Kada mi je potreban antibiotik?

Antibiotici su lijekovi koji se koriste u liječenju zaraznih bolesti uzrokovanih bakterijama. Uz antibiotike, postoje i antivirotici, antimikotici i antiparazitski lijekovi koji se koriste u liječenju virusnih, gljivičnih odnosno infekcija uzrokovanih parazitima.

Antibiotik je stoga namijenjen isključivo za liječenje bakterijskih infekcija, iako se često pogrešno propisuje i za liječenje obične prehlade ili virusne upale grla. U ovom blogu donosimo vam sve o vrstama antibiotika, opravdanosti njihovog korištenja te dajemo odgovore na česta pitanja i nedoumice vezane uz antibiotike. 

KAKO DJELUJU ANTIBIOTICI?

Antibiotici djeluju tako da sprječavaju daljnji rast bakterija ili potiču njihovo potpuno uništenje. Za prve antibiotike kažemo da su bakteriostatski, a za druge da su baktericidni. Odabir između ove dvije skupine antibiotika ovisi o mnogo faktora, a u većini svakodnevnih infekcija s kojima se susrećemo (gnojna angina, infekcije mokraćnog sustava poput cistitisa, nekompliciranih upala pluća) ovo svojstvo nije od pretjerane važnosti.

Mehanizam djelovanja antibiotika raznolik je, a ovisi o vrsti antibiotika. Antibiotici djeluju na nekoliko načina, a to su:

• ometaju izgradnju stanične stijenke (zaštitnog ‘zida’) bakterijske stanice,
• blokiraju stvaranje strukturnih i drugih proteina nužnih za život bakterijske stanice,
• onemogućuju proizvodnju nekih drugih spojeva ključnih za preživljavanje bakterija,
• zaustavljaju dijeljenje bakterijskih stanica tako što blokiraju dupliciranje genetskog (DNA) materijala bakterije.

Koje vrste antibiotika postoje?

Antibiotici se dijele prema svojoj kemijskoj građi, odnosno strukturi. Najpoznatija skupina antibiotika su takozvani beta-laktamski antibiotici, u koje ubrajamo i poznate penicilinske antibiotike. Druge skupine antibiotika su tetraciklini, makrolidi, kinoloni i mnogi drugi. Načelno antibiotici jedne skupine imaju sličan mehanizam djelovanja na bakterijske stanice, a zbog toga imaju i djelomično podudarajuće uzročnike protiv kojih se koriste. 

Liječenje antibioticima: empirijska i definitivna terapija

Pri liječenju bakterijskih infekcija postoje dva načela propisivanja antibiotika. Prvi se zove empirijski, a drugi ciljani. Empirijsko (iskustveno) propisivanje antibiotika temelji se na pretpostavljanju uzročnika. S obzirom na to da uzročnika nije uvijek moguće izolirati (urinokulturom, hemokulturom ili kojim drugim načinom), a i za time nema potrebe, antibiotik se može ordinirati prema pretpostavci koji je uzročnik krivac za bolest. Na primjer, gnojna angina može biti uzrokovana raznim bakterijama, ali daleko najčešći je streptokok. Zbog toga je lijek prvog izbora u liječenju angine penicilinski antibiotik. U slučaju urinarnih infekcija, posebice u žena, najčešće je uzročnik E. coli pa je antibiotik izbora neki od onih koji ima učinak na ovu bakteriju. 

Ciljana antibiotska terapija je ona koja se daje kada je liječnik uzeo uzorak s mjesta infekcije i iz njega izolirao bakteriju. Primjerice ginekološki, ili neki drugi bris. U većini jednostavnih infekcija, empirijska se terapija poklapa s definitivnom, no kod nekih složenijih infekcija to nije nužno tako. Zbog toga se u takvim slučajevima najprije daje antibiotik širokog spektra jer je on djelotvoran protiv niza uzročnika, a potom se, ovisno o nalazu kulture, antibiotska terapija ciljano prilagođava. 

Kako se antibiotik može primjenjivati?

Antibiotici se mogu primjenjivati lokalno ili sistemski. Osim toga, moguća je primjena antibiotika samog ili njegovo kombiniranje s drugim antibiotikom ili drugom djelatnom tvari, primjerice kortikosteroidom. Kombiniranje dvaju djelatnih tvari ima nadopunjujući učinak i poboljšava ishode liječenja, no samo onda kada za takvu primjenu postoji opravdani razlog.

