Što je sindrom iritabilnog crijeva?

Sindrom iritabilnog crijeva, poznatiji i pod nazivom IBS (prema engleskoj skraćenici irritable bowel syndrome) je funkcionalni poremećaj probavnog sustava koji se sve češće prepoznaje kao uzrok probavnih smetnji. Sindrom nervoznih crijeva drugi je sinonim koji se koristi za ovo stanje, a zapravo najbolje opisuje funkcionalnu podlogu poremećaja, koju ćemo objasniti u tekstu.

Iako nije životno ugrožavajuć, sindrom iritabilnog crijeva ima veliki utjecaj na kvalitetu života oboljelog. U ovom članku bavimo se uzrocima, simptomima i donosimo vam savjete i mogućnosti liječenja iritabilnog kolona!

ŠTO JE TOČNO SINDROM IRITABILNOG CRIJEVA?

Sindrom iritabilnog crijeva opisuje se kao funkcionalni poremećaj koji je obilježen bolovima ili nelagodom u abdomenu koja se javlja različitom učestalošću i intenzitetom, a koja je praćena promjenama crijevnih navika.

Izrazom ‘funkcionalni poremećaj’ u tjelesnoj medicini označavamo simptome i tegobe za koje se ne može naći jasni osnovni uzrok. Zbog toga je prije postavljanja dijagnoze funkcionalnog poremećaja potrebno isključiti druge, jasne uzroke.

Takve uzroke često zovemo organskim uzrocima. Primjerice, proljevi i grčeviti bolovi u trbuhu mogu biti znak iritabilnog crijeva, ali i Crohnove bolesti koja se može dokazati kolonoskopijom te biopsijom. Ako se isključe somatski uzroci, možemo postaviti dijagnozu iritabilnog crijeva.

U novije vrijeme, napretkom dijagnostičkih metoda i boljim razumijevanjem bolesti općenito, udio pojedinaca s dijagnozom funkcionalnih poremećaja se smanjuje jer su spomenuti napredci omogućili utvrđivanje točnog uzroka tegoba. Međutim, u odgovarajućeg postotka ljudi uzrok se ni tada ne može utvrditi pa se njihove tegobe smatraju funkcionalnima. 

ŠTO UZROKUJE IBS?

Točan mehanizam razvoja sindroma iritabilnog kolona nije poznat, a danas se smatra kako je IBS zapravo posljedica višestrukih vanjskih i unutarnjih čimbenika. Dosadašnji znanstveni radovi iz ovog područja pokazuju kako je iritabilni kolon mnogo kompleksniji nego što se smatralo, a niti jedna od teorija njegovog nastanka nije isključiva, već se međusobno nadopunjuju.

Kao i za većinu drugih bolesti, genetska podloga nije isključiva, no glavni mehanizmi nastanka IBS-a su:

• poremećaj suodnosa središnjeg i enteričkog (crijevnog) živčanog sustava,
• poremećaj proizvodnje neurotransmitera u crijevima,
• kronična upala sluznice, često pojačana infektivnim uzrokom,
• psihološki faktor,
• poremećaj crijevnog mikrobioma.

Naša crijeva također osjećaju

Svi smo se barem jednom našli u situaciji da imamo neki stresan događaj, a da paralelno s time osjećamo kako nam crijeva divljaju i kako imamo naglu potrebu ići na toalet. U tim situacijama najčešće dobijemo proljevastu stolicu.

Neki, pak, uslijed stresa ne mogu ići na toalet te se nađu u situaciji da ih muči opstipacija. Takva reakcija nam sugerira da su naše emocije i utjecaj vanjskog svijeta u jakom suodnosu s našom probavom, odnosno da i naša crijeva ‘osjećaju’ emociju. 

Novije spoznaje o iritabilnom kolonu upravo to i pokazuju – postoji jasna poveznica između probavnog i živčanog sustava. Ta se veza u engleskoj literaturi često naziva gut-brain axis, odnosno crijevno-moždana os. Ovaj pojam označava neurološku, endokrinološku i imunološku povezanost našeg živčanog sustava i crijeva. Sastoji se od nekoliko ‘središta’, odnosno dijelova:

• središnjeg i perifernog živčanog sustava,
• enteričkog (probavnog) živčanog sustava,
• hipotalamičko-hipofiznog sustava.

