×

Metode indukcije poroda

Indukcija poroda uključuje postupke poticanja maternice na kontrakciju, u svrhu izazivanja poroda kroz vaginalni kanal. Primarno se primjenjuje u slučajevima kada je zdravlje trudnice ili djeteta ugroženo – najčešći je razlog prenesena trudnoća (trudnoća koja traje duže od 42 tjedna). S obzirom na to da indukcija poroda sa sobom nosi određene rizike, liječnici se služe različitim kriterijima u određivanju kada je potrebna indukcija poroda, kada je bolje pričekati, a kada je nužno napraviti carski rez. U nastavku čitajte o razlozima za indukciju poroda, kako se i zašto provodi, koje sve metode indukcije poroda postoje te u kojim se slučajevima ipak treba izbjegavati.

indukcija poroda balonom

KADA I ZAŠTO JE POTREBNA INDUKCIJA PORODA?

Primarni i glavni faktor u procjeni potrebe za indukciju poroda je zdravlje majke i djeteta, zatim slijede gestacijska dob (starost ploda), položaj u kojem se plod nalazi u maternici te stanje cerviksa (vrata maternice). Stanja koja zahtijevaju razmatranje indukcije poroda kao moguću opciju jesu:

  • Prenesena trudnoća. Trudnoća koja traje 42 tjedna i više naziva se prenesenom.
  • Prijevremeno puknuće vodenjaka. Javlja se u oko 8% trudnoća, najčešće u terminu (od 37. do 42. tjedna trudnoće). U najvećem broju slučajeva završava spontanim porođajem unutar 24 sata, ali porod može biti odgođen i do 7 dana od prijevremenog puknuća vodenjaka. Razlog zašto se uslijed ovog stanja preporučuje inducirani porod jest povećan rizik za infekcije majke, poput endometritisa – upale unutarnje stijenke maternice, kao i povećan rizik za razvoj novorođenačke sepse – bakterijske infekcije novorođenčeta. U dogovoru opstetričara s pacijenticom, moguć je tzv. konzervativni pristup ili pristup čekanja, kada se porod prepušta prirodnom slijedu događaja. Ukoliko se odabere ovakav pristup, svakako se preporučuje apstinencija od spolnih odnosa, koji povećavaju rizik od infekcija.
  • Blizanačka trudnoća. Važno je naglasiti da blizanačka trudnoća sama po sebi nije indikacija za indukciju poroda, no češće su potrebe za ovim postupkom, kao i carskim rezom, nego u slučaju jednoplodnih trudnoća.
  • Preeklampsija. Radi se o stanju karakterističnom za trudnoću, obilježenim pojavom visokog krvnog tlaka (hipertenzija), prisutnošću proteina u urinu (proteinurija) te, u teškim oblicima, oštećenjem organskih sustava (bubreg, jetra). Preeklampsija može ugroziti i majku i dijete, a najefikasnije rješenje je porod, nakon kojeg nestaju navedene komplikacije. Iz tog je razloga ovakvo stanje često indikacija za indukciju poroda.

indukcija poroda s trakom

  • Abrupcija posteljice. To je prijevremeno, djelomično ili potpuno odljuštenje normalno smještene posteljice. Riječ je o stanju koje može ugroziti i majku i dijete, a liječenje ovisi o tome u kojem stadiju trudnoće se pojavilo te koliko je opsežno. Indukcija poroda ili carski rez preporučuje se u slučaju srednje teške abrupcije posteljice, nakon 34. tjedna trudnoće.
  • Oligohidramnion. Radi se o premaloj količini plodne vode, bez koje se plod u maternici ne može normalno micati pa se stvara pritisak koji može uzrokovati deformacije koštanog i mišićnog tkiva. Kako bi se izbjegle takve posljedice, primjenjuje se indukcija poroda ili carski rez.
  • Fetalna makrosomija. Po definiciji, fetalna makrosomija se odnosi na sve fetuse čija je težina u terminu (37-42 tjedna starosti) procijenjena na više od 4kg. Povezana je s nekim komplikacijama porođaja, no ipak se većinom ne preporučuje indukcija poroda. Odluka, naravno, ovisi o individualnim potrebama pacijentice.
  • Unutarmaternični zastoj u rastu. Ovo se stanje odnosi na usporenje rasta ploda zbog anatomskih ili funkcionalnih poremećaja te drugih čimbenika. Indukcija poroda većinom je najbolje rješenje za plod sa zastojem rasta u terminu, no u slučaju ugroženosti ploda preporučuje se carski rez.
  • Unutarmaternična smrt ploda. U slučaju ovog tragičnog završetka trudnoće, inducirani porod primjenjuje se unutar 48h u svrhu smanjenja emocionalne patnje trudnice i vjerojatnosti razvoja postporođajne depresije, kao i izbjegavanja potrebe za carskim rezom. Ako nisu prisutne infekcije, krvarenja ili slične komplikacije, otvorena je opcija pristupa čekanja.
  • Dijabetes u trudnoći. U trudnoćama kompliciranim dijabetesom (dijabetesom tipa 1 ili 2, kao i gestacijskim dijabetesom) u nekim se slučajevima indukcija poroda koristi kao metoda prevencije komplikacija poput fetalne makrosomije i mrtvorođenosti ploda.