Lokalna primjena antibiotika

Lokalna (topikalna) primjena uključuje primjenu antibiotika na mjesto infekcije. Glavni je preduvjet da je infekcija lokalizirana na površinu kože ili sluznice. 

Primjerice, lokalne kožne infekcije uzrokovane stafilokokom, poput impetiga mogu se liječiti lokalnim antibiotskim mastima ili kremama. Postojanje sistemskih simptoma, poput zimica, tresavica i vrućice  ili širenje bolesti na veću površinu kože, često ukazuju na potrebu liječenja takvih infekcija sistemskim antibioticima.

Infekcije vanjskog zvukovoda mogu se također liječiti lokalno, antibioticima u obliku kapi. Osim u obliku krema i kapi, neke vrste antibiotika dostupne su i u obliku vaginaleta, odnosno tableta za rodnicu. One se koriste za liječenje nekih spolnih infekcija, poput infekcije Trichomonasom vaginalis ili za liječenje bakterijske vaginoze uzrokovane Gardnerellom vaginalis. 

Poneke kreme i masti sadrže kombinirane pripravke, a to su najčešće antibiotici u kombinaciji s kortikosteroidima. Takvi se pripravci često koriste u infekcijama sluznice ili nekog drugog dijela oka (primjerice, konjunktivitisa) te kože. Svrha je kortikosteroida smanjiti upalu zahvaćenog dijela koja je često glavni krivac neugodnih simptoma poput otekline, boli, svrbeža i slično.

Sistemska primjena antibiotika

Sistemska primjena antibiotika podrazumijeva njihovu oralnu (na usta), intramuskularnu ili intravensku primjenu.

Peroralna primjena antibiotika najčešći je oblik primjene, a ona uključuje primjenu antibiotika u obliku tableta ili sirupa. 

Intramuskularna primjena podrazumijeva primjenu antibiotika u mišić, od kuda se on potom raspodjeljuje sistemski u cirkulaciju.

Intravenska primjena znači da se antibiotik primjenjuje direktno u krvnu žilu, odnosno venu pri čemu je primijenjena doza jednaka dozi koja dospije u organizam, što nije slučaj s intramuskularnom i oralnom primjenom. Zbog toga je intravenska primjena često prvi, a i jedini izbor u liječenju teških infekcija poput sepse, endokarditisa (infekcije srčanih zalistaka), osteomijelitisa (infekcije kosti) ili težih upala pluća ili upala mokraćnog sustava, posebice bubrega (pijelonefritis).

O ČEMU OVISI ODABIR ANTIBIOTIKA?

Iako se laicima odabir antibiotika čini poprilično jednostavan, treba znati da odabir antibiotika ovisi o mnogo faktora, a liječnik sve faktore mora uzeti u obzir pri njegovom odabiru. U svakodnevnoj praksi, koristi se relativno uski i svima uglavnom poznati spektar antibiotika, dok je u bolničkim uvjetima i u slučaju liječenja ‘opasnijih’ infekcija, odabir antibiotika mnogo širi jer je riječ o lijekovima koji nisu dostupni u ljekarnama.  Odabir antibiotika ovisi o sljedećim faktorima:

• dobi pacijenta,
• pretpostavljenom uzročniku i vrsti infekcije,
• rezistenciji pojedinog uzročnika na neki antibiotik,
• drugim bolestima, odnosno komorbiditetima, 
• drugim lijekovima koje osoba koristi.

Dob pacijenta i pretpostavljeni uzročnik infekcije bitne su stavke u odabiru antibiotske terapije. Primjerice, kod odraslih osoba daleko je manja vjerojatnost da je grlobolja uzrokovana bakterijom, odnosno da je u pitanju streptokokna angina. Njezina je vjerojatnost najveća kod djece vrtićke i osnovnoškolske dobi. 

Odabir antibiotika

Odabir antibiotika prema pretpostavljenom uzročniku važno je jer se većina bakterijskih infekcija u početku liječi empirijski, a kasnije se antibiotska terapija može prilagoditi ovisno o dokazanom uzročniku. U djece dob igra izuzetno važnu ulogu u liječenju infekcija, jer su pojedini bakterijski uzročnici karakteristični za pojedine dobne skupine.