Hipotalamus i hipofiza središnji su dijelovi endokrinog sustava, a hipotalamus je jedan od glavnih dijelova uključen u regulaciju ljudskog odgovora na stres, putem hormona kortizola. Stoga niti ne čudi da je sindrom iritabilnog kolona češći u osoba koje pate od anksioznih i depresivnih poremećaja, što je posljedica poremećenog odgovora našeg živčanog sustava i ‘krivih’ signala koji stižu do naših crijeva. 

Glavni živac koji fizički povezuje naša crijeva sa središnjim živčanim sustavom je vagusni živac. To je živac koji ishodište ima u produženoj moždini, a šalje ogranke u gotovo sve dijelove probavnog sustava. Vagus služi kao glavni posrednik preko kojeg naša crijeva šalju informacije u mozak.

To je i znanstveno dokazano. Naime, u životinjskim modelima koji ponašaju IBS, presijecanje vagus živca onemogućilo je postizanje terapijskog učinka primjene probiotika. 

Serotonin: glavni neurotransmiter u crijevu

Serotonin, poznatiji i kao hormon sreće, glavni je neurotransmiter, odnosno glasnik između živčanih stanica i drugih stanica probavnog sustava. Živčane stanice prožimaju stijenku probavnog sustava, pa je logično za pretpostaviti da je poremećaj regulacije serotonina uključen u razvoj IBS-a.

Postoje znanstveno dokazane razlike u metabolizmu serotonina i njegovih receptora  između pojedinaca s proljevastim i konstipacijskim tipom IBS-a, a isto tako je dokazano da crijevne infekcije mogu ostaviti posljedice na taj metabolizam, što govori u prilog ovoj teoriji.

Kronična upala i post-infektivni IBS

U pojedinaca s prethodno preboljelom infekcijom crijevnim patogenom (bakterijom, virusom ili parazitom) mogu se susresti produljeni simptomi koji podsjećaju na IBS, stoga se takav oblik bolesti često u literaturi naziva post-infektivnim IBS-om.

Smatra se da infekcija djeluje kao ‘okidač’ i potiče kronični upalni odgovor niskog intenziteta koji je zaslužan za simptome bolesti, a istovremeno infekcija narušava ravnotežu crijevnog mikrobioma.

Uloga uma u razvoju IBS-a

Prema nekim dokazima, sindrom iritabilnog kolona može se shvatiti kao somatizacija. Somatizacija je pojava pri kojoj se psihički, emocionalni tereti izražavaju na tjelesnoj razini, u obliku raznolikih tegoba, uključujući i tegobe probavnog sustava.

Tome dodatno u prilog govori i činjenica da kronični stres ili traumatsko iskustvo dokazano potiču upalni odgovor, a kako je navedeno kronična upala jedan je od predloženih mehanizama za razvoj bolesti. Ova je teza podržana činjenicom da psihoterapija i farmakološko liječenje anti-depresivima i srodnim lijekovima može ublažiti simptome iritabilnog kolona. 

Nisu sve bakterije loše: crijevni mikrobiom i njegova uloga

U ljudskim crijevima udio bakterija je gotovo 10 puta veći od ukupnog broja stanica od kojih smo građeni. Crijevne bakterije sudjeluju u raznim procesima, uključujući razgradnju i probavu hrane, ali i kao posrednici crijevno-moždane osi.

Mnoge studije ukazuju na to da postoje razlike u sastavu bakterija između zdravih pojedinaca i osoba koje pate od iritabilnog kolona. S obzirom na to da je crijevni mikrobiom sastavljen od velikog broja bakterija, i dalje ne postoji jasno definirani sastav mikrobioma koji bismo označili kao ‘zdravi’, a do sada je uočeno da se i u kompletno zdravih ljudi mikrobiom jako razlikuje.

Unatoč tomu, spoznaja da su crijevne bakterije bitan faktor u razvoju IBS-a, pokazuje na važnost probiotika i prebiotika, kao mogućih ‘lijekova’ u smanjenju simptoma bolesti.

SIBO – Sindrom bakterijskog prerastanja

Sindrom bakterijskog prerastanja posebno je stanje koje se vrlo često nalazi u podlozi sindroma iritabilnog kolona. Neki smatraju da i jedno i drugo stanje pripadaju spektru srodnih poremećaja, no za razliku od IBS-a, mehanizam nastanka SIBO i njegov uzrok nešto jasnije su poznati. SIBO je kratica za engleski izraz small intestine bacterial overgrowth (hr. bakterijsko prerastanje tankog crijeva).

