila daljnja krvarenja, a time i oštećenje mrežnice. 

Komplikacije dijabetičke retinopatije

Dijabetička retinopatija može uzrokovati dvije glavne komplikacije, a to su: razvoj sekundarnog glaukoma te ablacija retine. Odljuštenje (ablacija) retine nastaje zbog puknuća krvnih žilica pa nastaju sitna krvarenja koja odvajaju mrežnicu od ostatka oka. Ovo stanje zahtijeva hitni oftalmološki pregled i liječenje, koje tipično uključuje operativni zahvat.

TRAHOM – INFEKTIVNI UZROK SLJEPOĆE

Iako na našim prostorima gotovo nepostojeći i izuzetno rijedak, trahom je u svijetu i dalje jedan od vodećih uzroka sljepoće. Trahom je infektivna bolest oka uzrokovana bakterijom Chlamydia trachomatis. Klamidija posjeduje više podtipova (tzv. serovara) te podtipovi koji uzrokuju trahom ne uzrokuju spolno prenosivu infekciju. Trahom se, dakle, ne prenosi spolnim kontaktom već nehigijenskim uvjetima (dodirivanjem očiju rukama, dijeljenjem ručnika i higijenskog pribora i slično).

Trahom u akutnoj fazi bolesti zahvaća vjeđe uzrokujući crvenilo, suzenje i iritaciju uz svrbež, no u neliječenim slučajevima infekcija se širi i na rožnicu te uzrokuje kroničnu infekciju rožnice i njezino ožiljkavanje, koje dovodi do sljepoće.

NOĆNA SLJEPOĆA – NIKTALOPIJA

Noćna sljepoća, pod medicinskim nazivom hemeralopija ili niktalopija posebno je stanje smanjene vidne oštrine pri gledanju tijekom noći. Pacijenti se najčešće žale na zamućeni vid tijekom večernjih sati jer su im otežane neke aktivnosti, poput noćne vožnje. Noćna sljepoća posljedica je poremećene funkcije štapića, vidnih stanica smještenih na mrežnici koji su zaduženi za vid u uvjetima smanjenog osvjetljenja. Mogući uzroci niktalopije su:

• kratkovidnost,
• nedostatak vitamina A,
• pigmentna retinopatija.

Kratkovidnost (miopija), ako nije ispravljena dioptrijskim naočalama ili lećama može biti uzrok noćne sljepoće. 

Vitamin A ključan je sastojak iz kojeg nastaju vidni pigmenti, molekule koje su uključene u kemijski proces unutar štapića kojim se stvara vid. Manjak vitamina A može uzrokovati i osjećaj suhoće očiju jer je također bitan za zdravlje rožnice oka. Iako je manjak u razvijenim zemljama rijetkost, u slučaju manjka može se provoditi njegova nadoknada. Ako nije nastupilo oštećenje rožnice zbog isušivanja, nadomjestak vitamina A otklonit će noćnu sljepoću u potpunosti, nakon što se zalihe vitamina obnove. 

Pigmentna retinopatija (iliti retinitis pigmentosa) genska je bolest, čiji uzrok nije u cijelosti razjašnjen, kao niti mehanizam nasljeđivanja. Bolest se očituje postupnim obostranim propadanjem mrežnice, što uzrokuje sporo progresivnu, ali neizbježnu sljepoću koja se u počecima očituje slabijim vidom tijekom noći.  

IZNENADNI GUBITAK VIDA – ZNAK ZA UZBUNU

Nagli gubitak vida najčešće upućuje na stanje koje zahtijeva hitnu dijagnostiku i liječenje. Akutni, trenutni gubitak vida može zahvatiti jedno ili oba oka te vidno polje u cijelosti ili samo jedan njegov dio. Najbitniji simptom pri daljnjoj dijagnostičkoj obradi jest prisutnost osjećaja boli u zahvaćenom oku. 

Bezbolni gubitak vida 

Bezbolni gubitak vida najčešće je uzrokovan vaskularnim poremećajem, odnosno bolestima krvnih žila. Često se javlja u sklopu naglog začepljenja arterije ili vene mrežnice, što može biti  uzrokovano i krvnim ugruškom (embolusom). 

Kratkotrajni gubitak vida na jedno oko, koji može trajati nekoliko minuta do nekoliko sati ponekad je i znak tranzitorne ishemijske atake, stanja sličnog moždanom udaru. 

U starijih osoba gubitak vida na jednom oku može biti i znak temporalnog arteritisa (upale sljepoočne arterije), a tada je često udružen s glavoboljom na strani zahvaćene arterije. U osoba koje boluju od migrene, smetnje vida mogu biti i znak migrenske glavobolje.