Na primjeri, listerioza, infekcija uzrokovana Listeriom monocytogenes, tipično se javlja u novorođenačkom periodu (od rođenja do 28. dana života) te je bitan uzročnik novorođenačke sepse i meningitisa (upale moždanih ovojnica), a kasnije je značajno rjeđa.

Vrsta infekcije također je bitna u odabiru antibiotika jer nisu sve infekcije uzrokovane istim uzročnikom. Primjerice, angina je često uzrokovana streptokokom (premda može biti i znak infektivne mononukleoze, koja je virusna bolest), a infekcije mokraćnog sustava najčešće su uzrokovane Escherichijom coli.

Druge bolesti, odnosno komorbiditeti igraju bitnu ulogu u propisivanju antibiotika. Bolesti koje oštećuju bubrežnu ili jetrenu funkciju najznačajnije su jer se antibiotici kao i drugi lijekovi razgrađuju upravo s pomoću tih organa. Dugogodišnja hipertenzija i šećerna bolest mogu uzrokovati kronično oštećenje bubrega, a jetrena ciroza oštećenje jetre, što umanjuje njihovu sposobnost razgradnje, a time povećava koncentraciju lijeka u krvi. To, pak, povećava rizik od toksičnog učinka ili nuspojava antibiotika. 

Rezistencija na antibiotike još je jedan od čimbenika važan pri odabiru antibiotika. Liječenje infekcije antibiotikom na koji je bakterija otporna neće dovesti do terapijskog uspjeha!

ANTIMIKROBNA REZISTENCIJA: JEDAN OD GORUĆIH PROBLEMA MODERNE MEDICINE

Antimikrobna rezistencija (otpornost) jedan je od glavnih problema s kojim se susreće moderna medicina. Bakterije, gljivice, paraziti i virusi razvijaju mehanizme kojima mogu nadmudriti antibiotike i stvoriti otpornost na njihovo djelovanje.

To se može postići promjenom struktura na koje antibiotici djeluju (primjerice, promjenom sastava i izgleda stanične stijenke) ili stvaranjem enzima koji razgrađuju antibiotike i na taj način onemogućuju njihovo djelovanje. Stjecanje antimikrobne rezistencije je evolucijski proces prilagodbe živih organizama, a pojačano nepotrebno izlaganje bakterija antibioticima samo olakšava njihovo stjecanje rezistencije. 

Iako u svakodnevnom životu zvuči nepojmljivo da bakterija može postati otporna na antibiotik, treba naglasiti da već sada postoje izolirani bakterijski uzročnici koji su otporni na sve dostupne antibiotike. U prijevodu, takva zaraza je neizlječiva jer za nju ne postoji odgovarajući antibiotik! 

Što sve doprinosi antibiotskoj rezistenciji?

Glavni uzrok razvoja otpornosti na antibiotike jest njihovo nesavjesno korištenje i propisivanje bez opravdane indikacije. Međutim, antimikrobna rezistencija nastaje i mehanizmima za koje ne bismo ni rekli da imaju veze s nama, ali su nusprodukt globalizacije. Neki od njih su:

• loši sanitarni i higijenski uvjeti (u slabije razvijenim zemljama),
• korištenje antibiotika u poljoprivrednoj industriji,
• loša kontrola i prevencija infekcija.

Zahtijeva li svaka infekcija antibiotik?

Odgovor je: ne. To posebice vrijedi za respiratorne infekcije, koje su najčešći tip infekcija zbog kojih ljudi traže liječničku pomoć. Dapače, virusne infekcije, posebice respiratornog sustava, daleko su češće od bakterijskih infekcija, a to vrijedi za sve dobne skupine, uključujući i djecu. Tipična virusna respiratorna infekcija traje 5 do 10 dana, a ako izostaju simptomi gnojne angine, upale uha ili upale pluća, malo je vjerojatno da će antibiotik pripomoći.

Koji su pouzdani pokazatelji bakterijske infekcije?

Pouzdane pokazatelje bakterijske infekcije teško je odrediti jer svaka infekcija uzrokuje upalu, što dovodi do razvoja općih simptoma i visoke temperature. Laici često misle da visoka temperatura nužno zahtijeva antibiotik, no to nije točno.

Primjerice, vodene kozice mogu biti praćene visokom temperaturom, kao i druge virusne osipne bolesti u djece pa je većina njih (izuzev šarlaha) uzrokovana virusima.