Za razliku od IBS-a, čija se dijagnoza postavlja klinički, odnosno na temelju simptoma, SIBO se uspješno može dijagnosticirati testovima, a najpoznatiji je laktuloza test. U tom testu, ispitanik popije laktulozu koju bakterije u crijevima fermentiraju u plinove (vodik i metan) koje osoba izdiše, a čija se koncentracija mjeri posebnim uređajem.

Ako se pređe odgovarajući prag koncentracije plinova u izdahnutom zraku, zadovoljen je uvjet za dijagnozu SIBO. Ovakav test je neinvazivan i kompletno siguran. 

Kako nastaje SIBO?

U normalnim uvjetima, bakterije ne naseljavaju naše tanko, već isključivo debelo crijevo. Tanko crijevno zaštićeno je od prodiranja bakterija s raznim fiziološkim mehanizmima, koji uključuju:

• proizvodnju želučane kiseline i žuči,
• peristaltiku (motilitet) probavnog sustava,
• ileocekalni zalistak (mjesto prelaska tankog u debelo crijevo),
• proizvodnju protutijela i drugih sekreta u slini i žlijezdama probavnog sustava.

SIBO nastaje u trenutku kada se ovi mehanizmi poremete, a do sada su prepoznati mnogi rizični čimbenici koji doprinose nastanku disbalansa zaštitnih mehanizama, a oni uključuju ženski spol, stariju životnu dob, učestalu primjenu inhibitora protonske pumpe i drugih lijekova koji utječu na pokretnost probavnog sustava (primjerice, opioidi), bolesti gušterače, Crohnova bolest i slično. 

SIBO: potencijalno stanje u podlozi IBS-a

U slučaju SIBO, dolazi do naseljavanja tankog crijeva bakterijama, što dovodi do različitih simptoma, koji često podsjećaju na simptome IBS-a. Studije pokazuju da pacijenti oboljeli od IBS-a često u podlozi imaju i SIBO: čak i 70% osoba, prema nekim studijama! Pri tome se SIBO češće nalazi u podlozi IBS-a praćenog nadutošću, vjetrovima i proljevastim stolicama. 

UČESTALOST SINDROMA IRITABILNOG CRIJEVA 

IBS je jedan od najčešćih poremećaja probavnog sustava, a funkcionalne probavne smetnje su općenito jedna od glavnih tegoba zbog kojih ljudi posjećuju liječnika. Prema nekim studijama, čak i do 15% populacije ima neki oblik funkcionalnih probavnih tegoba.

Zanimljivo je istaknuti kako je sindrom iritabilnog crijeva skoro dvostruko češći u žena, a isto tako se učestalost funkcionalnih tegoba smanjuje starenjem.

DIJAGNOSTICIRANJE IBS-A

Osnovni preduvjet postavljanja dijagnoze sindroma iritabilnog crijeva je isključenje drugih mogućih uzroka za tegobe koje osoba osjeća. Nakon isključenja drugih potencijalnih uzroka, može se postaviti dijagnoza IBS-a. Kao i drugi funkcionalni poremećaji probavnog sustava, u dijagnozi IBS-a koriste se Rome IV kriteriji.

To su najnoviji i službeni kriteriji za postavljenje dijagnoze funkcionalnog poremećaja. Prema ovim kriterijima, IBS je definiran bolovima u trbuhu trajanja unatrag 3 mjeseca, koji se pojavljuju minimalno jednom tjedno, a koji su:

• vezani uz defekaciju (obavljanje velike nužde),
• praćeni promjenom učestalosti stolice,
• praćeni promjenom izgleda stolice.

Bolovi kod iritabilnog crijeva najčešće su grčeviti i posljedica nadutosti ili konstipacije. Uz bolove javljaju se i smetnje stolice. Zbog bolova dijagnostička obrada ponekad uključuje i ultrazvuk abdomena, a u žena i ginekološki ultrazvuk te pregled radi isključenja drugih uzroka boli.

Klasifikacija IBS-a

Sindrom iritabilnog kolona klasificira se prema dominantnom simptomu, odnosno prema tipu stolice. Prema tome razlikujemo:

• IBS s proljevom (IBS-D, prema eng. diarrhoea),
• IBS udružen s konstipacijom (IBS-C, prema eng. constipation) te
• mješoviti oblik (IBS-M, prema eng. mixed).

