Livedo reticularis latinski je naziv za promjenu kože koju obilježava plavocrvena boja i mrežasti uzorak. Nastaje zbog smanjene opskrbe kože krvlju, koja dovodi do gubitka kisika iz krvi i pojave specifične boje.
Uzrok Livedo reticularis je najčešće nepoznat, tj. idiopatski. Može ga pogoršati niska temperatura, a zagrijavanje zahvaćene kože može poboljšati simptome. Najčešće su zahvaćeni donji udovi, tj. noge.
Livedo reticularis može biti i znak podležeće bolesti, neke od kojih mogu biti opasne, poput tromboze, tj. stvaranja ugrušaka u krvožilnom sustavu. Postoji mnogo različitih bolesti koji mogu dovesti do ovog stanja. Mogu se podijeliti na poremećaje sastava krvi, imuniteta, srca i krvnih žila, žlijezda i tumora.
Koža je najveći ljudski organ i ima različite bitne funkcije. Ona je granica okoline i našeg tijela, čime nas štiti od napadačkih mikroorganizama i kemijskih i fizikalnih čimbenika koji bi mogli oštetiti delikatnije strukture našeg organizma. Osim zadržavanja tvari van organizma, koža u okoliš oslobađa vodu isparavanjem znoja sa svoje površine, čime se smanjuje temperatura. Ovo je regulatorna funkcija kože.
Promjene koje se pojavljuju na koži su jedan od lakše uočljivih simptoma općenito. Uključuju promjenu boje ili pojavu izraslina na koži. Uz to, mogu se pojaviti promjene u osjećaju temperature (vrućina, hladnoća) ili svrbež. Navedeni znakovi mogu se pojaviti zbog lokalnih promjena na koži, poput upale ili ozljede, ili mogu ukazivati na bolest čitavog organizma.
Koža je živući organ, u smislu da zahtijeva krvnu opskrbu kao i svaki drugi organ. Sastoji se od više slojeva. Onaj najbliži površini, epidermis, nema krvnu opskrbu, slobodno se ljušti i pritom ne krvari. Dublji slojevi kože su bolje opskrbljeni i mogu krvariti. Ovo znamo intuitivno, što se dublje porežemo očekujemo veće krvarenje.
Slojevi kože su:
U gornjem sloju kože, epidermisu, ne nalaze se krvne žile. Livedo reticularis stoga možemo “pronaći” u dermisu.
Obrazac krvne opskrbe je: arterije koje krv dovode u organ i vene koje ju odvode. Na svome spoju stvaraju kapilarno klupko. Krvna opskrba kože izgleda kao niz stožaca veličine 1-3 cm, čiji su vrhovi dublje u dermisu, a baza bliže površini. Udaljavanjem od sredine stošca, smanjuje se gustoća malih arterija, a gustoća malih vena se povećava. Tako da je sredina između dva stošca rijetko prošarana malim arterijama, a puna malih vena.
Livedo reticularis zahvaća arterijsku opskrbu. Smanjuje se dotok krvi bogate kisikom i, dok krv prođe arterijski stožac, koncentracija kisika u krvi je vrlo niska i ona poprima tamniju boju. Prosijavanjem kroz kožu, poprima plavičastu boju. Karakteristična boja se nakuplja u venskim spletovima oko stožaca i tvori mrežasti oblik.
Livedo reticularis je naziv za pojavu na koži. Različite pojave ove bolesti mogu se nazvati različitim imenom. Pojmovima primarno i sekundarno razlikujemo je li promjena ograničena na kožu (primarno) ili je posljedica neke podležeće bolesti (sekundarno). Primarne varijante livedo reticularis su obično dobroćudne. Cutis marmorata je naziv za fiziološku pojavu livedo reticularis, što znači da može nastati u zdravom organizmu. Može se pronaći povremeno u do 50% novorođenčadi i mnogih odraslih.
Primarni livedo reticularis nema poznati uzrok, ali smatra se da temperatura okoliša sudjeluje u njegovom nastanku. Kada je u okolini hladno, prirodna reakcija arteriola je da se stisnu jer se time oslobađa manje topline. Ako dođe do pojave livedo reticularis, treba utopliti zahvaćeno područje i promjena će se vjerojatno povući. Livedo reticularis može biti posljedica podležećih bolesti koje mogu biti i vrlo ozbiljne, stoga je bitno zatražiti pomoć liječnika ako promjena ne zacijeli.

Livedo reticularis uzrokovan sekundarnim uzrocima, tj. nekom podležećom bolesti, može biti opasan, npr. ako je uzrokovan trombozom. Međutim, postoji jako puno različitih bolesti koje dovode do pojave livedo reticularis.
Opstrukcija krvne žile kao posljedicu može imati pojavu livedo reticularis jer čep različitog izvora može zatvoriti dotok krvi bogate kisikom u koži. Ovo stanje je alarmantno, jer ukazuje na poremećaj krvi u čitavom tijelu. Iako livedo reticularis sam po sebi nije opasno stanje, ako se uzročnik opstrukcije pojavi negdje drugdje, recimo u krvnim žilama mozga, posljedice mogu biti dalekosežne.
Čep krvne žile je najčešće tromb, tj. zgrušana krv. Krv je u stalnoj ravnoteži grušanja i tečenja, odnosno fibrinolize (otapanja formiranog tromba), kako bi se osigurala opskrba tijela kisikom i hranjivim tvarima, ali smanjio rizik krvarenja. To se postiže nizom interakcija tvari prisutnih u krvi, koje imaju ulogu stvaranja ili topljenja ugruška.