Ne treba odmah po pojavi temperature, odnosno prvi dan bolesti inzistirati na antibiotiku, ako osoba nema drugih simptoma. Ako je zaražena osoba dobrog općeg stanja i bez jasnih znakova infekcije, poželjno je ponekad i pričekati s primjenom antibiotika dok se slika bolesti ne razvije.

Određivanje potrebe za antibiotikom često je odluka koju liječnik donosi na temelju:

• simptoma i njihovog trajanja, 
• kliničkog pregleda pacijenta 
• te, po potrebi, laboratorijskih nalaza. 

Stoga se nemojte ljutiti kada vam liječnik ne želi propisati antibiotik bez pregleda ili odlaska u laboratorij. Korištenje antibiotika kada ono nije potrebno, a posebno onda kada je učestalo, ima niz negativnih učinaka na zdravlje.

Vađenje krvi vrijedna je pretraga u određivanju uzroka infekcije. Visoke vrijednosti CRP-a (C-reaktivnog proteina) te povišen broj bijelih krvnih stanica (leukocita, a posebice neutrofila) mogu govoriti u prilog bakterijske infekcije. Kod virusnih infekcija često se mogu opaziti promjene u broju limfocita, uz često snižene razine trombocita (krvnih pločica). 

U slučaju produktivnog kašlja, opravdana je sumnja na upalu pluća (pneumoniju) ili pogoršanje kroničnog bronhitisa, što je osobito često u pušača. Bronhitis se najčešće dijagnosticira klinički, no u slučaju upale pluća često je korisno učiniti i RTG snimanje. 

PROFILAKTIČKA PRIMJENA ANTIBIOTIKA: ŠTO JE I KADA SE KORISTI?

Profilaktička primjena antibiotika označava korištenje antibiotika u svrhu prevencije (sprječavanja) razvoja bakterijske infekcije. U takvim slučajevima korist preventivne primjene antibiotika nadmašuje njegove štetne učinke. Profilaksa se daje s ciljem sprječavanja razvoja infekcije onda kada postoji podatak o izlaganju nekom uzročniku ili kod osoba koje imaju rizični čimbenik za razvoj neke (ne)specifične infekcije.

Neke od tipičnih situacija su:

• profilaksa antibiotikom kod operativnih zahvata,
• zaštita od bakterijske infekcije osoba koje su imunosuprimirane (smanjenog imuniteta),
• zaštita od bakterijske infekcije u osoba koje imaju umjetne srčane zaliske,
• zaštita od meningokoka,
• prevencija novorođenačkih infekcija.

Operativni zahvati koji zahtijevaju antibiotsku profilaksu su oni kod kojih postoji rizik od zagađenja kirurške rane bakterijama. Primjerice operacije u usnoj šupljini, probavnom ili mokraćno-spolnom sustavu.

Također, profilaktička primjena antibiotika kod stomatoloških zahvata nužna je kod osoba koje imaju umjetne srčane zaliske. Tijekom stomatološkog zahvata može nastati mikrotrauma u usnoj šupljini koja je u normalnim uvjetima naseljena s raznolikim bakterijama. Takvo sitno oštećenje omogućuje ulazak bakterije u krvotok, a umjetni zalisci su mjesta na koja se bakterije vrlo lako ‘prilijepe’ i tako mogu uzrokovati endokarditis – opasnu infekciju zaliska.

Imunosuprimirane osobe, primjerice osobe zaražene HIV-om, profilaktički moraju uzimati neke antibiotike kako bi prevenirale razvoj nekih infekcija, primjerice tuberkuloze i slično.

Meningokok je jedan od najopasnijih mikroorganizama jer može uzrokovati tešku sepsu. Kako se meningokok može širiti kapljičnim putem, osobe koje su bile u neposrednoj blizini i kontaktu s izlučevinama (slina, kapljice dišnog sekreta i slično) zaraženog, moraju uzeti antibiotsku profilaksu.

O potrebi za profilaksom odlučuje liječnik, koji će na temelju događanja i vašeg zdravstvenog stanja procijeniti je li profilaksa potrebna.

Prevencija novorođenačke sepse

Prevencija novorođenačkih infekcija posebno je bitna kao dio pripreme trudnica za porod. Na sluznici rodnice nekih žena beta-hemolitički streptokok grupe B (GBS), točnije Streptoccocus agalactiae može se pronaći kao komenzalni organizam, odnosno kao sastavni dio vaginalne mikroflore. U otprilike 30% žena bakterija se nalazi u rodnici. Za odrasle ljude, streptokok grupe B nije opasan, no u trudnica on može uzrokovati komplikacije, a u novorođenčadi može uzrokovati teške infekcije, ponajprije sepsu i meningitis, upalu moždanih ovojnica. Naseljavanje novorođenačke kože i sluznica bakterijom događa se tijekom prolaska kroz rodnicu tijekom poroda. 