Javljaju li se uz IBS i druge bolesti?

Da. Dosadašnje epidemiološke studije pokazuju na poveznicu IBS-a i drugih bolesti, koje nisu nužno bolesti probavnog sustava.

Primjerice, pojedinci s anksioznošću ili depresivnim epizodama pod povećanim su rizikom za obolijevanje od IBS-a jer psihičke bolesti i stres potiču hipersenzitivnost probavnog sustava, a time uzrokovati i pojačanje simptoma. Stoga liječenje IBS-a zahtijeva temeljit i cjelovit pristup kako bi se svi segmenti bolesti istovremeno obuhvatili i liječili.

Koje simptome NE smijem pripisati IBS-u?

S nekim probavnim smetnjama ipak treba biti pažljiv i nikako ih ne treba pripisivati sindromu iritabilnog crijeva već se radi njih treba obavezno obratiti liječniku radi utvrđivanja točnog uzroka jer u podlozi takvih simptoma mogu biti ozbiljna stanja koja zahtijevaju (hitno) liječenje. Simptomi koji ne bi trebali biti pripisani IBS-u su:

• prisutnost svježe krvi u stolici,
• crna stolica (melena),
• sluzava stolica praćena nadutošću i učestalim proljevima,
• povraćanje krvi ili crijevnog sadržaja,
• opstipacija dugog trajanja,
• nagli gubitak tjelesne težine,
• novonastala anemija, posebice u starijih osoba.

Spomenuti simptomi mogu biti znak čira na želucu, odnosno aktivnog krvarenja iz probavnog sustava. Krvarenje može biti i posljedica ozlijeđenog crijevnog polipa ili ulceroznog kolitisa koji se može manifestirati krvavim proljevima.

Nagli gubitak tjelesne težine alarmantni je simptom koji sugerira moguće postojanje maligne bolesti. Smetnje stolice mogu biti znak raka debelog crijeva, a novonastala anemija također može biti znak neprimjetnog krvarenja iz probavnog sustava!

Ako primijetite neki od ovih simptoma, javite se liječniku koji će utvrditi zahtijevaju li vaše smetnje daljnju dijagnostičku obradu.

KAKO IZLIJEČITI IRITABILNI KOLON?

Liječenje iritabilnog crijeva često je izazovno i trebalo bi biti individualizirano i redovito praćeno uz nadzor liječnika ili nutricionista. Vođenje vlastitog dnevnika i bilježenje učinka pojedinih metoda liječenja može vam olakšati pronalazak uspješnih rješenja.  

Prehrana 

Prehrana je jedan od ključnih segmenata u liječenju sindroma iritabilnog crijeva. Pri tome valja istaknuti kako hranu ne treba označavati kao ‘dobru’ i ‘lošu’. Kako sindrom iritabilnog crijeva zahtijeva individualizirani pristup, najbolje je osluškivati svoje tijelo i pronaći koja hrana je za vas ‘dobra’ ili ‘loša’.

Nešto što će vama provocirati nadutost, drugoj osobi će biti odličan izbor namirnice. Međutim, neka opća načela ipak valja slijediti jer su univerzalna.

Izbjegavajte rafinirane šećere i aditive 

Jedan od velikih neprijatelja vašeg zdravlja, ali i zdravlja vaših crijeva su rafinirani šećeri i aditivi u hrani. Često ljudi pogrešno misle da su svi ugljikohidrati loši, a to nije tako! Ugljikohidrati iz kvalitetnih izvora itekako su potrebni u svakodnevnoj ishrani! Primjerice, krumpir, riža, tjestenina poželjni su izvori ugljikohidrata.

Pri tome treba težiti da su namirnice koje odabiremo minimalno industrijski prerađivane. Primjerice, neki proizvodi se u dućanu reklamiraju kao zdravi, a ako pomnije pogledate deklaraciju vidjet ćete da je udio šećera i dodatnih aditiva u njima visok.

Ako, pak, imate neku namirnicu za kojom patite (a to su najčešće slatkiši ili slane grickalice), nađite im zdraviju, doma spravljenu zamjenu!

Objedovanje je aktivnost kojoj se treba posvetiti

Jedna od čestih grešaka je ta što hranu jedemo usput, a uz obrok često gledamo televiziju ili scrollamo po mobitelu. Ovakav način konzumacije hrane izuzetno je loš jer ne osvijestimo način na koji jedemo! Uslijed takvih distrakcija često nedovoljno žvačemo hranu, što otežava njezinu daljnju probavu u crijevima i može pogoršati simptome iritabilnog kolona.