Ugrušak može nastati zbog tri uzroka koje nazivamo Virchowljev trijas, po pruskom patologu Rudolfu Virchowu:
Staza krvi je prestanak normalnog toka krvi. Može nastati zbog fibrilacije atrija, poremećaja pravilnog kucanja srca. Tada se stijenka srca ne stisne i opusti na uobičajen način, što dovodi do nastanka džepa usporene krvi. Ugrušak može nastati i u dubokoj venskoj trombozi.
Poremećaj sastava krvi uključuje brojne različite bolesti koje utječu na tvari zadužene za zgrušavanje ili njihove interakcije. Antifosfolipidni sindrom utječe na trombocite (krvne pločice), a policitemija vera utječe na crvene krvne stanice. Krioglobulinemija je zanimljiv uzrok livedo reticularis, jer je karakteriziran pojavom antitijela na niskim temperaturama; kada dolazi i do stiskanja krvnih žila.
Oštećenje krvnih žila može stvoriti ugrušak, jer je to uobičajeni događaj koji zahtjeva zaustavljanje krvarenja. Hemolitičko uremički sindrom nastaje kada bakterija oslobodi toksin zvan shiga, koji masovno oštećuje krvne žile, što oslobađa tvari koje uzrokuju stvaranje ugrušaka i oštećenje crvenih krvnih zrnaca.
Upalni poremećaji kojima nastanu promjene na krvnoj žili mogu utjecati i na protok krvi i dovesti do livedo reticularisa. Upala može nastati zbog vanjskog uzročnika ili autoimunih poremećaja, poput vaskulitisa. Mikrobiološki uzročnici su bakterijski i virusni. U bakterijske uzročnike spadaju rjeđe bolesti, poput tuberkuloze i sifilisa i nešto češće, npr. mikoplazma pneumonije, koja je najčešći uzročnik atipične upale pluća. Reumatska vrućica danas nije česta bolest zbog uporabe antibiotika, a nastaje nakon neliječene streptokokne upale grla.
Livedo reticularis može nastati zbog malignih bolesti i lijekova. Specifične maligne bolesti povezane s ovom kožnom promjenom su rak bubrega i dojke, te limfomi i leukemije.
Lijek amantadin povezan je s livedo reticularis jer uzrokuje stiskanje krvnih žila kože, a koristi se u liječenju Parkinsonove bolesti i poremećaja pažnje. Pojava liveda povezana je i s korištenjem antireumatika (uobičajenih lijekova protiv bolova).
Livedo reticularis se dijagnosticira uzimanjem anamneze i pregledom pacijenta. Uzimanjem anamneze, tj. povijesti bolesti utvrđuju se karakteristike bolesti i kontekst. Može se otkriti rizik za neku od podležećih bolesti koji su sekundarni uzrok livedo reticularis. U slučaju sumnje i postavljene indikacije, biopsijom se može utvrditi točan uzrok. Uzima se uzorak tkiva iz blijedih i plavocrvenih područja liveda, koji se šalje na patohistološku analizu.
Livedo reticularis je kožna promjena obilježena mrežastim uzorkom plavocrvene boje, s blijedim područjima. Najčešće nastaje na nogama, u hladnoj okolini. Može nastati sam po sebi, tada je uzrok nepoznat, a promjena nestane bez intervencija (dovoljno je utopliti kožu). Sekundarni livedo reticularis nastaje zbog podležeće bolesti, koja može biti ozbiljna. Tada je bitna pažnja liječnika, kako bi se spriječio nastanak komplikacija ili usporio napredak postojeće bolesti. Dijagnoza se postavlja uzimanjem povijesti bolesti i pregledom, a liječi se grijanjem zahvaćene kože ili liječenjem podležeće bolesti.
Izvori
Autor: Dr. Nika Franceschi u suradnji sa kolegama iz Poliklinike Mazalin.
Predstavljanje i sadržaj ove stranice smatraju se intelektualnim vlasništvom Poliklinike Mazalin i kao takvi su zaštićeni zakonima koji su trenutno na snazi. Sadržaj ove lokacije zaštićen je odredbama autorskog prava odnosno prava industrijskog i/ili intelektualnog vlasništva.
Poliklinika Mazalin posjeduje autorsko pravo uređivanja, izbora i usklađivanja sadržaja ove lokacije, sukladno članku 277. stavku 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Fotografije, slike, tekstovi, naslovi, video prikazi, sa ili bez zvuka, te svi drugi dokumenti na web stranici podliježu zakonima o autorskom pravu, industrijskom i/ili intelektualnom vlasništvu, te su kao takvi vlasništvo Poliklinike Mazalin ili treće osobe koja temeljem valjanog pravnog posla jamči ograničeno korištenje sadržaja. Djelomična ili potpuna reprodukcija sadržaja, bez prethodnog pisanog dopuštenja Poliklinike Mazalin strogo je zabranjena, isključujući reprodukciju izvršenu u skladu s potrebama tiska.
| Kolačić | Trajanje | Opis |
|---|---|---|
| cookielawinfo-checkbox-analytics | 11 months | This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Analytics". |
| cookielawinfo-checkbox-functional | 11 months | The cookie is set by GDPR cookie consent to record the user consent for the cookies in the category "Functional". |
| cookielawinfo-checkbox-necessary | 11 months | This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookies is used to store the user consent for the cookies in the category "Necessary". |
| cookielawinfo-checkbox-others | 11 months | This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Other. |
| cookielawinfo-checkbox-performance | 11 months | This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Performance". |
| viewed_cookie_policy | 11 months | The cookie is set by the GDPR Cookie Consent plugin and is used to store whether or not user has consented to the use of cookies. It does not store any personal data. |