Kako bi se prevenirao nastanak teških infekcija u novorođenčadi ovom bakterijom, ženama se u najčešće između 35. i  37. tjedna trudnoće, u sklopu pripreme za porod, uzima anogenitalni bris kako bi se utvrdilo postoji li bakterija. Ako ona postoji, ženama se daje odgovarajuća antibiotska profilaksa netom prije poroda. Svrha je profilaktične primjene antibiotika ‘dekolonizirati’ (otkloniti) bakterije iz rodnice.

U trudnih žena, GBS može uzrokovati urinarne infekcije, upalu cerviksa (cervicitis), upalu plodovih ovoja (korioamnionitis) te prijevremeni porod. U žena koje nisu trudne, bakterija nema značaj. 

U nastavku vam donosimo odgovore na neka od čestih pitanja vezanih uz primjenu antibiotika, a nadamo se da će vam dani odgovori biti korisni i ukazati na važnost odgovornog uzimanja antibiotika!

Postoji li idealan antibiotik?

Idealan antibiotik ne postoji! Često laici smatraju kako postoji jedan univerzalni antibiotik koji će djelovati na svaku bakterijsku infekciju. Stoga su laici često neugodno iznenađeni kada im njihov liječnik ne propiše baš taj antibiotik koji je propisan njihovom kolegi/ici, prijatelju/ici ili članu obitelji.

Ne postoji najbolji antibiotik širokog spektra te je takvo shvaćanje krivo. Primjerice, kod bakterijske upale grla najčešće se propisuju penicilinski antibiotici, no to nije zbog toga što je penicilin antibiotik širokog spektra i najbolji antibiotik, nego zbog toga što je bakterijska upala grla u najvećem broju slučajeva uzrokovana streptokokom, koji je osjetljiv na penicilin. Iz toga se može zaključiti kako je riječ o ciljanoj primjeni antibiotika, temeljenoj na iskustvu. 

Nakon koliko vremena počinje djelovati antibiotik?

Brzina djelovanja antibiotika ovisi o vrsti antibiotika, ali i o načinu njegove primjene. Najbrže djelovanje antibiotika uočava se kada se primjenjuju intravenski. Kod peroralnog uzimanja antibiotika, učinak se najčešće vidi nakon 48 sati, no spomenuto također ovisi i o tipu infekcije koja se liječi. Kontrolni pregled liječnika zbog toga je od velike važnosti za procjenu učinkovitosti antibiotika, jer izostanak poboljšanja zdravstvenog stanja može ukazivati na ordiniranje pogrešnog antibiotika ili razvoja neke komplikacije infekcije.

Koliko se antibiotik zadržava u organizmu?

Zadržavanje antibiotika u organizmu ovisi o vrsti antibiotika. Naime, antibiotici pripadaju različitim skupinama kemijskih spojeva te zbog toga su podvrgnuti različitim razgradnim procesima u našem tijelu. Neki se antibiotici razgrađuju u jetri, a neki se izlučuju bubrezima, što naravno uvjetuje brzinu njihovog zadržavanja u organizmu. 

Što ako zakasnim popiti antibiotik?

U slučaju da ste zaboravili popiti antibiotik, propuštenu dozu treba popiti čim možete, a antibiotik nastaviti uzimati u vremenskom intervalu koji je i propisan. Nikako nemojte prekidati uzimanje antibiotika, čak i u slučaju kada ste primijetili poboljšanje svojih simptoma. Jednom kada je propisan, antibiotik treba popiti u cijelosti bez prekida.

Smije li se antibiotik popiti ranije?

Svaki antibiotik treba uzimati onako kako vam je vaš liječnik propisao. Pravilno doziranje antibiotika nužno je kako bi se njegova razina u krvi i ciljnom, odnosno inficiranom tkivu održala na potrebnoj razini. Međutim, to ne znači da se antibiotik mora uzeti ‘točno u minutu’.