Prehrana bogata vlaknima i unos tekućine

Unos dovoljne količine vlakana, ali i tekućine također su bitni u poboljšanju simptoma, posebice nadutosti i opstipacije (zatvora). Vlakna trebaju biti dio svakog obroka. Pri tome, ne treba komplicirati i težiti odabiru ‘egzotičnih’ namirnica ili jela. Voće, zobene pahuljice, slanutak i slične namirnice jeftine su i jednostavne opcije kojima možete obogatiti svoju prehranu vlaknima.

Probiotici, prebiotici i sinbiotici

Probiotici, prebiotici i sinbiotici koristan su alat koji ponekad može ublažiti simptome bolesti. Probiotici (tj. dobre bakterije) su živi mikroorganizmi, najčešće iz skupine Bifidobacterium i Lactobacillus te Saccharomyces koji imaju niz dobrobiti po pitanju ublažavanja simptoma proljeva, konstipacije te djeluju i hipoalergeno.

Prebiotici su po svom sastavu vlakna koja se ne razgrađuju želučanim enzimima niti se apsorbiraju, a uloga im je potaknuti rast dobrih bakterija. Sinbiotici su kombinirani pripravci probiotika i prebiotika.

Neki radovi sugeriraju da su najbolji probiotici za iritabilni kolon oni koji kombiniraju više vrsta mikroorganizama, no uz preduvjet dugotrajnije upotrebe, kako bi se vidjeli željeni rezultati. 

Svrha je ovih pripravaka obogatiti crijevni sustav bakterijama. Dosadašnja istraživanja, ipak, ne daju jednoznačne rezultate po pitanju korisnosti njihove primjene u IBS. Također, u slučaju SIBO, primjena probiotika i prebiotika čini se pomalo kontroverznom jer dodatno obogaćuje crijevo bakterijama.

No, i u ovom slučaju postoje dokazi o učinkovitosti njihove primjene. Stoga bi primjena ovih dodataka prehrani trebala biti individualizirana, odnosno s liječnikom treba raspraviti moguće dobrobiti i rizike te isprobati njihovu primjenu i vidjeti rezultate. 

FODMAP hrana: što je i koja je njezina svrha u IBS-u?

FODMAP je kratica engleskog izraza fermentable oligosaccharides, disaccharides, monosaccharides and polyols, odnosno fermentabilni oligosaharidi, disaharidi, monosaharidi i polioli. 

Monosaharidi su najjednostavniji šećeri, građeni od jedne molekule. Primjerice, glukoza je monosaharid. Spajanjem dvaju monosaharida nastaju disaharidi. Na primjer, laktoza je spoj jedne molekule glukoze i galaktoze. Oligosaharidi nastaju spajanjem nekoliko molekula u jedan veći lanac.

Polioli su alkoholni derivati takvih složenih šećera. Njima je bogato voće (posebice prezrelo), a naći se mogu i kao umjetna sladila te ih tako unosimo u tijelo. 

Fermentacija je jedan od procesa koji se odvija u našoj probavi, zahvaljujući bakterijama koje se nalaze u debelom crijevu. Nutrijenti koje unesemo dolaze do debelog crijeva gdje ih bakterije iskorištavaju kako bi iz njih dobile tvari koje su njima potrebne. To čine svojim enzimima, a proces se zove fermentacija.

Nusprodukt fermentacije je stvaranje plinova. Upravo je proizvodnja plinova ono što uzrokuje nelagodne simptome.

Osim toga, spomenuti spojevi su osmotski aktivni, što znači da jako navlače vodu, uzrokuju širenje crijeva i tako dovode do osjećaja nadutosti, ali i pojačane pokretljivosti crijeva, što u konačnici dovodi do proljeva ili mekše stolice, ali i do lošije apsorpcije drugih hranjivih sastojaka. 

Restrikcija unosa ovih šećera uspješno umanjuje simptome sindroma iritabilnog kolona, ali i simptome SIBO jer se, laički rečeno, tako ‘izgladnjuju’ bakterije koje su višak u našoj probavi. 

Koju hranu trebam izbjegavati?