 

U posebnim okolnostima nakon 39. tjedna trudnoće se vrši i tzv. elektivna indukcija poroda – indukcija koja nije medicinski nužna, ali se radi na zahtjev majke zbog određenih socijalnih razloga, poput želje majke za skorijim porodom.

metode indukcije poroda

METODE INDUKCIJE PORODA

Prije same indukcije poroda, bitan je preduvjet zrelost cerviksa (vrata maternice). Ukoliko je cerviks uzak, izduljen i tvrd (nezreo), potrebno je potaknuti njegovo širenje i sazrijevanje kako bi bio moguć porod kroz vaginalni kanal (rodnicu). Sazrijevanje cerviksa ili preindukcija postiže se mehaničkim ili farmakološkim pripravcima (ili kombinacijom metoda):

  • Prostaglandini. Radi se o tvarima koje tijelo normalno proizvodi u određenim okolnostima, poput poroda. Prostaglandini djeluju lokalno na način da pospješuju širenje i mekšanje cerviksa, a za preindukciju se mogu koristiti oralno (primjena kroz usta) ili intravaginalno (primjena u rodnicu – indukcija poroda gelom).
  • Foleyev kateter (indukcija poroda balonom). Balon Foleyeva katetera ispuni se vodom te ostavi u cerviksu do njegova sazrijevanja, odnosno dok balon sam ne ispadne.
  • Lijekovi za dilataciju (širenje) cerviksa. Ovi lijekovi se apliciraju u rodnicu, gdje pomažu širenje cerviksa.

 

Kad cerviks sazrije, sama indukcija poroda postiže se sljedećim metodama:

  • Amniotomija (bušenje vodenjaka). Radi se o mehaničkom probijanju vodenjaka posebnom kukom.
  • Oksitocin (drip). Najbezopasnija i najučinkovitija metoda indukcije je primjena hormona oksitocina, koji tijelo normalno proizvodi tijekom porođaja u svrhu kontrakcije maternice (trudova). Kreće se s nižom dozom ovog hormona pa postupno povisuje do izazivanja dovoljno snažnih trudova.

 

Indukcija neće uvijek biti uspješna. Oko 75% trudnica uspješno će roditi induciranim porodom, dok će u prosjeku preostalih 25% u konačnici trebati carski rez.

indukcija poroda

INDUKCIJA PORODA – RIZICI

Indukcija poroda sa sobom nosi određene rizike, a to su:

  • Abnormalan puls ploda. Neki od pripravaka koji se koriste u indukciji poroda (prostaglandini, drip) mogu izazvati pretjerane i učestale kontrakcije maternice, što može štetiti plodu i izazvati abnormalan srčani ritam. Iz tog je razloga važno pravilno doziranje u određenim vremenskim razmacima.
  • Ruptura (puknuće) maternice. Iznimno rijetka komplikacija koja se može javiti u žena koje su prethodno imale carski rez.
  • Krvarenje nakon poroda.
  • Infekcije. Metode poput bušenja vodenjaka nose povećan rizik od infekcija nakon porođaja.

indukcija poroda gelom

INDUKCIJA PORODA – KONTRAINDIKACIJE

U određenim se situacijama ne smije izvoditi indukcija porođaja, a one uključuju sljedeće:

  • Vaginalni porođaj nakon prethodnog carskog reza. U tom slučaju postoji povećan rizik od rupture maternice, koji je dva puta veći kod induciranog nego pri spontanom porodu.
  • Placenta previa (predležeća posteljica). Radi se o komplikaciji gdje placenta djelomično ili potpuno prekriva unutarnji dio cerviksa, onemogućujući normalan vaginalni porođaj.
  • Poprečni ili kosi položaj ploda. Za vaginalni porod iznimno je bitno da plod bude u odgovarajućoj poziciji, dok poprečni i kosi položaj to nisu.
  • Infekcija. Neke su aktivne infekcije, poput genitalnog herpesa, kontraindikacija za vaginalni porod.
  • Prolaps (ispadanje) pupkovine. To je abnormalni položaj pupkovine zbog kojeg tijekom poroda plod pritišće pupkovinu, uzrokujući manjak dovođenja kisika.

 

Zaključno, indukcija poroda može biti nužna u nekim slučajevima, dok u drugima pak liječnik zajedno s pacijenticom treba procijeniti premašuju li dobrobiti indukcije moguće rizike. Isto tako, postoje situacije u kojima se indukcija poroda nikako ne bi trebala raditi. Kao i obično, komunikacija s liječnikom tijekom vođenja trudnoće i informiranje o mogućim opcijama najbolja je metoda uklanjanja straha i pripreme za porod.

 

LITERATURA:

 

Autor: Dr. Tihana MazalinDr. Lukas-Stančin u suradnji sa kolegama iz Poliklinike Mazalin.

Ovaj dokument zajedno s fotografijama sadržanima u istome predstavlja intelektualno vlasništvo Poliklinike Mazalin te je kao takav zaštićen zakonom, ili se koristi sukladno odobrenju nositelja autorskih prava te nositelja prava na žigovima i/ili dizajnu, kao i sukladno drugim potrebnim odobrenjima. Slijedom navedenog, na isti dokument kao i fotografije sadržane u istome primjenjuju se odredbe Općih uvjeta korištenja internet stranice Poliklinike Mazalin kojima je propisana zaštita intelektualnog vlasništva.

Prijavite se na naš newsletter

  • U nastavku označite koje kategorije/teme blogova vas zanimaju (možete označiti i više kategorija):
    Svojom prijavom pristajete da vam naše novosti i obavijesti stižu na e-mail adresu. Ovu privolu možete u svako doba povući, na kraju svakog Newslettera, te ćemo, u slučaju povlačenja privole, vaše podatke izbrisati. Daljnje informacije možete pronaći u našim uvjetima korištenja i pravilima privatnosti.
  • Hidden
  • Hidden
  • Hidden
  • This field is for validation purposes and should be left unchanged.