Minimalna odstupanja od uzimanja neće imati učinka na njegovu djelotvornost. Primjerice, ako se vaš antibiotik dozira svakih 12 sati, uzimanje antibiotika 10ak minuta prije predodređenog vremena neće imati značajan učinak na njegovu učinkovitost, no veća kašnjenja u uzimanju treba izbjegavati.

Gdje kupiti antibiotik bez recepta?

U Hrvatskoj nije moguće kupiti antibiotik bez recepta te su antibiotici u nas lijekovi koji se dobivaju isključivo na liječnički recept. Kupovanje i samostalno uzimanje antibiotika bez savjetovanja s liječnikom treba izbjegavati! Pretjerana i nekritička upotreba antibiotika ima niz negativnih učinaka na naše osobno, ali i opće zdravlje koje smo spomenuli u tekstu te ih zbog toga treba koristiti isključivo kada postoji jasna indikacija.

Često se dogodi situacija da osoba samoinicijativno uzme antibiotik tako što posudi antibiotik od prijatelja ili uzme nekoliko tableta antibiotika koje ima kod kuće. Takvo ponašanje je također neodgovorno i treba ga izbjegavati. 

Doktore, molim vas antibiotik

Česta je situacija da pacijent od doktora traži antibiotik misleći da će bolest brže proći ili s ciljem da se bolest ne zakomplicira. Takav način razmišljanja također nije točan. Naime, u slučaju virusnih respiratornih infekcija primjena antibiotika neće ubrzati ozdravljenje. Također, preventivno davanje antibiotika u takvim situacijama također nije dokazane učinkovitosti. Opravdano je razmotriti uvođenje antibiotika u situacijama kada:

• respiratorna infekcija traje dulje od očekivanog (što je najčešće 7 dana),
• simptomi bolesti postaju sve izraženiji (primjerice, suhi kašalj postaje produktivan),
• osoba je lošeg općeg stanja, odnosno odaje dojam teže bolesne osobe,
• nakon perioda poboljšanja došlo je do pojave ‘drugog vala’ simptoma koji su izraženiji,
• postoji jasan znak bakterijske infekcije.

Iako su kratkog trajanja, virusne infekcije mogu oslabiti naš dišni sustav i tako olakšati bakterijama da se nastane i razviju bolest. Na primjer, nakon gripe postoji veći rizik razvoja bakterijske upale pluća, koja se u tom slučaju najčešće nadoveže na prvobitnu bolest. U tom slučaju će osoba primjetiti pogoršanje nekog od simptoma. Najčešće to bude u vidu ponovne pojave vrućice, promjene karaktera kašlja, odnosno iskašljaja, izostanka poboljšanja općeg stanja i slično. 

Antibiotik, trudnoća i dojenje – što, kako i kada?

Veliki oprez u propisivanju antibiotika postoji u trudnica. Razlog za takav oprez je opravdan jer neki antibiotici kao i drugi lijekovi mogu djelovati teratogeno tijekom trudnoće (odnosno oštećuju plod), a u dojene djece mogu imati toksičan ili alergijski učinak.

Stoga je propisivanje antibiotika u trudnoći nešto što treba raditi pažljivo i savjesno. U slučaju nedoumica oko sigurnosti pojedinih lijekova u trudnoći, konzultirajte se sa svojim ginekologom. Kinoloni, tetraciklini i aminoglikozidni antibiotici primjeri su antibiotika koji se smatraju toksičnima u trudnoći. 

Antibiotici se izlučuju u mlijeko pa njihova primjena tijekom dojenja također može imati štetne efekte. Kako putem mlijeka dolaze u probavni sustav, antibiotici i u dojene djece mogu imati učinak na crijevnu mikrofloru. Osim na crijevnu mikrofloru, neki antibiotici u dojene djece mogu imati  Zbog toga neki savjetuju da se dojenčadi, tijekom perioda kad mama uzima antibiotik, u prehranu dodaju i probiotske kapi kako bi se smanjili negativni učinci antibiotika. Kao i tijekom trudnoće, u vrijeme dojenja savjetujemo da se konzultirate s pedijatrom ili ginekologom radi odabira najsigurnijeg antibiotika.

Što je s nuspojavama?

Nuspojave se mogu susresti kod primjene svih lijekova, pa tako i antibiotika. Neke nuspojave mogu biti blage, dok neke mogu biti teške, poput anafilaktičkog šoka. Nuspojava na antibiotik može biti alergijska, no neke nuspojave nisu posljedica mehanizama alergijske reakcije.