Hrana bogata FODMAP ugljikohidratima uključuje:

• većinu voća, kupus, raž i pšenicu,
• grahorice, poput soje i slanutka
• mlijeko i mliječne proizvode.

Iako se čini ograničavajuća, za spomenutu ishranu postoji niz dozvoljenih namirnica i alternativa, poput mlijeka bez laktoze, bademovog mlijeka i slično. Od voća na raspolaganju su vam bobičasto voće, banane, naranče, kivi, limun i ostali agrumi. Sva proteinska hrana, uključujući i veganska zamjena (tofu) je dozvoljena, kao i orašasti plodovi.

Što se tiče žitarica, riža, kvinoja, kukuruzno brašno i zob imaju nizak udio FODMAP ugljikohidrata.

Ishrana s niskim udjelom spomenutih šećera može se upotrijebiti kao svojevrsna eliminacijska dijete, slično hipoalergenoj dijeti čime se postepenim uvođenjem namirnica s ovim šećerima identificiraju oni šećeri koji uzrokuju simptome proljeva, nadutosti ili plinova. 

Gluten – potencijalni krivac IBS-a

Zanimljivo, u nekih oboljelih, koji nemaju dokazanu celijakiju, izbacivanje glutena (protein koji nalazimo u pšenici, raži i sličnim žitaricama) dovodi do ublažavanja simptoma IBS-a. Za takve osobe se smatraju da imaju osjetljivost na gluten u odsustvu celijakije (engl. non-coeliac gluten sensitivity).

Osim FODMAP ugljikohidrata, eliminacija glutena iz hrane također je jedno od potencijalnih rješenja, koje valja isprobati. 

Simptomatsko liječenje

U slučaju težih proljeva, bolova u trbuhu i opstipacije može se pokušati simptomatskim liječenjem, odnosno korištenjem lijekova koji će umanjiti spomenute simptome. Međutim, treba imati na umu da se lijekovima ne može i neće postići stabilizacija vaših crijeva, već isključivo umanjenje aktualnih tegoba pa simptomatsko liječenje treba shvatiti kao kratkoročnu opciju. 

Fizička aktivnost

Fizička aktivnost je, prije svega, zdrava za probavu, ali i odlična anti-stres aktivnost, što je znanstveno dokazano. Pri tome ne treba težiti intenzivnom vježbanju, niti život posvetiti isključivo odlascima u teretanu ili na bavljenje sportom.

Svakodnevna šetnja, odlazak do dućana pješke, 20-minutni trening kod kuće također će učiniti razliku, a u pitanju su aktivnosti koje uz malo truda možemo ukomponirati u svoj svakodnevni raspored!

Hormonski disbalans

Hormonski disbalans također je jedna od stavki koja može doprinijeti pogoršanju tegoba s probavom. Kada govorimo o hormonskom disbalansu najčešće je riječ o poremećaju rada štitne žlijezde. U osoba s dokazanim hormonskim disbalansom štitnjače, ali i u osoba s izraženim probavnim smetnjama valjalo bi vađenjem krvi utvrditi razinu hormona, a ovisno o nalazu učiniti i ultrazvuk štitnjače.

Neki literaturni izvori sugeriraju da je u žena s policističnim jajnicima češća prisutnost sindroma iritabilnog kolona, no uzročno-posljedična veza između ovih stanja nije dokazana. Studije pokazuju da je disbioza crijeva jedna od karakteristika oboljelih od policističnih jajnika, a takva se disbioza može naći i u podlozi iritabilnog crijeva.

Disbioza crijeva doprinosi stanju kronične upale i razvoju inzulinske rezistencije, koja je popratni nalaz kod žena s PCOS. No, crijevne bakterije, odnosno crijevni mikrobiom suviše je kompleksan i nedovoljno istražen da bi se mogli iznijeti jasni zaključci o ovoj povezanosti.

Smanjenje stresa

Budući da postoji poveznica između našeg mozga i probavnog sustava, lako je zaključiti da je stres jedan od glavnih čimbenika kojem smo često izloženi, a koji je zaslužan za pogoršanje simptoma iritabilnog kolona. Iako je stres teško izbjeći u potpunosti, u svakodnevnom životu valja ga svesti na prihvatljivi minimum.

Njegovanje slobodnog vremena, aktivan odmor, druženje, imanje hobija i druge, često zanemarene ‘sitnice’ zdravi su način uklanjanja stresa iz svakodnevnih životnih situacija!