Bolni gubitak vida 

Bolni i nagli gubitak vida na jedno oko često upućuje na glaukom, no može biti i znak endoftalmitisa (infekcije unutarnjih slojeva oka). Osim njih, bolni gubitak vida jedan je od znakova upale vidnog živca (optički neuritis).

Optički neuritis može biti uzrokovan infektivnim uzrocima, a javlja se i u sklopu multiple skleroze (MS) ili optičkog neuromijelitisa (NMO), demijelinizacijskih bolesti središnjeg živčanog sustava koje kao takve mogu zahvatiti i vidni živac.

DIJAGNOSTIKA GUBITKA VIDA

Dijagnostika gubitka vida obuhvaća nekoliko koraka koji su ključni radi postavljanje ispravne dijagnoze, a to su:

• uzimanje anamneze kako bi se utvrdili simptomi i okolnosti gubitka vida,
• pregled oftalmologa,
• snimanje radioloških pretraga, poput CT-a ili MR-a.

Oftalmološkim pregledom liječnik pregledava oko pomoću posebnih instrumenata. Pregled uključuje i pregled fundusa, odnosno očne pozadine. Osim pregleda fundusa, standardni pregled uključuje i mjerenje očnog tlaka, a po potrebi i mjerenje širine vidnog polja, metodom koja se naziva perimetrija. Naprednije dijagnostičke metode, poput optičke koherentne tomografije (OCT) omogućuju i detaljan pregled građe vidnog živca i mrežnice. 

Kompjuterizirana tomografija (CT) od velike je važnosti u slučaju iznenadnog gubitka vida, posebice ako je on udružen i s nekim drugim neurološkim simptomima, poput jake glavobolje, smetnji govora (dizartrije), asimetrije lica i slično. CT je najosjetljivija dijagnostička metoda kada je u pitanju moždani udar pa je neizostavan dio dijagnostičke obrade.

Magnetska rezonancija (MR) korisna je metoda u dijagnostici gubitka vida ako postoji sumnja da je gubitak vida uzrokovan demijelinizacijskim bolestima, poput NMO ili MS koje se često prezentiraju gubitkom ili zamućenjem vida. 

SAVJET ZA KRAJ – KADA SE OBRATITI LIJEČNIKU?

Gubljenje vida ponekad može biti suptilno i ne mora biti lako uočljivo. U slučaju nekih rizičnih skupina, savjetuju se redoviti oftalmološki pregledi. To osobito vrijedi za oboljele od šećerne bolesti te za osobe kojima je dijagnosticiran glaukom, radi uspješne kontrole bolesti i prevencije komplikacija!

Nagli gubitak vida zahtijeva hitnu medicinsku obradu jer može biti simptom životno ugrožavajućeg stanja ili simptom ozbiljne ugroze zdravlja vašeg oka.

LITERATURA

1. Pelletier AL, Rojas-Roldan L, Coffin J. Vision Loss in Older Adults. Am Fam Physician. 2016;94(3):219-26. Erratum in: Am Fam Physician. 2016;94(5):344. PMID: 27479624.
2. Turbert D. American Academy of Ophtalmology. Vision Loss, General
3. Nizami AA, Gulani AC. Cataract. StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2023
4. Goold L, Durkin S, Crompton J. Sudden loss of vision: History and examination. Australian Family Physician. 2009; 38(10): 764–768.

Autor: Dr. Dominik Ljubas i Dr. Žaklina Cvitkušić u suradnji sa kolegama iz Poliklinike Mazalin.

Predstavljanje i sadržaj ove stranice smatraju se intelektualnim vlasništvom Poliklinike Mazalin i kao takvi su zaštićeni zakonima koji su trenutno na snazi. Sadržaj ove lokacije zaštićen je odredbama autorskog prava odnosno prava industrijskog i/ili intelektualnog vlasništva.

Poliklinika Mazalin posjeduje autorsko pravo uređivanja, izbora i usklađivanja sadržaja ove lokacije, sukladno članku 277. stavku 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Fotografije, slike, tekstovi, naslovi, video prikazi, sa ili bez zvuka, te svi drugi dokumenti na web stranici podliježu zakonima o autorskom pravu, industrijskom i/ili intelektualnom vlasništvu, te su kao takvi vlasništvo Poliklinike Mazalin ili treće osobe koja temeljem valjanog pravnog posla jamči ograničeno korištenje sadržaja. Djelomična ili potpuna reprodukcija sadržaja, bez prethodnog pisanog dopuštenja Poliklinike Mazalin strogo je zabranjena, isključujući reprodukciju izvršenu u skladu s potrebama tiska.