Penicilinski antibiotici često uzrokuju alergijske osipe, ali u nekih i teže alergijske reakcije. Tetraciklinski antibiotici opasni su jer povećavaju osjetljivost kože na sunce pa pri njihovom uzimanju treba pripaziti na izlaganje suncu. 

Kinolonski antibiotici, koji se često propisuju za infekcije mokraćnog i dišnog sustava, posebno mogu uzrokovati koštano-mišićne tegobe, poput jakih bolova u tetivama, ali čak i puknuće tetive (najčešće Ahilove). Pažnja je potrebna i u pojedinih srčanih bolesnika jer u slučaju nekih podležećih srčanih stanja, kinoloni mogu uzrokovati opasne srčane aritmije. 

Ako primijetite nuspojavu i mislite da bi mogla biti vezana uz antibiotik, prijavite je doktoru. 

Zašto je učestalo trošenje antibiotika štetno?

Osim što doprinosi antimikrobnoj rezistenciji, učestalo korištenje antibiotika ima i niz negativnih učinka za samu osobu. Učestalo trošenje antibiotika šteti našoj zdravoj, fiziološkoj flori kože. Naime, ljudska koža je stanište za mnoge bakterije i gljivice koji su njezini prirodni, domaći stanovnici.

Oni, zajedno sa žlijezdama lojnicama i znojnicama doprinose zdravoj kožnoj barijeri i doprinose ravnoteži mikrookoliša kože i sluznica. Antibiotici ne djeluju u potpunosti selektivno, pa njihovo korištenje ubija i te dobre bakterije što dovodi do disbalansa, koji se najčešće očituje:

• gljivičnim infekcijama (primjerice, kandidijazom mokraćno-spolnog sustava u žena),
• postantimikrobnim proljevom (korištenje antibiotika povećava rizik za nastanak proljeva uzrokovanih bakterijom C. difficile),
• poremećajem crijevne mikroflore, što dovodi do proljeva.

Zbog toga se pri primjeni antibiotika često savjetuje i korištenje probiotika, odnosno tvari koje će djelovati kao ‘gnojivo’ i potaknuti obnovu i zadržavanje zdravih, domaćih bakterija u sluznici probavnog ili mokraćnog sustava. 

SAVJET ZA KRAJ – TREBAM LI DOISTA ANTIBIOTIK?

U doba prehlada koje je pred nama, trebamo biti posebno osviješteni o (ne)potrebnom korištenju antibiotika jer je to problem koji se tiče nas, ali i budućih generacija! Racionalna potrošnja antibiotika treba biti cilj, kako liječnika, tako i nas, kada smo u ulozi pacijenata.

LITERATURA

1. Mohsen S, Dickinson JA, Somayaji R. Update on the adverse effects of antimicrobial therapies in community practice. Can Fam Physician. 2020;66(9):651-659. 
2. Antibiotic resistance – World Health Organization
3. Dhudasia MB, Flannery DD, Pfeifer MR, Puopolo KM. Updated Guidance: Prevention and Management of Perinatal Group B Streptococcus Infection. Neoreviews. 2021;22(3):e177-e188. 

Autor: Dr. Dominik Ljubas i Dr. Žaklina Cvitkušić u suradnji sa kolegama iz Poliklinike Mazalin.

Predstavljanje i sadržaj ove stranice smatraju se intelektualnim vlasništvom Poliklinike Mazalin i kao takvi su zaštićeni zakonima koji su trenutno na snazi. Sadržaj ove lokacije zaštićen je odredbama autorskog prava odnosno prava industrijskog i/ili intelektualnog vlasništva.

Poliklinika Mazalin posjeduje autorsko pravo uređivanja, izbora i usklađivanja sadržaja ove lokacije, sukladno članku 277. stavku 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Fotografije, slike, tekstovi, naslovi, video prikazi, sa ili bez zvuka, te svi drugi dokumenti na web stranici podliježu zakonima o autorskom pravu, industrijskom i/ili intelektualnom vlasništvu, te su kao takvi vlasništvo Poliklinike Mazalin ili treće osobe koja temeljem valjanog pravnog posla jamči ograničeno korištenje sadržaja. Djelomična ili potpuna reprodukcija sadržaja, bez prethodnog pisanog dopuštenja Poliklinike Mazalin strogo je zabranjena, isključujući reprodukciju izvršenu u skladu s potrebama tiska.