Meditacija

Znanstvena istraživanja pokazuju da su meditacija i druge tehnike opuštanja jedan od učinkovitih alata u borbi protiv sindroma iritabilnog crijeva. Meditativne tehnike su raznovrsne, a uključuju i vježbe disanja, relaksacije mišića i vježbanje zahvalnosti. Iako se čine pomalo apstraktne, pokazalo se da osobe koje primjenjuju spomenute tehnike imaju značajno smanjenje simptoma bolesti. 

Vježbe disanja koriste abdominalno, odnosno dijafragmalno disanje. Pri dijafragmalnom disanju, poželjno je ruku staviti na ispod pupka kako biste tijekom disanja osjetili širenje trbuha i aktivaciju mišića u području križa. Za udah je poželjno da traje 5-6 sekundi, a potom trebate zadržati dah 2 sekunde. Nakon toga slijedi duboki izdah u trajanju od 6-8 sekundi. Prije sljedećeg ciklusa učinite stanku od 2 sekunde. Ciklusi se ponavljaju kroz 5 do 10 minuta. Vježbu možete raditi u sjedećem ili ležećem položaju, a najbolje u mirnom okruženju.

Vježba relaksacije mišića izvodi se u ležećem položaju, a radi na principu progresivne kontrakcije (stiskanja) i opuštanja mišića, počevši od glave pa sve do stopala. Svrha je ove vježbe osvijestiti mišiće i postići njihovo potpuno opuštanje.

SAVJET ZA KRAJ – KADA SE OBRATITI LIJEČNIKU?

Probavne smetnje česti su problem o kojem ponekad teško razgovaramo, a o kojem moderna medicina sve više otkriva. One ne bi trebale biti tabu tema niti ih treba prihvatiti kao nešto ‘normalno’ već savjetovanjem s liječnikom i nutricionistom trebamo naći moguće rješenje, način ishrane i stil života kojim ćemo ih smanjiti na minimum ili uspješno eliminirati!

LITERATURA

1. Holtmann GJ, Ford AC, Talley NJ. Pathophysiology of irritable bowel syndrome. Lancet Gastroenterol Hepatol. 2016;1(2):133-146. 
2. HoltmannPatel N, Shackelford K. Irritable Bowel Syndrome. In: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2023 Jan.
3. Saha L. Irritable bowel syndrome: pathogenesis, diagnosis, treatment, and evidence-based medicine. World J Gastroenterol. 2014;20(22):6759-73. 
4. Ghoshal UC, Shukla R, Ghoshal U. Small Intestinal Bacterial Overgrowth and Irritable Bowel Syndrome: A Bridge between Functional Organic Dichotomy. Gut Liver. 2017; 11(2):196-208. 
5. Chlebicz-Wójcik A, Śliżewska K. Probiotics, Prebiotics, and Synbiotics in the Irritable Bowel Syndrome Treatment: A Review. Biomolecules. 2021;11(8):1154. 
6. Dale HF, Rasmussen SH, Asiller ÖÖ, Lied GA. Probiotics in Irritable Bowel Syndrome: An Up-to-Date Systematic Review. Nutrients. 2019;11(9):2048. 

Autor: Dr. Obad i Dr. Marušić u suradnji sa kolegama iz Poliklinike Mazalin

Predstavljanje i sadržaj ove stranice smatraju se intelektualnim vlasništvom Poliklinike Mazalin i kao takvi su zaštićeni zakonima koji su trenutno na snazi. Sadržaj ove lokacije zaštićen je odredbama autorskog prava odnosno prava industrijskog i/ili intelektualnog vlasništva.

Poliklinika Mazalin posjeduje autorsko pravo uređivanja, izbora i usklađivanja sadržaja ove lokacije, sukladno članku 277. stavku 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Fotografije, slike, tekstovi, naslovi, video prikazi, sa ili bez zvuka, te svi drugi dokumenti na web stranici podliježu zakonima o autorskom pravu, industrijskom i/ili intelektualnom vlasništvu, te su kao takvi vlasništvo Poliklinike Mazalin ili treće osobe koja temeljem valjanog pravnog posla jamči ograničeno korištenje sadržaja. Djelomična ili potpuna reprodukcija sadržaja, bez prethodnog pisanog dopuštenja Poliklinike Mazalin strogo je zabranjena, isključujući reprodukciju izvršenu u skladu s potrebama tiska.